Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-62/2026-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Stivgrad j.d.o.o., OIB: 86565332357, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Krajačić, odvjetnica u Zaboku, protiv ovršenice NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Vesna Narančić, odvjetnica u Krapini, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru Stalne službe u Zaboku poslovni broj Ovr-137/2026-91 od 17. veljače 2026., dana 23 ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja Stivgrad j.d.o.o., ukida se rješenje Općinskog suda u Zlataru Stalne službe u Zaboku poslovni broj Ovr-137/2026-91 od 17. veljače 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem je odbijen prijedlog ovrhovoditelja za provedbu ovrhe radi iseljenja i uklanjanja stvari ovršenice s nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] .

2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj ne navodeći određeno zakonom propisane žalbene razloge. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno postupanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" , broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ), ovaj viši sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a, budući da je pobijano rješenje proturječno stanju spisa.

5. U prvostupanjskom postupku je u povodu prijedloga za ovrhu na nekretnini provedena ovrha i na javnoj dražbi je prodana nekretnina koja je rješenjem o dosudi poslovni broj Ovr-549/2020-72 od 30. listopada 2025. dosuđena kupcu Stivgrad j.d.o.o.

6. Navedeno rješenje o dosudi je postalo pravomoćno 19. studenog 2025. Kupac Stivgrad j.d.o.o. je 22. prosinca 2025. dostavio sudu podnesak kojim predlaže da sud donese zaključak o predaji nekretnine kupcu u smislu odredbe čl. 108. st. 4. OZ -a te ponovio takav prijedlog i podneskom od 13. siječnja 2026. U nastavku postupka, prvostupanjski sud je 15. siječnja 2026. donio rješenje o namirenju i nakon što je ono postalo pravomoćno, 17. veljače 2026. je donio rješenje kojim je utvrdio da je ovrha dovršena.

7. Nadalje, pobijanim rješenjem je sud odbio prijedlog ovrhovoditelja Stivgrad j.d.o.o. za provedbu ovrhe radi iseljenja s obrazloženjem da u postupku u kojem je prodana nekretnina ovrhovoditelj (B2 kapital d.o.o.) nije ni u prijedlogu za ovrhu niti kasnije predlagao određivanje ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine kupcu te da određivanje takve ovrhe može predložiti samo ovrhovoditelj, a ne kupac (Stivgrad j.d.o.o.) i to na temelju ovršne isprave na temelju koje je određena ovrha na nekretnini, a ne i na temelju zaključka o predaji nekretnine kupcu jer da to nije ovršna isprava.

8. Takvo postupanje prvostupanjskog suda nije pravilno.

9. Najprije treba reći da zaključak poslovni broj Ovr-549/2020-76 od 15. prosinca 2025. nije zaključak o predaji kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja. Naime, navedenim zaključkom se utvrđuje da je rješenje o dosudi pravomoćno i da je kupac uplatio kupovninu te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu da provede upise iz pravomoćnog rješenja o dosudi. Međutim, takav zaključak ne sadrži nikakve odredbe o predaji nekretnine kupcu pa nije jasno obrazloženje prvostupanjskog suda da je u postupku poslovni broj Ovr-549/2020 donesen zaključak o predaji nekretnine kupcu (točke 3. i 4. obrazloženja pobijanog rješenja).

10. Odredbom čl. 128. st. 1. OZ-a je propisano da ovrhovoditelj može već u prijedlogu za ovrhu prodajom nekretnine, a i kasnije sve do predaje nekretnine kupcu, zatražiti i njezino ispražnjenje te predaju kupcu na temelju zaključka o predaji nekretnine kupcu. U tom slučaju će sud u rješenju o ovrsi odrediti ispražnjenje nekretnine i njezinu predaju kupcu nakon pravomoćnosti rješenja o predaji nekretnine kupcu (čl. 128. st. 2. OZ-a).

11. Rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-549/2020-4 od 2. veljače 2021. određena je ovrha na nekretnini zabilježbom rješenja o ovrsi u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja, ali u tom rješenju nisu određeni i ispražnjenje i predaja nekretnine kupcu (čl. 128. st. 1. OZ-a). Stoga, da bi se mogla provesti ovrha sukladno odredbi čl. 128. st. 3. i 4. OZ-a, potrebno je o tome odlučiti rješenjem o ovrsi.

12. Pravilno navodi prvostupanjski sud da u postupku ovrhovoditelj nije ni u prijedlogu za ovrhu ni kasnije predlagao određivanje ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine kupcu. Međutim, pogrešan je zaključak suda da određivanje takve ovrhe može predložiti samo ovrhovoditelj, a ne i kupac.

12.1. Naime, odredbama čl. 128. st. 3. i 4. OZ-a je propisano da će sud, nakon što donese zaključak o predaji nekretnine kupcu, na prijedlog kupca pristupiti ovrsi radi ispražnjenja i predaje nekretnine kupcu, a da se ta ovrha provodi po pravilima OZ-a o ovrsi ispražnjenjem i predajom nekretnine. Iz navedenog proizlazi da se ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine kupcu provodi na prijedlog kupca kao ovrhovoditelja, a ne ovrhovoditelja (ako on nije ujedno i kupac) što je i logično budući da ovrhovoditelj (ako nije ujedno i kupac) nema nikakav pravni interes predlagati ovrhu radi ispražnjenja i predaje nekretnine trećoj osobi (odnosno kupcu).

13. Pogrešan je i stav prvostupanjskog suda da ovrhu radi ispražnjenja i predaje nekretnine kupcu može predložiti samo ovrhovoditelj i to na temelju ovršne isprave na temelju koje je određena ovrha na nekretnini zbog naplate novčane tražbine jer da zaključak o predaji nije ovršna isprava.

13.1. Naime, odredbom čl. 23. toč. 5. OZ-a je propisano da je ovršna isprava i svaka druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava. Upravo je u ovom slučaju zakon dao značenje ovršne isprave zaključku o predaji nekretnine, ali samo u istom ovršnom postupku u kojem je bila određena ovrha na nekretninama (ovdje u postupku poslovni broj Ovr-549/2020) u kojem je nakon donošenja zaključka o predaji nekretnine kupcu, kupac mogao tražiti ispražnjenje i predaju nekretnine, na temelju tog zaključka. Iz navedenog nadalje proizlazi da takva isprava (zaključak o predaji nekretnine) ne bi predstavljala ovršnu ispravu za ispražnjenje i predaju nekretnine u zasebnom postupku.

14. Zbog svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a uvažiti žalbu ovrhovoditelja i pobijano rješenje ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

15. U ponovnom postupku će prvostupanjski sud donijeti zaključak o predaji te će, nakon što ovrhovoditelj podnese prijedlog za ovrhu radi ispražnjenja i predaje nekretnine odlučiti o takvom prijedlogu. Naime, iako je sud donio rješenje poslovni broj Ovr-549/2020-90 od 17. veljače 2026., kojim je utvrdio da je ovrha dovršena, kupac kao ovrhovoditelj je prije donošenja tog rješenja (kao što je navedeno u točki 6. obrazloženja ovog rješenja) predlagao sudu da donese zaključak o predaji, a sud je to propustio učiniti.

U Velikoj Gorici 23. ožujka 2026.

Sudac

Goran Škugor