Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-25/2025-2.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu Ivici Ragužu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja suvlasnika stambene zgrade u [adresa], zastupani po upravitelju Domar d.o.o., OIB: 12935256369, Osijek, Hrvatske Republike 19C, zastupan po punomoćniku Slavenu Vrbošiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženice HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice HZ izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-470/2021-12 od 28. studenog 2024., 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice HZ kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-470/2021-12 od 28. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-470/2021-12 od 28. studenog 2024. presuđeno je:

"I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ivane Kovačević iz Osijeka broj Ovrv-56/2021 od 13. srpnja 2021. u dijelu u kojem se nalaže tuženici HZ isplatiti tužiteljima Suvlasnicima stambene zgrade u [adresa], iznos od 535,94 eur (petsto trideset pet eura i devedeset četiri centa) s zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 19,27 eur od 15. veljače 2019.,

- na iznos od 19,27 eur od 15. ožujka 2019.,

- na iznos od 19,27 eur od 15. travnja 2019. ,

- na iznos od 19,27 eur od 15. svibnja 2019.,

- na iznos od 19,27 eur od 15. lipnja 2019.,

- na iznos od 19,27 eur od 15. srpnja 2019.,

- na iznos od 19,27 eur od 15. kolovoza 2019.,

- na iznos od 19,27 eur od 15. rujna 2019.,

- na iznos od 19,27 eur od 15. listopada 2019.,

- na iznos od 19,27 eur od 15. studenog 2019.,

- na iznos od 19,27 eur od 15. prosinca 2019.,

- na iznos od 19,27 eur od 15. siječnja 2020.,

- na iznos od 19,27 eur od 15. veljače 2020.,

- na iznos od 19,27 eur od 15. ožujka 2020.,

- na iznos od 19,27 eur od 15. travnja 2020.,

- na iznos od 19,27 eur od 15. svibnja 2020.,

- na iznos od 19,27 eur od 15. lipnja 2020.,

- na iznos od 19,27 eur od 15. srpnja 2020.,

- na iznos od 21,02 eur od 15. kolovoza 2020.,

- na iznos od 21,02 eur od 15. rujna 2020.,

- na iznos od 21,02 eur od 15. listopada 2020.,

- na iznos od 21,02 eur od 15. studenog 2020.,

- na iznos od 21,02 eur od 15. prosinca 2020.,

- na iznos od 21,02 eur od 15. siječnja 2021.,

- na iznos od 21,02 eur od 15. veljače 2021.,

- na iznos od 21,02 eur od 15. ožujka 2021.,

- na iznos od 21,02 eur od 15. travnja 2021.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

II. U preostalom dijelu, koji se odnosi na trošak ovršnog postupka, platni nalog se ukida.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu 390,74 eur (tri stotine devedeset eura i sedamdeset četiri centa), u roku 15 dana".

2. Protiv navedene presude i to samo u odnosu na točku I. i III. izreke tj. u dijelu u kojem nije uspjela u sporu pravovremeno žalbu podnosi tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, 146/25. – u nastavku teksta: ZPP).

2.1. Tuženica u žalbi navodi da nije u obvezi prema tužitelju i nema namjeru platiti. Također navodi kako je međuvlasnički ugovor nevažeći te je nezadovoljna uslugom upravitelja stambene zgrade prema njoj. Ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja.

3. Na žalbu tuženice nije dostavljen odgovor.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilo primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP- a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a koju povredu u žalbi navodi tuženica.

5.1. Obzirom na vrijednost spora označenu u iznosu od 535,94 eura, radi se o sporu male vrijednosti u kojem sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a. Dakle, u konkretnom slučaju navedena presuda ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je prvostupanjska presuda ispitivana povodom žalbenih navoda u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.

6. Tužitelj/ovrhovoditelj podnio je prijedlog za ovrhu protiv ovršenice/tuženice radi naplate svoje tražbine u ukupnom iznosu od 4.038,03 kuna sada 535,94 eura. Nakon što je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi, ovršenica/tuženica izjavljuje prigovor te je rješenjem prvostupanjskog suda broj Povrv-470/2021-2 od 25. kolovoza 2021. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika i daljnji postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6.1. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivane Kovačević u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužiteljima iznos od 535,94 eura.

6.2. Sud prvog stupanja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tuženica vlasnica stana i suvlasnica zgrade u [adresa] na adresi [adresa], koja nekretnina je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je 10. veljače 1998. sklopljen međuvlasnički ugovor između suvlasnika stambene zgrade u [adresa];

- da je predstavnica suvlasnika stambene zgrade u [adresa] s tvrtkom Domar poduzeće za građevinarstvo, trgovinu i upravljanje nekretninama d.o.o. sklopila ugovor o upravljanju stambenom zgradom;

- da međuvlasnički ugovor sadrži više od 50% potpisa suvlasnika;

- da tuženica u tuženom vremenskom razdoblju nije plaćala pričuvu;

- da tuženica nije dokazala da se iznosi obustavljeni temeljem rješenja o ovrsi broj Ovrv-152/2020 i Ovrv-1674/2020 odnose za dug iz utuženog vremenskog razdoblja;

- da se potraživanje tužitelja prema tuženici odnosi za razdoblje siječanj 2019 – ožujak 2021.

7. Tuženica u žalbi ne konkretizira u čemu se sastoji bitna povreda parničnog postupka, a prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Također i materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

8. Tuženica u žalbi ponovno navodi da je međuvlasnički ugovor nevažeći, a koji prigovor je prvostupanjski sud pravilno otklonio. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je međuvlasnički ugovor sklopljen između suvlasnika stambene zgrade u [adresa] pravovaljan obzirom isti sadrži potpise više od 50% suvlasnika te se pravilno pozvao na odredbu članka 375. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – nastavno: ZV).

9. Tuženica i u žalbi ponovno iznosi svoje navode kako nema namjeru platiti pričuvu koju činjenicu tuženica nije sporila niti tijekom prvostupanjskog postupka.

10. Neosnovan je i žalbeni navod tuženice da je potraživanje tužitelja obuhvaćeno zastarom. Naime, tužitelji su prijedlog za ovrhu podnijeli 15. lipnja 2021. pri čemu najstarije potraživanje dospijeva 15. veljače 2019. Sukladno odredbi članka 226. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – nastavno: ZOO) propisano je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Imajući u vidu da je prijedlog za ovrhu podnijet 15. lipnja 2021., a najstarije potraživanje dospijeva 15. veljače 2019. to je neosnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženice.

11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako tuženica nije dokazala da je podmirivala obveze s naslova pričuve u utuženom vremenskom razdoblju obzirom se iznosi obustavljeni temeljem rješenja o ovrsi broj Ovrv-152/2020 i Ovrv-1674/2020 ne odnose na potraživanja iz utuženog vremenskog razdoblja u ovom konkretnom predmetu.

12. Odredbom članka 90. stavak 1. ZV-a propisano je je da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

12.1. Sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu (članak 380. stavak 1. ZV-a).

13. Dakle, plaćanje pričuve je zakonska obveza suvlasnika i čini zajedničku imovinu svih suvlasnika.

14. Slijedom iznijetog, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

15. U preostalom nepobijanom dijelu (točka II. izreke presude) prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 23. ožujka 2026.

Sudac

Ivica Raguž