P-4806/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu Boži Šitumu, u pravnoj stvari tužitelja MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Anti Gabelici, odvjetniku iz Splita, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Sinju, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 11. veljače 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ante Gabelice i zamjenice z.z. tužene, HS, dana 23. ožujka 2026. godine.

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je MS, Iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isključivi vlasnik materijalno odijeljenog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], površine 21767 m2 i to baš onog dijela te nekretnine koji je označen i omeđen u skici izmjere izrađenoj od strane geodetske tvrtke Kotangens d.o.o., Podstrana, lipanj 2018. godine, te u cijelosti potvrđen i precizno identificiran u Očitovanju sudskog vještaka za geodeziju Ivice Pojatine, dipl. ing. geod., od 28. kolovoza 2025. godine, u spisu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P-4806/2024, zajedno s priloženom skicom lica mjesta s preklopom DOF snimke iz 2011. godine, izrađenom od istog sudskog vještaka, a koji dio nekretnine je na navedenim skicama označen lomnim točkama 1- 44, obojen crvenom bojom, te predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 21.767 m², sve kako je točno i nedvojbeno prikazano u navedenim geodetskim podlogama koje čine sastavni dio ove presude.

II. Ovlašćuje se tužitelj MS na provedbu parcelacije nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na način da se iz navedene katastarske čestice fizički i geometrijski točno izdvoji materijalno odijeljeni dio opisan u točki I. ove presude, te da se od istog formira samostalna katastarska čestica s novim brojem, sve sukladno skici izmjere Kotangens d.o.o. iz lipnja 2018. godine, Očitovanju sudskog vještaka Ivice Pojatine od 28. 08. 2025.godine u spisu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P-4806/2024, te skici lica mjesta s DOF snimkom iz 2011. godine priloženoj uz navedeno očitovanje sudskog vještaka.

III. Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude i prijavnog lista provede parcelaciju čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pobliže opisanu u točki I. ove presude, u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama za K. O. [katastarska općina], te da se na novoformiranoj katastarskoj čestici izvrši uknjižba prava vlasništva u cijelosti na ime tužitelja, uz istodobni bris tog prava s imena tuženika Republike Hrvatske.

IV. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da u roku od 15 dana, i pod prijetnjom ovrhe, naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.300,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, podnio tužbu protiv tuženika (RH) i drugih fizičkih osoba, s zahtjevom da se upiše kao vlasnik nekretnina označenih kao č. zgr. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica] i dijela č. zem. [katastarska čestica]. sve K. O. [katastarska općina] (podneskom od 08. studenoga 2010. godine). Tužitelj je podneskom od 17. svibnja 2024. godine, uredio tužbeni zahtjev na način da je kao tuženika samo označio RH (konačno uređen sukladno vještvu vještaka Ivice Pojatine), dok je u odnosu na ostale tuženike, fizičke osobe povukao tužbu s obzirom da je izostavio iz tužbenog zahtjeva ostale nekretnine na kojima su isti bili upisani kao su(vlasnici) te stoga pasivno legitimirani. U tužbi i tijekom postupka tužitelj navodi da je predmetna nekretnina i to dio, 512/1, K. O. [katastarska općina], u posjedu njegovih pravnih prednika više od 100 godina, da ih nitko u tome nije smetao , da je predmetnu nekretninu stekao darovanjem od svoga oca SS pk M. Dakle, da je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine, dosjelošću i darovanjem, budući da je isti putem svojih pravnih prednika u zakonitom istinitom i poštenom posjedu kroz zakonom propisano vrijeme.

2. Rješenjem ovog suda, posl. br. Pu-P 5619/2015 od 26. kolovoza 2024. godine, utvrđeno je da je tužba povučena u odnosu na tuženike 1. SS, 2. ŽS i 3. DS, a sve temeljem podneska tužitelja od 17. svibnja 2024. godine, kojim tužitelj povlači tužbu u odnosu na navedene tuženike.

3. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska, navodi, da tužitelj nije potkrijepio svoje tvrdnje o načinu stjecanja, duljini i vremenskom kontinuitetu posjeda od strane iste, odnosno njezinih pravnih prednika, navodeći da je potrebno dokazati miran i zakonit posjed u rokovima, do 6. travnja 1941.g. i nakon 12. siječnja 2000.g. godine. Nastavno predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. U dokazne svrhe pregledani su, ugovor o darovanju od 14. kolovoza 2009.godine, ovjeren po JB iz Sinja posl. br. OV-6093/09, izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, zahtjev za mirno rješenje spora ODO-u Sinj, dopis ODO-a Sinj od 8. veljače 2010. godine, skica izmjere tvrtke "Kotanges " j.d.o.o. iz Podstrane od lipnja 2018. godine, ovjerena izjava ZS, uvid u očitovanje "Hrvatskih šuma" (list 106-108), uvid u povijesni zemljišnoknjižni izvadak, uvid u povijest promjena na katastarskim česticama, izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta Ivice Pojatine, kojom prigodom su saslušani svjedoci, NS, RS i ES, očitovanje sudskog vještaka za geodeziju Ivice Pojatine izveden je dokaz saslušanjem svjedoka TS, predstavnik Hrvatskih šuma, svjedoka PS, te dokaz saslušanjem tužitelja.

5. Nakon izvedenih dokaza, sud smatra da je činjenično stanje raspravljeno u mjeri dovoljnoj da se na tako utvrđenom činjeničnom stanju može donijeti na zakonu utemeljena odluka.

6. Na temelju tako izvedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se upiše kao vlasnik na realni dio k. č. [katastarska čestica]. K. O. [katastarska općina], detaljno naznačen u skici „Kotanges j.d.o.o.“ koja prileži tužbi, a sve temeljem dosjelosti.

8. Među strankama nije sporno da je u zemljišnim knjigama ovog suda tužena Republika Hrvatska upisana kao vlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te je uvidom u priloženi zemljišnoknjižni izvadak, razvidno da je tuženik upisan kao vlasnik na predmetnoj nekretnini te je pasivna legitimacija pravilno postavljena.

9. Sporno je temeljem kojeg pravnog osnova se tužitelj nalazi u posjedu predmetne nekretnine i da li mu pripada pravo vlasništva iste na način kako je to zatraženo tužbom, odnosno da li je stekao vlasništvo iste temeljem instituta dosjelosti.

10. Uvidom u podnesak tužitelja (list 7 spisa) razvidno je da je tužitelj podnio prijedlog radi mirnog rješenja spora prema tuženiku (RH) te da je taj zahtjev nije prihvaćen dopisom ODO-a Sinj pod posl. br. N-DO-8/10 od 8. veljače 2010. godine.

11. Uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta Ivice Pojatine, identificirana je predmetna nekretnina (realni dio nekretnine 512/1 k. o. [katastarska općina]) te je utvrđeno da je ista omeđena suhozidima, kamenim međašima, sa svih svojih strana, da ista u naravi predstavlja dijelom pašnjak, dijelom obradive površine sa izgrađenom kućom te da je ono što je tužitelj pokazao na licu mjesta odgovara skici priloženoj tužbi a što je isti potvrdio i očitovanjem, od dana 23. rujna 2025. godine.

12. Uvidom u Ugovor o darovanju između SS pk. M i tužitelja, od 14. kolovoza 2009. godine ovjeren od strane JB iz Sinja, Vladimira Delonge, razvidno je da je predmet istog i dio č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

13. Uvidom u očitovanje Hrvatskih šuma od 31. siječnja 2025. godine, razvidno je da je da je predmetna nekretnina označena kao č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], obuhvaćena programom gospodarenja za gospodarsku Jedinicu "Kamešnica" za razdoblje od 01.01.2015. do 31.12.2024. g. i programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu "Jelinak-Tovarnica" za razdoblje od 01.01.2015 do 31.12.2024.g.

14. Svjedok NS rođen. 1933. god., iskazuje da je upoznat s predmetnom nekretninom s obzirom da se rodio nedaleko od nje, te da je živio u [adresa] do 1970, te da je nakon toga nastavio dolaziti kući na [adresa] te da ima saznanja o ovoj nekretnini, sjeća se da je kuću, koja se nalazi na nekretnini radio tužiteljev otac SS koji je 1927. godište i majka H. U odnosu na ovaj južni dio, navodi da zna da su SS i H koristili taj dio za drva i ispašu. te da je bio i jedan obradivi komad koji su orali (krumpir, pšenica, kukuruz), da imaju iza kuće prema istoku također dio koji su koristili i to sve do granice s nekretninom koja je od ZS, kao i da su koristili sjeverni dio nekretnine na način da su sikli drva, koristili za ispašu kao i brali ljekovito bilje (vrijesak, majčina dušica), da je dio prema istoku i ovoj ranije naznačenoj kući također bilo od tužitelja i njegovih prednika SS i H te su isti to koristili za drva, ispašu kao i za branje ljekovitog bilja. Nadalje, navodi, da nitko nije osporavao posjed, te da su u svi selu držali da je to njihovo. Ističe da se sjeća tužiteljevog djeda M. "Jurika" za kojeg navodi da je također koristio ovu nekretninu, koji je umro 1980., a živio je u pojatama koje graniče sa zapadnim dijelom ove nekretnine, da je diobom iza " S" ova nekretnina pripala Matinog oca SS, kao i da nikada nije vidio nikoga iz "šuma" na predmetnoj nekretnini.

15. Svjedok RS rođ. 1953. god., u bitnome iskazuje kao i svjedok NS, te naglašava da je rođen stotinu metara od predmetne nekretnine, da mu je poznat svaki međaš ove nekretnine, iz razloga što je s tužiteljem i njegovim ocem čuvao stoku.

16. Svjedok ES, u bitnome iskazuje kao svjedoci RS i NS.

17. Svjedok PS, navodi da je upoznat s predmetnom nekretninom iz razloga što je od rođenja do 1991. godine, živio u [adresa], te iz razloga što se staje koje posjeduje njegova obitelj nalaze u neposrednoj blizini predmetne nekretnine. Navodi da je sjeverni dio predmetne nekretnine , dok je on bio dijete bio ograđen suhozidom te da je tada bio u posjedu djeda tužitelja " S", koji je pak njegovoj obitelji branio da tuda vod stoku na ispašu. Nadalje navodi da je S na tom dijelu vršio i druge posjedovne čini /sjekao šumu, vodio svoju stoku na ispašu) te da su svi držali da je to njegovo vlasništvo. Nadalje4 navodi da je iza smrti S viđao majku tužitelčjka " Ž" da koristi predmetnu nekretninu kao i tužitelja i brata mu M. Navodi da je pored kuće, na predmetnoj nekretnini, pk. S našao njegovog djeda NS, kojega 1944.g. ubili partizani, da je obitelj tužitelja imala sigurno 30 ovaca, vola, konja, par krava i teladi, da je imali lokvu(pojilo), u sjevernom dijelu, koju ostali nisu smjeli koristiti bez dozvole S, te su prednici tužitelja koristili taj sjeverni dio za ispašu. Iskazuje da jesu od suhozida ostali međaši iz razloga što se taj kamen koristio za gradnju u selu ako bi falilo materijala, da s istočne strane s tužiteljem graniče Đonlići zv " D" te da i ostale obitelji su imale ovako velike posjede.

18. Svjedok OS, zaposlenik Hrvatskih šuma d.o.o., iskazuje da ista je veći dio predmetnog dijela č. zem. [katastarska čestica]. K. O. [katastarska općina], bez tragova korištenja izuzev manjih oranica, da je cijela u šumsko gospodarskom planu, da nije sporan donji dio posjeda koji je u suhozidu te da šume gospodare područjem sjevernijim od objekta. Navodi da je boravio prosječno jednom tjedno na predmetnom dijelu nekretnine te da nije viđao tužitelja, kao i da postoji na sjeverno dijelu lokva oko koje postoje suhozidi a koji dio nije sporan Hrvatskim šumama. Svjedok navodi, da ne može sa sigurnošću reći, da borići koje održava, se nalaze na predmetnoj nekretnini kao i da posao šumara za [adresa] radi 8 godina.

19. Tužitelj u bitnom iskazuje, da je predmetna nekretnina u posjedu njegove obitelji preko dvijestotine godina, da su vršili posjedovne čini na istoj, južni dio poljoprivreda, sjeverni dio za ispašu stoke, da je suhozid skinut za izgradnju kuće koja se nalazi na predmetnoj nekretnini, negdje 1960, da te da nitko nikada nije osporavao posjed iste bilo od Z, bilo od Hrvatskih šuma

20. Uvidom u ovjerenu izjavu ZS, rođ. 1932. godine, (umro tijekom postupka), razvidno je da isti navodi da je predmetna nekretnina od davnina u posjedu tužiteljevih prednika, da se sjeća tužiteljevog djeda S, koji je rođen 1900. godine, da mu su mu pok. otac i djed govorili da je predmetna nekretnina u posjedu obitelji tužitelja sigurno pedeset godina prije drugog svjetskog rata.

21. Prema odredbi članka 28. stavak 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91, 9/92, 77/92) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. U članku 30. istog Zakona navodi se da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici.

22. Prema odredbi članka 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Odredbom stavka 2. istog članka predviđeno je da samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe nepokretnu stvar dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a prema odredbi stavka 3. tog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina.

23. Propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovog članka.

24. Dakle, pretpostavke za dosjelost su posjed određene kakvoće, vrijeme zakonom određeno, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu, odnosno sposobnost biti vlasnikom te stvari.

25. Za dosjedanje prava vlasništva na nekretninama koje su bile društveno vlasništvo vrijeme potrebno za dosjelost počelo je teći od 8. listopada 1991. godine, kada je stupio na snagu Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, pa se vrijeme od 6. travnja 1941. godine do 8. listopada 1991. godine ne može uračunavati kao vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću na stvarima u bivšem društvenom vlasništvu.

26. Stoga je potrebno utvrditi da li su na strani tužitelja, odnosno njihovih prednika ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predmetnih nekretnina do 6. travnja 1941. godine, dakle prije no što su postale društveno vlasništvo, a temeljem pravnih pravila paragrafa 1472. Austrijskog općeg građanskog zakonika, koja pravila se primjenjuju temeljem odredbi Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, prema kojem se nad državnom imovinom vlasništvo moglo steći dosjelošću posjedovanjem kroz period od 40 godina, ali računajući do 6. travnja 1941. godine.

27. Pretpostavka o savjesnosti posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova.

28. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

29. Sud nije poklonio vjeru iskazu lugara CS, kao konfuznom s obzirom da isti ne zna da li se borovi, koje isti održava, kao zaposlenik Hrvatskih šuma, uopće nalaze na predmetnoj nekretnini, već isti navodi da oko iste postoje "određeni suhozidi".

30. Uvidom u vještaka Ivice Pojatina razvidno je da je ista omeđena suhozidima, kamenim međašima, sa svih svojih strana, da ista u naravi predstavlja dijelom pašnjak, dijelom obradive površine sa izgrađenom kućom te da je ono što je tužitelj pokazao na licu mjesta odgovara skici priloženoj tužbi.

31. Sud nije poklonio vjeru iskazu lugara CS, kao konfuznom s obzirom da isti ne zna da li se borovi, koje isti održava, kao zaposlenik Hrvatskih šuma, uopće nalaze na predmetnoj nekretnini, već isti navodi da oko iste postoje "određeni suhozidi".

32. Sud je poklonio vjeru saslušanim svjedocima, kao osobama koja imaju neposredna saznanja o nekretnini te nemaju nikakav osobni interes za ishod ovog postupka, koji su iskazivali o načinu posjedovanja tužitelja, kao i o posjedu prednika tužitelja, imajući u vidu da je riječ o ljudima koji su cijeli život prisutni uz predmetnu nekretninu te imaju neposredna saznanja o istoj, kao i neposredna saznanja o posjedu tužitelja i prednika predmetne nekretnine. Iz iskaza gore navedenih svjedoka, razvidno je da je predmetna nekretnina u posjedu tužitelja i njegove obitelji od kada svjedoci pamte, uzimajući u obzir da je svjedok Marko Ćaleta 1933. godište, razvidno je da je ista u posjedu tužiteljevih prednika sigurno od prije 40-ih godina, prošlog stoljeća. Svjedok NS, kojem sud poklanja vjeru, navodi da je djed tužitelja " S" koristio predmetne nekretnine, na način da je vršio posjedovne čine na njima, a što potvrđuju svojim iskazima i ostali svjedoci, RS, ES, PS, kojima sud poklanja vjeru, kao relevantnim i neposrednim s obzirom da je riječ o ljudima koji imaju neposredna saznanja o predmetnoj nekretnini a nisu osobno zainteresirani za ishod ovog postupka. U svom iskazu svjedok NS, navodi da je " S", kao najstariji poznati prednik, umro negdje 1980, godine, što je pak u suglasju s iskazom tužitelja koji navodi da je djed " S" bio 1900. godište.

33. Gore navedeno je i u skladu s ovjerenom izjavom pk. ZS, koji navodi da je " S" bio 1900. godište, da je predmetna nekretnina po pričanjima njegovih prednika u posjedu tužiteljeve obitelji, barem, preko pedeset godina prije drugog svjetskog rata.

34. Naime iz ponašanja tužiteljevog djeda " S" u pogledu korištenja predmetne nekretnine (držao posjed), koji opisuju svjedoci NS, PS, ES i RS, sud zaključuje da je predmetna nekretnina i prije " S" bila u posjedu obitelji tužitelja, s obzirom da načina kojim isti koristi nekretninu, sud zaključuje da je " S" predmetnu nekretninu naslijedio od svojih prednika te na temelju toga izvršavao posjed, koji je po iskazima svjedoka bio autoritativan, a što je i u skladu s iskazom tužitelja koji kaže da je predmetna nekretnina u posjedu njegove obitelji preko 200 godina kao i ovjerenom izjavom ZS.

35. Iz navedenih iskaza svjedoka, razvidno je da je posjed tužitelja i njegovih prednika pošten, te da nisu imali razloga sumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine te proizlazi da je tužitelj, u posjedu predmetne nekretnine, računajući i vrijeme njihovih prednika, dugi niz godina, dakle kroz vremenski period duži od 40 godina, i to prije 6. travnja 1941. godine.

36. Prema ocjeni suda, u ovom slučaju nedvojbeno je utvrđen pravni slijed posjedovanja tužitelja i njihovih prednika kroz zakonom određeno propisano vrijeme (sigurno od 1900 godine), kao načina stjecanja vlasništva dosjelošću. Iz svega naprijed navedenog nedvojbeno je da su prednici tužitelja posjedovali navedenu nekretninu i u vrijeme kada se primjenjivao Opći građanski zakonik (OGZ) koji je primjenjivao na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja1941.g., te su prednici tužitelja cijelo to vrijeme neprekidno posjedovali predmetnu nekretninu, koja na terenu čini jedinstveni posjed tužitelja, pa tako i nakon 1. Siječnja 1997.g. kada je na snazi ZV koji u svojoj odredbi 159. propisuje pretpostavke za stjecanje oprava vlasništva dosjelošću, koje su u cijelosti ispunjene u ovom slučaju.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

38. Tužitelju je sukladno važećoj odvjetničkoj Tarifi, VPS i popisanom trošku, trebalo obistiniti trošak, sastava tužbe 500 bodova, zastupanje na ročištu od 29. travnja. 2010. god., sastav podneska od 08. studenoga 2010.god., zastupanje na ročištu od 15. travnja 2011., sastav podneska od 30. svibnja 2011.god., sastav podneska od 05. listopada 2011.god., sastav podneska od 26. veljače 2019.god., sastav podneska od 22. studenoga 2019., sastav podnesak od 17. svibnja 2024. godine, zastupanje na ročištu od 23. prosinca 2024. godine., sastav podnesak od 18. veljače 2025. godine, sastav podneska od 25. veljače 2025. godine., zastupanje na očevidu od 07.03.2025. godine., zastupanje po ročištu od 07.svibnja 2025., sastav podnesak od 27. svibnja 2025., zastupanja na ročištu od 11. studenoga 2025. godine., sastav podneska od 04. veljače 2025. godine., zastupanje na ročištu od 11. veljače 2026. godine, svaka radnja po 250 bodova OT , što zajedno s troškovima vještačenja i sudske pristojbe daje iznos od, daje iznos od 9.300,00 eura.

38.Imajući u vidu sve naprijed iznijeto, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Sinju, 23. ožujka 2026. godine

S U D A C :

Bože Šitum

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

1. Odvjetnik Ante Gabelica, Split,

2. ODO Sinj