REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj P-624/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
I
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu HANS EIBINGER GmbH, 8561 Söding, Packer Strasse 165, OIB: 79045691484, zastupanog po punomoćnici Sanji Rajter Savić, odvjetnici iz Zagreba, Kaptol 23, protiv tuženika VALIS GRUPA d.o.o., Viškovo, Kosi 58B, OIB: 98850731880, radi isplate, 23. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku VALIS GRUPA d.o.o., Viškovo, Kosi 58B, OIB: 98850731880 da tužitelju HANS EIBINGER GmbH, Packer Strasse 165, 8561 Söding, Republika Austrija, OIB: 79045691484 na ime preostale kupoprodajne cijene isplati iznos od 91.928,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. lipnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 11,73%, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi od 10,73%, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tuženik povukao odgovor na tužbu od 28. siječnja 2026.
II. Nalaže se tuženiku VALIS GRUPA d.o.o., Viškovo, Kosi 58B, OIB: 98850731880 naknaditi tužitelju HANS EIBINGER GmbH, 8561 Söding, Packer Strasse 165, OIB: 79045691484 trošak parničnog postupka u iznosu od 2.064,31 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 14. studenoga 2025. ovome sudu podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 91.928,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom. U tužbi navodi da je sa tuženikom 8. travnja 2024. zaključio ugovor o najmu stroja s obvezom otkupa stroja po isteku godine dana, koji ugovor da je zaključen prihvatom ponude za sklapanje ugovora od strane tuženika kojom su bili definirani svi uvjeti isporuke, korištenja i otkupa Intermix mješalice za beton P 10 pričvršćene na kamion Mercedes Benz Acros 3248B 8X4, broj D: W1T 96433010596681, serijski broj: [serijski broj]. Tuženik da je 11. travnja 2024. u besprijekornom stanju preuzeo stroj, te za to potpisao otpremicu. Navedenim ugovorom da su bili predviđeni uvjeti za korištenje i otkup stroja, i to isplata iznosa od 17.000,00 EUR na ime predujma prilikom potpisa ugovora, najamnina za korištenje stroja tijekom prvih 12 mjeseci u iznosu od 2.304,00 EUR mjesečno, te isplata ostatka kupoprodajne cijene za stroj u iznosu od 120.673,00 EUR s rokom dospijeća 1. travnja 2025. Sukladno prihvaćenoj ponudi od strane tuženika, na predmetni ugovorni odnos, osim uvjeta iz ponude, da se primjenjuju i Opći uvjeti tužitelja za prodaju i isporuku, a na koje ponuda izravno upućuje. Tuženik da je mjesečne rate najamnine uredno podmirivao sve do svibnja 2024., nakon čega da mu je 14. travnja 2025. izdan račun za ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 120.673,00 EUR, s rokom dospijeća 14. travnja 2025. Po navedenom računu tuženik da je 3. lipnja 2025. izvršio jednokratnu uplatu u iznosu od 50.000,00 EUR, ali da ostatak iznosa do dana podnošenja tužbe nije podmirio, iako se navedeni stroj i dalje nalazi u njegovu posjedu, te ga isti neometano koristi. Istaknuo je i da mu, sukladno članku 7. općih uvjeta, do potpune isplate kupoprodajne cijene pripada pridržaj prava vlasništva na stroju, budući da je tuženik, sukladno ponudi, u slučaju neispunjenja obveze plaćanja, obvezan vratiti stroj u roku od 7 dana od kašnjenja s plaćanjem. U odnosu na zakonske zatezne kamate je istaknuo da je odredbom članka 10. općih uvjeta određeno da je za ugovorni odnos mjerodavno austrijsko pravo, osim ako ne postoji poseban pisani sporazum kojim je ugovoreno drukčije. S tim u vezi naveo je da je način izračuna zakonskih zateznih kamata u poslovnim odnosima između trgovaca i pravnih osoba u Republici Austriji uređen austrijskim Zakonikom o poduzećima. Odredbom članka 456. Zakonika o poduzećima da je propisano da zakonska kamatna stopa kod kašnjenja s podmirivanjem novčanih obveza iznosi 9,2 postotnih poena iznad bazične (osnovne) kamatne stope, pri čemu je za određeno polugodište mjerodavna bazična kamatna stopa koja vrijedi prvog kalendarskog dana tog polugodišta, a ukoliko dužnik nije odgovoran za kašnjenje, da je dužan podmiriti samo kamate navedene u članku 1000. stavku 1. Općeg građanskog zakonika. Slijedom navedenog, predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva, a sve budući da tuženik nije ispunio svoju obvezu iz ugovora o najmu s obvezom otkupa i u cijelosti podmirio kupoprodajnu cijenu za isporučeni stroj, kojeg drži u nezakonitom i nepoštenom posjedu.
2. Tužitelj je uz tužbu podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine iznosu od 91.928,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, troškova parničnog postupka, kao i troškova ovog postupka osiguranja, zabranom otuđenja i opterećenja pokretnine - Intermix miješalica za beton pričvršćena na kamion Mercedes Benz Arocs, tip P 10, 3248B 8x4, broj šasije: [broj šasije] 96433010596681, serijski broj: [serijski broj], oduzimanjem iste od tuženika (protivnika osiguranja) i predajom iste predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi ovlaštenoj od tužitelja (predlagatelja osiguranja).
3. Uz navedenu tužbu, a u prilog svojih tvrdnji iz tužbe, tužitelj je dostavio otpremnicu s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (list 8-10 spisa), otvorene stavke kupca s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (list 11-14 spisa), opomenu tužitelja upućenu tuženiku od 8. srpnja 2025. s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (list 15- 18 spisa), račun tužitelja izdan tuženiku s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (list 19-21 spisa), djelomične opće uvjete poslovanja društva Hans Eibinger GmbH - kupnja i isporuka s prijevodom na hrvatski jezik (list 22-29 spisa), izvadak iz Saveznog zakonika s posebnim građanskopravnim odredbama za poduzeća (Zakonik o poduzećima - UGB) na njemačkom jeziku s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik članka 456. Zakonika o poduzećima (list 30-33 spisa), potvrdu narudžbe za Intermix miješalicu za beton O10, pričvršćenu za Mercedes-Benz Acros 3248B s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (list 34-40 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 41-43 spisa), te e-mail korespondenciju (list 44-46 spisa).
4. Rješenjem od 20. studenoga 2025. razdvojen je postupak po prijedlogu za određivanje privremene mjere, te je određeno da će se isti voditi pod poslovnim brojem R1-114/2025. Rješenjem ovoga suda poslovni broj R1-114/2025 od 16. studenoga 2025. odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere tužitelja (predlagatelja osiguranja). Navedeno rješenje postalo je pravomoćno donošenjem rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5015/2025 od 19. siječnja 2026., kojim je odbijena žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana, te potvrđeno rješenje ovoga suda poslovni broj R1-114/2025 od 16. studenoga 2025.
5. Odredbom članka 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) propisan je procesni institut presude zbog ogluhe koju sud donosi polazeći od tuženikovog propusta da u određenom roku odgovori na tužbu i tužbeni zahtjev u kojem slučaju će sud donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev, ako bude udovoljeno slijedećim uvjetima:
1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,
4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
6. U konkretnom slučaju, tužba od 14. studenoga 2025. zajedno s prilozima, uz poziv tuženiku za podnošenje pisanog odgovora na tužbu u roku od 45 dana otpremljena je tuženiku putem pošte na adresu sjedišta 26. studenoga 2025., sukladno odredbi članka 133. stavka 6. ZPP-a, budući da dostavu nije bilo moguće izvršiti u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava jer tuženik još nije zatražio ili mu još nije dodijeljeno pravo pristupa informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima. U pozivu za davanje odgovora na tužbu, tuženik je upozoren sukladno odredbi članka 133. stavka 6. ZPP-a, odnosno da će sud sva daljnja pismena u postupku do dodjele prava pristupa informacijskom sustavu elektroničke komunikacije obaviti stavljanjem pismena na e-oglasnu ploču sudova, a da će se dostava smatrati obavljenom istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na e-oglasnu ploču sudova. Navedenu tužbu s prilozima, uz poziva za davanje odgovora na tužbu tuženik je zaprimio 16. prosinca 2024., nakon čega je 28. siječnja 2026., preporučeno putem pošte, zaprimljen odgovor na tužbu tuženika, bez potpisa podnositelja. Rješenjem od 9. veljače 2026. naloženo je tuženiku u roku od 8 dana od primitka rješenja dostaviti odgovor na tužbu u elektroničkom obliku, potpisan kvalificiranim elektroničkim potpisom, sukladno odredbi članka 106. stavka 2. i 3. i 106.a stavka 2. i 5. ZPP-a, uz upozorenje u smislu odredbe članka 106.a stavka 6. i 109. stavka 3. i 4. ZPP-a, odnosno da će se smatrati da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u navedenom roku i ispravljen u skladu s danom uputom, a ako bude vraćen bez ispravka, da će se isti odbaciti. Navedeno rješenje, a sukladno ranijem upozorenju uz poziv za davanje odgovora na tužbu, dostavljeno je tuženiku putem e-oglasne ploče suda 17. veljače 2026., međutim, tuženik po istome u ostavljenom roku nije postupio, slijedom čega se smatra da je odgovor na tužbu tuženika povučen. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.
7. Sukladno navedenom, a budući da su tuženiku tužba i poziv za podnošenje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, te da je isti u pozivu za podnošenje odgovora na tužbu upozoren da će sud donijeti presudu zbog ogluhe ako ne podnese odgovor na tužbu, kao i da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, niti postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu, ispunjene su zakonske pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.
8. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.
9. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka, i to za sastav tužbe u iznosu od 1.386,00 EUR, sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25; dalje Tarifa) sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 346,50 EUR, odnosno u ukupnom iznosu od 1.732,50 EUR. Tužitelju pripada i trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 EUR. Stoga, tužitelju pripada trošak parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 2.064,31 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.
U Rijeci, 23. ožujka 2026.
Sudac
Marija Sušanj Tepša
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude zbog ogluhe i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude zbog ogluhe i rješenja.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a). Presuda zbog ogluhe može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.