REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-465/2020-85

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja UU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Alan Hranilović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, kojeg zastupa punomoćnik Ante Puljiz, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Alana Hranilovića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Ante Puljiza, odvjetnika dana 23. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24 da tužitelju KU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime izgubljene zarade isplati iznos od 13.716,96 eur neto, sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

- 389,76 eur od 15.08. 2015. do isplate

- 389,76 eur od 15.09. 2015. do isplate

- 389,76 eur od 15.10. 2015. do isplate

- 389,76 eur od 15.11. 2015. do isplate

- 389,76 eur od 15.12. 2015. do isplate

- 389,76 eur od 15.01. 2016. do isplate

- 389,76 eur od 15.02. 2016. do isplate

- 389,76 eur od 15.03. 2016. do isplate

- 389,76 eur od 15.04. 2016. do isplate

- 389,76 eur od 15.05. 2016. do isplate

- 389,76 eur od 15.06. 2016. do isplate

- 389,76 eur od 15.07. 2016. do isplate

- 389,76 eur od 15.08. 2016. do isplate

- 389,76 eur od 15.09. 2016. do isplate

- 389,76 eur od 15.10. 2016. do isplate

- 389,76 eur od 15.11. 2016. do isplate

- 389,76 eur od 15.12. 2016. do isplate

- 389,76 eur od 15.01. 2017. do isplate

- 389,76 eur od 15.02. 2017. do isplate

- 389,76 eur od 15.03. 2017. do isplate

- 389,76 eur od 15.04. 2017. do isplate

- 289,89 eur od 15.05. 2017. do isplate

- 127,97 eur od 15.06. 2017. do isplate

- 356,80 eur od 15.07. 2017. do isplate

- 351,56 eur od 15.08. 2017. do isplate

- 351,56 eur od 15.09. 2017. do isplate

- 351,56 eur od 15.10. 2017. do isplate

- 351,56 eur od 15.11. 2017. do isplate

- 351,56 eur od 15.12. 2017. do isplate

- 351,56 eur od 15.01. 2018. do isplate

- 349,19 eur od 15.02. 2018. do isplate

- 349,19 eur od 15.03. 2018. do isplate

- 349,19 eur od 15.04. 2018. do isplate

- 349,19 eur od 15.05. 2018. do isplate

- 349,19 eur od 15.06. 2018. do isplate

- 349,19 eur od 15.07. 2018. do isplate

- 342,26 eur od 15.08. 2018. do isplate

- 210,58 eur od 15.09. 2018. do isplate,

u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 23.464,15 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 7.134,61 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu dana 26. srpnja 2018. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi je naveo da je 11. veljače 2012. nastradao u svojstvu suputnika u osobnom vozilu registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao LU koji je uslijed klizavog kolnika izgubio kontrolu nad vozilom i sletio izvan kolnika. Opisana nezgoda dogodila se prilikom obavljanja poslova radnog mjesta tužitelja za vrijeme redovnog radnog vremena i ista predstavlja ozljedu na radu povodom koje je tužitelj djelomično ostvario naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u postupku koji se kod Općinskog radnog suda u Zagrebu vodio pod brojem Pr- 13108/13. Tužitelj je od ozljeđivanja do prestanka radnog odnosa 18. travnja 2017. bio privremeno nesposoban za rad, a s danom 19. travnja 2017. priznato mu je pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 1.881,13 kuna mjesečno. Tužitelj tvrdi da je njegova prosječna plaća u razdoblju od 6 mjeseci prije štetnog događaja iznosila 4.827,44 kune, a za vrijeme privremene nesposobnosti za rad isplaćivana mu je manja naknada plaće. Nakon priznavanja prava na invalidsku mirovinu, isplaćivana mu je mirovina u manjem iznosu.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 03. lipnja 2025. tužitelj na ime izgubljene zarade za razdoblje od 11. veljače 2012. do 31. kolovoza 2018. potražuje ukupni iznos od 37.181,11 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao činjenicu da je tužitelj u svojstvu suputnika ozlijeđen u prometnoj nezgodi 11. veljače 2012. u vozilu koje je kod tuženika bilo osigurano po osnovi automobilske odgovornosti. Također je priznao činjenicu da je tužitelj u štetnom događaj zadobio teške tjelesne ozljede uslijed kojih je bio na bolovanju te da mu je 18. travnja 2017. priznato pravo na invalidsku mirovinu. Tuženik je istaknuo prigovor zastare te je naveo da kazneni postupak protiv vozača koji je upravljao vozilom nije vođen jer je kaznena prijava odbačena. Tuženik tvrdi da bi tužitelj 22. kolovoza 2018. ispunio uvjete za stjecanje starosne mirovine pa iz predmetne činjenične osnove nema pravo na izgubljenu zaradu u vidu razlike između plaće koju bi ostvarivao i invalidske mirovine. Tuženik tvrdi da je tužiteljevo potraživanje po osnovi izgubljene zarade u zastari od veljače 2012. do zaključno 25 srpnja 2015. godine. Tuženik je naveo da je nesporno da ozljeda koju je tužitelj zadobio u štetnom događaju predstavlja ozljedu na radu, a za vrijeme bolovanja zbog ozljede na radu tužitelj ima pravo na naknadu za bolovanje u 100% iznosa mjesečnog dohotka koji bi ostvario da nije bilo štetnog događaja. Tuženik je istaknuo prigovor doprinosa jer iz rješenja HZMO-a od 28. ožujka 2017. i 05. srpnja 2017. proizlazi da je liječnička služba ocijenila doprinos ozljede iz štetnog događaja za 70% umirovljenju tužitelja, a tužiteljevu bolest sa 30%. Stoga tuženik tvrdi da se izgubljena zarada treba umanjiti za 30%.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja, prijavu o ozljedi na radu (list 27-28 spisa), zapisnik o očevidu (list 29-31), izvješće Policijske postaje Mali Lošinj s ispostavom Cres od 13. studenog 2017. (poleđina lista 31 i 76), presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-13108/13- 48 od 31. ožujka 2017. (list 32-34), rješenje HZMO-a Klasa: UP/I 141-02/15- 03/04074548349 URBROJ: 341-15-06/2-15-19218 od 28. ožujka 2017. list 35), rješenje HZMO-a Klasa: UP/I 141-02/17-03/04074548349 URBROJ: 341-15-06/2-17- 20025 od 05. srpnja 2017. s prilogom (list 36-37), potvrdu poslodavca GP Krk d.d. o ostvarenim primanjima (list 38), obračunske liste (list 39-48), odštetni zahtjev od 21. svibnja 2018. i presliku povratnice (list 49-54), nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr. Josipa Škarića od 30. siječnja 2019. (uz suglasnost parničnih stranaka – list 68 i 86), obavezni prekršajni nalog od 25. lipnja 2012. (list 74), dopis Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci od 11. listopada 2018. (list 75), presliku zdravstvenog kartona (list 98-298). Sud je izvršio uvid u priklopljeni spis HZMO-a broj: 20007 dostavljen 24. siječnja 2024. U postupku je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku specijalisti medicine rada dr. Damiru Vodopivcu (list 312- 316) i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. (list 332-339, 369-388, 452-458, 436-438). Vještak dr. Damir Vodopivec dopunski je saslušan na ročištu održanom 13. siječnja 2026. (list 462-464).

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama je nesporno da je ozljeda koju je tužitelj zadobio u štetnom događaju, ozljeda na radu uslijed koje je bio na bolovanju, a nakon toga 18. travnja 2017. tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu.

7. Uvidom u presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-13108/13-48 od 31. ožujka 2017. utvrđeno je da je tuženiku naloženo da tužitelju na ime naknade štete pretrpljene u štetnom događaju 11. veljače 2012. isplati iznos od 120.040,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te da mu isplaćuje mjesečni iznos od 300,00 kn na ime mjesečne rente za tuđu pomoć i njegu. Iz navedenog proizlazi da je pravomoćnom sudskom presudom utvrđena odgovornost tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju 11. veljače 2012. godine.

8. Uz suglasnost parničnih stranaka sud je izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr. Josipa Škavića od 30. siječnja 2019. koji je utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju 11. veljače 2012. zadobio ozljedu vratne kralježnice i leđa, a navedena ozljeda dovela je do trajnog i teškog oštećenja zdravlja pa istu treba označiti osobito teškom tjelesnom ozljedom. Ozljeda je isključivo traumatske geneze tj. ozljeda i posljedice ozljede vratne kralježnice su u uzročno posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem u prometnoj nesreći od 11. veljače 2012. godine.

9. Uvidom u rješenje HZMO-a Klasa: UP/I 141-02/15-03/04074548349 URBROJ: 341-15-06/2-15-19218 od 28. ožujka 2017. i rješenje HZMO-a Klasa: UP/I 141-02/17-03/04074548349 URBROJ: 341-15-06/2-17-20025 od 05. srpnja 2017. utvrđeno je da je kod tužitelja zbog bolesti 30% i ozljede na radu 70% nastao potpuni gubitak radne sposobnosti te mu se priznaje počevši od 02. ožujka 2017. pravo na razmjerni dio invalidske mirovine.

10. Radi utvrđenja uzročno posljedične veze između štetnog događaja od 11. veljače 2012. i tužiteljevog bolovanja u razdoblju od 11. veljače 2012. do 18. travnja 2017. i priznavanja prava na invalidsku mirovinu 19. travnja 2017. , provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku specijalisti medicine rada dr. Damiru Vodopivcu koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj 11. veljače 2012. zadobio natučenje medule spinalis s posljedičnim razvojem posttraumatskog medularnog sindroma koji se manifestirao razvojem asimetrične spastične tetrapareze sa značajnim nalazom na desnim ekstremitetima. Usprkos dugotrajnom liječenju, ponajviše provođenju fizikalne terapije, stanje se nije ništa popravilo. Prilikom pregleda vještak je utvrdio da je tužitelj i dalje slab u rukama i nogama, otežano se kreće i to uz pomoć štake ili druge osobe te mu je potrebna pomoć pri održavanju osobne higijene i odlasku na toalet. Vještak je utvrdio da postoji direktna uzročno posljedična veza između štetnog događaja od 11. veljače 2012. i tužiteljevog bolovanja u cijelom razdoblju od 11. veljače 2012. do 18. travnja 2017. i priznavanja prava na invalidsku mirovinu 19. travnja 2017. godine.

11. Povodom prigovora tuženika sud je na ročištu 13. siječnja 2026. saslušao vještaka dr. Damira Vodopivca koji je naveo da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i bolovanja u trajanju od 11. veljače 2012. do 18. travnja 2017. godine. Naveo je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje kralježničke moždine u vratnom dijelu nakon čega se razvila slabost sva 4 ekstremiteta. Posljedice štetnog događaja nisu se mogle izliječiti, već je liječenje, koje je trajalo više od 5 godina, odražavalo postojeće stanje tužitelja. Tužitelj je pored toga liječio degenerativne promjene kralježnice koje su također utjecale na radnu nesposobnost tužitelja, međutim ne u tolikom obimu i trajno. Vještak je naveo da je glavni uzrok duljine privremene radne nesposobnosti tužitelja, odnosno bolovanja, bio štetni događaj. Navedeni uzrok se ne može povezivati s utjecajem na invalidnost. Vještak je naveo da je u nalazu i mišljenju analizirao tužiteljev zdravstveni karton te je utvrdio da je tužitelj dvije godine prije štetnog događaja liječio upalne promjene kože. Izjavio je da je isključivi razlog tužiteljevog bolovanja štetni događaj, odnosno njegove posljedice te na to nisu utjecale druge bolesti niti degenerativne promjene na kralježnici koje su opisane u nalazu. Naveo je da u slučaju da navedene degenerativne bolesti nisu postojale, tužitelj bi bio na bolovanju cijeli navedeni period zbog štetnog događaja. Vještak je utvrdio da je štetni događaj odnosno ozljeda na radu 100% razlog umirovljenja tužitelja. Vještaci HZMO-a su morali navesti i degenerativne bolesti od kojih je tužitelj bolovao, ali vještak smatra da je tužiteljevo umirovljenje posljedica isključivo štetnog događaja jer je tužitelj poslije štetnog događaja razvio slabost sva 4 ekstremiteta, što je bio prvenstveni razlog umirovljenja. Vještak je naveo da degenerativne bolesti nisu i ne bi mogle utjecati na invalidnost u tolikoj mjeri jer slabost sva 4 ekstremiteta koja se razvila po štetnom događaju, je tužitelja invalidizirala u cijelosti jer se po prirodi oštećenja kralježničke moždine, snaga i funkcija ekstremiteta nije mogla uspostaviti u tolikoj mjeri da je tužitelj mogao raditi.

12. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka jer je sačinjen objektivno i stručno, tužitelj nije prigovorio medicinskom vještačenju, a vještak se povodom tuženikovih prigovora detaljno i iscrpno očitovao na ročištu 13. siječnja 2026. Iz navedenog razloga sud je odbio prijedlog tuženika za provođenje novog medicinskog vještačenja po drugom vještaku medicine rada.

13. Temeljem nalaza i mišljenja vještaka specijaliste medicine rada dr. Damira Vodopivca sud je utvrdio da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i tužiteljevog bolovanja u utuženom razdoblju, odnosno priznavanja prava na invalidsku mirovinu 19. travnja 2017. Iz iskaza vještaka dr. Damira Vodopivca sa ročišta održanog 13. siječnja 2026. sud je zaključio da degenerativne promjene tužitelja nisu utjecale na tužiteljevo bolovanje u tuženom razdoblju jer bi tužitelj u navedenom razdoblju bio na bolovanju zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju i u slučaju da degenerativne promjene nisu postojale. Iz iskaza vještaka također proizlazi da degenerativne bolesti nisu utjecale na tužiteljevu invalidnost. Stoga je sud zaključio da je ozljeda zadobivena u štetnom događaju i njezine posljedice 100% uzrok tužiteljevog bolovanja u utuženom razdoblju i odlaska u invalidsku mirovinu, jer da nije bilo štetnog događaja, tužitelj ne bi bio na bolovanju i ne bi otišao u invalidsku mirovinu.

14. Radi utvrđenja razlike između potencijalne plaće tužitelja i naknade za bolovanje koja mu je isplaćena u razdoblju od 11. veljače 2012. do 18. travnja 2017. te radi utvrđenja razlike između potencijalne plaće tužitelja i invalidske mirovine koja mu je isplaćena u utuženom razdoblju nakon 19. travnja 2017. provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. koji je u nalazu i mišljenju od 01. srpnja 2024. utvrdio da potencijalna mjesečna plaća tužitelja, utvrđena u visini prosječne plaće ostvarene u razdoblju od 6 mjeseci prije nastanka štetnog događaja iznosi 5.711,80 kn bruto, odnosno 4.569,44 kn neto. Razlika između potencijalne plaće i ostvarene naknade za bolovanje u razdoblju od 11. veljače 2012. do 18. travnja 2017. te razlika između potencijalne plaće i ostvarene mirovine za radzbolje od 19. travnja 2017. do 21. kolovoza 2018., iznosi ukupno 34.253,32 eur bruto, odnosno 22.529,77 eur neto.

15. Na prijedlog tužitelja provedeno je dopunsko financijsko vještačenje po istom vještaku te je vještak u dopunskom nalazu i mišljenju od 20. svibnja 2025. utvrdio da izgubljena zarada tužitelja na ime razlike između potencijalne plaće usklađene s kretanjem prosječne mjesečne plaće u RH i ostvarene naknade plaće za bolovanje u razdoblju od 11. veljače 2012. do 18. travnja 2017. i na ime razlike između potencijalne plaće i ostvarene mirovine od 19. travnja 2017. do 21. kolovoza 2018., iznosi ukupno bruto 37.181,11 eur (ako se konvertira ukupan kunski iznos na dan 01. siječnja 2023.), odnosno 37.181,00 eur (ako se konvertiraju mjesečni iznosi) odnosno ukupno neto 24.872,01 eur (ako se konvertira ukupan kunski iznos na dan 01. siječnja 2023.), odnosno 24.871,92 eur (ako se konvertiraju mjesečni iznosi). Vještak je utvrdio da potencijalna starosna mirovina tužitelja na dan 22. kolovoza 2018. iznosi 831,56 kn, dok je za kolovoz 2018. godine tužitelj ostvario mirovinu u iznosu od 1.990,68 kn. Prema tome, tužitelj od 22. kolovoza 2018. na dalje nema gubitka s osnove izgubljene zarade.

16. Povodom prigovora tuženika vještak Vještak Tkalec d.o.o. je 02. rujna 2025. izradio očitovanje u kojem je naveo da razlika izgubljene zarade u varijanti kada s potencijalna plaća ne usklađuje sa rastom plaća u RH, postoji samo u kolovozu 2018. godine, a razlika je nastala zato što je tuženik potencijalnu plaću za navedeni mjesec ponovo umanjio. U dopunskom nalazu potencijalna plaća tužitelja je usklađena pomoću službenih podataka o rastu plaća u RH objavljenih po Državnom zavodu za statistiku. U oba nalaza potencijalna plaća tužitelja je utvrđena za dio kolovoza 2018. od 120 sati i tuženik ju je pogrešno dodatno umanjio.

17. Na prijedlog tuženika provedeno je dopunsko financijsko vještačenje po istom vještaku radi utvrđenja visine izgubljene zarade umanjene za 30% sukladno rješenjima HZMO-a od 28. ožujka 2017. i 05. srpnja 2017. godine. U dopunskom nalazu i mišljenju od 30. prosinca 2025. vještak je utvrdio da izgubljena zarada tužitelja u varijanti bez usklađivanja potencijalne plaće, umanjena za 30% u razdoblju od veljače 2012. do kolovoza 2018. iznosi ukupno 23.977,31 eur bruto odnosno 15.770,84 eur neto. Izgubljena zarada tužitelja u varijanti potencijalne plaće usklađene prema kretanjima prosječne mjesečne plaće u RH umanjena za 30% u razdoblju od veljače 2012. do kolovoza 2018. iznosi ukupno 26.026,77 eur bruto odnosno 17.410,42 eur neto.

18. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je sačinjen objektivno i stručno, vještak je izradio dva dopunska nalaza i mišljenja i pisano očitovanje te je izvršio izračun utuženog potraživanja u četiri varijante.

19. S obzirom da je tužitelju u utuženom razdoblju obračunata naknada za bolovanje u manjem iznosu od plaće koju bi ostvario da je radio kod svog poslodavca, odnosno isplaćena mu je invalidska mirovina u manjem iznosu od plaće koju bi ostvario da je radio kod svog poslodavca, sud je zaključio da tužitelj trpi štetu u vidu izgubljene zarade koja se sastoji u razlici između plaće koja bi mu bila isplaćena i naknade za bolovanje koja mu je isplaćena, odnosno razlici između plaće koja bi mu bila isplaćena i invalidske mirovine koja mu je isplaćena u utuženom razdoblju. Naime, da nije bilo štetnog događaja tužitelj bi u utuženom razdoblju radio i primao bi plaću, a s obzirom da je tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio uslijed štetnog događaja, sud je zaključio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu koja se sastoji u izgubljenoj zaradi.

20. Prema mišljenju ovog suda, tuženik je dužan tužitelju isplatiti izgubljenu zaradu u neto iznosu jer izgubljena zarada predstavlja imovinsku štetu koja se sastoji u razlici između isplaćene naknade za bolovanje i plaće koja bi tužitelju bila isplaćena da je u utuženom razdoblju radio i razlici između isplaćene invalidske mirovine i plaće koja bi tužitelju bila isplaćena da je u utuženom razdoblju radio.

21. Tužitelj je na ime izgubljene zarade zatražio ukupni iznos od 37.181,11 eur bruto sukladno izračunu financijskog vještaka iz dopunskog nalaza i mišljenja od 20. svibnja 2025. koji je prilikom izračuna izgubljene zarade uzeo u obzir usklađenje s kretanjima plaće u RH. Tužitelju nije dosuđena izgubljena zarada obračunata na način izvršen u dopunskom nalazu i mišljenju financijskog vještaka od 20. svibnja 2025. jer tužitelj nije dokazao da bi mu poslodavac u utuženom razdoblju, da je tužitelj radio, isplaćivao veću plaću.

22. Tužitelju je na ime izgubljene zarade za razdoblje od 01. srpnja 2015. do 21. kolovoza 2018. dosuđen ukupni iznos od 13.716,96 eur neto koji iznos je utvrđen u nalazu i mišljenju financijskog vještaka od 01. srpnja 2024., a pojedini mjesečni iznosi utvrđeni su u tabeli na listu 336-337 spisa. Da nije bilo štetnog događaja tužiteljev poslodavac bi najkasnije svakog petnaestog u mjesecu tužitelju isplatio plaću za prethodni mjesec, što znači da je svako pojedino mjesečno potraživanje izgubljene zarade dospjelo petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec. Tužitelju je na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec jer bi tužitelju plaća u svakom pojedinom mjesecu bila isplaćena petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec sukladno članku 92 stavak 3 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014).

23. Odlučujući o tuženikovom prigovoru zastare sud je zaključio da je isti osnovan za potraživanja koja se odnose na razdoblje od veljače 2012. do lipnja 2015. godine. Tužba je ovom sudu podnesena 26. srpnja 2018., a predana je na poštu 25. srpnja 2018. (što je vidljivo iz prijemnog štambilja na tužbi, bilješke na prijemnom štambilju na tužbi i iz koverte na listu 55 spisa) pa se sukladno članku 113 stavak 2 ZPP-a, smatra da je tužba podnesena sudu 25. srpnja 2018. godine.

24. Sud je zaključio da je na dan podnošenja tužbe 25. srpnja 2018. protekao zastarni rok od tri godine iz članka 230 stavak 1 ZOO-a, za sva potraživanja koja su dospjela prije 25. srpnja 2015. Dakle, na dan podnošenja tužbe nastupila je zastara potraživanja koja se odnose na razdoblje od veljače 2012. do lipnja 2015. godine. Tužiteljevo potraživanje za lipanj 2015. dospjelo je 15. srpnja 2015. jer bi mu najkasnije toga dana poslodavac isplatio plaću, pa je zastarni rok od tri godine za navedeno potraživanje istekao 15. srpnja 2018., dakle prije podnošenja tužbe.

25. Sud je ocijenio da se na tužiteljevo potraživanje primjenjuje zastarni rok od tri godine sukladno članku 230 stavak 1 ZOO-a, jer tuženik nije osiguravatelj tužiteljevog poslodavca pa tužiteljevo potraživanje prema tuženiku ne predstavlja potraživanje iz radnog odnosa. Iz navedenog razloga sud nije primijenio odredbe Zakona o radu na pitanje zastare.

26. S obzirom da protiv vozača koji je upravljao vozilom u kojem je tužitelj stradao, nije vođen kazneni postupak, već je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj: K-DO-341/12-IV od 25. travnja 2012., kaznena prijava odbačena (što proizlazi iz izvješća Policijske postaje Mali Lošinj s ispostavom Cres od 13. studenog 2017. - poleđina lista 31 spisa), sud je zaključio da se u ovom slučaju ne radi o šteti koja je prouzročena kaznenim djelom pa se na pitanje zastare ne primjenjuje članak 231 ZOO-a.

27. Tužitelju je na ime izgubljene zarade za razdoblje od 01. srpnja 2015. do 21. kolovoza 2018. dosuđen ukupni iznos od 13.716,96 eur neto, a preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 23.464,15 eur, koji se odnosi na potraživanje izgubljene zarade za razdoblje od veljače 2012. do lipnja 2015., sud je odbio zbog zastare.

28. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 78/2015 i 156/2022, 155/2023).

29. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 2 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

30. Sud je zaključio da tužiteljev kvalitativni uspjeh u sporu iznosi 100% jer je tužitelj u cijelosti dokazao odgovornost tuženika i osnovanost tužbenog zahtjeva. U kvantitativnom dijelu tužitelj je uspio u sporu sa 37%, što znači da je tužitelj uspio u sporu sa 68,5%.

31. Sukladno članku 154 stavak 2 ZPP-a sud je utvrdio da je tuženik uspio u sporu sa 31,5%, što znači da tužitelju pripada naknada parničnog troška u omjeru od 37%.

32. Tužitelju je priznata nagrada za sastav odštetnog zahtjeva od 21.05.2018. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 32), za sastav tužbe od u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 7/1), za zastupanje na ročištu 01.09.2020. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 02.09.2020. u iznosu od 250,00 eur (Tbr. 8/4), za sastav podneska od 19.10.2020. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 06.11.2023. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 23.02.2024. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 08.07.2024. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 26.11.2024. u iznosu od 250,00 eur (Tbr. 8/4), za sastav podneska od 03.06.2025. u iznosu od 250,00 eur (Tbr. 8/4), za zastupanje na ročištu 10.11.2025. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 13.11.2026. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 13.01.2026. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 19.01.2026. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 23.02.2026. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 9/1).

33. Ukupan trošak tužitelja iznosi 12.750,00 eur, a s obzirom da je tužitelj uspio u sporu sa 68,5%, što umanjeno za uspjeh tuženika od 31,5% iznosi 37%, tužitelju na ime parničnog troška pripada iznos od 4.717,50 eur. Navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 1.179,37 eur, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eur i 73,21 eur, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eur i 700,00 eur, pa je tužitelju na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 7.134,61 eur.

34. Tužitelju je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.

35. Tužitelju nije priznata nagrada za sastav podneska od 30. studenog 2023. jer navedeni podnesak nije predan u spis.

36. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 23. ožujka 2026.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika