REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
PR-2440/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 27759560625, kojeg zastupa punomoćnik Lorena Panežić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Orehovec i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Ivan Gelenčir, odvjetnik u Zagrebu, radi nadomještaja suglasnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Lorene Panežić, odvjetnice i punomoćnika tuženika Ivana Gelenčira, odvjetnika, dana 23. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Nadomješta se suglasnost tuženika za donošenje Odluke tužitelja o poslovnom uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj: 210-616958/25-H-2 od dana 1. veljače 2025. radniku OG zaposlenom na radnom mjestu „Operater procesa na offshore platformi 2“, sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Offshore operativni poslovi, unutar organizacijske jedinice Regija Jadran, a koja suglasnost je uskraćena očitovanjem tuženika od dana 26. studenog 2025.
2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, uvećane za zatezne kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od 23. ožujka 2026. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove od 625,00 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj kao poslodavac i OG kao radnik (dalje: Radnik) dana 1. veljače 2025. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 210-616958/25-H-2, na temelju kojeg je Radnik zaposlen na radnom mjestu „Operater procesa na offshore platformi 2“, sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Offshore operativni poslovi, unutar organizacijske jedinice Regija Jadran Uslijed organizacijskih promjena tužitelj namjerava otkazati gore opisani ugovor poslovno uvjetovanim otkazom. S obzirom na činjenicu da je Radnik branitelj Domovinskog rata, na temelju odredbe čl. 11. Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata - radnika INA d.d. za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu potrebna je suglasnost tuženika. Dana 26. rujna 2025. tužitelj je donio Odluku o promjeni organizaciji rada, sa danom primjene 26. rujna 2025., a temeljem koje je došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu Radnika, te je stoga prestala potreba za radom Radnika na navedenom radnom mjestu. Naime, u cilju povećanja učinkovitosti i unapređenja provođenja aktivnosti organizacijske jedinice Proizvodnja (L3), došlo je do reorganizacije poslovnih procesa na način da se provela preraspodjela zaduženja u pojedinim segmentima poslovanja, pa je tako nakon završetka postupka Hladne raspreme objekata i postrojenja kompanije EDINA, radi prestanka proizvodnje, prestala potreba za davanjem usluge operativnog osoblja u Puli i ukidanja Nadzorno upravljačkog centra NUC Pula. Samim time pristupilo se promjeni organizacije rada i aktivnosti radi velikog smanjenja usluga koje su radnici Regije Jadran pružali na tim poslovima. Sukladno tome, u organizacijskoj jedinici Regija Jadran (L4), Offshore operativni poslovi (L5) unutar OJ Proizvodnja (L3) smanjen je broj izvršitelja na radnom mjestu Nadzornik offshore platformi te na radnom mjestu Operater procesa na offshore platformi 2, a na kojem je radnom mjestu zaposlen i Radnik. Ističe da se u pogledu donošenja predmetne Odluke tužitelj prethodno savjetovao s Radničkim vijećem o organizacijskim promjenama. Pritom, tužitelj ističe kako je na zahtjev Radničkog vijeća održan sastanak s tužiteljem u pogledu namjeravanih organizacijskih promjena, a na kojem je tužitelj dao odgovore na sva postavljena pitanja Radničkog vijeća, dok nije bilo daljnjih pitanja od strane Radničkog vijeća.
U međuvremenu, Radničko vijeće INA-INDUSTRIJA NAFTE, d.d. je prestalo djelovati, te je tužitelju kao poslodavcu 7. studenog 2025. dostavljen „Sporazum o sindikalnom povjereniku koji preuzima prava i obveze radničkog vijeća u INA, d.d.“ od 28. listopada 2025. Predmetnim Sporazumom, sindikati koji djeluju kod tužitelja imenovali su ovdje tuženika sindikalnim povjerenikom koji preuzima prava i obveze radničkog vijeća u INA, d.d., sve sukladno odredbi čl. 153. st. 3. Zakona o radu. Iako Zakon o radu više ne poznaje obvezu poslodavca prema kojoj je isti dužan prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu pokušati radnika zaposliti na drugom radnom mjestu, tužitelj je učinio i čini sve što je u njegovoj moći da se radnicima koji su proglašeni viškom pronađe drugo radno mjesto. Unatoč gore navedenom, kao i činjenici da je tužitelj dopisom od 21. studenog 2025. zatražio od tuženika suglasnost za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu za radnika OG, tuženik je svojim očitovanjem od 26. studenog 2025. uskratio suglasnost za donošenje planirane odluke o otkazu u odnosu na Radnika, navodeći za Radnika da ima status branitelja, da kao dugogodišnji radnik tužitelja posjeduje specifična znanja te da je visoko motiviran za nastavak radnog odnosa. Pritom se ističe kako je tuženik u cijelosti zanemario činjenicu kako je broj izvršitelja na radnom mjestu Operater procesa na offshore platformi 2 na kojem je Radnik zaposlen smanjen, te je stoga prestala potreba za radom Radnika. U svezi sa navedenim, tužitelj je mišljenja da je već iz samog obrazloženja tuženika pri uskrati suglasnosti razvidno da je ista uskraćena bez valjanog razloga, odnosno da je ista uskraćena isključivo kako bi se Radnika, neovisno o svim okolnostima koje su nastupile, do daljnjega zadržalo u radnome odnosu, a ne iz razloga što postoji osnovana sumnja da je namjera otkazivanja njegova ugovora o radu motivirana činjenicom da je Radnik branitelj Domovinskog rata. Naime, tuženik u svojem očitovanju ne navodi niti jedan od razloga koji bi predstavljao osnovani razlog za uskratu suglasnosti na donošenje namjeravane odluke o otkazu. Stoga tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže nadomjestiti suglasnost tuženika za donošenje Odluke tužitelja o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu radniku OG, uz nadoknadu parničnog troška tužitelju.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženik smatra da tužitelj realno nije implementirao nikakve promjene u tehnologiju svojih poslovnih procesa nego se predmetna Odluka o organizaciji donosile jedino i isključivo kako bi postojao temelj za otkazivanje ugovora o radu predmetnog Radnika, te da realnih ušteda ili promjena organizacije rada nije niti bilo. Radničko vijeće INA d.d. se nije suglasio i usprotivio se namjeravanoj odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu Radnika iz razloga što tužitelj nije tuženiku dostavio sve potrebne informacije i isprave u pogledu utvrđivanja viška radnika i otkazivanja ugovora o radu Radniku iz poslovno uvjetovanih razloga. Tužitelj dugi niz godina isključivo samo mijenja nazive radnih mjesta i otpušta „starije“ radnike, dok istovremeno svake godine zapošljava velik broj novih radnika. Tužitelj u zadnjih deset godina najmanje jednom godišnje donosi odluke o reorganizaciji i kolektivnom višku radnika, dok istovremeno svake godine raspisuje natječaje za nova radna mjesta i zapošljava nove mlađe radnike. Tužitelj uopće nije niti pokušao pronaći mogućnost zapošljavanja Radnika unutar svoje organizacije rada - na drugim radnim mjestima, niti ga dodatno obrazovati i osposobiti, obzirom da G nije ponudio niti jedno drugo radno mjesto, a niti mu je ponudio mogućnost dodatnog obrazovanja ili osposobljavanja. Tuženik smatra da za Radnika kao branitelja iz Domovinskog rata primjenom obveznih socijalnih kriterija iz Zakona o radu, tužitelj ne bi imao zakonsko uporište za namjerom otkazivanja njegova ugovora o radu. Slijedom svih navoda tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev, te tužitelja obvezati na nadoknadu troškova postupka.
3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, dok je odbio izvođenje personalnih dokaza kao suvišno i nepotrebno za odlučivanje.
4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 148/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao poslodavca od tuženika kao sindikalnog povjerenika sa pravima i obvezama radničkog vijeća da se presudom nadomjesti suglasnost na poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu radniku OG koja je uskraćena očitovanjem sindikalnog povjerenika od 26. studenog 2025.
6. Iz navoda stranaka i isprava u spisu među strankama nije sporno:
- da je radnik OG zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu „Operater procesa na offshore platformi 2“ te da je istome moguće otkazati ugovor o radu samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća jer je branitelj Domovinskog rata, kako to propisuje odredba čl. 11. Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata – radnika INA d.d.
- da je tužitelj dopisom od 21. studenog 2025. zatražio od tuženika kao sindikalnog povjerenika sa pravima i obvezama radničkog vijeća suglasnost za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu radniku OG te da je tuženik uskratio suglasnost na otkaz očitovanjem od 26. studenog 2025. nakon čega je tužitelj u smislu čl. 151. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR) u propisanom roku od 15 dana podnio tužbu (12. prosinca 2025.) kojom se traži da suglasnost nadomjesti sudska odluka.
7. Po stavu ovog suda tuženik kao sindikalni povjerenik sa pravima i obvezama radničkog vijeća nije pasivno legitimiran u postupku radi nadomještaja suglasnosti na otkaz.
8. Naime, iz sadržaja odredbe čl. 153. st. 3. ZR prema kojoj ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik ima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ZR, ne proizlazi da sindikalni povjerenik, koji je fizička osoba, može imati pasivnu legitimaciju u smislu odredbe čl. 150. ZR, jer su stranke u sporu za nadomještaj suglasnosti poslodavac i radničko vijeće, odnosno poslodavac i sindikat (a ne poslodavac i sindikalni povjerenik) ako sindikalni povjerenik nastupa u funkciji radničkog vijeća (tako i ŽS u Zagrebu, Gž R-506/16 od 30.3.2016., ŽS u Zagrebu, Gž R-1356/2022 od 10.5.2022.).
9. Usporedbe radi, da tužitelj želi otkazati ugovor o radu radniku GG koji je sindikalni povjerenik sa pravima i obvezama radničkog vijeća, zar bi tada podnio tužbu za nadomještaj suglasnosti za otkaz protiv samog tog radnika kojem namjerava otkazati? To ne bi imalo smisla.
10. S obzirom na navedeno, kako je tužitelj tužbom za nadomještaj suglasnosti na otkaz radniku OG ovdje pogrešno utužio sindikalnog povjerenika, a pravilno je trebao utužiti sindikat, to je trebalo odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev zbog promašene pasivne legitimacije, pa ostali navodi stranaka kao irelevantni za odlučivanje nisu posebno cijenjeni.
11. Budući da je tužitelj izgubio parnicu, dužan je tuženiku naknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, koji se odnose na trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 eura (Tbr.7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ br. 138/23, 107/25) uvećano za PDV od 25 % što ukupno iznosi 625,00 eura.
U Zagrebu 23. ožujka 2026.
Sutkinja:
Petra Hertelendi Lovrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku