REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-503/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica ŽŠ, dipl.iur., protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB 38922958547, Martićeva 71, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Depolo, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 5.veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu dana 23.ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 3.031,96 EUR na račun Državnog proračuna RH, IBAN [broj bankovnog računa], model 26, poziv na broj 5908-19-19-03440217951, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku u roku od 15 dana na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.600,00 EUR.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 9.2.2023. ovom sudu podnio tužbu radi isplate iznosa od 3.031,96 EUR. Tužbeni zahtjev se činjenično temelji na tome: da je tužiteljev osiguranik CŠ smrtno stradao dana 4.8.2021. u prometnoj nesreći u Splitu; da je štetnu radnju počinio JŠ upravljajući vozilom inozemne registracije, osiguranim policom njemačkog osiguranja, čiji vlasnik ima prebivalište u [adresa]; da je protiv tuženikovog osiguranika podignuta optužnica; da je rješenjem tužitelja udovici PŠ priznato pravo na obiteljsku mirovinu; da je tužitelj isplatom te mirovine za razdoblje od 4.8.2021. do 31.12.2022. pretrpio štetu u utuženom iznosu.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i predložio odbijanje tužbenog zahtjeva. Pri tome je tuženik istaknuo prigovor podijeljene odgovornosti (suodgovornosti) u omjeru od 40% zbog toga što je CŠ kolnik prelazio izvan obilježenog pješačkog prijelaza koji se nalazio na udaljenosti od samo 27 metara, pri čemu je odabrao prelazak kolnika unatoč nailasku vozila, te je nepažljivo prelazio kolnik (okrenuo se prema vozilu neposredno pred sudarom). Osim toga, tuženik ističe prigovor visine potraživanja jer da tužitelju ne pripada puni iznos isplaćenih mirovina, već samo razmjerni dio određen prema čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu, pregledom kaznenog spisa K-987/2022 i financijskim vještačenjem po vještakinji Anisiji Bešlić.

3.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev za regresnu isplatu.

4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, dalje: ZOMO), Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP) i Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

4.2.Među strankama nije sporno:

-da je tuženik pasivno legitimiran jer je vozilo koje je uzrokovalo prometnu nezgodu u kojoj je smrtno stradao tužiteljev osiguranik bilo osigurano kod inozemnog osiguratelja;

-da je tužitelj PŠ, udovici stradalog CŠ, priznao pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 4.8.2021.;

-da je tužitelj u utuženom razdoblju isplatio PŠ iznos od 3.031,96 EUR što proizlazi iz obračuna tužitelja i ispisa isplaćenih mirovinskih primanja koje isprave tuženik nije osporavao.

4.3.Sporan je među strankama postotak odgovornosti tuženika te visina tužbenog zahtjeva s obzirom na prigovore koji se odnose na tumačenje propisa.

5.Financijskim vještačenjem (tablica 3 i 4 nalaza) utvrđeno je:

-da bi ukupno isplaćena mirovina za utuženo razdoblje iznosila 3.031,96 EUR;

-da bi ukupna hipotetska mirovina za ozljedu na radu za isto razdoblje iznosila bi 6.655,24 EUR;

-da mirovina za ozljedu na radu premašuje isplaćenu mirovinu za 3.623,28 EUR. Podneskom od 14.11.2025. tuženik je ukazao da je vještakinja u mišljenju pogrešno navela da 3.623,29 EUR predstavlja razliku između obiteljske mirovine i one koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu. Vještakinja nije bila pozvana radi očitovanja na taj prigovor jer je po ocjeni ovog suda riječ o očitoj omašci (inverziji) u pisanju te bi pozivanje vještakinje bezrazložno generiralo dodatni trošak i prouzročilo odugovlačenje postupka. Utoliko ovaj sud poklanja vjeru nalazu i mišljenju vještakinje.

5.1.Vezano za prigovor podijeljene odgovornosti, treba reći da je pregledom prometnog vještva Nevena Kralja iz kaznenog spisa K-987/2022 utvrđeno: (a) da je pješak prelazio kolnik izvan obilježenog pješačkog prijelaza koji se nalazio 27 metara dalje; (b) da je pješak na određeni način „dezorijentirano" prelazio kolnik – pretrčavao srednju traku pa se zaustavio i okrenuo prema vozilu; (c) da je vozač BMW-a „jasno mogao uočiti pješaka na početku prelaska srednje prometne trake, kada je od mjesta naleta bio udaljen 42 metra", uz intenzivno kočenje s prosječnim usporenjem od 7 m/s² uz brzinu manju od 65,6 km/h ili 18,1 m/s; (d) da je brzina vozila u trenutku naleta bila oko 70 km/h, čime je prekoračena dopuštena brzina od 50 km/h. Isto tako, u tijeku istrage je provedeno i vještačenje pod dr. ŽŠS iz kojeg bi proizlazilo da je pok. CŠ bio pod utjecajem droga.

6.Prije svega, treba razjasniti je li u ovom postupku mjerodavan za utvrđivanje visine stvarne štete nastale tužitelju ZOMO ili ZOOP.

6.1.Po ocjeni ovog suda, odredba čl.164.ZOMO tužitelju daje pravo regresne naplate štete koja mu je nastala, a odredbe ZOOP-a određuju opseg odgovornosti osiguravajućih društava, odnosno do koje visine odgovaraju.

Pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH (VSRH) u odluci Rev-768/2022 je da je za odluku o sporu koji pokreće HZMO radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja.

Tužiteljev argument da se čl. 27. ZOOP-a ne primjenjuje na tuženika jer tuženik nije „društvo za osiguranje" nije osnovan. Odredbom čl. 34. st. 1. ZOOP-a izričito je propisano da oštećena osoba koja je pretrpjela štetu u RH upotrebom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava o osiguranju odštetni zahtjev može podnijeti tuženiku – Hrvatskom uredu za osiguranje. Stoga, tuženik ima status kao i društva za osiguranje pa se na opseg te tuženikove odgovornosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe čl. 27. ZOOP-a. Iz navedenih razloga, mjerodavan propis za utvrđivanje visine štete je čl. 27. ZOOP-a, u verziji koja je bila na snazi u trenutku svake isplate mirovina (tj. u razdoblju od 4. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2022.).

6.2.S obzirom na odredbu čl.27.st.2. i 3.ZOOP te nalaz i mišljenje vještakinje Anisije Bešlić (vidi toč.5.), jasno je da bi razlika bila negativna. U takvoj situaciji tužitelj ne trpi štetu uslijed prometne nesreće u smislu čl. 27. ZOOP jer ionako isplaćuje manji iznos mirovine nego što bi isplaćivao da je uzrok bila ozljeda na radu. Prema tome, razlike koju bi tuženik bio dužan nadoknaditi nema te je stoga odbijen tužbeni zahtjev.

6.3.Kako je tužbeni zahtjev odbijen na drugoj pravnoj osnovi (nepostojanje pozitivne razlike po čl. 27. ZOOP), prigovor suodgovornosti je postao bespredmetan. No, ovaj sud svejedno navodi da bi (u slučaju da je tužbeni zahtjev osnovan) prigovor suodgovornosti bio osnovan za 30% jer je CŠ obavio prelazak kolnika izvan obilježenog pješačkog prijelaza (27 m od prijelaza) što predstavlja povredu pravila iz čl. 129. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a dezorijentirano kretanje (zaustavljanje na razdjelnoj crti i okretanje prema vozilu), koje je bilo očito uzrokovano utjecajem droga, doprinijelo je nalijetanju vozila. S druge strane, vozač je na cesti koja se pruža u pravcu (što je vidljivo iz skice u sklopu vještva vještaka Kralja) prekoračio dopuštenu brzinu za najmanje 20 km/h i imao je tehničku mogućnost zaustavljanja s obzirom na mogućnost uočavanja.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" NN 138/23, dalje: OT).

Tuženiku je od troška priznato: po 100 bodova za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8.toč.1 OT) i podneska od 14.11.2025. te za ročišta od 3.10.2024., 4.12.2024., 5.2.2026., što zbrojeno i uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.250,00 EUR te kad se doda 350,00 EUR plaćenih na ime troška vještačenja dobije se iznos od 1.600,00 EUR. Tužitelju nije priznat trošak ročišta od 26.3.2025. jer je održavanje istoga tuženik skrivio zakašnjelim dokazom uplatne troškova vještačenja.

U Splitu, 23.ožujka 2026.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-tužitelju

-pun.tuženika