Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kžzd-11/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež sastavljenom od suca Azre Salitrežić predsjednika vijeća te suca za mladež Mladena Radičevića i suca Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Rupčić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika PJ, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz članka 117 stavak 1 i 2 Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Kzd- 61/2024-39 od 02. rujna 2025.,u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika PJ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu optuženik PJ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117 stavak 1 i 2 KZ/11, a kažnjivo po članku 117 stavak 2 KZ/11.
1.1. Na temelju članka 117 stavak 2 KZ/11 optuženik PJ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56 KZ/11 prema optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 54 KZ/11 optuženiku PJ je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 30. siječnja 2024. u 15,35 sati do 31. siječnja 2024.
1.3. Na temelju članka 148 stavak 1 Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – nastavno: ZKP/08) optuženik PJ je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145 stavak 2 točka 6 ZKP/08 u iznosu 100 (sto) eura u roku 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude i to trošak paušala u iznosu 100,00 eura.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik PJ po branitelju Andreji Nejak Bićanić odvjetnici u Karlovcu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda ukine, odnosno preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe.
3. Odgovor na žalbu je podnio državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Na temelju članka 474 stavak 1 ZKP/08 Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku razgledalo je spis predmeta.
5. Žalba optuženika nije osnovana.
6. Optuženik PJ žali se zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavak 1 točka 11 ZKP/08 jer u pobijanoj presudi postoji znatna proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku te samih tih isprava i iskaza. Suprotno takvim žalbenim navodima optuženika prvostupanjska presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, a sadrži valjane razloge i o odlučnim činjenicama i o pravnim pitanjima, tako da nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka koju u žalbi ističe optuženik. Ispitujući prvostupanjsku presudu u tome dijelu shodno članku 476 stavak 1 točka 1 ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Optuženik PJ se žali zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. S tim u vezi u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti. Ističe da prvostupanjski sud nije prihvatio iskaze svjedoka EJ, svjedoka ZJ i svjedoka ĐJ jer njihova svjedočenja nisu uvjerljiva ni životna te su pristrani u korist optuženika, kao ni obranu optuženika, te iskaz svjedoka PJE, a s druge strane je povjerovao iskazu žrtve ŽJ i svjedoka OJ, oca žrtve, koji iskazi su međusobno proturječni i nelogični te u suprotnosti s nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka.
7.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje da je kritične zgode optuženik fizički napao žrtvu, (dijete starosti 15 godina), istu gurnuo na zid, a zatim zatvorenom šakom udario po području desne strane lica i nosa, uslijed čega je žrtva zadobila tjelesne ozljede u vidu natučenja slijepoočnog–potionog dijela glave i natučenja nosa. Naime, to proizlazi iz iskaza žrtve djeteta ŽJ koji je potvrđen medicinskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka (obrazloženje pobijane presude pod točkom 10., 12., 13. i 18.). Dakle, ne stoje tvrdnje optuženika na koje upire u žalbi da nije udario žrtvu, već ju je samo odgurnuo. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti iskaze svjedoka EJ, svjedoka ZJ i svjedoka ĐJ. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pod točkom 17. obrazloženja presude u bitnome iznio iskaze navedenih svjedoka te svoju ocjenu provedenih dokaza, iznoseći jasne i provjerljive razloge zbog kojih njihove iskaze ne prihvaća, a koje razloge u potpunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Pri tome prvostupanjski sud te iskaze stavlja u kontekst s medicinskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka iz kojih proizlazi suprotno od onoga što su ti svjedoci iskazivali na raspravi, te s iskazima žrtve i svjedoka OJ koji su potkrijepljeni medicinskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka. Obrana se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na točke 19. i 20. obrazloženja prvostupanjske presude.
9. Optuženik se žali zbog odluke o kazni jer smatra da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kaznenoj sankciji nije dovoljno cijenio olakotne okolnosti na strani optuženika. Prvostupanjski sud je optuženiku izrekao prestrogu kaznu budući optuženik nije osuđivan te se protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak.
9.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je optuženika PJ za kazneno djelo iz članka 117 stavak 1 i 2 KZ/11 za koje je proglašen krivim, na temelju članka 117 stavak 2 KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Od olakotnih okolnosti prvostupanjski sud je cijenio optuženikove obiteljske i imovne prilike kao i kaznenu neosuđivanost, dok je kao otegotne okolnosti cijenio njegovu prekršajnu kažnjavanost u jednom navratu zbog prekršaja iz članka 13 stavak 1 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 41/77, 52/87, 41/89, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23).
9.2. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom, dakle, osudom na kaznu zatvora za koju je ocijenjeno da i bez njenog izvršenja optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, će se u odnosu na konkretnog optuženika ostvariti svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (članak 41 KZ/11).
9.3. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju članka 54 KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženiku uračunao vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. siječnja 2024. do 31. siječnja 2024.
10. Optuženik se u žalbi žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka koju posebno ne obrazlaže.
10.1. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na temelju članka 148 stavak 1 ZKP/08 u svezi članka 145 stavak 2 točka 6 ZKP/08 naložio optuženiku platiti trošak postupka u paušalnom iznosu 100,00 eura, a paušalnu svotu utvrdio je s obzirom na složenost i trajanje kaznenog postupka sukladno članku 145 stavak 3 ZKP/08.
11. Slijedom navedenog, žalba okrivljenika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476 stavka 1 ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482 ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.
Osijek, 12. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Azra Salitrežić
