Poslovni broj: Ps-26/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sucu Marija Gugić, u pravnoj stvari tužiteljice:

ZS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Josip Anzulović-Mirošević, odvjetnik u Supetru, Vrilo 2, protiv tuženika:

LS (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Šušak, odvjetnik u Veloj Luci, radi iseljenja, nakon glavne rasprave zaključene 9. veljače 2026. u prisutnosti parničnih stranaka i njihovih punomoćnika, na ročištu zakazanom radi objave odluke, 23. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da iseli iz apartmana na prvom katu kuće lijevo, garaže i konobe položeno na kčbr. [katastarska čestica] ZGR, magazin, površine 309 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te da iseli iz radione na kčbr. [katastarska čestica] ZGR, casetta di campagna, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao i da iste nekretnine preda u samostalni i nesmetani posjed tužiteljice slobodne od osoba i stvari tuženika, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude i sve pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.456,18 eur (tisuću četiristo pedeset šest eura i osamnaest centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 5. prosinca 2022. navodi se da je tužiteljica stvarna i zemljišnoknjižna vlasnica nekretnina katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] ZGR, magazin, površine 309 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] ZGR, casetta di campagna, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Tuženik da odbija iseliti iz navedenih nekretnina u vlasništvu tužiteljice, koje koristi bez njenog odobrenja i usprkos njenim zahtjevima za iseljenje te iste odbija isti predati u samostalni posjed tužiteljice. Tužiteljica je pokušala i pismeno upozoriti tuženika sina da se iseli, ali isti ne prediže poštu. Budući da tuženik odbija dobrovoljno iseliti iz navedenih kuća koje su vlasništvo tužiteljice, a koje tuženik koristi bez valjane pravne osnove i odobrenja tužiteljice kao vlasnika, tužiteljica je predložila da sud po provedenom postupku prihvati tužbeni zahtjev kao u izreci preciziran kao takav na zapisniku s ročišta održanog 15. srpnja 2024.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 11. travnja 2023., pored procesnih prigovora, tuženik se protivi tužbi i tuženom zahtjevu tužiteljice kao neosnovanom. Tuženik prije svega ističe prigovor prava zadržanja (retencije). Pri tome tuženik navodi kako su parnične stranke majka i sin (tužiteljica je majka tuženiku), a sada pok. AS je suprug tužiteljice, a otac tuženika. Predmetna nekretnina označena kao kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja kuću namijenjenu za iznajmljivanje koja se sastoji od nekoliko apartmana, koju je gradio sada pok. AS i tužiteljica, a uz novčanu i svaku drugu pomoć tuženika, koji je tada živio u zajedničkom kućanstvu sa tužiteljicom i pok. AS, a ujedno je sa potonjim radio u obrtu osnovanom na njegovo ime. Za izgradnju te kuće, tuženik je ulagao svoja vlastita sredstva, i to preko 50.000,00 EUR i 90.000,00 CHF, za cijelo vrijeme od izgradnje i naposljetku završetka gradnje i vraćanja obveza vezano za tu nekretninu. Tuženik je dugi niz godina radio u Švicarskoj (cca 11 godina), gdje je zaradio novce, vratio se u Republiku Hrvatsku i kupio brod naziva MB Stonac svojim vlastitim sredstvima. Kako je tada u tijeku bila izgradnja predmetne kuće bilo je potrebno podignuti kredit, pa je tuženik pristao da se polovica broda uknjiži na njegovog oca sada pok. AS, kako bi isti preko svog obrta [obrt] za prijevoz putnika mogao podignuti kredit 2004. kada je kupljen brod, a što je vidljivo u Upisnom listu od 04.04.2005. godine za predmetni brod. Za navedeno je sada pok. AS sastavio Potvrdu dana 15.04.2009. godine, kojim je potvrdio primitak toga iznosa od 65.000,00 EUR. Nadalje, tijekom te iste godine (2005. godine) tuženik je poklonio svoju polovicu broda ocu pok. JS (zbog lakšeg vođenja poslovanja broda budući da je pok. AS otvorio na svoje ime obrt). Dakle, vidljivo je kako je tuženik, koji je svojim sredstvima kupio predmetni brod, zapravo prenio vlasništvo broda na svojega oca, sada pok. AS, kako bi isti podignuo kredit kod Zagrebačke banke d.d., a sve radi izgradnje predmetne kuće na nekretnini č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Godine 2009. godine pok. AS vratio je polovicu broda Stonac u vlasništvo tuženika, Ugovorom o darovanju od dana 17.04.2009. godine. Tijekom 2006. godine, sada pok. AS je pao i zadobio tjelesnu ozljedu, zbog čega su mu počele otpadati kognitivne sposobnosti, a zbog navedenog je tuženik počeo plaćati kredit za kuću, a za koji je ujedno bila hipoteka na predmetnom brodu Stonac, sve do 04. travnja 2013. što je vidljivo iz otplatne tablice koja se dostavlja u spis predmeta. Ujedno je tuženik tužiteljici davao i pola zarade broda Stonac sve od spomenute ozljede sada pok. AS, dakle, od 2006. godine. Nadalje, osim navedenog, tuženik je dao u gotovini i 90.000,00 CHF za gradnju kuće, a što je tužiteljica potvrdila nekoliko navrata usmeno pred svjedocima. Predmetna kuća dovršena te se od trenutka izgradnje tuženik nalazi u posjedu dijela iste, i sa ovlaštenjem pok. AS i tužiteljice. Osim toga, tuženik se nalazi u posjedu dijela nekretnine č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja također u naravi predstavlja obiteljsku kuću obitelji tuženika, a na istoj adresi tuženik ima prijavljeno prebivalište. Tuženik se nalazi u posjedu samo radione sagrađene u sklopu te kuće, dok se ostatak te nekretnine nalazi u isključivom posjedu tužiteljice. Tuženik je u tu radionu također uložio svoja sredstva, i to od trenutka stupanja u posjed iste, a sa ovlaštenjem ranijeg vlasnika i tužiteljice. Dakle, da se tuženik ima smatrati poštenim posjednikom dijela predmetnih nekretnina, budući da je u posjedu dijela istih u skladu sa ovlaštenjem ranijih vlasnika- AS i tužiteljice, te isti nije ni znao za potrebu iseljenja, sve do zaprimanja predmetne tužbe. Naime, tuženik koristi dijelove predmetnih nekretnina, a po ovlaštenju sada pok. oca AS i tužiteljice, koja nikada, sve do podnošenja ove tužbe, nije tražila iseljenje, odnosno predaju u posjed tih dijelova nekretnina. K tome, kako je već rečeno, tuženik je ulagao u predmetne nekretnine svoja vlastita sredstva, a zbog kojih razloga isti ističe, sukladno članku 164. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) pravo zadržanja, sve dok mu se ne naknade troškovi ulaganja u nekretnine. Naime, tuženik je, kao što je vidljivo iz otplatne tablice, otplaćivao sredstva za kredit sve od 2009. do 2013. godine, kada je kredit nastavila otplaćivati tužiteljica. Predmetnu nekretninu č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekla je tužiteljica 2011. godine, darovnog ugovora od 11.siječnja 2011.godine, a što je vidljivo iz povijesnog zk. izvatka za nekretninu. S obzirom na navedeno, tuženik od tužiteljice potražuje isplaćene iznose na ime vraćanja predmetnog kredita. Osim tih troškova, a obzirom da je tuženik ulagao vlastita sredstva u stan u kojem stanuje te u radionicu, da bi ih doveo u namjenu podobnu za život i rad, traži naknadu nužnih i korisnih troškova na ime sudjelovanja u radovima izgradnje, samoj gradnji, novčanoj i svakoj drugoj pomoći. Dakle, sukladno odredbama ZV-a ima pravo zadržanja dok mu se ti iznosi na ime uloženih sredstava ne naknade, a koji iznosi su, podnošenjem tužbe tužiteljice, dospjeli na naplatu. Tuženik ističe i prigovor prava na dom. Naime, da je kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] njegova jedina nekretnina te isti nema druge nekretnine pogodne za stanovanje. Stoga tuženik ističe prigovor prava na poštivanje doma iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te traži od Naslovljenog suda provođenje testa razmjernosti u vezi ovog pravnog pitanja kao odlučnog pravnog i činjeničnog pitanja za odluku o tužbenom zahtjevu, odnosno da iz razloga ovoga prigovora odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na nekretninu č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je izgrađen stan u kojem tuženik stanuje i koji predstavlja jedinu nekretninu u njegovom posjedu pogodnu za stanovanje, jer bi iseljenje tuženika iz predmetnog stana predstavljalo neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom. Predloženo je, dakle, odbijanje tužbenog zahtjeva uz obvezu tužiteljice na naknadu parničnog troška.

3. Tijekom prethodnog postupka stranke su ustrajale u svojim navodima i iznesenim prigovorima. Tužiteljica je osporila od strane tuženika istaknuti prigovor prava na dom kao i od strane tuženika navodno izvršena ulaganja i gradnju predmetnih nekretnina.

4. U postupku je proveden dokaz pregledom isprava priloženih spisu i to e- zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 2. prosinca 2022., članka sa Cro Portala objavljenog 12. lipnja 2016., upisnog lista pri Ministarstvu pomorstva prometa i veza, Lučka kapetanija Dubrovnik Klasa: UP/I-324- 14/05-01/18, Ur.broj: 530-08-03-05-03-2 DUB broj: 46/03 od 4. travnja 2005., potvrde AS pok. Z od 15. travnja 2009., ugovora o darovanju zaključenog 17. travnja 2009. ovjerenog u potpisu AS u uredu javnog bilježnika u Korčuli pod Broj: OV-1450/2009 od 6. svibnja 2009., upisanog lista pri Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Lučka kapetanija Dubrovnik Klasa: UP/I-342-14/12-01/04, Ur.broj: 530- 03-08-12-03-1 DUB broj: 1/12 od 26. siječnja 2012., prometa po kreditu pri Zagrebačkoj banci od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2015., e zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 10. travnja 2023., ugovora o namjenskom kreditu Broj: OU-1102/2004 od 7. prosinca 2004. potvrđenog u uredu javnog bilježnika Anđelka Stanića u Dubrovniku pod br. OU-1102/2004 od 10. prosinca 2004., ugovora o kupoprodaji M/B Stonac zaključenog 25. studenog 2004., potvrde Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostava Korčula

Klasa: UP/I-410-19/2004-04/000586, Urbroj:513-07-09/02-2004-2 od 17. prosinca 2004., ugovora o založnom pravu Broj: OU-1144/2004 potvrđenog u uredu javnog bilježnika Anđelka Stanića u Dubrovniku pod br. OU-1144/004 od 22. prosinca 2004., dopisa Vladimira Depola, odvjetnika u Korčuli od 21. rujna 2011., opomene od 30. lipnja 2016., oporuke Pi 3/13 i pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivne Kaliman u Korčuli kao povjerenika Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-316/2012, UPP/OS-352/2012 od 4. prosinca 2012. iza smrti AS rješenja MUP, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske KLASA: NK-UP/I-220-01/24-06/1969, URBROJ: 511-03-06-24-2 od 10. listopada 2024., saslušanjem svjedoka RS pok. MS, BS sina GS, ŽS pok. L, KS sina A, MS pok. J, IS sina nikše, HS sina GS, SS sina R i DS sina SS te saslušanjem tužiteljice i tuženika u svojstvu parničnih stranaka.

4. Ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno i svakog izvedenog dokaza posebno, ovaj sud drži da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Predmetom postupka jest zahtjev tužiteljice za iseljenje tuženika iz dviju prostorija od kojih je jedan apartman na prvom katu lijevo u kući izgrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] ZGR [adresa], a drugi radiona u prizemlju kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica i tuženik su majka i sin. U postupku i nije sporno da se tuženik nalazi u isključivom posjedu utuženih nekretnina, takvo utvrđenje proizlazi već iz navoda odgovora na tužbu. Iz spisu prilženih zemljišnoknjižnih izvadaka proizlazi da je tužiteljica uknjižena kao isključiva vlasnica tako označenih nekretnina time da je upis uknjižbe prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica] ZGR ishodila po provođenju pojedinačnog ispravnog postupka temeljem darovanja od svog supruga. Upis pak uknjižbe prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica] koja se prema utvrđenjima u postupku sastoji od više samostalnih cjelina- apartmana/stanova tužiteljica je ishodila temeljem darovnog ugovora zaključenog sa suprugom Borisom Lozica sinom Šimuna koji upis je proveden pod Z-33/2011.

6. Analizom sadržaja spisu priložene materijalne dokumentacije u postupku je utvrđeno sljedeće činjenično stanje:

- da je tuženik sin tužiteljice i pok. AS.

- da je ugovorom o namjenskom kreditu Broj: OU-1102/2004 od 7. prosinca 2004. potvrđenom u uredu javnog bilježnika Anđelka Stanića u Dubrovniku pod br. OU- 1102/2004 od 10. prosinca 2004. danas pok. AS odobren kredit na iznos od 47.000,00 eur s namjenom konačne otplate kredita po Ugovoru o kreditu za stambenu izgradnju br. 6080045021 od 11. veljače 2003. (koji ugovor stranke nisu priložile do zaključenja prethodnog postupka).

- da je, kako to proizlazi iz ugovora o kupoprodaji M/B Stonac danas pok. AS kao kupac od GS kao prodavatelja 25. studenog 2004. kupio motorni brod Stonac (ribarsko-putnički brod) za kupoprodajnu cijenu 100.000,00 eura na temelju kojeg ugovor je obračunat porez na promet 37.625,77 kn prema potvrdi od 17. prosinca 2004..

- da je, kako to proizlazi iz upis nog lista pri Ministarstvu pomorstva prometa i veza, Lučka kapetanija Dubrovnik Klasa: UP/I-324-14/05-01/18, Ur.broj: 530-08-03-05-03-2 DUB broj: 46/03 od 4. travnja 2005., danas pok. AS bio evidentiran kao vlasnik tako kupljenog broda na temelju ugovora o darovanju od 8. srpnja 2005.

- da je između Zagrebačke banke d.d. i danas pok. AS **.**.2004. na osnovi ugovora o dugoročnom kreditu za razvoj turističke djelatnosti s valutnom klauzulom br. 3203625199 od 22. prosinca 2004. na iznos od 80,000,00 eur zaključen ugovor o založnom pravu uknjižbom hipoteke na motornom brodu "Stonac".

- da su 2005. u upisnom listu kao vlasnici broda Stonac bili evidentirani AS i ovdje tuženik za po 1/2 dijela (list 23 spisa)

-da je AS, suprug tužiteljice i otac tuženika, u uredu Vladimira Depola, odvjetnika u Korčuli 15. travnja 2009. potpisao potvrdu s kojom potvrđuje da mu je sin, ovdje tuženik u svrhu kupovine broda Stonac 2005. isplatio 65.000,00 eur s tvrdnjom da je navedeni iznos predstavljao 1/2 kupoprodajne cijene koji iznos je i utrošio u navedene svrhe zbog čega 1/2 dijela spomenutog broda priznaje kao vlasništvo ovdje tuženika

- da je u vezi iznesenog u prethodnoj stavci 17. travnja 2009. danas pok. AS ugovorom o darovanju sinu, ovdje tuženiku darovao 1/2 broda Stonac

- da iz spisu priloženog prometa po kreditu pri Zagrebačkoj banci Kredit br.5100110483 za odobreni iznos 80.000,00 eur na ime klijenta " [obrt]" mjenjačnica za razdoblje od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2015. proizlazi kako je pojedine rate kreidta u početku otplaćivala ovdje tužiteljica, zatim BOANA obrt [obrt] i danas pok. AS sve do 5. lipnja 2009. sve do polovine 2013. kada je rate otplaćivao tuženik izuzev jedne rate koju je otplatila ĆS, jedne rate koju je otplatio AS i jedne rate uplaćene od strane obrta [obrt], da bi potom kredit do 2015. otplaćivala tužiteljica

- da spisu ne prileži ugovor oznake Br navedenog u prometu po kreditu

- da spis ne prileži niti podaci o vlasništvu obrata M mada iz stanja spisa proizlazi kako se radilo o obiteljskom obrtu parničnih stranaka (prvotno kao mjenjačnica, potom za prijevoz putnika)

- da iz dopisa Vladimira Depola, odvjetnika u Korčuli od 21. rujna 2011. proizlazi kako su svojevremeno OS i PS putem punomoćnika odvjetnika inzistirali na zaključenju ugovora o osnivanju osobne služnosti doživotnog stanovanja u stanu a drugom katu kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] obzirom na činjenicu da zajam preuzet od imenovanih PS do datuma navedenog u dopisu nije vraćen

- da iz opomene datirane s 30. lipnja 2016. proizlazi kako su OS i PS pozvali tužiteljicu na povrat zajma iz ugovora od 24. listopada 2000. za dugovani iznos od 66.027,79 eur.

- da u prethodnoj stavci označeni ugovor o zajmu nije priložen spisu dok tužiteljica navodi da je zajam utrošen u obiteljsku kuću na kčbr. [katastarska čestica] ZGR (op. za koju su zajmodavci i tražili zasnivanje osobne služnosti).

7. Iz iskaza saslušanih svjedoka BS, RS, MS proizlazilo bi da su gradnju kuće financirali tužiteljica i njen pok. suprug AS, dok svjedok SS tvrdi da je kuću gradila obitelj AS, tj. obitelj parničnih stranaka.. Tuženik je pak prema iskazu tako saslušanih svjedoka u vrijeme gradnje kuće sastojeće od apartmana radio u Švicarskoj, a prilikom dolaska u [adresa] fizički pomagao u gradnji (prenosio žal, materijal). Da je tuženik prije nekih petnaestak godina traktorom odvozio materijal proizlazi i iz iskaza svjedoka KS. I svjedoci VS i FS tvrde kako je tuženik sudjelovao u radovima oko kuće. Svjedok DS navodi kako je tuženik za vrijeme dok je radio u Švicarskoj kad je dolazi doma donosio novce za gradnju kuće što mu je poznato iz razgovora sa samim tuženikom. Svjedok ŽS nema saznanja o tko tko je, koliko u kojem periodu ulagao u predmetne nekretnine. U svom iskazu navodi tek kako je 2001. tuženiku prodao jedno svoje zemljište za koju kupoprodaju mu je tuženik isplatio iznos od 130.000,00 DEM. Upitani od strane suda da li tuženik ima još neki stambeni prostor koji može koristiti za stanovanje, svjedok SS naveo je da tuženik može stanovati u kući svoji roditelja, bake i djeda u kojoj kući je živio u djetinjstvu, a u kojoj kući stanuje tužiteljica, dok prema saznanjima svjedoka DS tuženik nema drugu nekretninu koju bi koristio za stanovanje.

8. Saslušana kao parnična stranka tužiteljica ĐS izričita je u kazivanju kako je sa svojim suprugom vršila ulaganja u predmetnu kuću u čemu im je pomogao OS. U kuću da su ulagali od sredstava po odobrenim kreditima i od novaca što su imali. Donji dio kuće da ke završen 1989., gradnja je započela 70-tih, a gornji dio i potkrovlje je završeno negdje 2001. godine. Što se tiče radova i pomaganja prilikom gradnje ističe i kako joj je kći B dosta pomagala, tuženik ponekad, a kasnije moja kći G. U predmetnoj kući da tuženik stanuje od vremena kada mu se rodio sin i to po dozvoli oca pok. AS dok ne izgradi svoju kuću. Tužiteljica navodi i kako tuženik nije izgradio kuću na zemljištu koje je bio kupio, a u predmetnom stanu da živi već sedamnaest godina time da ne plaća režije, struju ni vodu. Tužiteljica je izričita i u kazivanju kako tuženik nikada nije uplatio bilo koju ratu kredita sredstva koja su bila odobrena za predmetnu kuću. Za brod "Stonac" navodi da ga je kupila zajedno sa suprugom i to sredstvima koja su im odobrena kreditom. Nakon toga da im je tuženik +uplatio polovinu iznosa 55.000,00 eura čemu je tako bilo u vrijeme kada se vratio iz Švicarske nakon čega je taj brod glasio po ½ dijela na ime pok. supruga i tuženika. Kada se tuženik razišao od izvanbračne supruge NS danas Ž da je svoj dio vratio ocu kako imenovana bi tražila neka prava na tom brodu, a onda je suprug ponovno ½ dijela prebacio na tuženika. Što se tiče garaže navodi kako posjeduje ključeve te prostorije, no da tamo ne može ući obzirom da je sve pretrpano od strane tuženika.

9. Iz iskaza tuženika LS proizlazi da apartman u predmetnoj kući po dozvoli svojih roditelja koristi za stanovanje već sedamnaest godina. Opisuje kako je nakon Domovinskog rata otišao u Švicarsku na rad gdje je jako dobro zarađivao i tamo dugo godina boravio. Dok je boravio u [adresa] da je u [adresa] kod svoje obitelji dolazio i do trinaest puta godišnje u kojem periodu je roditeljima zasigurno dao 150.000,00 franaka pa čak i više. U to vrijeme da je obitelji pomagao kako fizički tako i financijski. Kad je otac uslijed pada zadobio teže ozljede da je preuzeo otplatu kredita i nastavio dalje plaćati kredit za kuću tako i za brod. Navodi kako je ovaj stan u kojem živi njegov jedini dom jer nema drugdje nigdje za živjeti, a trenutno ne radi. Sve ovo smatram nepotrebnim. Još mogu navesti da su me svojevremeno izbacili iz stare kuće, svoje djedovine, a i isto tako tvrdim da mi je majka nakon smrti oca tražila da joj platim 120.000,00 eura ili da će prodati svoju polovinu dijela na brodu Stonac. Što se tiče garaže da istu koristi time da ključeve ima kako on tako i tužiteljica.

10. Odredbom članka 161. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( „Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u daljnjem tekstu – ZV- a) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok je stavkom 2. istog članka određeno da takvo vlasnikovo pravo ne zastarijeva. Nadalje, odredbom članka 162. stavkom 1. ZV- a propisane su kumulativne pretpostavke za podizanje prave vlasničke tužbe, a to su dokaz o vlasništvu stvari tužitelja te posjed stvari tuženika. Prema stavu ovog suda nesporno je da su obje pretpostavke za podizanje prave vlasničke tužbe ostvarene, budući je nesporno da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine, ali i da je tuženik u posjedu predmetnih nekretnina dugi niz godina.

11. Međutim, prema stavu ovog suda neosnovani su navodi tuženika da bi tužba tužiteljice bila neosnovana iz razloga što živi i koristi predmetne nekretnine u koje je, kako tvrdi, vršio ulaganja. Prije svega valja ukazati na odredbu iz čl. 114. st. 1. ZV-a kojom je propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Slijedi da za stjecanje prava vlasništva moraju biti ispunjene opće pretpostavke propisane Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – a to je sposobnost stvari da bude objekt prava vlasništva, sposobnost stjecatelja da stekne pravo vlasništva i valjani pravni temelj stjecanja. Jedan od zakonom propisanih načina stjecanja prava vlasništva određen je i odredbom iz članka 156. stavka 1. ZV-a. Odredbom iz članka 156. stavka 1. ZV-a propisano je kako se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine, no za takav način stjecanja (su)vlasništva potrebno je da je tako odredio vlasnik nekretnine ali i sporazum sa vlasnikom nekretnine kojim se jasno određuje koji dio nekretnine se prenosi (na što ukazuje i sudska praksa npr. u odluci Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-634/05-2 od 29. rujna 2005.). Dakle, mišljenje je ovog suda kako tuženici nisu mogli ulaganjem u nekretninu u vlasništvu tužiteljice steći pravo ni na postavljanje stvarnopravnog zahtjeva već samo zahtjeva za isplatu uloženog. Također, tuženik nema pravo na temelju izvršenih ulaganja, održavanja ili iole druge radnje kojom su izvršavali posjed, ni na retenciju, odnosno zadržavanje posjeda nekretnine. Odredbom članka 164. stavka 2. ZV-a propisano je da, zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Međutim, takav zahtjev, mada postavljen od strane tuženika, nije jasno, određeno i precizno označen, a niti proizlazi iz provedenih dokaza. Sve i da je tuženik vršio određena ulaganja potrebno je bilo sva za ulaganja jasno precizirati i potkrijepiti odgovarajućim materijalnim dokazima. Iskazi svjedoka o pomaganju tuženika u vrijeme gradnje kčbr. [katastarska čestica] ZGR jesu neodređeni i paušalni pa im sud nije mogao pokloniti vjeru, a pogotovo ne na tim iskazima temeljiti odluku o prigovoru retencije. Činjenica da je tuženik plaćao rate određenog kredita (po ugovoru koji nije priložen spisu) sama po sebi ne znači da je riječ o kreditu koji je odobren za izgradnju predmetne kuće). Iako se dakle tuženik pozvao se na pravo retencije, istovremeno nije istaknuo određeni zahtjev za naknadu troškova ulaganja, niti je to učinio do zaključenja glavne rasprave, slijedom čega se njegov prigovor retencije ukazuje neosnovanim. Osim toga, zbog neisticanja takvog zahtjeva tuženik niti nema dospjelo potraživanje prema tužiteljici budući da zahtjev poštenog posjednika za naknadu nužnih i korisnih troškova na ime ulaganja u vlasnikovu stvar dospijeva prema vlasniku u trenutku kad posjednik takav zahtjev suprotstavi vlasnikovu zahtjevu za povrat stvari ili kada preda stvar vlasniku, pa kako tuženik nije istakao određeni zahtjev za naknadu nužnih i korisnih troškova, niti je nesporno predmetnu nekretninu predao u posjed, to njegovo eventualno potraživanje s osnove eventualno izvršenih ulaganja nije niti dospjelo pa mu slijedom toga ne pripada pravo zadržanja predmetnih nekretnina. Pitanje ulaganja u stan nema nikakvog utjecaja na pravo korištenja stana te po tom osnovu tuženik može imati eventualni obvezno pravni zahtjev prema vlasniku stana, ali ne i pravo retencije (stajalište iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1481/1994- 2 od 18. listopada 1994.). Slijedom navedenog, budući da tuženik nije precizirao koje je to nužne i korisne troškove imao niti je predložio dokaze na temelju kojih bi se utvrdilo u kojem su vremenskom razdoblju ti troškovi nastali, valjalo je odbiti tuženikov prigovor retencije stvari.

12.1. Konkretni spor valjalo je sagledati i u odnosu na tvrdnju tuženika koji ističe da bi mu usvajanjem tužbenog zahtjeva biti povrijeđeno i ustavno pravo na dom. Naime, tuženik upire na tvrdnju da nema drugu nekretninu u kojoj bi mogao živjeti osim stana/apartmana na prvom katu kčbr. [katastarska čestica] ZGR. S tim u vezi valja navesti kako nasuprot odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odredba čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisuje da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa javne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Spomenuta Konvencija kojoj je Republika Hrvatska ratificirala 7. studenog 1997. dio je unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj snazi iznad hrvatskih zakona. Budući tuženik ističe da nema gdje drugdje stanovati, osim u predmetnom apartmanu u kojem stanuje dugi niz godina, a ovu tvrdnju tuženih tužiteljica niti ne osporava. U slučaju kada je istaknut prigovor prava na dom sud u svakom pojedinom slučaju treba odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići iseljenjem, te se provodi postupak testa razmjernosti, a koji se sastoji od utvrđenja mogu li se sporne prostorije smatrati domom i je li došlo do miješanja u pravo na dom. Prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava, ocjena o tome mogu li se određene prostorije smatrati domom, koje uživaju zaštitu u smislu čl. 8. Konvencije nije uvjetovana zakonitošću njezina posjedovanja. Svakoj pak osobi kojoj prijeti rizik od miješanja u njezino pravo na dom, treba omogućiti da nadležni sud ocijeni razmjernost i razumnost predložene mjere s obzirom na relevantna načela sadržana u čl. 8. Konvencije. Pri ocjeni razmjernosti i razumnosti ovdje postavljenog tužbenog zahtjeva treba ispitati da li je miješanje javne vlasti u pravo na dom bilo utemeljeno na zakonu i da li je imalo legitiman cilj i da li je s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, bilo nužno u demokratskom društvu. Pojam nužnosti u demokratskom društvu pretpostavlja zadovoljenje neodgodive društvene potrebe i razmjernost predložene mjere u odnosu na legitiman cilj koji se želi postići.

12.2 Na pitanje da li se sporna nekretnina, ovdje apartman može smatrati domom, za navesti je da tuženik sedamnaest godina živi u opisanom apartmanu u kojem su svojevremeno stanovala i njegova djeca a također je nesporno između stranaka da tuženik nema drugu nekretninu stambenog karaktera te se sporna nekretnina i to apartman na prvo katu lijevo kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] smatra domom tuženika u smislu čl. 34. st. 1. Ustava RH i čl. 8. Konvencije. Odredbom članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, MU broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, dalje: Konvencija) određeno je u stavku 1. da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Nadalje, odredbom članka 34. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) propisano je pravo na nepovredivost doma kao jedno od temeljnih ljudskih prava i sloboda.

12.3. Na pitanje da li su se nadležne vlasti umiješale u ostvarivanje prava tuženik na poštovanje njegova doma, za navesti je da tužba za iseljenje iz sporne nekretnine predstavlja miješanje u njegovo pravo na poštovanje doma. Na daljnje pitanje da li je miješanje bilo opravdano, sud je dužan ispitati da li je miješanje bilo u skladu sa zakonom, da li je imalo legitiman cilj, da li je bilo nužno u demokratskom društvu i da li je razmjerno cilju koji se želi postići, odnosno da li je razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju. Kao što je već naprijed u obrazloženju presude rečeno, ovaj je sud utvrdio da tuženik bez pravne osnove koristi nekretninu tužiteljice, dakle nekretninu u njezinom vlasništvu, te je tužiteljica kao vlasnica nekretnine ovlaštena tražiti sudsku zaštitu prava vlasništva i njegovo iseljenje, a iz čega sud utvrđuje da je miješanje u pravo na dom od strane tužiteljice provedeno u skladu sa zakonom.

12.4. Odgovarajući na pitanje koji legitiman cilj tužiteljica želi ostvariti predmetnom tužbom kojom traži iseljenje iz sporne nekretnine, sud je utvrdio da je tužiteljica ovlaštena kao vlasnica sporne nekretnine tražiti zaštitu svojeg prava vlasništva, te je sud utvrdio da tuženik spornu nekretninu koristi bez pravnog temelja, a što je već detaljno i obrazloženo. Prema tome, miješanje u pravo na dom tužiteljice težilo je ostvarivanju legitimnog cilja, odnosno zaštite prava tužiteljice kao vlasnice nekretnine.

13. U konkretnom predmetu suprotstavljena su tako dva pojedinačna privatna prava i to pravo tužiteljice na vlasništvo sporne nekretnine i s druge strane pravo na dom tuženika. Stavljajući ta dva pojedinačna prava u međusobni odnos, sud ocjenjuje da je pravo tužiteljice kao vlasnice sporne nekretnine pretežeće u odnosu na pravo tuženika kao korisnika nekretnine. I iz iskaza tuženika proizlazi da je u predmetni apartman uselio po dozvoli roditelja međutim, nije pokušao riješiti svoje stambeno pitanje iako je osoba srednje životne dobi, očito radno sposobna i svjesna činjenice naknadno narušenih obiteljskih odnosa. Prema tome, postoji neodgodiva društvena potreba koja čini opravdanim ostvarenje legitimnog cilja u javnom interesu, kao i zaštitu drugog pojedinačnog prava i to prava vlasništva za koju ovaj sud ocjenjuje da je takvog značenja da preteže nad pravom tuženika na dom. Zaključno, ovom presudom kojom se usvaja tužba na iseljenje, tuženiku nije povrijeđeno pravo na dom. Zaštita prava na dom nije apsolutna i ograničenje tog prava mora zadovoljiti određene kriterije, materijalnopravne i procesnopravne, sadržane u tzv. testu razmjernosti, obzirom da na strani suprotstavljenoj prigovoru - tužiteljici, postoji njen interes iz osnove prava vlasništva zaštićenog Ustavom (članak 48. Ustava), pri čemu je na onome koji je istakao prigovor prava na dom - tuženiku, teret dokazivanja da se navedena odluka tiče njenog doma i da je došlo do miješanja u njeno pravo na dom, dok je u odnosu na pitanja je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu, teret dokaza na tužiteljici (tako i u Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela VSRH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova Republike Hrvatske od dana 16. i 17. rujna 2015.).Konvencijsko pravo na zaštitu doma ima primarno javnopravno značenje. Ono štiti posjednika „doma“ od svakog protupravnog zadiranja bilo kojeg javnopravnog tijela, ali kada se radi o zaštiti prava vlasništva fizičke osobe koje je zaštićeno i člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju, radi se o dva privatna interesa koja oba uživaju konvencijsku i ustavnu zaštitu (u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-46/2007 od 22. prosinca 2010. navodi se da je pravo vlasništva prevagnulo nad pravom podnositeljice na poštovanje njezina doma, jer je potonje pravo u potpunosti sprječavalo vlasnika da se služi spornim prostorijama). Iseljenje nedvojbeno predstavlja miješanje u pravo tuženice na mirno uživanje doma (kod okolnosti da dugo godina boravi u predmetnom stanu), ali isto teži legitimnom cilju (jer bi se provelo radi predaje stana vlasnici, a tuženik nije nositelj nekog prava na predmetnom stanu u posjed kojeg se nalazi bez suglasnosti vlasnice nekretnine), te je i nužno kako bi vlasnica mogla u punom opsegu ostvarivati sadržaj prava vlasništva.

14. Shodno svemu iznesenom odlučeno je kao u izreci.

15. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 3 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) pa je sud obvezao tuženika naknaditi tužiteljici one troškove za koje je utvrđeno da su bili potrebni za vođenje parnice, a koji se sastoje od sudske pristojbe na tužbu i presudu u (53,09 eur+53,09 eur) kao i izdataka tužiteljice za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe, zastupanje na ročištima 20. svibnja 2024., 15. srpnja 2024., 7. veljače 2025., 11. srpnja 2025. i 9. veljače 2025. - po 100 bodova, zastupanje na ročištu 21. listopada 2024. koje je odgođeno prije početka raspravljanja – 25 bodova i zastupanje na ročištu 5. svibnja 2025. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima – 50 bodova, sve sukladno Tbr. 7. toč. 1, Tbr. 8. toč. 1, 2 i 5, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23). Tuženiku nije priznat trošak za sastav pisanog podneska od 3. listopada 2025. jer takav podnesak nije podnesen sukladno čl. 299.a ZPP-a. Shodno netom iznesenom riješeno je kao u toč. II/ izreke.

U Korčuli, 23. ožujka 2026.

S u t k i n j a

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

Rj/

I. Presudu objaviti na e-oglasnoj ploči i uručiti temeljem čl. 335 st. 7 i 9 ZPP-a:

- tužiteljici putem punomoćnice

- tuženiku putem punomoćnika

II. Tužiteljici putem punomoćnice dostaviti i pristojbu na presudu (53,09 eur)

III. CAL: do 20. travnja 2026.

U Korčuli, 23. ožujka 2026.

Sutkinja

Marija Gugić