Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-790/2026-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Valušnig, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu I tužiteljice BG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužiteljice EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Ivi Žuvanić Štambuk, odvjetnici u Zagrebu, Ulica Matice hrvatske 2, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB:72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Albin Hotić, odvjetnik u [adresa], Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Savska cesta 41, OIB:16488001145 i Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937, radi naknade za oduzetu imovinu nakon usmene i javne rasprave, 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II - 942-01/23-01/299, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 24. travnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

III Nalaže se tužiteljicama solidarno naknaditi trošak upravnog spora zainteresiranoj osobi UG u iznosu od 2.500,00 EUR-a u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude, ako ga tuženik ne podmiri u ostavljenom roku, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA:UP/II-942-01/23-01/299 URBROJ: 514- 04-02-01-01/08-24-02 od 24. travnja 2024. odbijene su žalbe tužiteljica, protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA:UP/I-942-01/15-06/4, URBROJ:251-04-01/036-23-58 od 24. srpnja 2023., kojim se točkom UG daje u vlasništvo: stan na II. katu desno, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, smočnice, WC-a i hodnika površine 67.69 m2, zaštićene najmoprimke LG; stan na V. katu desno koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, WC-a i hodnika površine 47 m2. zaštićene najmoprimke BG, stan na II. katu lijevo, koji se sastoji od tri sobe, sobice. WC-a, predsoblja i smočnice površine 90,23 m2, zaštićenog najmoprimca ĐG; stan u prizemlju lijevo koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, smočnice, WC -a i hodnika površine 64 m2, zaštićene najmoprimke EG; stan u prizemlju desno, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, smočnice, WC-a i hodnika površine 68.57 m2. zaštićenog najmoprimca AG; stan na V. katu lijevo koji se sastoji od jedne sobe, kupaonice, smočnice, WC-a i hodnika površine 27,71 m2, zaštićene najmoprimke HG. s kojim su neodvojivo povezani odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnine i to kuće, popisni broj 10408 i dvorište u Brešćenskoj ulici 5, sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 360 m2. Točkom II. obveznikom naknade utvrđen je Grad Zagreb. Točkom III. odlučeno je o zemljišnoknjižnoj provedbi rješenja po pravomoćnosti. Točkom IV. odlučeno je da LG, BG. VG, EG, AG i HG, stječu pravni položaj zaštićenog najmoprimca na stanovima opisanim u točki I. izreke prema odredbama posebnog zakona. Točkom V. odlučeno je da su UG, kao vlasnik i zaštićeni najmoprimci iz točke IV. izreke, dužni sklopiti ugovor o najmu stana kojim ureduju međusobna prava i obveze u skladu s odredbama posebnog zakona. Ako vlasnik stana odbije sklopiti ugovor o najmu, stanar može zahtijevati ostvarenje svojeg prava podnošenjem tužbe nadležnom sudu u roku od 60 dana od dana kada je vlasnik stana odbio sklopiti ugovor o najmu stana. Odluka suda u cijelosti zamjenjuje ugovor o najmu. Točkom VI. odlučeno je o troškovima postupka.

2. Tužiteljice u tužbi pobijaju zakonitost rješenja ubog pogrešne prim jene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističu da je pravilno utvrđenje državljanstva ranijeg vlasnika pok. B ključno za donošenje pravilne odluke u ovoj upravnoj stvari, da je jedina nesporna činjenica vezana za državljanstvo ranijeg vlasnika da je isti postao austrijski državljanin 20. prosinca 1946. Međutim, smatraju da je za donošenje pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari potrebno utvrditi čiji je državljanin bio pok. B u vrijeme oduzimanja predmetne nekretnine tj. 17. kolovoza 1945. Ukazuju da su odluku upravna tijela donijela temeljem privatne dokumentacije zainteresirane osobe te da tijekom trajanja upravnog postupka nije pribavljen niti jedan dokument od strane državnih matica ili bilo kojeg državnog tijela kojim bi se dokazivalo državljanstvo pravnog prednika zainteresirane osobe. Tužiteljice dostavljaju službeni dokument izdan od strane državnih tijela – osobna iskaznica B iz koje proizlazi kako je prije stjecanja austrijskog državljanstva B imao njemačko državljanstvo, koja je pribavljena od Državnog arhiva u Salzburgu. Navode da osobna karta B datira iz 1946., tj. neposredno prije nego što je B zatražio i 20. prosinca 1946. dobio austrijsko državljanstvo, da iz osobne karte proizlazi kako je KG rođen dana **.**.1921. u Njemačkoj Republici u Kleinheubachu na Majni. Kao državljanstvo B je navedeno: njemačko, te da postoji napomena kako je prije njemačkog državljanstva imao jugoslavensko državljanstvo, s napomenom da je isto neutvrđeno. Ističu da se sukladno odredbama Zakona o njemačkom državljanstvu iz 1913. stjecanje njemačkog državljanstva određuje po principu podrijetla, a budući da su roditelji pravnog prednika zainteresirane osobe, E i NG oboje bili njemački državljani, vjenčani u Njemačkoj 1919. godine, a da je pravni prednik zainteresirane osobe rođen također u Njemačkoj 1921. godine, da je njegovo državljanstvo rođenjem nesporno njemačko i da je nedvojbeno bio njemački državljanin sve do stjecanja austrijskog državljanstva u prosincu 1946. godine. Smatraju da iz svega naprijed navedenog proizlazi kako raniji vlasnik pok. B nije ovlaštenik naknade u smislu čl.10. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, („Narodne novine“ 92/96; 39/99; 42/99; 92/99; 43/00; 131/00; 27/01; 34/01; 65/01; 118/01; 80/02; 81/02 i 98/19).

2.1. Predlažu sudu da poništi osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod navoda i obrazloženja iznesenih u osporavanom rješenju.

3.1. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba UG u odgovoru na tužbu u bitnom se pozvala na sadržaj obrazloženja rješenja tuženika navodeći da je u Odluci komisije za konfiskaciju, broj: 314/1945., od dana 15. svibnja 1946. godine, navedeno: „Sva imovina ZG grofa i vlastelina B, NG, U kneza L te plemićkog dobra Vukovar Novi i njegove porodice, jer su bili nijemci drž. FNRJ. Nadalje ističe da je PG otac KG bio također hrvatski državljanin što proizlazi iz navoda u Imeniku veliki posednika, koji potpadaju pod udar agrarne reforme: Uredba od 21.jula 1919./Županijski agrarni ured Vukovar“. Navodi da se u Kraljevini Jugoslaviji do 1928. godine pitanje državljanstva uređivalo Zakonom o uređenju zavičajnih odnošaja u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji od dana 30. travnja 1880. godine, a prema kojem propisu je samo ugarsko-hrvatski državljanin mogao steći zavičajno pravo, a da je nakon 1928. godina pitanje državljanstva bilo riješeno Zakonom o državljanstvu Kraljevine Jugoslavije koji je za sve državljane Kraljevine Jugoslavije propisivao točno vođenje evidencije o zavičajnosti. Ističe da je do 1945. godine državljanstvo izjednačeno sa zavičajnošću, a da je u Izkazu članova obćeg hrv. družtva za gojenje lova i ribarstva početkom 1894. godine“ naveden kao član utemeljitelj: „ KG grof OG, veleposjednik i t, d., [adresa].“ dakle, navodi se da su i OG i NG zavičajni u [adresa]. Ukazuje da se i u „U Svjedodžbi slobodnog stanja iz 1942. godine navodi da su roditelji pravnog prednika zainteresirane osobe OG i NG hrvatski državljani.

4.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu u odgovoru na tužbu ističe da osporava tužbene navode u cijelosti, pozivajući se na razloge iznijete u obrazloženju osporavanog rješenja.

5.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

6. Zainteresirana osoba Grad Zagreb iako uredno pozvana nije dostavila odgovor na tužbu.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljica i opunomoćenika zainteresirane osobe UG, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i ostalih zainteresiranih osoba, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

9. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu i spis tuženika dostavljen u spis ovog suda poslovni broj Us I-3215/2024.

10. Odredbom članka 10. stavka 1. i 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, („Narodne novine“ 92/96; 39/99; 42/99; 92/99; 43/00; 131/00; 27/01; 34/01; 65/01; 118/01; 80/02; 81/02 i 98/19) propisano je da prijašnji vlasnik nema pravo na naknadu za oduzetu imovinu u slučaju kada je pitanje naknade riješeno međudržavnim sporazumima. Stavkom 2. propisano je da prava propisana ovim Zakonom mogu steći i strane fizičke i pravne osobe ako se to utvrdi međudržavnim sporazumima. i

11. Iz podataka u spis u proizlazi da je na predmetnoj zgradi upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od novembra 1938. kao vlasnik uknjižen Đ mldb. iz [adresa]. Na temelju rješenja Kotarskog narodnog suda za Grad Zagreb, broj K. 481/1945 od 6. ožujka 1946., donijetog na temelju izvršne odluke Gradske komisije za konfiskaciju, broj 5189-K-45 od 14. kolovoza1945., kojom je konfiscirana imovina KG, prenesena je u državno vlasništvo imovina upisana u grun. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s imena KG na ime FNRJ.

12. Donoseći pobijano rješenje tuženik u obrazloženju navodi kako iz spisa predmeta nedvojbenim proizlazi da je prijašnji vlasnik KG u trenutku oduzimanja bio jugoslavenski državljanin, te da je isti to dokazao nizom priloženih isprava i to prijepisom izvatka matičnog zapisnika (sign. 25527) o višem tečajnom ispitu zrelosti u ljetnom roku godine 1940. pod rednim brojem 20. za KG grofa B, rođenog **.**.1921. [adresa], Njemačka, u kojem stoji (...) Vjera i narodnost:

Rimokatolička, hrvatska (...) koji je izdala II. klasična gimnazija u Zagrebu, dopisom Predstojništva gradske policije u Vukovaru broj: 8184/1936 od 12. prosinca 1936 i broj:

3917/39 od 10. svibnja 1939. kojim se (..) na molbu ŠG iz [adresa], srez [adresa], banovina savska, zavičajan u [adresa] (...) državljanin [adresa] (...) izdaje uvjerenje o vladanju kao prilog molbi za Ministarstvo Prosvete za nastavak studiranja u inozemstvu, ovjeren pečatom Predstojništva gradske policije, uredovnom potvrdom Ministarstva Hrvatskog domobranstva Nezavisne državne Hrvatske br. 24.709 od 7. rujna 1942. kojom je novaku đaku B (...) nadležan u obćini [adresa], kotar [adresa] (...) odobrena odgoda nastupa obveznog djelatnog razdoblja. Domobranski iskazni list Domobranskog popunidbenog zapovjedničtva Hrvatska Mitrovica od 15. rujna 1942. kojim se novaku đaku B ,(...) obćina [adresa]. Država Hrvatska (...) odgađa nastup obveznog djelatnog razdoblja na temelju zakonske odredbe o oružanoj sili N.D.H. do svršetka nauka, a najdalje do 1. listopada 1945. Spisima predmeta kao dokaz jugoslavenskog državljanstva, odnosno državljanstva Nezavisne države Hrvatske prileži i niz drugih dokaza izdanih od tadašnjih upravnih, bankovnih i drugih tijela kojima podnositelj zahtjeva, kroz niz uvjerenja i potvrda potvrđuje reguliranje raznih obveza, od školovanja do služenja obveznog vojnog roka, sve redom nesumnjivo obveze državljanina države koja je u tom trenutku postojala.

13. Tuženik se poziva na članak 35. stavak 1. Zakona o državljanstvu FNRJ (SI. list FNRJ" br. 54/46. 104/47, 88/48 i 105/48), kojim je bilo uređeno načelo kontinuiteta državljanstva na način da su državljanima FNRJ smatrane sve osobe koje su na dan 28. kolovoza 1945. bile jugoslavenski državljani po dotadašnjim propisima tj. koje su imale zavičajnu ili općinsku pripadnost u jednoj od općina bivše Kraljevine SHS/Jugoslavije. Po mišljenju tuženika, podnositelj zahtjeva je dokazao zavičajnu pripadnost u Općini Vukovar od trenutka rođenja do prestanka postojanja Nezavisne državne Hrvatske. Smatra da je i prema ostalim aktima o konfiskaciji iz kojih je razvidno da se konfiscira imovina državljanina FNRJ, moguće jedino zaključiti da se u konkretnom slučaju radi upravo o konfiskaciji imovine, u to vrijeme, jugoslavenskog državljana s kontinuitetom državljanstva. Tuženik tvrdi da slijedom odredbe Zakona o državljanstvu iz 1945., državljanski status podnositelja zahtjeva odgovara zakonskoj presumpciji državljanstva osobe koja je na dan 28. kolovoza 1945. bila jugoslavenski državljanin, do trenutka kada je stekao austrijsko državljanstvo te da njegovo eventualno njemačko državljanstvo nije utvrđeno niti postoji bilo kakva sumnja da bi bio njemački državljanin, ta da tijekom postupka nije utvrđeno da je u trenutku oduzimanja ili kasnije imao njemačko državljanstvo, iz kojeg razloga, nije povrijeđena odredba članka 10. Zakona o naknadi.

14. Prema mišljenju ovog suda pravilno zaključuje tuženik, da se u konkretnom slučaju radi o imovini koja je predmet naknade (predmetna nekretnina je konfiscirana) i da prijašnji vlasnik kao jugoslavenski državljanin ima pravo na naknadu za oduzetu imovinu. Činjenica da je pravni prednik zainteresirane osobe jugoslavenski državljanin dokazana je brojnim javnim ispravama dostavljenim u spis koje je tužitelj detaljno naveo i citirao.

15. Međutim, sve i da je pravni prednik zainteresirane osobe bio njemački državljanin po ocjeni ovoga suda, u pravnoj situaciji rješavanja zahtjeva za naknadu oduzete imovine njemačkom državljaninu, ne postoji zaključen međudržavni sporazum s državom o čijem se državljaninu radi.

16. Predmetno stajalište već je izraženo u odluci Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-1052/17-20 od 20. lipnja 2018. i poslovni broj: UsI-1159/18 od 24. travnja 2019., a u kojoj je ovaj prvostupanjski sud prihvatio mišljenja izražena u odlukama Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-4146/2007-6 od 28. veljače 2008., Us-10479/2010-9 od 13. rujna 2012., Us-10540/2010-6 od 5. rujna 2012. i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-2777/16-2 od 5. siječnja 2017. tako i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, donesenih povodom zahtjeva za zaštitu zakonitosti, poslovni broj Uzz-8/2010-2 od 28. studenoga 2013., Uzz-28/2010- 2 od 28. studenoga 2013., Uzz-13/2010-6 od 11. veljače 2015., U-zpz-7/2019 od 3. veljače 2021. i U-zpz-29/2022 od 1. travnja 2025.

17. Temeljem svega naprijed navedenog i u postupku utvrđenog, sud nalazi da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelj ica, te da je osporeno rješenje doneseno temeljem potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu zakona.

18. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima riješio kao u izreci.

19. Tužiteljicama je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. Zakona o upravnim sporovima budući da su izgubile spor u cijelosti.

20. Zainteresiranoj osobi UG je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu od 8. listopada 2024. u iznosu od 1.250,00 Eura (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46) i pristupa na ročište 16. ožujka 2026. u iznosu od 1.250,00 Eura (Tbr. 27/2 u svezi s Tbr. 46) tako da ukupno dosuđeni trošak iznosi 2.500,00 EUR.

20. Zainteresiranoj osobi UG nije priznat trošak sastava podneska od 4. prosinca 2024., 7. studenog 2025. i 9. veljače 2026. budući da se troškovi navedenih podnesaka ne smatraju opravdanim izdacima predmetnog upravnog spora, jer se ne radi o obrazloženim podnescima s činjeničnim ili pravnim navodima, već se isti odnose na procesna pitanja, dok je o trošku sastava odgovora na tužbu od 2. listopada 2024. odlučeno posebnim rješenjem.

U Zagrebu, 23. ožujka 2026.

Sutkinja:

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužiteljicama putem e-komunikacije

2. tuženiku putem e-komunikacije

3. zainteresiranoj osobi UG putem e-komunikacije

4. zainteresiranoj osobi Gradu Zagrebu putem e-komunikacije

5. zainteresiranoj osobi Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu putem e - komunikacije

6. U spis