Republika Hrvatska
Općinski sud u Sesvetama
Stalna služba u Vrbovcu
Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22
Poslovni broj: P-252/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
ZBOG OGLUHE
Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu po sutkinji Zdenki Kudović-Husain, u parničnom predmetu tužitelja DF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Zrinki Prlić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austrija d.d., OIB: 53056966535 sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 23. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu, broj ugovora 045-50-3880811 sklopljenog 17. siječnja 2007. između tužitelja DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB: 53056966535 u dijelu kojim je ugovoreno da se tužitelj obvezuje prilikom prvog korištenja kredita platiti tuženiku naknadu u visini od 3,30% od iznosa kredita, a koja glasi: „NAKNADA
3.30% (slovima: tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, (…).“.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB: 53056966535 da tužitelju DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime stečenog bez osnove temeljem ništetne ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva isplati iznos od 472,31 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2007. po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2007. određuje sukladno odredbi članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 289,82 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. ožujka 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U predmetnoj tužbi tužitelj navodi da je 17. siječnja 2007. kao potrošač sklopio Ugovor o kreditu broj 045-50-3880811 sa tuženikom kao kreditorom kojim mu je odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.639,25 CHF prema srednjem tečaju te valute po tečajnoj listi tuženika važećoj na dan korištenja kredita. Tim je ugovorom ugovoren rok otplate na 84 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na CHF tečajne liste tuženika važeće na dan dospijeća, uz promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluci tuženika o kreditiranju građana koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,20% godišnje. Nadalje, u članku 3 toga Ugovora tuženik je ugradio odredbu kojom je ugovoreno da će mu tužitelj platiti naknadu u visini 3,30% iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita, koju je ovaj i naplatio jednokratno u iznosu od 3.558,61 kn što je sada iznos od 472,31 eur.
2. Tvrdi da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo već da ona predstavlja sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika, te da on nije imao ikakav utjecaj na sadržaj te odredbe, koja je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na njegovu štetu kao potrošača jer mu nije bio objašnjen odnos između te naknade i pruženih usluga, odnosno koji su to objektivno nastali troškovi koje bi trebalo pokriti tom naknadom za obradu i odobravanje kredita. Ista je stoga suprotna odredbama članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) koji je u to vrijeme bio na snazi pa je posljedica ugovaranja te nepoštene ugovorne odredbe njezina ništetnost sukladno odredbi članka 87. stavak 1. toga Zakona, a i protivna osnovnim načelima obveznog prava (ravnopravnosti sudionika, dužnosti suradnje i zabrane zlouporabe prava).
3. Stoga je zatražio da se utvrdi ništetnost te ugovorne odredbe i naloži tuženiku vratiti mu naplaćeni iznos od 472,31 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od primitka tog iznosa pa do isplate. Zatražio je i naknadu troškova postupka.
4. Kao dokaz priložio je tužbi relevantnu sudsku praksu, otplatni plan, potvrdu tuženika od 20. siječnja 2025, kao i predmetni ugovor o kreditu.
5. Sukladno odredbi članka 284. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 i 146/25-dalje: ZPP) tuženiku je dostavljena tužba s prilozima s pozivom na podnošenje pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana.
6. Tuženik je tužbu s prilozima i poziv na podnošenje pisanog odgovora na tužbu zaprimio 30. rujna 2025. iz čega proizlazi da mu je rok za podnošenje pisanog odgovora na tužbu istekao 1. listopada 2025. no u tom roku kao ni do dana izrade ove presude nije odgovorio na tužbu niti na ikoji drugi način osporio navode tužbe i tužbeni zahtjev.
7. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u protivnosti sa dokazima koje je tužitelj priložio uz tužbu, a niti postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi na nepodnošenje odgovora na tužbu, usvojen je tužbeni zahtjev donošenjem presude zbog ogluhe sukladno odredbama članka 331.b stavka 1. i 2. ZPP-a.
8. Naime, kako tuženik nije osporio odlučne činjenice koje se odnose na nepoštenost sporne ugovorne odredbe za zaključiti je da to ni ne osporava pa osnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti proizlazi iz odredaba članka 81. i 85. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u vezi sa člankom 322. stavak 1., članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23-dalje ZOO) dok osnovanost i visina kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva za vraćanje stečenog bez osnove proizlazi iz odredbe članka 1111. stavak 1. i 3. ZOO-a kojom je propisano kad dio imovine neke osobe prijeđe u imovinu druge a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu, odluci suda ili zakonu, odnosno kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala, da je stjecatelj dužan vratiti je. Zakonske zatezne kamate na utuženi iznos prema tuženiku kao nesavjesnom stjecatelju tužitelju pripadaju sukladno odredbama članka 1115. ZOO-a jer nije dokazao svoju savjesnost pri naplati tog novčanog iznosa.
9. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom pripada mu pravo na naknadu zatraženih i opravdanih troškova parničnog postupka u skladu sa odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje:Tarifa). Opravdanim mu se priznaje trošak sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u visini od 200,00 eur primjenom Tbr. 7/1 i Tbr. 54. Tarife, uz uvećanje za 25% po osnovi PDV-a sukladno Tbr. 46. Tarife u iznosu od 50,00 eur, kao i plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eur te na presudu zbog ogluhe u iznosu od 13,27 eur, a što je ukupno troškova postupka u iznosu od 289,82 eur.
10. Ova presuda obrazložena je sukladno odredbi članka 338. stavka 5. ZPP-a.
U Vrbovcu 23. ožujka 2026.
Sutkinja
Zdenka Kudović-Husain
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. pun. tužitelja, uz nalog za pristojbu na presudu zbog ogluhe
2. tuženiku