REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4252/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja HŽ infrastruktura d.o.o., OIB 39901919995, Mihanovićeva ulica 12, Zagreb, protiv tuženika Elektrocentar Petek d.o.o., OIB 17491977848, Etanska cesta 8, Ivanić Grad, radi naknade štete od 885,57 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2582/2024 od 20. kolovoza 2025., 23. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2582/2024 od 20. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2582/2024 od 20. kolovoza 2025. odbačena je tužba od 10. prosinca 2024.

2. U obrazloženju tog rješenja prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-3077/2022 od 16. studenoga 2022. otvoren predstečajni postupak nad tuženikom kao dužnikom, da je to rješenje objavljeno na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča suda 16. studenoga 2022. te su tog dana nastupile pravne posljedice otvaranja predstečajnoga postupka nad tuženikom kao dužnikom.

2.1. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio da se tužiteljeva tražbina odnosi na naknadu štete nastale 13. svibnja 2022., da ta tražbina predstavlja imovinskopravnu tražbinu nastalu prije 16. studenoga 2022. dakle, prije otvaranja predstečajnog postupka nad tuženikom i da predmetna tražbina ne ulazi u krug tražbina iz članka 66. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24.) na koje otvaranje predstečajnog postupka ne utječe.

2.2. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj bio dužan prijaviti tu novčanu tražbinu u predstečajnom postupku nad tuženikom kao dužnikom. Budući da to nije učinio prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj nema procesnu legitimaciju za vođenje postupka te je primjenom odredbe članka 282. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) donio pobijano rješenje pozivajući se na sudsku praksu ovog suda u predmetima poslovni broj Pž-1890/2023 i Pž-6433/2017.

3. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud prihvati žalbu i pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

4. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da tužitelj s tuženikom nije bio u nikakvom poslovnom odnosu, i u trenutku otvaranja predstečajnog postupka nije imao točnu tražbinu, već je tražbina tužitelja prema tuženiku proizašla iz izvanugovorne odgovornosti za štetu, i to imovinsku štetu koju je tek trebalo utvrditi.

4.1. Budući da se u konkretnom slučaju radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, tužitelj smatra da je osim visine štete u postupku potrebno utvrditi i odgovornost tuženika za štetu, jer tuženikova odgovornost za štetu nije objektivne naravi.

4.2. Smatra da nije imao nikakvu pravnu osnovu tražbine sukladno članku 36. Stečajnog zakona - vjerodostojnu ispravu ili odluku suda na temelju koje bi mogao prijaviti tražbinu u predstečajnom postupku, a u vrijeme otvaranja predstečajnog postupka nije se niti vodio parnični postupak radi naknade štete te tužitelj u trenutku otvaranja predstečajnog postupka nije imao pravo zahtijevati od tuženika naknadu štete, čiju visinu je tek trebalo utvrditi i dokazati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba članka 365. u vezi s odredbom članka 381. Zakona o parničnom postupku, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

7. Odredbom članka 39. Stečajnog zakona propisano je da vjerovnici na koje predstečajni postupak utječe mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u predstečajnom postupku.

8. Danom otvaranja predstečajnog postupka nastupa zabrana pokretanja novih parničnih i arbitražnih postupaka protiv dužnika u svezi s tražbinama na koje predstečajni postupak utječe (članak 68. stavak 1. Stečajnog zakona).

9. S obzirom na to da na novčanu tražbinu naknade štete predstečajni postupak utječe, prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje pravilnom primjenom odredbe članka 282. stavka 1. Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne ide u sudsku nadležnost (članak 16.) ili da je tužba podnesena nepravovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe ili ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava, a zakonom je propisano da će se u tom slučaju tužba odbaciti ili da se bez toga ne može zahtijevati zaštita povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

10. Suprotno žalbenim navodima obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete (članak 1086. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) i tužitelj je mogao svoju dospjelu tražbinu prijaviti u postupku predstečajne nagodbe potražujući isti iznos kao i tužbom u ovom predmetu.

11. Ovaj sud imao je u vidu i da predstečajni postupak nije otvoren za vrijeme trajanja ovog parničnog postupka nego ranije, a zakonom propisani postupak utvrđivanja prava vjerovnika prema predstečajnom dužniku je isključivo sudski predstečajni postupak u smislu odredbe članka 39. Stečajnog zakona. Stoga je ocjena ovog suda da u konkretnom slučaju donošenje rješenja o odbacivanju tužbe ne predstavlja pretjerani formalizam kojim bi bila povrijeđena sama bit prava tužitelja na pristup sudu.

12. Zbog toga je, na temelju odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 23. ožujka 2026.

Sudac

Davor Pustijanac