REPUBLIKA HRVATSKA

P-658/2025-26

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužiteljice VL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Bore Erceg, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika GRAD [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] V 8, kojeg kao zakonski zastupnik zastupa TL, gradonačelnik, a njega punomoćnici GL, Ivana Koudela i Ante Sladić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu „Burić i Koudela“ d.o.o. u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva, uknjižbe, uspostave prijašnjeg stanja i prestanka uznemiravanja, nakon javne glavne rasprave zaključene 5. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu odluke održanom 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isključivi vlasnik nekretnine koja se identificira kao dio čest. br. 7691/7 K. O. [katastarska općina], označen brojevima i slovima 1-A-2-B-3-4-1, rezerviranog broja čest. br. 7691/14 K. O. [katastarska općina], sve sukladno skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe predmetnog postupka od strane vještaka mjernika PL, ing. geod., digitalno potpisanoj od strane navedenog vještaka dana 05. rujna 2025. godine, koja skica mjesta očevida je sastavni dio ove presude.

II. Ovlašćuje se tužiteljica VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da temeljem ove presude, po provedenoj parcelaciji nekretnine sukladno utvrđenjima iz toč. I. izreke ove presude i po provedenom upisu novoformirane nekretnine nastale tako izvršenom parcelacijom u zemljišnim knjigama, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva nekretnine oznake čest. br. 7691/14 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na svoje ime za cijelo, uz istodoban izbris istog prava sa imena Javno dobro u općoj uporabi-Grad Vodice, OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, uspostaviti prijašnje stanje na nekretnini koja se identificira kao dio čest. br. 7691/7 K. O. [katastarska općina], označen brojevima i slovima 1-A-2-B-3-4-1, sve sukladno skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe predmetnog postupka od strane vještaka mjernika PL, ing. geod., digitalno potpisanoj od strane navedenog vještaka dana 05. rujna 2025. godine, koja skica mjesta očevida je sastavni dio ove presude, i to na način da zidove položene na potezu 1-2 i 2-3 opisane skica mjesta očevida na mjestima na kojima su isti oštećeni, koja mjesta su na skici mjesta očevida označeni slovima A i B, dovede kako u funkcionalnom tako i u estetskom smislu u stanje u kakvom su isti bili prije nego li su ispilani i oštećeni po nalogu tuženika tako da betonom odnosno po potrebi i drugim odgovarajućim materijalom popuni praznine i sanira oštećenja na navedenim zidovima sve sukladno pravilima građevinske struke.

IV. Zabranjuje se tuženiku svako daljnje takvo ili slično ometanje vlasničkopravnih ovlaštenja tužiteljice na nekretnini koja se identificira kao dio čest. br. 7691/7 K. O. [katastarska općina], označen brojevima i slovima 1-A-2-B-3-4-1, sve sukladno skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe predmetnog postupka od strane vještaka mjernika PL, ing. geod., digitalno potpisanoj od strane navedenog vještaka dana 05. rujna 2025. godine, koja skica mjesta očevida je sastavni dio ove presude, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u visini od 1.958,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja od donošenja ove presude (23. ožujka 2026.) do isplate teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se odbija zahtjev tužiteljice za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu (u visini od 750,00 EUR).

i  r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine istaknute u ovoj parnici koji glasi:

„1. Radi osiguranja nenovčane tražbine tužiteljice-predlagateljice osiguranja određuje se privremena mjera na način da se zabranjuje tuženiku-protivniku osiguranja obavljanje građevinskih ili bilo kakvih drugih radova na nekretnini koja se identificira kao dio čest. br. 7691/7 K. O. [katastarska općina], označen brojevima i slovima 1-A-2-B- 3-4-1, sve sukladno skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe predmetnog postupka od strane vještaka mjernika PL, ing. geod., digitalno potpisanoj od strane navedenog vještaka dana 05. rujna 2025. godine, koja skica mjesta očevida je sastavni dio ovog rješenja, pri čemu se tuženiku posebno zabranjuje uklanjanje zidova ili dijelova istih položenih na potezu 1-2 i 2-3 na opisanoj skici mjesta očevida, koja zabrana vrijedi od dana donošenja ovog rješenja.

2. Tuženiku-protivniku osiguranja se zaprječuje novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 EUR u slučaju da postupi protivno zabrani iz točke 1. izreke ovog rješenja.

3. Zapriječenu novčanu kaznu iz točke 2. izreke ovog rješenja sud će izreći tuženiku-protivniku osiguranja po prijedlogu tužiteljice-predlagateljice osiguranja i narediti tuženiku-protivniku osiguranja novi rok za ispunjenje obveze, te istodobno zaprijetiti novom novčanom kaznom u većem iznosu, ako ni u tom roku ne ispuni obvezu.

4. Ova privremena mjera ostat će na snazi do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu po pravomoćnoj odluci suda donesenoj u predmetnom parničnom postupku ili do drugačije odluke suda ako se promjene okolnosti pod kojima je ova privremena mjera određena.

5. Žalba ne odgađa provedbu privremene mjere.“

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je u zemljišnim knjigama ovog suda čest. br. 7691/7 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] upisana kao: Javno dobro u općoj uporabi-Grad Vodice, OIB: [osobni identifikacijski broj], međutim, da je postojeća uknjižba pogrešna jer da je ona isključiva stvarna i izvanknjižna vlasnica dijela navedene nekretnine u površini od 36 m2 označenog slovima brojevima i slovima 1-A-2-B-3-4-1 na skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe ove parnice, a rezerviranog broja čest. br. 7691/14 K. O. [katastarska općina]. Naime, da opisani realni dio navedene nekretnine u naravi čini sastavni dio funkcionalne cjeline - kuće s okućnicom anagrafske oznake [adresa], a koja kuća s okućnicom da se u skladu s aktualnim katastarskim podacima identificira kao čest. br. 1294 ZGR, čest. br. 3307/1 i čest. br. 3238/2, sve K. O. [katastarska općina], te koje da je stekla na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenih sa NL i ĆL (1993.), odnosno s CL i dr. (1997.). Ujedno je navela da je predmetni realni dio naprijed navedene nekretnine stekla kupnjom od NL i ĆL, kao i da je isti u vrijeme sklapanja navedene kupoprodaje, a u skladu s tadašnjim katastarskim podacima, predstavljao sastavni dio nekretnine oznake čest. br. 3238/2 K. O. [katastarska općina]- [adresa], jednako kao i u skladu sa stvarnim stanjem navedene nekretnine na terenu budući da je predmet spora u vrijeme realizacije opisane kupoprodaje s ostatkom predmeta kupoprodaje predstavljao jedinstvenu cjelinu sa svih strana ograđenu suhozidom, a što da je vidljivo na prerisu katastarskog plana od 7. siječnja 2013. Osim toga, da je stanje ograđenosti posjeda tužiteljice vidljivo na geodetskom snimku izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade izrađenom od strane Ureda ovlaštenog inženjera geodezije Slavena T, dipl. ing. geod. od 5. veljače 2025., a koji da je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju izdanom 8. prosinca 2014. Nadalje je navela da je nakon stupanja u posjed predmetnog komplaksa, i to odmah po sklapanju opisanih kupoprodaja, na mjestu tadašnjeg ogradnog suhozida izgradila betonski zid kojim da je ogradila tako stečenu cjelinu te je držala u neometanom vlasničkom posjedu na način da je na spornom dijelu, jednako kao i na preostalom dijelu okućnice, uzgajala masline. Navela je i da joj je od strane angažiranog geodeta pred nekoliko mjeseci, a prilikom pokušaja objedinjavanja predmetnog kompleksa pod jedan katastarski broj, kazano da je došlo do promjene katastarskog plana u postupku homogenizacije katastarskih planova, te da nekretnina koja je predmet ovog postupka više ne predstavlja sastavni dio nekretnine oznake čest. br. 3238/2 K. O. [katastarska općina], već da je ista pripojena nekretnini oznake čest. br. 7691/7 K. O. [katastarska općina], a u vezi kojeg navoda da je ostala zatečena te potom od djelatnika tuženika bezuspješno zatražila pojašnjenja i pomoć u vezi vraćanja granice njezinog kompleksa u stanje u kojem je bio prije izvršene promjene homogenizacijom katastarskog plana. Suviše toga, navela je da je od svojih pravnih prednika NL i EL zatražila infomaciju o stanju predmetne nekretnine u trenutku kada su je isti stekli, a koji da su joj kazali da je predmet spora oduvijek bio ograđen suhozidovima i predstavljao sastavni dio čest. br. 3238/2 K. O. [katastarska općina], kao i da isti nikada nije predstavljao javni put, slijedom čega da je makar dosjelošću stekla predmet spora, a sve to uzevši u obzir vršenje posjeda glede predmeta spora od strane nje i njezinih pravnih prednika. Navela je i da je potonje navedeno stanje potvrđuje i naprijed navedeni preris katastarskog plana, zatim, avionski snimak predmetne nekretnine iz 1968., kao i prikaz predmeta spora na Hrvatskoj osnovnoj karti koji prikazuje postojanje predmetnog suhozida upravo u položaju sadašnjeg zida na pravcu A-B s geodetskog snimka dostavljenog uz tužbu. Nadalje je navela da su 4. travnja 2025., i to nakon što je 10-ak dana prije na zidu koji ograđuje predmet spora zatekla oznake autolakom, zidovi koji omeđuju predmet spora i sastavni su dio istog od vrha do dna prepilani na dva mjesta te na taj način pripremljeni za uklanjanje. Odmah po uočenom da se obratila djelatnicima tuženika pitavši ih da li su radnje pilanja zidova izvršene po njihovom nalogu, a što da je negirano, nakon čega da se obratila policiji čiji djelatnici da su joj kazali da im je tuženik potvrdio da je pilanje zidova izvršeno po njegovom nalogu. Potom da je sljedećeg dana (5. travnja 2025.) u jutarnjim satima pred njezinu nekretninu pristupio građevinski radnik s bagerom koji da joj je na upit kazao da je pristupio po nalogu tuženika radi uklanjanja zida, pa kada da mu je kazala da ne izvršava navedeni nalog jer su navedeni zidovi njezino vlasništvo te da će pokrenuti sudski postupak radi zaštite svojih prava, da se isti udaljio s lica mjesta. Slijedom istaknutog činjeničnog supstrata, a sukladno rezultatima u postupku provedenog očevida, tužiteljica je konačno predložila donošenje presude sadržaja kao pod točkama I. - IV. izreke, ujedno ustajući i prijedlogom za osiguranje stavljajući ga u sadržaju kao u izreci ovog rješenja te ističući u prilog istom da tuženik, nastojeći iskoristiti promjenu u katastarskom operatu koja ne odražava istinito i potpuno stanje na predmetu spora, a što mu je poznato, izvođenjem građevinskih radova odnosno konkretno pilanjem zidova u pripremi za uklanjanje istih, na predmetnoj nekretnini u njezinom vlasništvu mijenja izgled i izgrađenost te time dovodi i do incidentnih situacija koje prijete da eskaliraju nasiljem, zbog čega da se određivanje predložene mjere osiguranja ukazuje nužnim radi sprječavanja opasnosti nastanka teško nadoknadive štete i nasilja.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu opirao istoj i njome stavljenom zahtjevu, jednako kao i prijedlogu za osiguranje, navodeći da je uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priloženu uz tužbu utvrdio da iz iste ne proizlazi utemeljenost tužbenog zahtjeva budući da tužiteljica nije dokazala da bi bila vlasnica predmeta spora. Stoga je predložio da se tužbeni zahtjev i prijedlog za osiguranje odbiju kao neosnovani.

3. Tužiteljica je u očitovanju na navode tuženika istaknute u odgovoru na tužbu i prijedlog za osiguranje navela da je isti paušalan i bez ikakvih razloga. Ujedno je navela da je tuženik i nakon podnošenja tužbe opetovano 31. svibnja 2025. angažirao građevinskog radnika s bagerom koji je pristupio na predmet spora u namjeri da ukloni zidove koji omeđuju predmet spora, sve to unatoč slanju obavijesti tuženiku o podnošenju predmetne tužbe, a što da je opetovano spriječila i o istom ponovno obavijestila policiju.

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda za K. O. [katastarska općina], prerisa katastarskog plana od 7. siječnja 2013., snimaka DOF/68. i HOK/80., Geodetskog snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade od 5. veljače 2013., Geodetskog snimka izrađenog od strane Ureda ovlaštenog inženjera geodezije Slavena Lambaše od listopada 2024. s potvrdom rezervacije brojeva katastarskih čestica, zapisnika s očevida od 13. lipnja 2024., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku CL (nom. G) PL, ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., Šibenik i digitalno potpisane 5. rujna 2025., Ugovora o prodaji nekretnina od 2. i 30. studenog 1993., Ugovora o kupoprodaji od 13. kolovoza 1997., dopisa tužiteljice upućenog tuženiku putem e-maila 10. travnja 2025., izvješća Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Šibensko- kninske, Policijske postaje Vodice od 10. studenog 2025., fotografija lica mjesta dostavljenih u spis predmeta od strane tužiteljice, iskaza tužiteljice te iskaza svjedoka NL, ĆL, ŠL, RL i SL, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan, dok prijedlog za osiguranje nije osnovan.

6. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužiteljice u cijelosti nalazi osnovanim.

7. Naime, ocjenom u postupku provedenih dokaza sud je sljedećih utvrđenja:

- da sporni realni dio čest. br. 7691/7 K. O. [katastarska općina] (upisane kao put, ukupne površine 13676 m2) u naravi predstavlja zemljište s dvije strane ograđeno betonskim ogradnim zidom visine cca 0,85 m, od kojih je južni zid prema asfaltiranoj prometnici pokriven kupama; na dva mjesta s južne i sa sjeverne strane postojeći ogradni betonski zid je oštećen odnosno vidljiv je pokušaj njegovog rušenja; predmet spora zajedno sa čest. br. 1294 ZGR, 3238/2 i 3307/1, sve K. O. [katastarska općina], čini jedinstvenu nekretninu; na spornom dijelu zatečena su dva stabla masline; odgovarajući realni dio predmetne nekretnine je na skici mjesta očevida prikazan kao površina omeđena brojevima i slovima 1-A-2-B-3-4-1, rezerviranog broja čest. br. 7691/14 K. O. [katastarska općina], s tim da je predmet spora oblikom jednako prikazan i na geodetskom snimku dostavljenom uz tužbu, i to kao površina od 36 m2 omeđena slovima A-B-C-A,

- da glede predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama ovog suda stoji upis: Javno dobro u općoj uporabi - Grad Vodice, dok je ta nekretnina odnosno osnovna čestica od osnivanja zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina] bila upisana kao vlasništvo Odlomka Obćine Zaton (do 1904.), Porezne Obćine Zaton (do 1950.) te kao

Općenarodna imovina (do aktualnog upisa),

- da se sporni dio predmetne nekretnine, od pamtivijeka sastavni dio velikog kompleksa (naknadno presječenog mjesnom prometnicom) u vlasničkom posjedu obitelji koje su potjecale s otoka Prvića, a kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka (iskaza svjedoka NL /rođ. 1956./, ĆL /rođ. 1951./ - prodavatelja predmeta spora tužiteljici, ŠL /rođ. 1955./ - koja je kao dijete pristupala na područje na kojem je položen i predmet spora i RL /rođ. 1946./ - aktualnog vlasnika prvog objekta izgrađenog na području na kojem je položen i predmet spora, a koji su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima glede posjedovnog stanja na predmetnom kompleksu i spornom dijelu istog, kao i saznanjima stečenima u tom smislu od starijih mještana otoka Prvića, te kojima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužiteljice isticane u činjeničnom supstratu tužbe), dugi niz generacija (a svakako od sredine 50-ih godina prošlog stoljeća, sve to polazeći od dobi najstarijih u postupku saslušanih svjedoka), i to do 80-ih godina prošlog stoljeća (do kada se predmetni kompleks koristio u poljoprivredne svrhe), nalazio u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom vlasničkom posjedu obitelji koje su potjecale s otoka Prvića (čiji su to bili kopneni posjedi), a od kada se predmetni kompleks nalazio u neometanom vlasničkom posjedu dijela pravnih prednika tužiteljica glede predmetnog kompleksa, odnosno isključivih pravnih prednika i glede predmeta spora - NL i ĆL koji su ga u cijelosti ograđenog starim kamenim suhozidom (na mjestu kojeg je tužiteljica podigla betonski zid) i bez izgrađenih objekata stekli na temelju kupoprodaje od obitelji porijeklom s otoka Prvića te dio istog na kojem su podigli prizemne stambene objekte u kojima su povremeno boravili, zajedno s okućnicom, pa tako i predmetom spora, 1993. prodali tužiteljici koja je predmetni kompleks držala u neometanom vlasničkom posjedu sve do pred podnošenje predmetne tužbe, i to na način da je stanovala u objektu položenom na istom, a ostatak kompleksa koristila kao maslinik i za parkiranje vozila.

8. Nadalje, u vezi primjene relevantnih materijalnih propisa u ovoj parnici ističe se kako slijedi:

- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane pravnih prednika tužitelja glede predmeta spora kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do 6. travnja 1941.), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80. i 36/90., odnosno „Narodne novine“ br. 53/91., 9/92. i 77/92.) tj. 1980., odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima glede kojih je u zemljišnim knjigama ranije egzistirao upis u smislu bivšeg društvenog uređenja,

- da je odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

9. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije donošenja naprijed citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske) u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju u svezi sadržaja izvorne odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država (odnosno jedinice lokalne samouprave na čijem području su položene komparabilne nekretnine) i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

10. Slijedom svega naprijed navedenog, a polazeći od činjeničnih navoda tužbe iz kojih proizlazi i da se predmet spora (koji u naravi niti jednim dijelom ne predstavlja nerazvrstanu cestu ili put već sastavni dio okućnice u vlasničkom posjedu tužiteljice) dugi niz generacija nalazio u neometanom vlasničkom posjedu njezinih pravnih prednika te konačno i nje osobno počev od 1993., utvrđenja su ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed tužiteljice i njezinih pravnih prednika glede predmetne nekretnine izvršavan najkasnije počev od sredine 50-ih godina prošlog stoljeća, a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, dok tuženik tijekom postupka nije niti isticao tvrdnje kojima bi osporavao kvalitetu savjesnosti odnosno poštenja navedenog posjeda, pa polazeći i od činjenice da u konkretnom slučaju u vezi potraživanja tužiteljice ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da je tužiteljica predmet spora stekla makar ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a /u trajanju od 40 godina/, svakako dovršen do vremena neposredno nakon stupanja na snagu ZV-a, zbog čega je zahtjevu tužiteljice u dijelu kojim traži da se utvrdi vlasnicom predmeta spora i ovlasti na postizanje upisa prava vlasništva glede istog na svoje ime po njegovoj parcelaciji, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa, valjalo udovoljiti i presuditi kao pod točkama I. i II. izreke, a susljedno tim odlukama valjalo je prihvatiti i zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu (kojim je tražila da se tuženiku naloži uspostava stanja glede predmeta spora kakvo je bilo prije spornog postupanja poduzetog po nalogu tuženika koje je predmet ovog postupka /kako to uostalom proizlazi i iz iskaza svjedokinje SL, inače zaposlenice tuženika/, i to glede ogradnih zidova istog, kao i da se tuženiku zabrani takvo ili slično uznemiravanje tužiteljice u izvršavanju njezinih vlasničkopravnih ovlaštenja glede istog) te presuditi kao pod točkama III. i IV. izreke.

11. Polazeći od odluke o postavljenim zahtjevima tužiteljice, proizlazi da je ista učinila vjerojatnim postojanje tražbina istaknutih u ovoj parnici, međutim, kako u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjenje i ostale pretpostavke propisane člankom 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.) koje bi opravdavale određivanje predložene mjere osiguranja, a to stoga jer po tužiteljici, kao predlagateljici osiguranja, tijekom postupka nije dokazano i postojanje opasnosti da bi bez predložene mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje predmetne nenovčane tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, odnosno nije učinjeno vjerojatnim da je predložena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, ovo osobito polazeći od činjenice da se nakon podnošenja tužbe pa do zaključenja raspravljanja u ovoj pravnoj stvari po izričitom nalogu tužitenika više ne poduzimaju kakve radnje glede nekretnine tužiteljice, čime ne postoji opasnost od sprječavanja ili znatnog otežavanja ostvarenja predmetnih tražbina tužiteljice, a niti je učinjeno vjerojatnim nastanak nasilja ili kakve nenadoknadive štete, pa je slijedom svega naprijed navedenog prijedlog za osiguranje valjalo odbiti i riješiti kao u izreci.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

12.1. Tužiteljica je stavila zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog joj zastupanjem po odvjetniku u ovoj parnici, i to za sastav tužbe, za sastav prijedloga za osiguranje, za sastav podnesaka od 25.06.2025. i 30.09.2025. te za zastupanje na ročištima održanima 11.07.2025., 31.07.2025., 07.10.2025., 04.11.2025. i 05.02.2026. u visini od po 200,00 EUR za svaku radnju, sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa) i s uvećanjem za PDV po stopi od 25%, te sve uvećano za trošak očevida predujmljen po tužiteljici u visini od 350,00 EUR, odnosno za trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u visini od po 54,00 EUR za svaku.

12.2. Sud je, polazeći od vrijednosti predmeta spora u ovoj pravnoj stvari označenoj u tužbi u visini od 1.400,00 EUR i stavljenog troškovnika, opravdanima cijenio sljedeće troškove prouzročene tužiteljici zastupanjem po odvjetniku u ovoj parnici:

- sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife) te zastupanje na ročištima održanima 11.07.2025., 31.07.2025. (očevid), 07.10.2025., 04.11.2025. i 05.02.2026. u visini od po 100 bodova za svako (Tbr. 9. točke 1. i 7. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), odnosno ukupno 600 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) predstavlja iznos od 1.200,00 EUR tj. s uvećanjem za PDV po stopi od 25% (300,00 EUR, Tbr. 46. Tarife) iznos od 1.500,00 EUR, kojem iznosu je valjalo pridodati trošak očevida predujmljen po tužiteljici i likvidiran po sudu u visini od 350,00 EUR te trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u potraživanoj visini od po 54,00 EUR za svaku (Tar. br. 1. i Tar. br. 2. stavak 1. u vezi Tar. br. 1. stavak 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, kao priloga Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, „Narodne novine“ br. 37/23.).

12.3. Nasuprot tome, neosnovanim je ocijenjen zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška prouzročenog joj sastavom po odvjetniku prijedloga za osiguranje, a to stoga jer tužiteljica nije uspjela s istim. Osim toga, neopravdanim je ocijenjen zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška prouzročenog joj sastavom po odvjetniku podnesaka od 25.06.2025. (u kojem su istaknuti daljnji navodi u prilog utemeljenosti prijedloga za osiguranje s kojim tužiteljica nije uspjela te stavljeni daljnji dokazni prijedlozi koje je tužiteljica bila dužna staviti još u tužbi) i 30.09.2025. (kojim je uređen tužbeni zahtjev, a to stoga jer je tužiteljica bila dužna još u tužbi staviti određeni tužbeni zahtjev, što je i učinila, međutim, kada je istog uređivala tijekom postupka, to joj nije mogao biti obistinjen time prouzročeni trošak).

12.4. Slijedom navedenog, valjalo je tuženiku naložiti plaćanje opravdanih troškova prouzročenih tužiteljici ovim postupkom u ukupnoj visini od 1.958,00 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) koje teku od donošenja ove presude do isplate, dok je zahtjev tužiteljice za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu (u visini od 750,00 EUR) valjalo odbiti te o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom V. presude.

Šibenik, 23. ožujka 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv prvostupanjske presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a protiv prvostupanjskog rješenja u roku od 8 dana, sve računajući od dana primitka istih. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- strankama, po punomoćnicima