Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj Povrv-473/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri, u Rijeci, protiv tuženika CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], bez održavanja ročišta, radi naplate, 23. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:
„Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi od javnog bilježnika Mirte Dremil Štefančić iz Rijeke, posl. br. Ovrv-10858/2024, UPP/OS-Ovrv- 389/2024 od dana 17. srpnja 2024. godine u pogledu ostatka glavnice u iznosu od 68,29 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 6,71 EUR, u ukupnom iznosu od 75,00 EUR.“
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 25,00 Eur, u roku od 15 dana, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, te godine tekućom od dana donošenja presude, tj. 23. ožujka 2026. pa do isplate, a odbija se tužitelj sa zahtjevom da tuženik mu naknadi parnični trošak prema troškovniku tužitelja.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu i tužbeni zahtjev za iznos od 118,19 Eur.
Obrazloženje
1.Tužitelj je prvotno dana 16. svibnja 2024. kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu temeljem kojeg je javni bilježnik Mirta Dremil Štefančić, iz Rijeke izdala rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-10858/2024, UPP/OS-Ovrv-389/2024 od 17. srpnja 2024. Protiv rješenja je tuženi kao ovršenik izjavio prigovor. Sud je donio rješenje kojim je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavio van snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U rješenju su stranke upozorene na odredbe čl. 93 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19).
2. Tužitelj, prije ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu od 16. svibnja 2024. navodi da ima novčano dospjelo potraživanje spram ovršenika u iznosu od 111,48 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 6,71 Eur obračunatim do 07. svibnja 2024., ukupno 118,19 Eur. Uz prijedlog je dostavljen izvadak iz poslovnih knjiga-pregled otvorenih stavki od dana 15. svibnja 2024. Potražuje i nadoknadu ovršnog troška u iznosu od 87,50 Eur na ima sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku iz reda odvjetnika u iznosu od 62,50 Eur, zajedno sa PDV-om, te troška javnog bilježnika u iznosu od 25,00 Eur zajedno sa PDV-om.
3. Tuženik, prije ovršenik u prigovoru od 4. listopada 2024. izjavljuje da je dug podmiren na vrijeme, 6. lipnja 2024. i da dostavlja dokaz o uplati dugovanja.
4. Tužitelj, nakon što je primio prigovor protiv platnog naloga, podnosi podnesak 9. lipnja 2025. te navodi da tuženik u svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi od 06. lipnja 2024. godine navodi kako je u cijelosti pomirio tužiteljevu tražbinu. Tužitelj da ukazuje sudu kako je tuženik dana 06.06.2024. podmirio dio troška glavnice u iznosu od 43,19 EUR i dio troška javnog bilježnika u iznosu od 12,50 EUR, dok je odvjetnički trošak u potpunosti podmiren. Razvidno je da je tuženik podmirio tražbinu (glavnicu dugovanja) tek nakon utuženja, stoga troškovi ovršnog postupka dolaze kao osnovani. Naime, donošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave nastali su, uz glavnicu koja je utužena, troškovi ovrhe. Stoga, tužitelj obavještava uvodno naslovljeni sud kako povlači tužbeni zahtjev u odnosu na prethodno naznačene iznose, dok u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva, u pogledu ostatka glavnice u iznosu od 68,29 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 6,71 EUR, te ostatka javnobilježničkog troška u iznosu od 12,50 EUR, ustraje u cijelosti.
5. Sud je proveo dokaze čitanjem Izvadka iz poslovnih knjiga- pregled otvorenih stavki od 15.05.2024 (list 21 spisa), naloga za plaćanja (list 63 spisa).
6. Iz Izvatka iz poslovnih knjiga utvrđeno je da tužitelj potražuje ukupan iznos od 111,48 Eur koji se odnosi na mjesečne iznose od po 9,29 Eur, ukupno 12, koji su dospijevali u periodu od 20.1.2023. do 8.12.2023. Zakonska zatezna kamata obračunata na glavnicu do dana 07.5.2024. da iznosi 6,71 Eur.
7.Iz naloga za plaćanje utvrđeno je da je tuženi platio dana 6. lipnja 2024. iznos od 118,19 Eur, na nalogu je u rubrici opis plaćanja naveo: dug + kamata. Iz istog sud zaključuje da je tuženik odredio da plaća glavnicu i kamatu, koje su upravo po zbroju samog tužitelja iznosile 118,19 Eur.
8. Pogrešno tužitelj navodi da je tuženi platio dio troška i dio glavnice, odnosno primjenjuje odredbu čl. 172 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO-a) o uračunavanju kamata i troškova. U jednom dijelu podneska tužitelj je proturječan i sam sebi, jer navodi da je tuženi platio glavnicu nakon utuženja. Tuženi je ispunio dio duga i odredio je redoslijed obzirom je napisao što plaća, pa se ima primijeniti odredba čl. 171 st.1 ZOO-a. Tuženi nije platio trošak sastava prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i trošak javnog bilježnika, a bio ga je dužan platiti jer je taj trošak nastao do trenutka njegova plaćanja. On je bio u zakašnjenju s plaćanjem, tužitelj je osnovano pokrenuo postupak radi naplate, a tuženi očito ne spori osnovu tražbine, jer dostavlja dokaz o plaćanju.
9. Obzirom na gore navedeno sud je odlučio kao u izreci presude i rješenja, temeljem i odredbe čl. 193 ZPP-a. Obavezan je tuženik na plaćanje samo osnovanog ovršnog troška tužitelja u iznosu od 25,00 Eur, to je javnobilježnički trošak sukladan članku 7 stavak 1 Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 18/22), zajedno s PDV-om Ovršni trošak tužitelja koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, a sukladan Tarifi HOK-a bio bi obuhvaćen u jednokratnoj nagradi da ju je tužitelj zatražio, sve prema Tbr.7 toč. 9 . Tužitelj nije postavio određeni zahtjev za nadoknadu parničnog troška, pa ga je valjalo odbiti sa istim zahtjevom temeljem odredbe čl 164 st.1, 2 i 3 ZPP-a. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati na zatraženi trošak temelji se na odredbi čl 151 st.3 ZPP-a i čl. 29 ZOO-a.
10. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.
U Opatiji 23. ožujka 2026.
S u d a c
Adriana Puž
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ovog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354 st. 2 toč. 3 ovog Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370 ovog Zakona.
U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 476.a ZPP-a).
Dna:
Pun. tužitelja, uz rješenje o pristojbi na presudu i rješenje u iznosu od 13,27 EUR Tuženi
