REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-617/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Martini Klanac, na prijedlog sudskog savjetnika Luka Bućana, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb – Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, protiv tuženika UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, bez održavanja ročišta, 23. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sandre Palinić-Čulin poslovni broj Ovrv- 19374/2025 od 31. listopada 2025. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos 43,18 eura, u roku osam dana.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju zatezne kamate koje na iznos 43,18 eura teku od 4. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sandre Palinić-Čulin poslovni broj Ovrv-19374/2025 od 31. listopada 2025. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos 0,45 eura s osnove obračunatih zateznih kamata te se za navedeno tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe izvršena podneskom od 26. veljače 2026.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu 38,27 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove odluke do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je 26. rujna 2025. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu 43,18 eura sa obračunatim zateznim kamatama u iznosu 0,45 eura, dakle ukupno 43,63 eura.

2. Javni bilježnik Sandra Palinić-Čulin je na prijedlog tužitelja donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-19374/2025 od 31. listopada 2025. protiv kojeg je tuženik podnio pravovremen prigovor.

3. U prigovoru tuženik u bitnom navodi da osporava aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju, osnovu i visinu potraživanje te ističe prigovor zastare tražbine. Navodi da je u razdoblju za koje se zahtijeva ovrha distributer plina bilo Međimurje- plin d.o.o. Ističe da su na računima kako kupci navedeni U i ŠN. Navodi da u periodu za koji se želi provesti ovrha u [adresa] nije bilo plina zbog radova na zamjeni plinovoda. Nadalje, navodi da u prostoru nije boravio duži vremenski period te da nikada nije zaprimio obavijest o očitovanju brojila. Ističe da nije u nikakvom pravnom odnosu s ovrhovoditeljem.

4. Rješenjem ovoga suda poslovnog broja Povrv-617/2025 od 10. veljače 2025., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje i riješeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je u podnesku od 26. veljače 2025. naveo da je tuženik bio evidentiran kao kupac plina za obračunsko mjerno mjesto na adresi [adresa], pod šifrom 0416061, temeljem važećeg Ugovora o opskrbi plinom od 30. studenoga 2016.. Ističe da je uredno ispunjavao svoju obvezu isporuke plina, dok tuženik nije podmirio izdane račune niti je na njih pravodobno uložio prigovor. Naglašava da su svi računi ispravno glasili na tuženika te osporava njegov navod da su kao kupci navedene druge osobe. Dalje tvrdi da je količina isporučenog plina pravilno obračunata u skladu s Općim uvjetima te da je tuženik imao obvezu pratiti stanje plinomjera i eventualno uložiti prigovor u slučaju odstupanja. Objašnjava i da su računi, u situacijama kada nije bilo očitanja, izdavani na temelju procjene sukladno propisima. Također navodi da je dio računa činila i fiksna naknada koju su svi korisnici dužni plaćati neovisno o potrošnji. Ističe da dug nije podmiren ni nakon dospijeća niti nakon opomene, zbog čega je pokrenut ovršni postupak. Navodi da prigovor zastare nije osnovan jer je prijedlog za ovrhu podnesen unutar zakonskog roka. Osporava i relevantnost dostavljene suglasnosti drugog plinskog društva jer se ne odnosi na konkretan odnos niti na tuženika. Nadalje navodi da nije osnovan prijedlog za spajanje postupaka jer se radi o različitim mjernim mjestima i korisničkim računima. Djelomično povlači tužbeni zahtjev za iznos 0,45 eura koji se odnosi na prethodno obračunate kamate te specificira tužbeni zahtjev na način da sada zahtijeva isplatu 43,18 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 4. ožujka 2025. do isplate.

6. Tuženik je u podnesku od 20. ožujka 2026. naveo da u cijelosti ostaje kod svog prigovora te osporava navode tužitelja iz njegova podneska. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, tvrdeći da u spornom razdoblju opskrbljivač plinom nije bio tužitelj već drugo trgovačko društvo, zbog čega dovodi u pitanje pravo tužitelja na naplatu. Smatra da upravo činjenica postojanja drugog distributera potvrđuje njegovu tvrdnju da tužitelj nema osnovu za potraživanje. Nadalje osporava jasnoću identiteta kupca, navodeći da su na računima za isto obračunsko mjerno mjesto bile navedene i druge osobe, zbog čega postoji nejasnoća oko toga tko je stvarni korisnik plina. Ukazuje i na postojanje više obračunskih mjernih mjesta na istoj adresi s različitim šiframa kupaca, što dodatno dovodi u sumnju pravilnost obračuna i pripisivanje potrošnje upravo njemu. Tvrdi da tužitelj nije dokazao da se utužena potrošnja odnosi na njega, a ne na druge osobe povezane s tom adresom. Također osporava vjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga, smatrajući da se radi o jednostrano sastavljenoj ispravi koja ne može biti pouzdan dokaz o postojanju i visini duga. Navodi da takva isprava ne ispunjava zakonske uvjete, osobito s obzirom na sporne okolnosti u vezi identiteta kupca i potrošnje. Ističe da u predmetnom razdoblju nitko nije boravio u prostoru na koji se odnosi potrošnja te da nije bilo urednog očitanja brojila niti obavijesti o tome. Zbog toga osporava iskazanu potrošnju i sumnja u točnost očitanja, tražeći provjeru mjernog uređaja i dostavu relevantnih podataka. Navodi i da je bio prisiljen demontirati brojilo i podmiriti određena dugovanja kako bi ponovno ostvario priključenje. Ustraje i na prigovoru zastare, ističući da tužitelj nije dokazao kada je potraživanje dospjelo niti da su računi uredno dostavljeni. Posebno naglašava da se adresa obračunskog mjesta ne podudara s njegovim prebivalištem te da ondje nije boravio. Protivi se i djelomičnom povlačenju tužbe bez dosude troškova u tom dijelu. Zaključno predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. S obzirom da se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe za iznos 0,45 eura s osnove obračunatih zateznih kamata, to tužba, sukladno čl. 456. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u tom dijelu nije povučena.

8. Nadalje, sud ukazuje da je tužitelj u podnesku od 26. veljače 2025. istaknuo tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata koje na iznos 43,18 eura teku od 4. ožujka 2025. do isplate. Na ovaj način tužitelj je izvršio preinaku tužbe jer je povećao tužbeni zahtjev, u smislu čl. 191. st. 1. ZPP.

9. Tuženik se nije usprotivio navedenoj preinaci, već se upustio u raspravljanje po tom tužbenom zahtjevu te se stoga na temelju čl. 190. st. 4. ZPP smatra da je tuženik pristao na preinaku.

10. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 190. st. 1. i 4. ZPP dopustiti preinaku i odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

11. Kako je činjenično stanje za donošenje odluke utvrđeno na temelju isprava u spisu, sud nije proveo raspravu, već je odlučivao u pisanom postupku, sukladno čl. 461.a ZPP, pri čemu se ističe da niti stranke nisu predlagale provođenje rasprave.

12. Sud primjenom čl. 313. st. 1. ZPP nije prihvatio prijedlog tuženika za spajanjem postupaka jer se u ovom postupku radi o sporu male vrijednosti za kojeg je propisana drugačija vrsta postupka.

13. Tijekom postupka sud je pročitao izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 11-14), izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 19), suglasnost Međimurje-plin d.o.o. za demontažu brojila od 21. veljače 2025. (list 49), Ugovor o opskrbi plinom br. STP-ZG-TM1/49680/2013 od 30. studenoga 2016. (list 65-66), analitičku karticu (list 67) i račun (list 68).

14. Sud nije pribavio „podatke GPZ, radni nalog“ jer tuženik nije niti tvrdio niti dokazao da ne može postići da mu se navedena isprava preda ili pokaže, kako je to propisano čl. 232. st. 3. ZPP (U tom smislu Županijski sud u Osijeku u Gž-1415/2024 od 30. prosinca 2024. te Županijski sud u Puli u Gž-1669/2025. od 17. prosinca 2025.).

15. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

16. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom cijene plina za razdoblje od 1. kolovoza do 30. rujna 2024. na obračunskom mjernom mjestu 165108, na adresi [adresa]/ [adresa].

17. Prema čl. 67. st. 1. Zakona o tržištu plinom (Narodne novine br. 18/18, 23/20; dalje: ZTP), prava i obveze između svakog opskrbljivača plinom i krajnjeg kupca uređuju se ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca.

18. Čitanjem Ugovora o opskrbi plinom br. STP-ZG-TM1/49680/2013 od 30. studenoga 2016. sud je utvrdio da se tužitelj obvezao tuženika opskrbiti plinom za obračunsko mjerno mjesto broj 165108, na adresi [adresa]/PR, Zagreb, dok se tuženik obvezao tužitelju plaćati cijenu plina.

19. U odnosu na navode tuženika o tome da je u utuženom razdoblju distributer plina bilo Međimurje-plin d.o.o., sud ukazuje da ti navodi nisu ničim dokazani, a da je Međimurje-plin bilo zajamčeni opskrbljivač prema odluci HERA-e tek od 1. listopada 2024., dakle nakon utuženog razdoblja.

20. Također, nije u pravu tuženik kada tvrdi da su na računima za isto obračunsko mjerno mjesto bile navedene i druge osobe U i ŠN jer su je u ugovoru i računu kao krajnji kupac na predmetnom obračunskom mjernom mjestu naveden upravo tuženik UN, a predmet ovog postupka nije opskrba plinom za druga obračunska mjerna mjesta.

21. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je tužitelj aktivno legitimiran, a da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

22. U odnosu na tvrdnje tuženika o tome da u utuženom razdoblju nije bilo plina zbog radova na zamjeni plinovoda, sud ukazuje da ti navodi nisu ničim dokazani, a da je suglasnost Međimurje-plin d.o.o. za demontažu brojila izdana 21. veljače 2025., dakle, više od četiri mjeseca od isteka utuženog razdoblja.

23. Što se tiče prigovora tuženika obračunatoj potrošnji, sud ukazuje da su u predmetnom računu određeno navedeni količina isporučenog plina, primijenjena cijena, obračunsko razdoblje i iznos zaduženja te da sud stoga taj račun prihvaća kao vjerodostojan.

24. Naime, tuženik niti tvrdi niti dokazuje da je iskoristio svoje pravo na osporavanje obračuna iz čl. 8. st. 5. Ugovora o opskrbi plinom, niti dokazuje da je obavijestio tuženika da nije primio račun za obračunsko razdoblje, sukladno čl. 8. st. 4. Ugovora o opskrbi plinom, pri čemu se ističe da je, suprotno navodima tuženika, kao adresa dostave računa ugovorena upravo adresa [adresa]. Osim toga, tuženik ne tvrdi niti dokazuje da bi iskoristio sredstva zaštite krajnjeg kupca iz čl. 24. i 25. Općih uvjeta opskrbe plinom (Narodne novine br. 50/18, 88/19, 39/20, 100/21, 103/22, 68/23; dalje: Opći uvjeti) te je stoga ocjena suda da je njegovo osporavanje obračunate potrošnje plina paušalno i usmjereno na izbjegavanje odgovornosti za utuženu obvezu.

25. Slijedom navedenog, sud prihvaća iznos glavnice sadržan u računu u visini 43,18 eura kao pravilan i vjerodostojan, te utvrđuje da navedeni iznos predstavlja dug tuženika prema tužitelju za predmetno razdoblje. Međutim, sud ne prihvaća utuženi iznos obračunatih kamata 0,45 eura jer iz spisa nije vidljivo za koje razdoblje, na koji iznos i po kojoj stopi su obračunate navedene kamate.

26. Tužitelj na temelju čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) ima pravo i na zateznu kamatu od dana dospijeća 3. ožujka 2025. koji je utvrđen uvidom u račun i koji odgovara čl. 9. st. 1. Ugovora o opskrbi plinom. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO.

27. Što se tiče prigovora zastare tuženika, treba reći da se na konkretno potraživanje primjenjuje jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. ZOO.

28. Kako je tražbina dospjela 3. ožujka 2025., a kako je prijedlog za ovrhu podnesen 26. rujna 2025., ocjena je suda da je prigovor zastare neosnovan, pri čemu se ističe i da je prijedlog za ovrhu podnesen unutar godinu dana od isteka utuženog razdoblja, a da je zahtjev za isplatu kamata postavljen 26. veljače 2026., unutar godine dana od dospijeća prvih utuženih zateznih kamata.

29. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

30. Odredbom čl. 164. st. 4.ZPP, propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

31. Kako tužitelj nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom svojeg zahtjeva, u cijelosti mu na temelju čl. 154. st. 5. ZPP pripada pravo na naknadu troškova postupka, ali samo onih troškova koji su mu bili potrebni za vođenje postupka, kako je to propisano čl. 155. st. 1. ZPP te je tako tužitelju dosuđen trošak javnobilježničke naknade s PDV-om u iznosu 25,00 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 13,27 eura.

32. Sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana donošenja ove odluke.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

U Zagrebu 23. ožujka 2026.

Sudac:

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana obavljene dostave ove presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju uz podnesak tuženika od 20. ožujka 2026.

- tuženiku po punomoćniku