REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-671/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice UU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, radi isplate, u prisutnosti punomoćnice tužiteljice te punomoćnika tuženika , prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 23. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 735,00 EUR-a bruto za razdoblje od 01.07.2018.g. do 31.07.2022.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 15,00 EUR-a teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 875,00 Eur-a na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 17.07.2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Klinici za ženske bolesti i porode Ističe da je tužiteljici radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Navodi da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a koji rad od strane tuženika da nije evidentiran i isplaćen. Istaknuto je da je odredbom članka 28.stavka 8. KU-a propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Ističe se da je zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.g. zauzeto tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu primopredaju službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Istaknuto je da ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad. Istaknuto je da je odlukom tuženika od 28.12.2022.godine utvrđeno da višak iznad mjesečnog fonda sati se plaća kao prekovremeni rad. Ističe se da tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Ističe se da tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe koji se obračunavaju kao prekovremeni rad, a što da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Ističe se da sukladno odredbi iz članka 81. ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl. 58. st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Zaključno tužiteljica ističe da ima prema tuženiku potraživanje iz osnova manje isplaćene plaće u bruto iznosu jer da tuženik nije plaćao primopredaju službe, te da je pogrešno obračunao i isplatio tužiteljici i naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila i postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev podneskom od 15.11.2024. godine (list 19-21 spisa) ističući da je uredila tužbeni zahtjev sukladno nalogu ovog suda sa ročišta od 12.11. 2024.godine, ali da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. U tom smislu tužiteljica konačno postavljenim kondemnatornim tužbenim zahtjevom potražuje na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće ukupan iznos od 735,00 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 01. srpnja 2018. do 31.07.2022 godine koja teče na mjesečni iznos od po 15,00 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 30.01. 2024.g, (list 12-13 spisa), te u dopuni odgovora na tužbu (list 15-16 spisa), navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te isti osporava da je Martina Radić Šunjić opunomoćena od strane tužiteljice da pokrene predmetni spor te ističe da je uz tužbu priložena punomoć koja a je ishođena u ranije pokrenutom sudskom postupku broj Pr-3304/20 te da se ta punomoć ne može odnositi na ovaj postupak. Također navodi da je netočno da tužiteljica na kraju svakog radnog dana ostaje dodatnih 30 minuta radi primopredaje službe jer da niti jedan radnik tuženika ne ostaje svakog dana nakon isteka radnog vremena 30 minuta duže radi primopredaje službe pa ni tužiteljica. Ističe se da poneki radnici, ponekad najčešće nakon dežurstva, ili rada u turnusu budu zaduženi za primopredaje službe te da stoga ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena te da je to nekad 5 minuta, a nekad 30 minuta, te svakako maksimalno 30 minuta. Istaknuto je da u zaključku broj 108. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a stoji da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se radniku zaduženom za primopredaju službe vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom, a pri čemu da vrijeme primopredaje službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti…..Navodi se da tako normiraju i stavci 8. i 9. čl. 28. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja odnosno članak 9. Dodatka II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/19) u kojima da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Ističe se da samo radnici koji su za to zaduženi ponekad vrše primopredaju službe u trajanju od maksimalno 30 minuta, te da nikako svaki radnik svaki radni dan navedeno ne vrši u trajanju od 30 minuta. Tuženik navodi da je na tužiteljici teret dokaza tvrdnji iz tužbe jer da se u predmetnom slučaju ne radi o slučaju za koji je članak 135. Zakona o radu normirano da je teret dokaza na poslodavcu-tuženiku pa da je na tužiteljici teret dokaza da je svaki od cca 1000 radnih dana u utuženih 5 godina bio zadužen za primopredaju i da je baš svaka primopredaja trajala 30 minuta. Također tuženik u podnesku od 27.11.2024.godine ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari, a vezano za navod tužiteljice da su joj posljedično pogrešno izračunate naknade za bolovanje i godišnji odmor jer da je o tome već pravomoćno odlučeno u predmetima ovog suda pod poslovnim brojem Pr-905/19 i Pr-3304/2020.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće za travanj 2016.godine (list 4 spisa); zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 6 spisa); odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 7 spisa); zapisnika sa ročišta glavne rasprave na ovom sudu u istovrsnoj pravnoj stvari Pr-1793/2023. godine, a na kojem ročištu je saslušana između ostalog glavna medicinska sestra tuženika ŠU, a koja je saslušana u više istovrsnih predmeta, a što je razvidno iz pregledanog zapisnika sa ročišta glavne rasprave pred ovim sudom u predmetu Pr-1898/2023 (list 114-116 spisa), te iz zapisnika sa ročišta glavne rasprave u predmetu Pr-522/2023 (list 119-124 spisa), te iz zapisnika sa ročišta glavne rasprave u predmetu Pr-1348/2023 (list 125- 126 spisa), zapisnika sa ročišta glavne rasprave u predmetu Pr-1407/2023 (list 137- 141 spisa), zapisnika sa ročišta glavne rasprave u predmetu Pr-1438/2023 (list 148- 155 spisa). Ovaj sud je pored navedenog izveo dokaz i saslušanjem svjedokinje KU (list 159-161 spisa), dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedokinje ŠU budući je tuženik svojim podneskom od 16.05.2025.godine povukao taj prijedlog, kao i svjedokinje LU, glavne sestre Klinike za ginekologiju budući je punomoćnik tuženika na ročištu od 17.veljače 2026.godine odustao od izvođenja dokaza njenim saslušanjem, a također je sud odustao i od izvođenja dokaza saslušanjem tužiteljice budući je punomoćnica tužiteljice predložila odustati od izvođenja ovog dokaza na ročištu od 17.02.2026.godine.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica u utuženom razdoblju zaposlena kod tuženika kao medicinska sestra na Klinici za ženske bolesti i porode.

6. Među strankama je i nadalje sporan pravni osnov predmetnog potraživanja odnosno da li tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovi primopredaje dužnosti za utuženo razdoblje od 1. 07. 2018. do 31.07.2022.godine, te posljedično prema ovim pravnim osnovama naknade za godišnji odmor i bolovanje. Također tuženik osporava i pitanje punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić odvjetnici u Splitu osporavajući da su odvjetnici Martina Radić Šunjić i Mario Skejić opunomoćeni od strane tužiteljice da pokrenu ovaj spor. Međutim, iz priležeće punomoći u ovom postupku (list 5 spisa) je razvidno da je tužiteljica opunomoćila Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari, dok je Mario Skejić odvjetnik u Splitu opunomoćen samo kao zamjena. Martina Radić Šunjić odvjetnica u Splitu je temeljem navedene punomoći opunomoćena da zastupa tužiteljicu u parničnom, vanparničnom, ovršnom, zemljišno knjižnom postupku, kaznenom postupku, postupcima pred Trgovačkim sudom te u postupcima pred tijelima državne uprave kao i u postupcima vezanim za isplate iz radnog odnosa pred ovim sudom. Navedenom punomoći je tužiteljica ovlastila punomoćnicu Martinu Radić Šunjić da između ostalog za nju prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde. Tuženik nije osporavao valjanost potpisa tužiteljice na navedenoj punomoći niti je predlagao grafološko vještačenje, a isto tako ničim nije potkrijepio svoju tvrdnju da bi punomoć tužiteljice bila upotrebljena iz predmeta Pr- 3304/2020. Naime, tuženik je uz odgovor na tužbu (list 11-13 spisa) kao prilog priložio preslik punomoći na kojoj je rukom nadopisano da se radi o punomoći iz predmeta Pr- 3304/2020. Obzirom da je i iz pregledanog predmeta Pr-3304/2020 kojeg je ovaj sud zatražio na uvid razvidno da je riječ također o sporu radi isplate iz radnog odnosa ovaj sud na temelju navedenog ne može smatrati dokazanim da je punomoć koja prileže predmetnom spisu punomoć iz predmeta Pr-3304/2020, a nikakvi drugi dokazni prijedlozi u tom pravcu ovom sudu nisu predloženi. U navedenom smislu ovaj sud smatra da je punomoć koja prileže na listu 5 ovog spisa valjana budući tuženik nije predložio niti priložio nikakve dokaze iz kojih bi se mogao izvesti suprotan zaključak.

7. Iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice za travanj 2016 (list 4 spisa), a koja se odnosi na isplatu plaće tužiteljici prije utuženog razdoblja u ovom postupku je razvidno da ista ne sadržava podatak o isplati s osnova primopredaje dužnosti.

8. Iz pregledanog zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 6 spisa) proizlazi iz Zaključka broj 108. sa te sjednice da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Navodi se da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, a da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Istaknuto je u ovom zaključku da se radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom pri čemu da vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te je navedeno da ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad.

9. Iz pregledane odluke tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.prosinca 2022. godine (list 7 spisa) proizlazi da je tuženik naveo da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. U odluci je istaknuto da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, te je istaknuto da liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice. Navodi se da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe te da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Navedeno je da ta odluka stupa na snagu i da se primjenjuje počevši od 01. siječnja 2023. godine. Ova odluka je prema podacima iz iste dostavljena predstojnicima/ pročelnicima/voditeljima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, glavnim medicinskim sestrama/tehničarima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, dr.sc. NU, dr. sc. ĐU, ŠU, mag.med.techn., DU dipl. iur, te RU, univ.spec.ecc.

10. Iz pregledanih zapisnika u istovrsnim predmetima Pr-1793/2023, Pr-1898/2023, Pr-522/2023, Pr-1348/2023, Pr-1407/2023, Pr-1438/2023, a koje je tuženik dostavio kao priloge uz podnesak tuženika od 16.05.2025.godine (list 104-158 spisa) iz iskaza glavne medicinske sestre tuženika ŠU nedvojbeno proizlazi da se primopredaja dužnosti u KBC-u Split oduvijek obavljala, ali da se nije posebno bilježila, evidentirala i plaćala, te da se ista obavljala usmeno vezano za pacijente, te pismeno u bilježnice u koje da se upisivalo stanje o ležećim pacijentima. Iz iskaza ŠU u tim istovrsnim predmetima također proizlazi da tuženik uredno evidentira i plaća primopredaju dužnosti tek od 01.01.2023.godine, ali na način da je na sastanku s upravom bolnice bilo određeno da će se za JIL odrediti primopredaja u trajanju od 30 minuta sukladno KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a za odjelne sestre da je dogovorena primopredaja u trajanju od 20 minuta. Također iz iskaza ŠU u navedenim istovrsnim predmetima proizlazi da je odlukom ravnatelja bilo točno određeno što je primopredaja službe, tko je točno obavlja. ŠU je posebno naglasila u iskazu da se do 01.siječnja 2023.godine primopredaja dužnosti nigdje nije posebno evidentirala ni plaćala u smislu prekovremenog rada premda se oduvijek redovno obavljala.

11. Iz saslušane svjedokinje KU na ročištu od 21.svibnja 2025.godine u ovom predmetu (list 160-161 spisa) proizlazi da je ista radila zajedno sa tužiteljicom kao kolegica na Klinici za ženske bolesti i porode na odjelu neonatologije. Istakla je da su ona i tužiteljica UU radile u turnusima od 7 ujutro do 19,00 navečer i od 19,00 navečer do 7,00 ujutro. Ista je potvrdila činjenicu da se na odjelu neonatologije od strane djelatnika Klinike za ženske bolesti i porode primopredaja dužnosti obavlja svakodnevno. Ista je istakla da kad dođe u 7 sati ujutro da se krene sa obavljanjem primopredaje dužnosti i da noćna smjena predaje dužnost jutarnjoj dnevnoj smjeni, te da je riječ o djeci pacijentima koja su ili na respiratorima ili na intezivnoj njezi te da se primopredaja odvija idući od pacijenta do pacijenta te se izlaže sve vezano za zdravstveno stanje pacijenta, te da djelatnica koja radi u noćnoj smjeni predaje dužnost djelatnicima u jutarnjoj smjeni i referira sve što se događalo s djecom u noćnoj smjeni. Iz iskaza iste proizlazi da se primopredaja događa u jutarnjoj smjeni u 7,00 i u večernjoj smjeni od 19,00 sati i da traje 30-ak minuta, te da se rijetko događa da primopredaja traje kraće od 30 minuta. U odnosu na bilježenje podataka o primopredaji proizlazi da medicinsko osoblje bilježi podatke o primopredaji u tijeku trajanja primopredaje, a da se ti podaci bilježe i u bolničkom informacijskom sustavu. Također iz iskaza svjedokinje KU proizlazi da njena platna lista ne sadrži podatke o primopredaji službe pa da ona ne može iščitati iz svoje platne liste da li se evidentiraju sati primopredaje službe i da li se plaćaju. Također iz iskaza svjedokinje KU proizlazi da ne njenom odjelu radi pet medicinskih sestara i da sve sudjeluju u primopredaji dužnosti na opisani način.

12. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji je zaključen 27.09.2019. godine, te koji je prema odredbi članka 34. tog Dodatka u primjeni od 01.09.2019. godine (osim članka 12. koji je u primjeni od 01.01 .2020.godine) je izmijenjen članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. i to stavak 8. koji glasi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te stavak 9. koji glasi da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Nadalje, Zaključkom broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.godine (list 6 spisa) zauzeto je tumačenje da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Također je navedenim Zaključkom zauzeto shvaćanje da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Nadalje je ovim zaključkom zauzeto shvaćanje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme službe se smatra radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

13. U odnosu na potraživanje neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje od 01.07.2018. godine do 31.07.2022. godine kao posljedice toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljice nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), te članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22) je propisano da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Temeljem odredbe članka 34. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18) je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

14. U predmetnoj pravnoj stvari tuženik je podnesku od 27.11.2024.godine (list 22-25 spisa) u odnosu na cjelokupno potraživanje tužiteljice istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari navodeći da je tužiteljica već tužila tuženika po istom pravnom osnovu u predmetu pod poslovnim brojem Pr-905/19, te Pr-3304/20, te koji da su predmeti pravomoćno okončani. Temeljem odredbe 333.stavka 2. ZPP-a prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno odbacit će tužbu. Uvidom u spis broj Pr-3304/20 je razvidno da je u tom predmetu donesena presuda na temelju priznanja dana 02.05.2022.godine, a koja se odnosi na 6% uvećanja plaće s osnova uvećane osnovice, a za razdoblje od prosinca 2015.godine do siječnja 2017., te koja je postala pravomoćna i ovršna 07.06.2022., te kojom je tužiteljici po tom osnovu dosuđen ukupan iznos od 4.088,04 Kuna. Uvidom u predmet broj Pr-905/19 je razvidno da je tom predmetu donesena presuda od 05.05.2022.godine kojom je tužiteljici dosuđena razlike manje isplaćene plaće s osnova dodataka na plaću i za naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, a za razdoblje od 06.04.2016. do 31.12.2020. u ukupnom iznosu od 4.857,59 kuna. Navedena presuda je postala pravomoćna i ovršna 21.05.2022 godine. Budući se u predmetnoj pravnoj stvari radi o potraživanju razlike plaće i naknade plaće po osnovi primopredaje dužnosti jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari budući postupci koji su se vodili pod navedenim poslovnim brojevima Pr-905/19, te Pr- 3304/2020 su postupci potpuno različitog pravnog osnova od predmetnog postupka, slijedom čega je prigovor pravomoćno presuđene stvari istaknut od strane tuženika u navedenom podnesku tuženika od 27.11.2024.godine u cijelosti neosnovan.

15. Vezano za predmetni postupak prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnicima i o radnom vremenu. Ovo je razvidno i iz članka 8. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), te iz članka 13.stavka 1. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), Pravilnika iz kojeg je jasno razvidno da evidencija o radnom vremenu radnika mora sadržavati osim podataka o radniku i podatke o početku i završetku rada.

16.Međutim, obzirom da tuženik u sporu i nadalje osporava pravni osnov potraživanja, a radi se o potraživanju vezano za radno vrijeme provedeno u primopredaji dužnosti ovaj sud je mišljenja budući se u ovom sporu radi o sporu u vezi sa radnim vremenom, te obzirom da tuženik ovom sudu nije dostavio evidencije o radnom vremenu iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je isti vodio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu na zakonom propisani način iz članka 5. stavka 1. ZR-a te u skladu sa spomenutima pravilnicima, da je upravo na tuženiku teret dokazivanja radnog vremena. Obzirom da tuženik ničim nije dokazao u ovom postupku da je uredno vodio evidencije o radnom vremenu, a vezano za sate primopredaje dužnosti koji se odnose na tužiteljicu jer sudu tijekom postupka po nalogu ovog suda sa ročišta glavne rasprave od 21.svibnja 2025.godine, te ponovljenog naloga ovog suda sa ročišta od 04.11.2025.godine te unatoč upozorenju na pravne posljedice iz članka 233. stavka 5. ZPP-a nije dostavio isprave zajedničke za obje stranke i to obračunske liste, evidencije o radnom vremenu, plan i raspored rada, te odjelne liste za utuženo razdoblje iz kojih bi to bilo razvidno, a ni tijekom trajanja ovog postupka, a iz iskaza saslušane svjedokinje KU na ročištu od 21. svibnja 2025.. decidirano proizlazi da je tužiteljica redovno na završetku radne smjene u turnusima ujutro u 7,00 i navečer u 19,00 kao i druge medicinske sestre odjela za neonatologiju, Klinike za ženske bolesti i porode obavljala primopredaju dužnosti u trajanju od najmanje 30 minuta te da nema dokaza da je primopredaja dužnosti plaćena tužiteljici, u tom smislu u predmetnom postupku sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a je na tuženiku kao poslodavcu dokazivanje radnog vremena provedenog u primopredaji dužnosti, a ne na tužiteljici kako to pogrešno smatra tuženik. Također je potrebno istaći da ovaj sud u predmetnoj pravnoj stvari nije odustao od izvođenja dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem iz razloga što tužiteljica nije predujmila troškove vještačenja, a sukladno onome što je propisano odredbom članka 153.stavka 3. ZPP-a, a na ročištu od 17.veljače 2026.godine, već je sud odustao izvođenja dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost utvrđivanja visine potraživanja prvenstveno iz razloga što tuženik po nalogu ovog suda od 21.svibnja 2025.godine i po nalogu ovog suda sa ročišta od 04.11.2025.godine nije postupio i nije dostavio sudu isprave zajedničke za obje stranke i to platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada kao i evidenciju o radnom vremenu, a radi čega se i nije moglo provesti financijsko- knjigovodstveno vještačenje u ovom predmetu čak i u situaciji kad bi tužiteljica i predujmila za to potrebna sredstva budući predmetnom spisu ne prileže navedena dokumentacija. Ovu dokumentaciju je tuženik bio dužan dostaviti u predmetni spis budući iz iskaza saslušane svjedokinje KU, a i iz pregledanih zapisnika sa iskazom između ostalih iskaza i ŠU, glavne medicinske sestre tuženika, a ujedno i iz same odluke tuženika od 28.12.2022.godine, proizlazi da tuženik uopće nije vodio evidencije o radnom vremenu vezano za rad u primopredaji dužnosti do 01.01.2023.godine već da je te evidencije počeo voditi tek od tog datuma pa je slijedom navedenog teret dokaza o radnom vremenu u ovom postupku za cijelo utuženo razdoblje bio upravo na tuženiku (članak 135.stavak 4. ZR-a). Ovo proizlazi i iz odluke samog tuženika od 28.12.2022.godine budući iz iskaza svjedokinje KU proizlazi da se primopredaja dužnosti na Klinici za ženske bolesti i porode obavljala u cijelom utuženom razdoblju od 01.07.2018.godine do 31.07.2022.godine, a tuženik je tek citiranom odlukom od 28.12.2022.godine odredio evidentiranje i plaćanje primopredaje službe i to počevši tek od 01.01.2023. premda se ista zbog prirode medicinske službe i održavanja kontinuiteta rada u turnusima- smjenama morala obavljati i obavljala se cijelo vrijeme.

17. Budući tuženik ovom sudu nije dostavio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu ovaj sud smatra da isti tijekom ovog postupka ničim nije dokazao da tužiteljica za sve odrađene sate nije stekla pravo na isplatu prekovremenog rada po osnovi primopredaje službe. Budući je u predmetnoj pravnoj stvari iz provedenih dokaza u ovom postupku, posebice iskaza svjedokinje KU razvidno da tuženik nije uredno vodio evidenciju u pogledu rada tužiteljice u primopredaji dužnosti na propisani način na tuženiku je sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a da dokaže sve okolnosti i činjenice vezano za radno vrijeme i način provođenja radnog vremena u primopredaji dužnosti. Tuženik je odustao od prijedloga za saslušanjem glavne sestre Klinike za ženske bolesti i porode LU, a iz zapisnika iz istovrsnih predmeta koje je dostavio u predmetni spis podneskom od 16.05.2025.godine jasno proizlazi iz iskaza glavne sestre tuženika ŠU da tuženik nije uredno vodio evidencije o radnom vremenu vezano za radne sate djelatnika provedene u primopredaji dužnosti iako se primopredaja dužnosti obavljala svakodnevno, te da sukladno tome nije ni plaćao ni obračunavao sate provedene u primopredaji dužnosti već da je to počeo raditi tek od 01.01.2023, a što i nije predmet ovog postupka budući je u ovom predmetu utuženo razdoblje do 31.07.2022. Budući tuženik nije dostavio ovom sudu u dokazne svrhe evidencije rada iz kojih bi se navedeni podaci o radnom vremenu u primopredaji dužnosti mogli precizno utvrditi, a isti nije dostavio u dokazne svrhe ni plan ni raspored rada tužiteljice iz kojih bi se moglo utvrditi gdje je sve točno tužiteljica radila ovaj sud je mišljenja da takvim postupanjem tuženik ničim nije u ovom postupku opovrgao tvrdnje tužiteljice u tužbi i tvrdnje svjedokinje KU vezano za tužiteljičin rad u primopredaji dužnosti.

18. Iz iskaza saslušane svjedokinje KU nedvojbeno prizlazi da je tužiteljica kao i ona radila kao medicinska sestra na Odjelu neonatologije, Klinike za ženske bolesti i porode, te da je radila u turnusima od 7,00 ujutro do 19,00 navečer, te od 19,00 navečer do 7,00 ujutro, te da je tužiteljica primopredaju dužnosti redovno radila na završetku smjene, ujutro u 7,00 i navečer u 19,00 te da je primopredaja trajala 30- ak minuta, te da je ista bila usmena i pismena koja se bilježila u teci primopredaje dužnosti i u bolničkom informacijskom sustavu, te da se navedeni sati primopredaje dužnosti u utuženom razdoblju nisu evidentirali ni plaćali. Navedeni iskaz svjedokinje KU je u cijelosti vjerodostojan i logičan budući je i glavna sestra tuženika ŠU u svojim iskazima u navedenim istovrsnim predmetima naglašavala da se primopredaja dužnosti oduvijek obavlja kod tuženika, ali da se počela evidentirati u evidencijama o radnom vremenu, obračunavati i plaćati tek od 01.01.2023.godine. Ovo proizlazi i iz tuženikove odluke od 28.12.2022.godine. Primopredaja dužnosti se evidentira i plaća kao prekovremeni rad što proizlazi i iz sadržaja zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za Tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.02.2023.godine, te iz navedene odluke samog tuženika od 28.12.2022.godine (list 6 i 7 spisa) budući radom u primopredaji u kojem radu radnik ostaje duže na radnom mjestu radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati i ti mu se sati obračunavaju kao prekovremeni rad. Ovo je posebno razvidno iz iskaza saslušane svjedokinje KU koja je istakla da djelatnik iz noćne smjene predaje dužnost jutarnjoj smjeni, a djelatnik iz dnevne smjene predaje dužnost noćnoj smjeni koja počinje u 19,00 sati, te se na taj način održava kontinuitet smjene-turnusa kod tuženika, a obzirom na prirodu zdravstvene djelatnosti, te djelatnik koji vrši primopredaju dužnosti na odjelu neonatologije kao što je tužiteljica je radi navedenog ostajala duže na radnom mjestu za nekih 30-ak minuta pa joj se navedeno vrijeme provedeno u primopredaji treba obračunavati i platiti kao prekovremeni rad.

19. Iskaz svjedokinje KU u pogledu načina rada tužiteljice u primopredaji dužnosti ovaj sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan i logičan budući iz iskaza svjedokinje KU nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica kod tuženika vršila u cijelom utuženom razdoblju od 01.07.2018.godine do 31.07.2022. primopredaju dužnosti na odjelu neonatologije, Klinike za ženske bolesti i porode na opisani način, a iz pregledane Odluke tuženika Klasa: 113-01/22-01/151, Urbroj: 2181-147-01/GB-22-1 od 28.12.2022.godine (list 7 spisa) je razvidno da je tuženik tek tom Odlukom sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) definirao pojam primopredaje službe, te u tom pravcu istakao da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu, te navodi da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosa turnusa, te da liječnike i medicinske sestre za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te određuje vrijeme trajanja primopredaje službe ističući da primopredaja službe na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te naveo da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda plaća kao prekovremeni rad, te ističe da se navedena odluka vezano za primopredaju službe primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine. Dakle, iz citirane odluke tuženika nedvojbeno proizlazi da tuženik evidentira primopredaju dužnosti tek od navedene odluke i to od 01.siječnja 2023.godine, a iz čega jasno proizlazi da je tužiteljica osnovano navela u tužbi da joj tuženik nije plaćao sate primopredaje dužnosti u utuženom razdoblju, a što je i logično i vjerodostojno budući je tuženik tek temeljem navedene odluke počeo evidentirati sate primopredaje dužnosti tek od 01.01.2023.

20. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da time što tuženik nije ovom sudu dostavio u dokazne svrhe tijekom trajanja predmetnog postupka po nalogu ovog suda evidencije o radnom vremenu za tužiteljicu za utuženo razdoblje isti samim time budući nema dokaza da je vezano za primopredaju dužnosti u odnosu na tužiteljicu vodio uredne evidencije o radnom vremenu nije ničim dokazao da je tužiteljici u utuženom razdoblju kad je ista radila kod tuženika uredno evidentirao, obračunao i isplatio naknadu plaće za primopredaju dužnosti, te da je istoj u tom smislu pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje, a koja proizlazi iz primopredaje dužnosti u utuženom razdoblju budući takav dokaz u vidu izvršene isplate ne prileže spisu niti je tuženik istog dostavio pa je u tom smislu u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 135. stavak 4. ZR-a, kao i dio tužbenog zahtjeva vezano neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje sukladno citiranim odredbama članka 58.stavka 1. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22), te članka 34.KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18), a koje su nastale kao posljedica neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti , a sve za cjelokupno utuženo razdoblje.

21. U navedenom smislu ovaj sud je u cijelosti prihvatio tužiteljice kao osnovan u odnosu na potraživanje razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovi neisplaćene primopredaje dužnosti za utuženo razdoblje od 01.07.2018.godine do 31.07.2022..godine u ukupnom zatraženom iznosu od 735,00 Eur-a sa pripadajućom kamatom, a kako je i odučeno u točki I/ izreke ove presude.

22. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Na navedeni iznos glavnice potraživanja u iznosu od 735,00 Eur-a tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa od 15,00 Eur-a petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

23. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku, tuženik je istoj dužan naknaditi u cijelosti parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN''138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 12.11.2024.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 14.02.2025.godine u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 10.03.2025.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 21.05.2025.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 04.11.2025.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 17.02.2026.godine u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 350 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 700,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 175,00 Eur-a ukupno iznosi 875,00 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka. Na navedeni priznati iznos na ime troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 875,00 Eur-a tužiteljici je priznata i zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te sukladno Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Tuženik se u podnesku od 27.11.2024.godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice smatrajući istog preinakom tužbe. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 5 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 23. ožujka 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku