Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

Z 14

48260 Križevci

Poslovni broj: Pn-114/2024-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu toga suda Marijanu Vrbančić, kao sucu pojedincu, rješavajući u pravnoj stvari tužitelj ice ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ZOU Milenko Ščetar i Vesna Rajić u Križevcima protiv tuženika Hrvatski lovački savez, Zagreb, Vladimira Nazora 63, OIB: 28817560444, zastupanog po punomoćniku Massimu Činić, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi dana 3. ožujka 2026. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika stranaka, a objavljenoj dana 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Tuženi HRVATSKI LOVAČKI SAVEZ, OIB: 28817560444, Vladimira Nazora 63, Zagreb dužan je tužiteljici ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade imovinske štete platiti iznos od 2.396,12 EUR-a, zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz čl.29. st.9. Zakona o obveznim odnosima, za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a teče od presuđenja 23. 3. 2026. pa do isplate, kao i troškove ovog postupka u iznosu od 2.365,80 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz čl.29. st.9. Zakona o obveznim odnosima, za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s teče od presuđenja 23. 3. 2026. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

II

Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži naknadu štete u visini od 3,88 € sa zatraženom zakonskom kamatom na taj iznos od presuđenja do isplate, tj. od 23. ožujka 2026. do isplate.

Obrazloženje

1.

Tužiteljica je podnijela tužbu dana 12. 8. 2024. u kojoj navodi da je dana 31.01.2024. godine oko 17,55 sati, tužiteljica upravljala sa svojim osobnim automobilom marke „Renault Clio“ reg. oznake [registarska oznaka] i kretala se u [adresa] u smjeru Varaždinske ulice. Dolaskom do 26100 metara 1 dionice DC-22 njoj s desne strane iz polja na kolnik, istrčala je srneća divljač kojom prilikom je došlo do udara prednjeg lijevog dijela osobnog automobila u srneću divljač koja je na mjestu uginula i koju je preuzeo lovnik LD „Sv. Hubert Križevci“ VŠ (lovište VI/101). Za navedeni dio ceste ne postoji prometni znak „Divljač na cesti“ a brzina kretanja vozila ograničena je prometnim znakom na 60 km/h.

1.1.

Navedeni štetni događaj je tužiteljica prijavila Hrvatskom Lovačkom savezu, koje je uputilo tužiteljicu da obavi izvid štete kod DEKRA Croatia d.o.o., što je tužiteljica i učinila te je obavila izvid štete. Nakon obavljenog izvida štete tuženik tužiteljici nije obuhvatio sva oštećenja na vozilu, i to strganu plastiku ispod motora, te joj je po obavljenom izvidu štete na ime odštete ponudio iznos od 1.170,00 EUR-a, koji iznos tužiteljica nije mogla prihvatiti, jer je na njenom vozilu nastala šteta u utuženom iznosu, dakle u iznosu od 2.400,00 EUR-a. Naime, tužiteljica je pribavila ponudu za oštećene dijelove od Auto kuće Cindrić d.o.o., koja iznosi 2.071,69 EUR-a uvećano za troškove popravka, koji nisu navedeni u ponudi, a koji po nestručnoj procjeni tužiteljice bi iznosili 328,31 EUR-a. Dakle, tužiteljice na ime cjelokupne štete koja joj je nastala na vozilu potražuje iznos od 2.400,00 EUR-a. Međutim, tuženik do danas nije tužiteljici isplatio ništa na ime štete, pa čak niti ponuđeni iznos od 1.170,00 EUR-a. 1.2.

Obzirom da tuženik tužiteljici ne želi isplatiti štetu, tužiteljica s obzirom na ponudu za dijelove i za popravak vozila, potražuje od tuženika iznos odštete od 2.400,00 EUR-a

1.3.

Iz navedenih razloga, tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom nalaže tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.400,00 € sa zakonskom zateznom kamatom uz naknadu parničnih troškova.

2.

U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, to kako glede osnovanosti, tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. 2.1.

Prije svega, ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije budući da tuženik nije lovoovlaštenik na području na kojemu se predmetni štetni događaj dogodio. Predmetni štetni događaj dogodio se u naseljenom mjestu, točnije u [adresa] , a što i sam tužitelj ističe u tužbi. Navedeno je razvidno i iz Potvrde MUP- a (prileži spisu). Naime, sukladno čl. 11. Zakona o lovstvu (NN: 99/18, 32/19 i 32/20); (dalje: ZL) zabranjeno je ustanovljenje lovišta u naseljenom mjestu. Jedinica lokalne samouprave za naseljeno mjesto dužna je izraditi PZD – Program zaštite divljači. Posljedično, jedinica lokalne samouprave za područje PZD-a ima status lovoovlaštenika tj. prava i obveze lovoovlaštenika. Pravno relevantnu činjenicu da bi tuženik bio lovoovlaštenik na čijem se području predmetni štetni događaj dogodio, i time pasivnu legitimaciju tuženika, tužitelj ničim ne dokazuje, a niti označava pravnu osnovu po kojoj tuženika smatra odgovornim za nastanak predmetnog štetnog događaja - nastalu štetu.

2.2.

Nadalje, u konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređena je odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu (NN: 99/18, 32/19 i 32/20)

...Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

-vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

-lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova...

S tim u vezi, sve i da je tuženik lovoovlaštenik na području na kojemu se predmetni štetni događaj dogodio, a nije, ističe se da do predmetnog štetnog događaja/nastale štete nije došlo zbog provođenja lova od strane tuženika pa posljedično nema ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu.

Napominje se kao je Zakon o lovstvu lex specialis te njegove odredbe kao takve derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa. 2.3.

Tuženik dodatno ističe i kako je divljač dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu). Divljač nije i ne može biti opasna stvar, a kada bi i bila, a nije, u konkretnom bi se slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja. O takvim situacijama sudska praksa je već zauzela stajalište te se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Odgovornosti se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (članak 1049. Zakona o obveznim odnosima), a slučajne štete spadaju na teret onoga kome su se dogodile. „Slučaj je prema tome takav događaj koji se štetniku ne može pripisati u krivnju“ – VsHGž-2879/76 od 10.08.1977.godine Na temelju navedenog, ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika tj. ako tužitelj ne može dokazati da se predmetna šteta dogodila namjerno ili nepažnjom tuženika, tada se odgovornost za štetu ne može prepisati tuženiku , već ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika, sukladno načelu casum sentit dominus.

S tim u vezi, tuženik u spis dostavlja najnoviju praksu Visokog Trgovačkog suda RH koji je u presudi poslovni broj: Pž-3870/2022-2 od 06.11.2023. g.pravilno potvrdio da divljač nije i ne može biti opasna stvar, a suprotno tvrdnji tužitelja. …Je li nešto opasno, ocjenjuje se u odnosu na postojanje opasnosti stvari ili bića u odnosu za okolinu. Srna sama po sebi se po ocjeni ovog suda ne može smatrati opasnošću za okolinu. Teško se može uopće zamisliti kako bi to srna mogla biti opasna za bilo što ili bilo koga. Jednako je i sa srnom na cesti.

Automobili na cesti su opasne stvari za okolinu (ljude), pa i za srnu, a ne i obrnuto. U protivnom, jednako bi mogli reći da je i čovjek na cesti opasna stvar, jer se neželjeni udarac automobilom u čovjeka na cesti ne razlikuje mnogo od udarca u srnu. Zato bi bilo poželjno u sudskoj praksi jednom zauvijek napustiti tumačenje o divljači na cesti kao opasnim stvarima, ma koliko i kada se ranije to po ocjeni ovog suda pogrešno dopustilo… - VTS posl. br.: Pž-3870/2022-2 od 06.11.2023. g.S tim u vezi, razvidno je kako je u najrecentnijoj sudskoj praksi napušten pogrešan stav o divljači kao opasnoj stvari.

2.4.

Nastavno, tuženik prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva budući da za to nisu dostavljeni adekvatni dokazi.

2.5.

Obzirom na sve izneseno, predlaže se tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te istoga obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.

3.

Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u potvrdu Policijske uprave (5-6), preslika prometne dozvole (7-8), izvid štete (9), račun Auto kuće Cindrić d.o.o. (10), dopis tuženika tužiteljici (11-12), odluka od 31. svibnja 2022. Ministarstva poljoprivrede (36-40), potvrda Policijske postaje Križevci (47-48), dopis Policijske postaje Križevci s prilozima (53-67), odgovor Ministarstva poljoprivrede od 31. 7. 2025. (70), Odluka od 31. svibnja 2022. (71) Odluka o dopuni odluke (72-75), Ugovor između Ministarstva Poljoprivrede i Hrvatskog lovačkog saveza (76-78), ugovor između istih stranaka od 19. siječnja 2025. (79-82), odluka istog Ministarstva od 12. lipnja 2025. (83-85), nalaz i mišljenje vještaka s prilozima (109-115) te je preslušana sama tužiteljica na ročištu 16. listopada 2025. (92-93), a na primjedbe tuženika očitovao se vještak Zlatko Toth na ročištu 13. ožujka 2026. (129-130).

4.

U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da tuženik nije lovoovlaštenik na području na kojem se predmetni štetni događaj dogodio. Naime, tvrdi da se štetni događaj dogodio u naseljenom mjestu u [adresa], pa smatra da sukladno čl. 11. Zakona o lovstvu u naseljenom mjestu jedinica lokalne samouprave za naseljeno mjesto dužna je izraditi program zaštite divljači. Posljedično jedinica lokalne samouprave za područje programa zaštite divljači ima status lovoovlaštenika te naglašava da se u konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu uređena je odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu.

5.

Prigovor promašene pasivne legitimacije koji ističe tuženik nije osnovan. Naime, ocjenom svih provedenih dokaza utvrđene su činjenice sukladno čl. 221a. Zakona o parničnom postupku i čl. 8. istog. Zakona, odnosno ako se ne može sa sigurnošću utvrditi neka činjenica o postojanju činjenice zaključiti će se primjenom pravila o teretu dokazivanja.

6.

Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi je, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a čl. 1046. istog Zakona propisano je kako je šteta umanjenje nečije imovine, sprječavanje njena povećanja i povreda prava osobnosti. U konkretnom slučaju radi se o imovinskoj šteti, a traži se isplata u novčanom iznosu . 7.

Prema čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu prema kojoj odredbi za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je utvrđeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, a lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

8.

Nakon što je proveden očevid na licu mjesta 27. listopada 2025. sa prometnim vještakom Zlatkom Toth i na kojem očevidu je preslušan svjedok VŠ (98-99), vještak je izradio nalaz i mišljenje te dao opće podatke o vozilu, mjestu nezgode, vremenskim uvjetima, uvjetima na kolniku, detaljno opisao mjesto nezgode, zatim dao opis oštećenja na vozilu i naletni položaj, način kretanja i brzinu osobnog vozila, opis mjesta naleta, način kretanja srneće divljači i mogućnost izbjegavanja nezgode. Zatim je utvrdio i visinu štete na vozilu.

9.

U zaključnom mišljenju vještak utvrđuje da se radilo o kretanju vozila noću u pravcu [adresa], a po iskazu vozačice brzinom od oko 40 km/h, a sa desne strane kolnika istrčala je srna te je došlo do naleta. Radilo se o izlaznom čeonom naletu, a prema intenzitetu nastalih oštećenja na vozilu proizlazi da se vozilo pri naletu moglo kretati po iskazu vozačice brzinom od 40 km/h. Mjesto naleta se nalazilo na dionici ceste bez postavljenog prometnog znaka "divljač na cesti", a brzina je ograničena sa 60 km/h. U konkretnim okolnostima, zaključuje vještak, vozačica vozila unatoč pravovremene reakcije kočenjem nije imala tehničke mogućnosti za izbjegavanje naleta kočenjem. Vozačica bi intenzivnim kočenjem mogla zaustaviti vozilo do linije naleta i izbjeći nezgodu kod svih brzina manjih od 18 km/h, odnosno za sve veće brzine nalet je bio neizbježiv. U zaključku utvrđena je i visina imovinske štete, a to je 2.396,12 €.

10.

Prema tome, iz ovog nalaza jasno proizlazi da je vozačica upravljala vozilom sukladno odredbama propisa kojima je utvrđeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima. Tuženik odgovara prema općim propisima obveznog prava koji se odnose na odgovornost za štetu od opasne stvari. Utvrđeno je da je srna uzrokovala štetu na vozilu tužitelja pa se zaključuje da tuženik u cijelosti odgovara tužiteljici za štetu, jer nije u postupku dokazao razloge koji bi ga mogli osloboditi odgovornosti.

11.

Kako tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, tužiteljica se na ročištu 16. listopada 2025. poziva na odredbe Zakona o lovstvu. Naime, Ministarstvo je preuzelo svojom odlukom financiranje šteta na motornim vozil ima svih oštećenih u prometnim nezgodama koje su uzrokovane istrčavanjem divljači na cestu iz razloga kako se za navedene štete ne bi teretila lovačka društva koja imaju male proračune i ne mogu plaćati ovakve vrste šteta pa takve štete predstavljaju izuzetak od primjene Zakona o lovstvu jer je na nivou cijele RH utvrđena takva politika naknade štete. Naime, radi se o odluci Ministarstva poljoprivrede o izravnoj dodjeli financijskih sredstava namijenjenih za financiranje štete od divljači, od 31. svibnja 2022, (list 36 - 37). Temeljem navedene odluke Ministarstvo se obvezalo s tuženikom sklopiti ugovor o izravnoj dodjeli sredstava namijenjenih za financiranje štete od divljači na vozilima (list 38-40) što je i učinjeno pa je sada prigovor promašene pasivne legitimacije potpuno bespredmetan i neosnovan.

12.

Na nalaz vještaka primjedbe je dao tuženik u podnesku od 28. 1. 2026. Vještak se na ročištu 3. ožujka 2026. očitovao na primjedbe, a iz kojeg očitovanja proizlazi da je vještak ostao u cijelosti kod svojeg nalaza i mišljenja. Sud isti ocjenjuje kao stručan i nepristran, zasnovan na činjenicama koje je vještak utvrdio neposrednim opažanjem na očevidu 27. listopada 2025., kao i na temelju podataka i činjenica utvrđenih od strane djelatnika policije i to izvješća o poduzetim radnjama, službenim bilješkama, zapisniku, potvrdi o preuzimanju divljači, skici lica mjesta, odnosno foto- dokumentaciji očevida (49-67), a vještak je svojim očitovanjem na primjedbe tuženika koje je dao u usmenom obliku na glavnoj raspravi 3. ožujka 2026. otklonio bilo kakove dvojbe i sumnje u pogledu činjenica koje je vještak naveo u svom nalazu i mišljenju, a posebno u zaključku nalaza i mišljenja.

13.

Radi se o imovinskoj šteti izraženoj u novčanim iznosima. Vještačenjem je utvrđeno da se radi o šteti u iznosu od 2.396,12 €, a kako je tužbeni zahtjev postavljen za isplatu iznosa od 2.400,00 €, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 2.396,12 € i odbiti za iznos od 3,88 €.

14.

Tužiteljica ima pravo na naknadu u navedenom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima. Zakonska kamata teče od dana presuđenja, tj. od 23. 3. 2026., jer se radi o imovinskoj šteti izraženoj u novčanim iznosima, a visina te štete utvrđena je u tijeku ovog postupka. 15.

Tužiteljica je prema tome uspjela u pretežnom dijelu tužbenog zahtjeva. a za dio za koji je odbijena nisu nastali posebni troškovi pa je odlučeno primjenom 154. st. 3. Zakona o parničnom postupku. Naime, tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Troškovi se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi i to za sastav tužbe 200,00 €, pristojba na tužbu 70,45 €, zastupanje na ročištima 8. 7. 2025. i 16. 10. 2025. po 200,00 €, troškovi vještačenja 450,00 €, zastupanje na ročištu 27. 10. 2025., 11. 2. 2026. i 3. 3. 2026. po 200,00 € za svako ročište i za ročište za objavu presude 100,00 €, za pristojbu na presudu 70,35 €, na iznose troškova zastupanja dodan je PDV od 25% što iznosi 325,00 €, zatim razlika predujma za troškove vještaka 150,00 € što sveukupno iznosi 2.365,80 € . 16.

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

Križevci, 23. ožujka 2026.

Sudac: Marijan Vrbančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).