Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-305/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. OŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, koju zastupa punomoćnik PŽ. diplomirani pravnik tuženika, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj VI P-1995/2022 od 25. siječnja 2024., 23. ožujka 2026.

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba i dopuna žalbe tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1995/2022 od 25. siječnja 2024..

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja poslovni broj P- 1995/2022 (prije P-648/2013) iz razloga presuđene stvari.

2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žale se tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlažu da drugostupanjski sud prihvati žalbu u cijelosti, prihvati tužbu i dosudi troškove. Tužitelji u žalbi navode da u predmetu Trgovačkog suda u Šibeniku poslovni broj P-21/02 nije pravomoćno utvrđena obveza OŽ za obveze ... obzirom je tijekom tog parničnog postupka otvoren i zatvoren stečaj i ... brisano iz registra te da sud u tom postupku nije odlučivao o valjanosti ugovora o kreditima, niti se o tome raspravljalo. U dopuni žalbe tužitelji ustraju u tvrdnjama da se u konkretnom slučaju ne radi o identičnom zahtjevu, a niti o identičnoj činjeničnoj osnovi.

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijanog rješenja i postupku koji mu je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. Tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari tužitelji traže da se utvrde ništavom odredbe članka 9. Ugovora o kratkoročnom [broj kredita] od 17. veljače 1995., odredba članka 9. Ugovora o kratkoročnom [broj kredita] od 07. travnja 1995., odredba članka 4. [broj] od 13. travnja 1995., odredba članka 4. [broj] od 21. srpnja 1995., odredba članka 4. [broj] od 23. studenoga 1995., odredba članka 4. [broj] od 31. prosinca 1996., te odredba članka 10. [broj] od 31. prosinca 1996. Tvrde da je nezakonitim utvrđivanjem i naplatom zateznih kamata dug [obrt] s.p.o. i OŽ kao njegovog jedinog osnivača, presudom Trgovačkog suda u Šibeniku, P-21/02, utvrđen u znatno višem iznosu od zakonitog. Navedeni ugovori zaključeni su između Jadranske banke d.d. [adresa] (prednik tuženika) kao davatelja kredita i [obrt] [adresa] kao korisnika kredita, a tužitelj je navedene ugovore potpisao kao član društva.

6.2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor presuđene stvari navodeći da se u pravomoćno okončani parnični postupak koji je vođen kod Trgovačkog suda u Šibeniku poslovni broj P-21/02, temelji na istom činjeničnom supstratu te da su u tom parničnom postupku analizirani i meritorno raspravljeni svi predmetni ugovori koji su predmet raspravljanja i u ovoj konkretnoj parnici. Naime, pravomoćnom presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Šibeniku poslovni broj P- 21/02 od 12. prosinca 2002. koja je potvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu poslovni broj Pž3393/03-4 od 6. lipnja 2006. naloženo tuženicima 1) ... [adresa] i 2) LŽ da tužitelju Jadranskoj banci d.d. [adresa] (ovdje pravni prednik tuženika) isplate iznos od 1.814.012,45 kuna sa zakonskom zateznim kamatama od 31. prosinca 1998. do isplate kao i parnični trošak u iznosu od 424.556,00 kuna u roku od petnaest dana. Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba II. uženika OŽ ( ovdje tužitelja) kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na II. tuženika OŽ.

7. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari tužitelj traži da se utvrdi ništavom odredba članka 9. Ugovora o kratkoročnom [broj kredita] od 17. veljače 1995. zaključenog između Jadranke banke d.d. [adresa] kao davatelja kredita i [obrt] [adresa] kao korisnika kredita, ništavom odredba članka 9. Ugovora o kratkoročnom [broj kredita] od 07. travnja 1995. zaključenog između Jadranke banke d.d. [adresa] kao davatelja kredita i [obrt] [adresa] kao korisnika kredita, ništavom odredba članka 4. [broj] od 13. travnja 1995. zaključenog između Jadranke banke d.d. [adresa] kao davatelja kredita i [obrt] [adresa] kao korisnika kredita, ništavom odredba članka 4. Ugovora br. 550120-1529 od 21. srpnja 1995. zaključenog između Jadranke banke d.d. [adresa] kao davatelja kredita i [obrt] [adresa] kao korisnika kredita, ništavom odredba članka 4. [broj] od 23. studenoga 1995.g. zaključenog između Jadranke banke d.d. [adresa] kao davatelja kredita i [obrt] [adresa] kao korisnika kredita, ništavom odredba članka 4. [broj] od 31. prosinca 1996.g. zaključenog između Jadranke banke d.d. [adresa] kao davatelja kredita i [obrt] [adresa] kao korisnika kredita, te ništavom odredba članka 10. [broj] od 31. prosinca 1996.g. zaključenog između Jadranke banke d.d. [adresa] kao davatelja kredita i [obrt] [adresa] kao korisnika kredita,

- da je presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Šibeniku poslovni broj P-21/02 od 12. prosinca 2002. naloženo tuženicima 1) ... [adresa] i 2) OŽ da tužitelju Jadranskoj banci d.d. [adresa] (ovdje pravni prednik tuženika) isplate iznos od 1.814.012,45 kuna sa zakonskom zateznim kamatama od 31. prosinca 1998. do isplate kao i parnični trošak u iznosu od 424.556,00 kuna u roku od petnaest dana, dok je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom iznosu od 150.570,11 kuna, rješenjem je odbačena protutužba II. tuženika od dan 20. studenoga 2002.g. kao nedopuštena ,

- da je predmet tog parničnog postupka bilo potraživanje tužitelja Jadranske banke d.d – kreditora ( prednika ovdje tuženika) prema I. tuženiku ... [adresa] i II. tuženiku OŽ ( ovdje tužitelju) po osnovi Ugovora o kratkoročnom [broj kredita] od 17. veljače 1995., Ugovora o kratkoročnom [broj kredita] od 07. travnja 1995., [broj] od 13. travnja 1995., [broj] od 21. srpnja 1995., [broj] od 23. studenoga 1995., [broj] od 31. prosinca 1996. [broj] od 31. prosinca 1996. zaključenog između Jadranske banke d.d. [adresa] kao davatelja kredita ( prednika tuženika) i [obrt] [adresa] kao korisnika kredita, a koje kredite I. tuženi nije vratio tužitelju,

- da je predmet tog postupka i postojanje odgovornost II. tuženika OŽ ( ovdje tužitelja) kao člana trgovačkog društva I. tuženika za njegove obveze prema tužitelju,

- da je II. tuženik OŽ bio ne samo član društva I. tuženika nego i nositelj samostalne djelatnosti obrta “[obrt]„, u oba svojstva bio klijent tužitelja, čime se pozivao na jače garancije glede povrata kredita,

- da je OŽ tako stvarajući privid osobne odgovornosti za obveze društva, zloupotrijebio prava člana društva I. tuženika da bi naveo tužitelja ( ovdje tuženika) da s I. tuženikom sklopi predmetne kratkoročne i dugoročne ugovore o kreditu,

- da je u tom parničnom postupku utvrđeno da je II. tuženik OŽ ( ovdje tužitelj ) kao osnivač I. tuženika ... isplaćeni kredit koristio u svoje osobne svrhe, pa je zbog zloupotrebe svojih prava kao osnivača i člana uprave solidarno odgovoran tužitelju ( ovdje tuženiku ) temeljem članka 10. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima, a kojom odredbom je kojim je propisano da onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze,

- da je ... [adresa] prestalo postojati budući je rješenjem Trgovačkog suda u Šibeniku, III St-52/02 od dana 16. prosinca 2002. po prijedlogu Republike Hrvatske za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom ... [adresa] otvoren i istodobno zaključen stečajni postupak na dužnikom ... temeljem čl. 63 Stečajnog zakona, te je brisan iz sudskog registra,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3393/03-04 od 6. lipnja 2006. odbijena žalba II. tuženika OŽ kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na II. tuženika ovdje tužitelja OŽ,

- da je je II. tuženik OŽ u odgovoru na tužbu osporavao visinu potraživanja te tvrdio da predmetni ugovoru o kreditu nisu nikad realizirani i da ništa ne duguje tužitelju,

- da je u tom postupku na okolnost visine duga provedeno financijsko vještačenje te je financijskim vještačenjem utvrđena visina duga, između ostalog i temeljem svih ugovornih odredbi koje su predmet i ovog parničnog postupka ,

- da je Vrhovni sud presudom poslovni broj Revt 169/07-2 od 13. veljače 2008. odbio reviziju OŽ protiv presude Trgovačkog suda u Šibeniku poslovni broj P-

21/02 od 12. prosinca 2002.,

- da je Jadranska banka d.d. (pravni prednik tuženika) protiv ovršenika OŽ i OŽM pokrenula ovršni postupak pred Trgovačkog suda u Šibeniku, kojim je predložila određivanje ovrha na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-21/02 od dana 12. prosinca 2002. radi naplate potraživanja u iznosu od 1.814.012,45 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 28. prosinca 2002., te radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 424.556,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 28. prosinca 2002.g. prema stopi iz čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007.g, a od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate prema eskontnoj stopi HNB -a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, na nekretnini čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]– tri etaže: prizemlje, prvi kat i drugi kat, utvrđenjem vrijednosti te nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovod itelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom, uz upis zabilježbe ovrhe.,

- da je rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, Ovr-1469/09 od dana 30. prosinca 2013. pravomoćno obustavljen postupak provedbe naprijed navedene ovrhe na posebnom dijelu nekretnine koji pripada 2. tužiteljici

8. Polazeći od naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja je odbacio tužbu u ovoj pravnoj stvari, pozivom na odredbu članka 333. stavak 2. ZPP-a, kojom je propisano da sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kojem je već ranije pravomoćno presuđeno.

9. Obrazlažući svoju odluku sud prvog stupnja je naveo da su sud i stranke vezani sadržajem pravomoćne sudske odluke čiji učinci nastaju po sili zakona slijedom čega je zabranjeno pokretanje nove parnice među istim strankama o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, dakle o istoj stvari među istim strankama se može suditi samo jedanput (ne bis in idem, bis de eadem re ne sit actio), pa se pravomoćna sudska odluka može pobijati uz određene zakonske pretpostavke (zakonske uvjete) isključivo u parnici u kojoj je takva odluka donesena nikako u novoj parnici, s tim da pravomoćnu presudu valja smatrati istinitim odnosno treba smatrati istinitim ono š to je pravomoćnom presudom utvrđeno (res judicata pro veritate habetur).

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da u konkretnom slučaju postoji subjektivni identitet spora budući je presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Šibeniku poslovni broj P-21/02 od 12. prosinca 2002. naloženo ovdje tužitelju OŽ da predniku tuženika (Jadranskoj banci d.d. [adresa] ) isplati iznos od 1.814.012,45 kuna sa zakonskom zateznim kamatama od 31. prosinca 1998.

11. Nadalje, pravilno je zaključio da se navedeni parnični postupak odnosi na iste pravne odnose i iste okolnosti kao i ovaj parnični postupak. Naime, predmet tog parničnog postupka bilo je potraživanje tužitelja Jadranske banke d.d – kreditora ( prednika ovdje tuženika) prema I: tuženiku ...o.o. [adresa] i II. tuženiku OŽ po osnovi ugovora o dugoročnom kreditu br. 550110-1620 od dana 31. prosinca 1996. u iznosu od 1.796.924,57 kuna i ugovora o kratkoročnom kreditu br. 185/96 od dana 31. prosinca 1996., time da je tim ugovorima o kreditu prethodilo sklapanje ugovora o kreditu u 1994. i 1995., a koji krediti su se pretvarali u iznose utuženih kredita. U tom postupku je utvrđena i odgovornost II. tuženika OŽ kao člana trgovačkog društva I. tuženika za njegove neplaćene obveze prema tužitelju, a koje obveze proizlaze iz naprijed navedenih ugovora o kreditima.

12. Tako je utvrđeno da je II. tuženik OŽ ( ovdje I. tužitelj ) solidarno odgovoran tužitelju ( ovdje tuženiku ) za obvezu I. tuženika Blaće d.o.o. [adresa] ( nad kojim je tijekom parničnog postupka otvoren stečaj rješenjem Trgovačkog društva u Šibeniku poslovni broj St-52/02. od 16. prosinca 2002.) po osnovi ugovora o dugoročnom kreditu br. 550110-1620 od dana 31. prosinca 1996. u iznosu od 1.796.924,57 kuna i ugovora o kratkoročnom kreditu br. 185/96 od dana 31. prosinca 1996., time da je tim ugovorima o kreditu prethodilo sklapanje ugovora o kreditu u 1994. i 1995., a koji krediti su se pretvarali u iznose utuženih kredita. To iz razloga što je kao osnivač I. tuženika BLAĆE d.o.o. zloupotrijebio okolnost iz članka 10. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima da kao član trgovačkog društva BLAĆE ne odgovara za obveze društva.

13. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da u odnosu na obvezu za koju bi bio odgovoran OŽ ne postoji pravomoćna presuda jer je u vrijeme kad je sud donio prvostupanjsku presudu otvoren stečaj nad dužnikom Blaće d.o.o. te su nastupile pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, slijedom čega je došlo do prekida postupka pa obveza I. tuženika nikad nije pravomoćno utvrđena.

14. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Revt 169/07-2 od 13. veljače 2008. kojom je odbijena revizija OŽ, ocijenio je neosnovanim identičan žalbeni prigovor OŽ o posljedicama otvaranja stečajnog postupka nad I. tuženikom ističući da otvaranje , zatvaranje stečajnog postupka i brisanje I. tuženika Blaće d. o.o. iz sudskog registra ne utječe na odgovornost II. tuženika ( ovdje tužitelja).

15. U odnosu na žalbene navode da u prethodnom parničnom postupku nije pravomoćno utvrđena obveza ovdje tužitelja valja ukazati i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Revt 169/07-2 od 13. veljače 2008. naveo da su sudovi nižeg stupnja pravilno ocijenili da je II. tuženik odgovoran za obvezu I. tuženika te da se ne može pozivati na to da kao član tog trgovačkog društva ne odgovara za njegove obveze.

16. Iz obrazloženja presude i rješenja Trgovačkog suda u Šibeniku poslovni broj P-21/02 od 12. prosinca 2002. koja je postala pravomoćna u odnosu na II. tuženika OŽ ( ovdje tužitelja ) jasno proizlazi da je na okolnost visine duga I. tuženika prema tužitelju prvostupanjski sud proveo dokaz financijskim vještačenjem te je visina duga utvrđena između ostalog i temeljem svih ugovornih odredbi koje su predmet i ovog parničnog postupka, a što je bilo i ključno za odlučivanje u sporu. Iako obrazloženje presude ne može postati pravomoćno, njegov sadržaj može pomoći prilikom ispitivanja da li se radi o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno.

17. Dakle, pravomoćno okončani parnični postupak koji je vođen kod Trgovačkog suda u Šibeniku poslovni broj P-21/02 i u kojem postupku je utvrđena obveza ovdje tužitelja na isplatu utuženog iznosa, temelji se na istom činjeničnom supstratu kao i ovaj postupak i u tom parničnom postupku su analizirani i meritorno raspravljeni svi predmetni ugovori koji su predmet raspravljanja i u ovoj konkretnoj parnici.

18. Točno je da je u ovom sporu tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu, a da je zbog neisplate duga temeljem obveza preuzetih tim kreditima pravomoćnom presudom naloženo ovdje tužitelju da tuženiku isplatiti dug koji je nastao po osnovi tih istih ugovora o kreditima i za koji dug je odgovoran tužitelj. No imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti slučaja, ovaj sud ukazuje na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Brletić protiv Hrvatske od 16. siječnja 2014. (Zahtjev broj 42009/10) prema kojoj se sklop postupka, i pod pretpostavkom da se ne radi o istovjetnom zahtjevu prema mjerodavnom domaćem pravu, a koji obuhvaća iste stranke i odnosi na iste pravne odnose i iste okolnosti, spada pod isti materijalni opseg te bi ponovno raspravljanje po navedenom ugrozilo načelo pravne sigurnosti svojstvene članku 6. stavku 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava s protokolima 1, 4, 6, 7, 11, 12, 13, 14( MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

19. Prema tome, u konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je odbacio tužbu u ovoj pravnoj stvari, jer presuda kojom je okončan postupak između pravnog prednika ovdje tužitelja i tuženika predstavlja presuđenu stvar .

20. Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP- a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

U Gospiću, 23. ožujka 2026.

Sutkinja:

Tatjana Radaković Bašić