REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-419/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IDVH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Sanja Tafra i Borna Tafra, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženih 1. ID iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. ĆD iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti oporuke, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7324/2021-67 od 29. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7324/2021-67 od 29. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je oporuka pisana pred svjedocima od 04.studenog 2003. godine potpisana po ostaviteljici IDV ništetna i ne proizvodi nikakove pravne učinke, jer ista u trenutku sastava oporuke zbog bolesti nije bila sposobna za rasuđivanje te su prvotuženi ID OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženik ĆD OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni tužiteljici IDVH OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti sve parnične troškove, a sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi I. i II. tuženicima parnični trošak u iznosu od 15.018,75 eura, u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, kao i zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka. U osnovnom osporava utvrđenje i zaključak suda o neosnovanosti njena tužbenog zahtjeva. Navodi da iskazi saslušanih svjedoka nisu na koji način bitni za donošenje odluke u predmetu jer se radi o svjedocima koji nemaju nekih većih saznanja o životu i bolesti pok. IDV i tužiteljice, koji ne znaju kakav je bio njihov odnos, tko je koga napustio, da li je pok. IDV ikada istinski vodila brigu o svojoj kćerki a nisu niti stručni u medicinskom pogledu da bi mogli suditi o mentalnom stanju pok. IDV. Navodi da medicinskim vještačenjima koja su u predmetnu provedena nije odgovoreno na ono sporno pitanje a to je da li je pok. IDV zbog bolesti od koje je bolovala dugi niz godina, bila sposobna za rasuđivanje na dan sačinjavanja oporuke 4. studenoga 2003. a sve to stoga što vještaci tijekom vještačenja uopće nisu uzeli u obzir cjelokupnu medicinsku medijaciju koja je u spisu, tako da su vještačenja apsolutno nepotpuna i nedorečena. Upravo to je razlog što je predložila novo medicinsko vještačenje po Medicinskom fakultetu, koje je sud odbio. Ukazuje na sadržaj medicinske dokumentacije u odnosu na koju tvrdi da vještaci nisu uzeli u obzir prilikom davanja svog nalaza i mišljenja, te navodi da je u predmetnom slučaju činjenično stanje ostalo nepravilno i nepotpuno utvrđeno, obzirom da nije vještačena cjelokupna medicinska dokumentacija koja prileži predmetu.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvaži , presudu preinači sukladno njenim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je oporuka pisana pred svjedocima dana 4. studenog 2003. a potpisana po ostaviteljici IDV ništetna i ne proizvodi nikakve pravne učinke, jer ostaviteljica u trenutku sastavljanja oporuke zbog svoje bolesti nije bila sposobna za rasuđivanje.

6. Ovdje je potrebno istaknuti da je o zahtjevu tužiteljice već bila donijeta prvostupanjska presuda poslovni broj P-1739/2015-57 od 28. svibnja 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, koja presuda je povodom zahtjeva tužiteljice za ponavljanjem postupka ukinuta rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P- 1739/2015-69 od 27. svibnja 2020., uz prethodno prihvaćanje tužiteljičina prijedloga za ponavljanjem pravomoćno okončanog postupka zbog postojanja razloga iz članka 241. stavka 1. točke 10. ZPP. Predmetna presuda donijeta je u ponovljenom postupku.

7. Dokazima provedenim tijekom postupka – materijalnom dokumentacijom koja prileži predmetu, iskazima saslušanih svjedoka i stranaka (tužiteljice) te provedenim medicinskim vještačenjem, koje dokaze je sud ocjenjivao sukladno ovlaštenjima iz članka 8. ZPP, utvrđeno je činjenično stanje bitno za donošenje odluke u predmetu i to:

- da je tužiteljica kćerka sada pok. IDV;

- da je ostaviteljica IDV dana 4. studenoga 2003. sastavila pisanu oporuku pred svjedocima, kojom nekretnine u [adresa] ostavlja svome nećaku , ovdje tuženom ID, dok je istom svoju kćerku, ovdje tužiteljicu, isključila iz nasljedstva;

- da je IDV preminula **.**.2013.

- da je na pokretanje predmetnog parničnog postupka tužiteljica upućena iz ostavinskog postupka koji se vodio iza ostaviteljice IDV;

- da tužiteljica sa svojom majkom (ostaviteljicom) nije bila u kontaktu dugi niz godina, odnosno zadnji put ju je vidjela u zgradi suda 1980. tijekom brakorazvodnog postupka koji se vodio između njenih roditelja – osobni odnosi između tužiteljice i ostaviteljice bili su krajnje i teško narušeni;

- da je ostaviteljica dugi niz godina bolovala od duševnih bolesti i to paranoidne shizofrenije/psihoza shizofrenog kruga;

- da iz iskaza saslušanih svjedoka, i to odvjetnika ČD, koji je sastavio oporuku ostaviteljice, ne proizlazi da u trenutku sastavljanja iste sada pok. IDV bila nesposobna za rasuđivanje, isto ne proizlazi niti iz iskaza svjedokinje ND koja je bila svjedokinja oporuke, a niti iz iskaza svjedoka RD i BD ne proizlazi da bi ostaviteljica bila psihički bolesna ili nesposobna za rasuđivanje, već suprotno da se radilo o razboritoj osobi koja nije ostavljala dojam teško duševno bolesne osobe;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka specijaliste psihijatra Gordana Makarića i njegove dopune, one koja je dana nakon što je u spis dostavljena medicinska dokumentacija ostaviteljice (ostaviteljica se liječila u [bolnica] u [adresa]) proizlazi da je ostaviteljica bolovala od prave i trajne duševne bolesti i to paranoidne shizofrenije/psihoza shizofrenog kruga, ali i od šećerne bolesti i degenerativne bolesti lokomotornog sustava, da psihičku bolest ostaviteljice karakteriziraju relativno stabilne sumanute ideje, često praćene obmanama osjeta, poremećajima raspoloženja, depresivnim simptomima, da je prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji ali i kliničkom iskustvu razina intelektualno-amnestičkog funkcioniranja kod oporučiteljice bila takva da nisu nađeni medicinsko utemeljeni dokazi za nedvojbenu i jasnu psihotičnu razinu funkcioniranja, te posljedičnu distorziju realiteta u vrijeme sastavljanja oporuke, da nema medicinsko utemeljenih dokaza u vidu jasno i nedvojbeno izražene psihopatološke simptomatike u trenutku sastavljanja oporuke od 4. studenoga 2003., pa da je u tom trenutku sada pok. IDV bila sposobna za rasuđivanje;

- da je kod svog nalaza i mišljenja vještak Gordan Makarić ostao i u svom usmenom pojašnjenju osnovnog nalaza i mišljenja koje je dano po prigovorima tužiteljice na njegov osnovni nalaz, i to dana 13. prosinca 2017., dana 16. travnja 2018., kao i dana 14. veljače 2025.;

- da je po prijedlogu tužiteljice u predmetu provedeno novo medicinsko vještačenja po vještaku specijalisti psihijatru dr. Branki Vidrih, iz koga proizlazi da je ostaviteljica svoju oporuku sastavila u dobi od 66 godina, da je od 1986. bolovala od prave i teške duševne bolesti i to shizoafektivne psihoze, pretežno shizofrenog tipa, da se liječila bolnički, te redovito ambulantno, a uz to je uzimala propisane psihofarmake, da je u vrijeme sačinjavanja oporuke njezina psihička bolest bila u fazi remisije, dobro kontrolirana od strane nadležnog psihijatra te da iako je pok. ostaviteljica bila duševno bolesna, nema elemenata koji bi dovodili u pitanje njenu sposobnost rasuđivanja u vrijeme sastavljanja oporuke;

- da je kod svog osnovnog nalaza i mišljenja vještakinja ostala u svom pismenom pojašnjenju osnovnog nalaza i mišljenja a po prigovorima tužiteljice na njegov osnovni nalaz;

- da je sud odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem novog (trećeg) medicinskog vještačenja po Medicinskom fakultetu, obzirom je zaključio da se odluka može donijeti temeljem stanja u predmetu.

7.1. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvoga stupnja predmetnom presudom zahtjev tužiteljice u cijelosti je odbio kao neosnovan, uz zaključak u osnovnom, da tužiteljica na kojoj je teret dokaza, nije dokazala da bi pok. IDV u vrijeme sastavljanja pisane oporuke pred svjedocima dana 4. studenoga 2003. bila nesposobna za rasuđivanje, odnosno da nije bila sposobna shvatiti značenje svog očitovanja i njegovih posljedica, vladati svojom voljom (članak 26. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019. - dalje: ZN), pa kako se radi o oporuci koja nema ni formalnih nedostataka (sačinjena je od strane osobe sposobne za rasuđivanje starije od 16 godina, u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom - odredbama članka 26. stavka 1., članka 29. i članka 31. ZN), zaključuje kako ista nije ništetna sve prema odredbi članka 26. ZN i proizvodi pravne učinke.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome dodatno, po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

8.1. Prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 8. ZPP jer je prvostupanjski sud savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio odlučno činjenično stanje. Prvostupanjski sud prema toj odredbi ima pravo na ocjenu provedenih dokaza, a pripada mu i ovlast (članak 304. ZPP) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP) pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio u skladu s ocjenom tužiteljice, nije počinio spomenutu povredu.

8.3. Sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem novog psihijatrijskog vještačenja, jer je i po pravnom shvaćanju ovog suda drugoga stupnja stanje predmeta bilo dovoljno raspravljeno za donošenjem odluke o zahtjevu tužiteljice. Naime, o zdravstvenom stanju pok. IDV i njenoj sposobnosti za rasuđivanje svoj nalaz i mišljenje dala su dva vještaka medicinske struke psihijatrijske specijalnosti, radi se o nalazima koji su objektivni i stručni, vještaci su svojim dopunskim nalazima otklonili sve prigovore tužiteljice na njihov osnovni nalaz, odgovorili su na sva sporna pitanja, a činjenica da tužiteljica nije zadovoljna zaključcima vještaka, ne opravdava njen prijedlog za provođenjem novog, trećeg medicinskog vještačenja.

8.4. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Stoga, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje (članak 8. ZPP) pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio ovaj zahtjev tužiteljice, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i ovom sudu prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni tužiteljica svojom žalbom.

10. Odredbom članka 26. ZN propisano je da oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života; da je oporuka ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem; da gubitak sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastupio pošto je oporuka napravljena ne utječe na njezinu valjanost. Odredbom članka 31. ZN određeno je da oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati. Stavkom 2. određeno je da će se svjedoci potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju.

11. Za valjanost predmetne oporuke, a s obzirom na tužiteljičinu tvrdnju da pok. IDV u vrijeme sastavljanja pisane oporuke pred svjedocima dana 4. studenoga 2003. nije bila sposobna za rasuđivanje, odnosno da nije bila sposobna shvatiti značaj i prirodu svoji postupaka, nužno je bilo utvrditi je li pok. IDV u vrijeme sačinjavanja oporuke bila sposobna za rasuđivanje.

11.1. Teret toga dokaza – nesposobnosti za rasuđivanje ostaviteljice u vrijeme sastava oporuke je na tužiteljici, što konačno prema žalbenim navodima nije sporno. Međutim, tu svoju tvrdnju tužiteljica nije dokazala, jer iz objektivnih i stručnih nalaza vještaka dr. Gordana Makarića i dr. Branke Vidrih, kojima sud pravilno poklanja vjeru, jasno proizlazi da iako je tužiteljica dugi niz godina bolovala od teške duševne bolesti nema elemenata koji bi doveli u pitanje njenu sposobnost za rasuđivanje u trenutku sačinjavanje predmetne oporuke. Vještaci su na primjedbe tužiteljice odgovorili u svojim dopunskim nalazima, a navodi koje sada u svojoj žalbi ističe tužiteljica svode se na ponavljanje prigovora na nalaz vještaka na koje je odgovoreno, i koji su otklonjeni, pri čemu su vještaci, a kako to proizlazi iz njihovih nalaza uzeli u obzir cjelokupnu medicinsku dokumentaciju koja prileži predmetu.

12. U odnosu na žalbene navode tužiteljice kojima se osvrće da iskaze svjedoka ČD, ND, RD i BD valja reći da je točno da ti svjedoci nemaju nekih većih saznanja o životu i bolesti pokojne ostaviteljice. Međutim, radi se o svjedocima – ČD i ND, koji su bili prisutni prilikom sastavljanja predmetne oporuke i koji su mogli posvjedočiti o testatorskoj sposobnosti ostaviteljice u trenutku sastavljanja predmetne oporuke, a jednako tako o svjedocima - RD i BD, koji su komunicirali s ostaviteljicom te su imali saznanja o njenom funkcioniraju u svakodnevnom životu sve to obzirom na njeno zdravstveno stanje.

12.1. Na daljnje žalbene navode tužiteljice valja reći, da je očito nesporno da su između tužiteljice i njene sada pok. majke osobni odnosi bili krajnje i teško poremećeni od ranog djetinjstva tužiteljice, međutim ta okolnost ne opravdava tvrdnju tužiteljice da bi se njena majka zbog toga trebala smatrati nerazboritom i neprisebnom u trenutku sastavljanja predmetne oporuke.

13. Ostali žalbeni navodi tužiteljice ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost predmetne presude.

14. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao tužiteljice, kao niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

15. Obzirom je pravilna odluka o glavnoj stvari, pravilna je i odluka o troškovima postupka koja je po osnovu pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a po visini je pravilo odmjerena temeljem odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025.).

16. Tužiteljica nije potraživala troškove žalbe pa o njima nije niti odlučivano.

U Puli-Pola 23. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić