Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-331/2019-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja ĐI iz Katoličkih Čaira, Ulica Svete Ane 25, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Pediću, odvjetniku iz Popovače, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupana po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 19. veljače 2026. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9010786680 koji su dana 20. listopada 2005. godine sklopili tužitelj ĐI, Katoličke Čaire, Sv. Ane 25, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 4,70 % godišnje.

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732, da tužitelju ĐI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.665,94 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 14,48 EUR od 31.08.2007.g.,

- na iznos od 14,21 EUR od 30.09.2007.g.,

- na iznos od 14,18 EUR od 31.10.2007.g.,

- na iznos od 14,36 EUR od 30.11.2007.g.,

- na iznos od 14,23 EUR od 31.12.2007.g.,

do 31.12.2007.g. po čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te

- na iznos od 14,46 EUR od 31.01.2008.g.,

- na iznos od 25,52 EUR od 29.02.2008.g.,

- na iznos od 25,93 EUR od 31.03.2008.g.,

- na iznos od 25,18 EUR od 30.04.2008.g.,

- na iznos od 24,99 EUR od 31.05.2008.g.,

- na iznos od 25,19 EUR od 30.06.2008.g.,

- na iznos od 24,69 EUR od 31.07.2008.g.,

- na iznos od 24,68 EUR od 31.08.2008.g.,

- na iznos od 24,93 EUR od 30.09.2008.g.,

- na iznos od 27,19 EUR od 31.10.2008.g.,

- na iznos od 25,61 EUR od 30.11.2008.g.,

- na iznos od 27,23 EUR od 31.12.2008.g.,

- na iznos od 27,43 EUR od 31.01.2009.g.,

- na iznos od 27,51 EUR od 28.02.2009.g.,

- na iznos od 27,12 EUR od 31.03.2009.g.,

- na iznos od 27,14 EUR od 30.04.2009.g.,

- na iznos od 26,64 EUR od 31.05.2009.g.,

- na iznos od 26,22 EUR od 30.06.2009.g.,

- na iznos od 26,27 EUR od 31.07.2009.g.,

- na iznos od 26,45 EUR od 31.08.2009.g.,

- na iznos od 26,38 EUR od 30.09.2009.g.,

- na iznos od 26,13 EUR od 31.10.2009.g.,

- na iznos od 26,47 EUR od 30.11.2009.g.,

- na iznos od 26,71 EUR od 31.12.2009.g.,

- na iznos od 27,13 EUR od 31.01.2010.g.,

- na iznos od 26,97 EUR od 28.02.2010.g.,

- na iznos od 27,51 EUR od 31.03.2010.g.,

- na iznos od 27,33 EUR od 30.04.2010.g.,

- na iznos od 27,55 EUR od 31.05.2010.g.,

- na iznos od 29,28 EUR od 30.06.2010.g.,

- na iznos od 28,06 EUR od 31.07.2010.g.,

- na iznos od 28,99 EUR od 31.08.2010.g.,

- na iznos od 28,62 EUR od 30.09.2010.g.,

- na iznos od 27,89 EUR od 31.10.2010.g.,

- na iznos od 23,43 EUR od 30.11.2010.g.,

- na iznos od 24,67 EUR od 31.12.2010.g.,

- na iznos od 23,73 EUR od 31.01.2011.g.,

- na iznos od 24,00 EUR od 28.02.2011.g.,

- na iznos od 23,52 EUR od 31.03.2011.g.,

- na iznos od 23,53 EUR od 30.04.2011.g.,

- na iznos od 20,84 EUR od 31.05.2011.g.,

- na iznos od 20,89 EUR od 30.06.2011.g.,

- na iznos od 22,05 EUR od 31.07.2011.g.,

- na iznos od 16,96 EUR od 31.08.2011.g.,

- na iznos od 16,40 EUR od 30.09.2011.g.,

- na iznos od 16,29 EUR od 31.10.2011.g.,

- na iznos od 16,21 EUR od 30.11.2011.g.,

- na iznos od 16,39 EUR od 31.12.2011.g.,

- na iznos od 18,31 EUR od 31.01.2012.g.,

- na iznos od 18,29 EUR od 29.02.2012.g.,

- na iznos od 18,06 EUR od 31.03.2012.g.,

- na iznos od 18,09 EUR od 30.04.2012.g.,

- na iznos od 18,12 EUR od 31.05.2012.g.,

- na iznos od 17,94 EUR od 30.06.2012.g.,

- na iznos od 17,94 EUR od 31.07.2012.g.,

- na iznos od 17,82 EUR od 31.08.2012.g.,

- na iznos od 17,58 EUR od 30.09.2012.g.,

- na iznos od 17,72 EUR od 31.10.2012.g.,

- na iznos od 17,77 EUR od 30.11.2012.g.,

- na iznos od 17,68 EUR od 31.12.2012.g.,

- na iznos od 15,63 EUR od 31.01.2013.g.,

- na iznos od 15,88 EUR od 28.02.2013.g.,

- na iznos od 15,84 EUR od 31.03.2013.g.,

- na iznos od 15,66 EUR od 30.04.2013.g.,

- na iznos od 15,27 EUR od 31.05.2013.g.,

- na iznos od 15,21 EUR od 30.06.2013.g.,

- na iznos od 16,78 EUR od 31.07.2013.g.,

- na iznos od 16,88 EUR od 31.08.2013.g.,

- na iznos od 17,05 EUR od 30.09.2013.g.,

- na iznos od 16,87 EUR od 31.10.2013.g.,

- na iznos od 16,88 EUR od 30.11.2013.g.,

- na iznos od 16,90 EUR od 31.12.2013.g.

sve do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9010786680 koji su dana 20. listopada 2005. godine sklopili tužitelj ĐI, Katoličke Čaire, Sv. Ane 25, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

IV. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50,

Zagreb, OIB 02535697732 da tužitelju ĐI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.404,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 0,04 EUR od 30.11.2005.g.

- na iznos od 3,36 EUR od 31.10.2008.g.,

- na iznos od 3,86 EUR od 31.12.2008.g.,

- na iznos od 5,06 EUR od 31.01.2009.g.,

- na iznos od 5,60 EUR od 28.02.2009.g.,

- na iznos od 3,93 EUR od 31.03.2009.g.,

- na iznos od 4,19 EUR od 30.04.2009.g.,

- na iznos od 2,02 EUR od 31.05.2009.g.,

- na iznos od 0,17 EUR od 30.06.2009.g.,

- na iznos od 0,58 EUR od 31.07.2009.g.,

- na iznos od 1,65 EUR od 31.08.2009.g.,

- na iznos od 1,53 EUR od 30.09.2009.g.,

- na iznos od 0,51 EUR od 31.10.2009.g.,

- na iznos od 2,42 EUR od 30.11.2009.g.,

- na iznos od 3,81 EUR od 31.12.2009.g.,

- na iznos od 6,05 EUR od 31.01.2010.g.,

- na iznos od 5,46 EUR od 28.02.2010.g.,

- na iznos od 8,35 EUR od 31.03.2010.g.,

- na iznos od 7,72 EUR od 30.04.2010.g.,

- na iznos od 9,04 EUR od 31.05.2010.g.,

- na iznos od 17,78 EUR od 30.06.2010.g.,

- na iznos od 15,91 EUR od 31.07.2010.g.,

- na iznos od 20,95 EUR od 31.08.2010.g.,

- na iznos od 19,33 EUR od 30.09.2010.g.,

- na iznos od 15,90 EUR od 31.10.2010.g.,

- na iznos od 22,54 EUR od 30.11.2010.g.,

- na iznos od 30,80 EUR od 31.12.2010.g.,

- na iznos od 25,11 EUR od 31.01.2011.g.,

- na iznos od 27,17 EUR od 28.02.2011.g.,

- na iznos od 24,40 EUR od 31.03.2011.g.,

- na iznos od 24,81 EUR od 30.04.2011.g.,

- na iznos od 35,86 EUR od 31.05.2011.g.,

- na iznos od 36,60 EUR od 30.06.2011.g.,

- na iznos od 46,13 EUR od 31.07.2011.g.

- na iznos od 41,51 EUR od 31.08.2011.g.,

- na iznos od 36,41 EUR od 30.09.2011.g.,

- na iznos od 35,78 EUR od 31.10.2011.g.,

- na iznos od 35,33 EUR od 30.11.2011.g.,

- na iznos od 37,56 EUR od 31.12.2011.g.,

- na iznos od 39,92 EUR od 31.01.2012.g.,

- na iznos od 40,10 EUR od 29.02.2012.g.,

- na iznos od 38,52 EUR od 31.03.2012.g.,

- na iznos od 39,30 EUR od 30.04.2012.g.,

- na iznos od 40,04 EUR od 31.05.2012.g.,

- na iznos od 38,87 EUR od 30.06.2012.g.,

- na iznos od 39,26 EUR od 31.07.2012.g.,

- na iznos od 38,60 EUR od 31.08.2012.g.,

- na iznos od 36,92 EUR od 30.09.2012.g.,

- na iznos od 38,69 EUR od 31.10.2012.g.,

- na iznos od 39,67 EUR od 30.11.2012.g.,

- na iznos od 39,33 EUR od 31.12.2012.g.,

- na iznos od 35,54 EUR od 31.01.2013.g.,

- na iznos od 38,77 EUR od 28.02.2013.g.,

- na iznos od 38,92 EUR od 31.03.2013.g.,

- na iznos od 37,56 EUR od 30.04.2013.g.,

- na iznos od 33,95 EUR od 31.05.2013.g.,

- na iznos od 33,85 EUR od 30.06.2013.g.,

- na iznos od 34,63 EUR od 31.07.2013.g.,

- na iznos od 36,09 EUR od 31.08.2013.g.,

- na iznos od 38,33 EUR od 30.09.2013.g.,

- na iznos od 37,18 EUR od 31.10.2013.g.,

- na iznos od 37,84 EUR od 30.11.2013.g.,

- na iznos od 38,60 EUR od 31.12.2013.g.,

- na iznos od 39,31 EUR od 31.01.2014.g.,

- na iznos od 40,32 EUR od 28.02.2014.g.,

- na iznos od 40,01 EUR od 31.03.2014.g.,

- na iznos od 38,83 EUR od 30.04.2014.g.,

- na iznos od 38,35 EUR od 31.05.2014.g.,

- na iznos od 38,48 EUR od 30.06.2014.g.,

- na iznos od 40,00 EUR od 31.07.2014.g.,

- na iznos od 41,11 EUR od 31.08.2014.g.,

- na iznos od 40,86 EUR od 30.09.2014.g.,

- na iznos od 41,92 EUR od 31.10.2014.g.,

- na iznos od 42,66 EUR od 30.11.2014.g.,

- na iznos od 42,26 EUR od 31.12.2014.g.,

- na iznos od 42,79 EUR od 31.01.2015.g.,

- na iznos od 42,79 EUR od 28.02.2015.g.,

- na iznos od 42,79 EUR od 31.03.2015.g.,

- na iznos od 42,79 EUR od 30.04.2015.g.,

- na iznos od 42,79 EUR od 31.05.2015.g.,

- na iznos od 42,79 EUR od 30.06.2015.g.,

- na iznos od 42,79 EUR od 31.07.2015.g.,

sve do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos od 42,79 EUR od 31.08.2015.g.,

- na iznos od 42,79 EUR od 30.09.2015.g.,

pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"V. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732 da tužitelju ĐI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.174,51 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. listopada 2015.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

VI. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50,

Zagreb, OIB 02535697732 da tužitelju ĐI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.969,54 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, računajući ovu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, sve u roku od dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. lipnja 2019. godine podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi isplate preplaćenog iznosa koji je nastao kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi promjenjive kamatne stope i valute CHF, a imajući u vidu da u provedenoj konverziji tuženik nije u cijelosti priznao tužitelju preplaćeni iznos.

Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 20. listopada 2005. godine Ugovor o kreditu, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 31.000,00 CHF.

Odredbom članka 4. Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,70 % godišnje.

Isto tako su stranke 22. prosinca 2015. godine sklopili Dodatak Ugovora o kreditu (list 11 spisa) temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR. Tužitelj navodi da je u razdoblju od sklapanja ugovora tuženik jednostranom i samovoljnom odlukom u više navrata mijenjao kamatnu stopu.

Tužitelj također ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž.7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

Odredbom članka 7. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 31.000,00 CHF i kamata otplaćuju u 240 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

Tužitelj se poziva na presude Trgovačkog suda u kojima je pravomoćno utvrđena ništetnost promjenljive kamatne stope, kao i ugovaranje valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF i navodi da činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR ne znači da je time tužitelj kao potrošač izgubio pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora ništetne, kao i pravo na povrat pretplaćenog iznosa. Tužitelj predlaže da se tuženiku naloži da mu isplati iznos preplate zbog promjene kamatne stope, a sve na temelju toga što su ništetne odredbe ugovora o kreditu od 20. listopada 2005. godine u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,70 % godišnje.

Tužitelj također predlaže da se naloži tuženiku da mu isplati iznos preplate temeljem ništetnih odredbi predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF.

Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev u svom podnesku od 22. listopada 2025. godine (list 324 spisa), a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva kao i visinu. Tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes za podnošenje ovakve tužbe jer je restituiran nakon što je sklopio Dodatak Ugovora o kreditu 22. prosinca 2015. godine. Tuženik navodi da je Dodatak Ugovoru o kreditu zaključen između stranaka temeljem odredbi Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik je uložio i prigovor zastare.

3. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 20. listopada 2005. godine Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 31.000,00 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita.

Odredbom članka 4. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke i koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,70 % godišnje.

Odredbom članka 7. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 31.000,00 CHF i kamata otplaćuju u 240 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.

Prema odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13. - dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

Ovaj sud je mišljenja da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.

Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 4. ugovora, koji je tužitelju predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao niti imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. je neodređena i nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.

Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Kako su odredbe članka 4. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne.

4. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditiranju nije od utjecaja na pravo tužitelja da traži utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze i isplatu razlike budući da su predmetni Dodatak ugovora i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksima izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.

Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.

Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primijeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO.

Ne može se pravo potrošača na potpunu restituciju u slučaju ništetnosti odredaba potrošačkog ugovora ukidati i ograničavati posredno kroz parcijalno i ekstenzivno tumačenje propisa kako to navodi tuženik.

5. U svom pismenom nalazu i mišljenju (list 290 spisa) financijski vještak Jasmina Fijačko je utvrdila da preplata temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi 1.665,94 eura, a da preplata temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli iznosi 2.404,93 eura.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz financijskog vještaka s obzirom da stranke nisu imale prigovor na matematički izračun vještaka, a prigovori tuženika su pravne prirode.

6. Tužitelj je konačno odredio tužbeni zahtjev u svom podnesku od 22. listopada 2025. godine (list 324 spisa), a kako je to navedeno u izreci ove presude. Na temelju svega navedenog, valjalo je donijeti odluku kao u izreci i usvojiti precizirani tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 10. lipnja 2019. godine, nije nastupio zastarni rok od pet godina.

Nije osnovan niti prigovor zastare za dio tražbine koji se odnosi na primjenu valutne klauzule. Presudom Visokog trgovačkog suda pod poslovnim brojem Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih i tuženika, podignute radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Kako je tužitelj podnio tužbu 10. lipnja 2019. godine to znači da nije protekao petogodišnji rok zastare niti za ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja pa je prigovor zastare valjalo odbiti.

8. Zahtjev tužitelja za isplatu s osnove razlike preplate s razlikom neotplaćene glavnice kredita u iznosu od 1.174,51 eura odbijen je kao neosnovan budući da utvrđivanje ništetnosti Dodatka Ugovora kojim je provedena konverzija nije predmet ovog spora. Iznos glavnice na dan konverzije utvrđen je Dodatkom Ugovora o kreditu, koji je tužitelj prihvatio, a u tužbi nije iznio činjenice da bi Dodatak ugovora bio ništetan u odnosu na glavnicu niti da je konverzija provedena protivno odredbama ZID ZPK/2015.

Stoga je valjalo odbiti ovaj dio tužbenog zahtjeva kako je to navedeno u točki V. izreke.

9. Tužitelju je imao parnične troškove u parnici temeljem odredbi članka 154. ZPP-a, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav podnesaka od 29.10.2019., 15.11.2019., 29.11.2024., 22.10.2025. i 11.12.2025., te zastupanja na ročištima od 13.11.2019., 10.12.2024. i 19.2.2026., sve po 200,00 eura, trošak pristupa na ročište za objavu presude 100,00 eura, što sveukupno s PDV-om iznosi 2.375,00 eura. Tužitelj je imao i troškove vještačenja u iznosu od 300,00 eura i sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 99,01 eura.

Stoga ukupni parnični troškovi tužitelja iznose 2.774,00 eura.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 20. studenog 2019. godine jer je isti bio nepotreban.

Budući da je tuženik osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva, uspjeh tužitelja u sporu iznosi 85,5 % (u odnosu na osnov je tužitelj uspio 100 %, a u odnosu na visinu 71 %, a što ukupno iznosi 85,5 %). Tuženik je u sporu uspio sa 14,5 %. Kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika dobije se konačan uspjeh tužitelja u sporu od 71 %.

Imajuću u vidu da ukupni parnični troškovi tužitelja iznose 2.774,00 eura, tužitelju je dosuđena naknada parničnih troškova u visini od 71 %, a što iznosi 1.969,54 eura.

U Kutini 23. ožujka 2026.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Odvjetnik Denis Pedić, Popovača, Zagrebačka 17

2. Odvjetnica Maja Čuljak, Zagreb, Pavla Hatza 21