REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-5025/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja RAPTOR FLEET d.o.o. iz Novaka, Zagrebačka ulica 7, OIB: 10235187780, kojeg zastupa punomoćnica Dijana Zoričić, odvjetnica u Zagrebu, Drage Gervaisa 14, protiv tuženika PLESO PRIJEVOZ d.o.o. iz Zagreba, Avenija Marina Držića 4, OIB: 48343886965, kojeg zastupa punomoćnik Zdenko Gecaj, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 58, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-301/2025-9 od 10. studenoga 2025., 23. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-301/2025-9 od 10. studenoga 2025. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 269,23 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci ove presude prvostupanjski je sud održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivane Miloš iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1003/24 od 22. listopada 2024. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.046,45 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa navedenog u izreci presude pa do isplate i to prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci presude kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 22. listopada 2024. do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci presude (točka I. izreke presude). Rješenjima o troškovima postupka sadržanim u presudi prvostupanjski je sud naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR (točka II. izreke presude) dok je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 250,00 EUR (točka III. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredbi članka 5. i 550. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) jer je nakon provedenog postupka utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu iz Ugovora o najmu/korištenju raptor fleet sustava od 21. rujna 2016. na temelju kojeg je tužitelj kao najmodavac ispunio svoju obvezu predaje stvari na korištenje tuženiku kao najmoprimcu, a premda je ugovor sklopljen na određeno vrijeme, tuženik je i nakon isteka ugovorenog trajanja najma nastavio koristiti stvar koja je predmet najma pa su stoga stranke i dalje u poslovnom odnosu iz tog ugovora. Međutim, budući da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu plaćanja ugovorene najamnine, to ga je sud obvezao na ispunjenje te obveze. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik ne navodeći pri tome žalbene razloge; s obzirom na to da iz žalbe nije vidljivo koji dio presude tuženik pobija žalbom, ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavka 1. Zakona o parničnom postupku smatra da tuženik žalbom ne pobija točku III. izreke prvostupanjske presude jer je u tom dijelu uspio u sporu. Žalitelj u žalbi navodi da osporava osnovanost usvajanja tužbenog zahtjeva jer smatra da sud temeljem priležeće dokumentacije nije mogao sa sigurnošću utvrditi činjenice, prvenstveno visinu utužene tražbine jer tužitelj nije uz dostavljeni izvadak iz poslovnih knjiga dostavio pripadajuće račune za svaku pojedinu stavku kako bi se sam izvadak mogao provjeriti. Osim toga, žalitelj ističe da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-3041/24 od 12. prosinca 2024. nad tuženikom otvoren predstečajni postupak te je tužitelj svoju tražbinu bio dužan prijaviti u predstečajnom postupku, a što nije učinio. Žalitelj smatra da je pobijana presuda neosnovana pa predlaže Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske da je preinači ili predmet vrati na ponovni postupak; tuženik potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR uvećan za sudsku pristojbu po odluci suda.

2.1. Žalba je dostavljena tužitelju na odgovor. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu utemeljenu presudu. Navodi tuženika da tužitelj nije dostavio uz izvadak iz poslovnih knjiga pripadajuće račune za svaku pojedinu stavku kako bi se sam izvadak mogao provjeriti su neistiniti jer je te račune tužitelj dostavio sudu svojim očitovanjem na prigovor tuženika od 16. travnja 2025. koji je dostupan i vidljiv na e -komunikaciji. Tuženikovi žalbeni navodi kojima ističe da je nad tuženikom rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-3041/24 od 12. prosinca 2024. otvoren predstečajni postupak i da je tužitelj bio dužan prijaviti svoju tražbinu u tom postupku su neosnovani. Tužitelj je postupak ovrhe pokrenuo u kolovozu 2024. godine, a javni bilježnik je 22. listopada 2024. donio rješenje o ovrsi, to jest dva mjeseca prije otvaranje predstečajnog postupka nad tuženikom. Stečajni zakon („Narodne novineˮ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24) ne propisuje da je vjerovnik dužan prijaviti svoju tražbinu u predstečajnom postupku, a sukladno članku 67. istog Zakona prekidaju se samo postupci na koje predstečajni postupak utječe. Budući da tužitelj nije prijavio svoju tražbinu u predstečajnom postupku već je pokrenuo predmetni postupak, na njegovu tražbinu ne utječe predstečajni postupak pa stoga nije trebalo doći niti do prekida postupka. Zato su žalbeni navodi neosnovano te tužitelj predlaže da drugostupanjski sud odbije tuženikovu žalbu u cijelosti, potvrdi pobijanu presudu i dosudi tužitelju troškove drugostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 269,23 EUR.

3. Tuženikova žalba nije osnovana.

3.1. Ispitavši pobijanu presudu u točkama I. i II. izreke temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj : 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/07, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25) u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava o odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski je sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

4. Iz spisa proizlazi da je tužitelj prijedlogom za ovrhu pokrenuo ovršni postupak radi naplate svog novčanog potraživanja u ukupnom iznosu od 3.046,45 EUR s pripadajućim kamatama. Nakon što je javni bilježnik Ivana Miloš izdao rješenje o ovrsi, tuženik je protiv tog rješenja podnio prigovor (odgovor na tužbu) u kojem je, osim što je neosnovano isticao da izvod otvorenih stavki tužitelja nije vjerodostojna isprava, tvrdio da ne duguje tužitelju utuženi iznos „jer stavke nisu knjigovodstveno priznate i usklađene”. U nastavku postupka koji se nastavio voditi kao povodom prigovora protiv platnog naloga, tužitelj se podneskom od 16. travnja 2025. očitovao na taj prigovor tuženika ističući, između ostalog, da je s tuženikom 21. rujna 2016. sklopio Ugovor o najmu/korištenju Raptor fleet sustava kojim je ugovoreno korištenje sustava tužitelja, a premda je ugovor sklopljen na određeno vrijeme, tuženik je i dalje nastavio koristiti usluge tužitelja pa je stoga ugovor i dalje na snazi; tužitelj se pri tome pozvao na dopis tuženika od 11. siječnja 2024. kojim se tuženik ispričava na kasnijem plaćanju ispostavljenih faktura te moli tužitelja da mu ponovno omogući pristup sustavu praćenja i obećava tužitelju da će mu u 2024. godini sve dospjele fakture biti podmirene u roku. U prilogu tog podneska, tužitelj je dostavio e-komunikaciju između stranaka, račune tužitelja kojima je tuženik pozvao tuženika na ispunjenje preuzete obveze isplate najamnine te Ugovor o najmu/korištenju Raptor fleet sustava od 21. rujna 2016.. Taj podnesak tužitelja je, kao i poziv na pripremno ročište, dostavljen tuženiku 4. travnja 2025., no tuženik se na navode iz tog tužiteljeva podneska nije očitovao niti je pristupio ročištu od 2. listopada 2025. Na tom je ročištu tužitelj ustrajao kod tužbenog zahtjeva pa je sud prvog stupnja na istom ročištu zaključio prethodni postupak te proveo i zaključio glavnu raspravu. Sukladno tako provedenom postupku, prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu.

5. Odredbom članka 550. Zakona o obveznim odnosima je propisano da se ugovorom o najmu najmodavac obvezuje predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu. Nadalje, prema članku 574. Zakona o obveznim odnosima ugovor o najmu sklopljen na određeno vrijeme ili mu je trajanje određeno zakonom prestaje istekom toga vremena, ali ako nakon proteka ugovorom određenog vremena najmoprimac nastavi rabiti stvar, a najmodavac se tomu ne protivi, smatra se da je trajanje ugovora produljeno na neodređeno vrijeme pod istim uvjetima.

5.1. U konkretnom predmetu, premda je ugovorom o najmu sklopljenim između stranaka 21. rujna 2016. ugovoreno vrijeme trajanja ugovora na vremenski period od 24 mjeseca, iz elektronske komunikacije između stranaka nedvojbeno proizlazi da je tuženik i nakon isteka ugovorenog roka trajanja nastavio upotrebljavati stvar koja je predmet najma pa se stoga (sukladno članku 574. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima) smatra da je trajanje ugovora produljeno na neodređeno vrijeme, to jest i za razdoblje za koje tužitelj u ovom sporu potražuje utuženu najamninu. Slijedom navedenog, kao i na temelju toga što tuženik u ovom sporu nije predložio izvođenje niti jednog dokaza kojim bi dokazao činjenicu da je (u cijelosti ili djelomično) ispunio svoju ugovornu obvezu plaćanja najamnine, to je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbi članaka 219. i 221.a Zakona o parničnom postupku ocijenio da je tuženik dužan ispuniti svoju ugovornu obvezu. Upravo zbog toga, sud prvog stupnja je pravilno održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

6. U odnosu na tuženikovo pozivanje na činjenicu da je nad tuženikom rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-3041/24 od 12. prosinca 2024. otvoren predstečajni postupak (taj je postupak zaključen rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-3041/24 od 3. rujna 2025., dakle prije donošenja pobijane presude), ovaj sud prvenstveno napominje da se radi o novoj činjenici koju tuženik nije isticao tijekom prvostupanjskog postupka pa je stoga prema članku 352. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ne može osnovano isticati u žalbi. Osim toga, ovaj sud napominje da je sud prvog stupnja sukladno odredbi članka 212. točke 8. Zakona o parničnom postupku u vezi članka 68. stavka 1. (rečenica 1.) Stečajnog zakona trebao odmah nakon otvaranja predstečajnog postupka donijeti deklaratorno rješenje o prekidu postupka, a ako bi utužena tražbina bila osporena u predstečajnom postupku sud je postupak mogao nastaviti prema članku 68. stavku 1. (rečenica 2.) Stečajnog zakona. Međutim, time što nije utvrdio prekid postupka i nakon okončanja predstečajnog postupka nije donio rješenje o nastavku postupka, sud prvog stupnja je počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja u konkretnom predmetu nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude; štoviše, zbog te se povrede odredaba postupka presude ne može pobijati žalbom u sporu male vrijednosti sukladno članku 467. Zakona o parničnom postupku.

6.1. Nadalje, prema članku 39. Stečajnog zakona vjerovnici na koje predstečajni postupak utječe (to su vjerovnici koji u vrijeme otvaranja predstečajnog postupka imaju imovinskopravnu tražbinu prema dužniku u smislu članka 35. stavka 1. Stečajnog zakona) svoje tražbine prema dužniku mogu ostvarivati samo u predstečajnom postupku. To znači da je tužitelj svoje potraživanje utuženo u ovom sporu trebao prijaviti u predstečajnom postupku i to neovisno od toga što je ovaj postupak pokrenuo prije nego što je Trgovački sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj St-3041/24 od 12. prosinca 2024. otvorio predstečajni postupak. Međutim, to tužitelj prema navodima iz odgovora na žalbu očito nije učinio, ali on time nije izgubio pravo na namirenje te tražbine – naprotiv, tužitelj će utuženu tražbinu namiriti sukladno odredbi članka 62. stavka 1. (rečenica 2.) Stečajnog zakona. Međutim, samo (naknadno) namirenje tužiteljeva potraživanja prema prihvaćenom planu restrukturiranja ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

7. Slijedom navedenog, tuženikovu žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi točke I. i II. izreke prvostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

8. Zahtjev tužitelja za naknadom troška drugostupanjskog postupka je valjalo odbiti kao neosnovan jer postupovna radnja davanja odgovora na žalbu u konkretnom predmetu nije bila potrebna za vođenjem spora (članak 166. u vezi članka 155. stavka 1. Zakona o parničnom postupku).

Zagreb, 23. ožujka 2026.

Sudac

Nevenka Baran