Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu,

Varaždin, Međimurska ulica 26 d

Poslovni broj: Gž-427/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Amalije Švegović, predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Snježane Šaško, članice vijeća, u izvanparničnom predmetu protiv JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada u Županijskoj bolnici Čakovec, Odjel za psihijatriju, zastupanog po punomoćniku postavljenom po službenoj dužnosti Danku Mandiću, odvjetniku u Čakovcu, radi prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi, povodom žalbe JT izjavljene protiv rješenja ovog suda, poslovni broj: R1-5/2026-6 od 17. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba JT i potvrđuje rješenje ovog suda, poslovni broj: R1-5/2026-6 od 17. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem JT, prisilno je smješten u Županijsku bolnicu u Čakovcu na Odjel psihijatrije najduže do 30 dana i to od 9. ožujka 2026. do zaključno 7. travnja 2026.

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija JT (dalje: žalitelj) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje ukine.

3. Žalba žalitelja nije osnovana.

4. Prije svega valja istači da je prvostupanjski sud pobijano rješenje donio nakon što je rješenjem broj: R1-5/2026-2 od 10. ožujka 2026., a povodom obavijesti navedene bolnice o donošenju Odluke za prisilno zadržavanje osobe s težim duševnim smetnjama, po službenoj dužnosti pokrenuo postupak za prisilni smještaj istog u psihijatrijsku ustanovu, obzirom da je 9. ožujka 2026. dana žalitelj prisilno zadržan na liječenju uz dijagnozu F20.0- paranoidna šizofrenija.

5. Svoje stajalište prvostupanjski sud temelji na rezultatu provedenog psihijatrijskog vještačenja po vještaku dr. Mirni Zagrajski-Brkić, koja je utvrdila da kod žalitelja postoje zadovoljeni kriteriji za dijagnozu endogene psihoze po MKB-10 šifra F20.0 te da je u ovom konkretnom slučaju riječ o paranoidnoj šizofreniji. Navedeni psihički poremećaj predstavlja tešku duševnu smetnju te JT i nadalje ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti život te zdravlje i sigurnost, prije svega radi nekritičnosti prema vlastitom zdravstvenom stanju i metodama liječenja, osobito prema potrebi uzimanja lijekova, radi čega vještakinja predlaže odrediti nastavak prisilnog liječenja i smještaj u zdravstvenoj ustanovi na način kako to predviđaju odredbe Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

6. Na osnovu navedenog prvostupanjski sud zaključuje da su ispunjene pretpostavke za njegov prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u smislu odredbi čl. 27. i čl. 39. st. 1. i 3. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj: 76/14 – dalje: ZZODS) u trajanju do najduže trideset dana, računajući od dana kada je donijeta odluka o njegovom prisilnom zadržavanju (9. ožujka 2026.) do zaključno 7. travnja 2026., a kako je to odlučeno u izreci pobijanog rješenja.

7. U žalbi žalitelj negira potrebu za psihijatrijskim liječenjem u ustanovi kao i dobrovoljnim ostankom u istoj. Potvrđuje da je u pet navrata bio liječen na psihijatrijskom odjelu Županijske bolnice Čakovec te ističe da je svaki puta dobrovoljno pristao na liječenje, ali da sada na to ne pristaje jer smatra da mu liječenje nije potrebno. Konačno, smatra i da se u njegovom slučaju ne radi o težoj duševnoj smetnji zbog koje bi on ozbiljno i izravno ugrožavao vlastiti ili tuđi život zdravlje ili sigurnost.

8. Ispitujući prvostupanjsko rješenje sukladno žalbenim navodima , a i po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka US RH, 84/08., 96/08. - odluka US RH, 123/08. – ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - odluka US RH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) da u pobijanom rješenju nije počinjena ni jedna bitna povreda na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti.

9. Nadalje, kako iz stanja spisa proizlazi da je prisilna hospitalizacija žalitelja određena nakon što je u bolnici zaprimljen zbog psihotične dekompenzacije uslijed prestanka uzimanja psihofarmakoterapije iako boluje od shizofrenije, a za vrijeme liječenja njegov stav se nije promijenio te i nadalje tvrdi kako ne treba niti liječenje niti terapije i kako iz zaključka vještaka proizlazi da i dalje postoje okolnosti koje nalažu zadržavanje ovog pacijenta na psihijatrijskom odjelu protiv njegove volje budući on ostajući pod direktnim uplivom svoje psihopatologije ima ozbiljne smetnje u rasuđivanju , to je sud valjano zaključio da sve naprijed navedeno ukazuje da se kod žalitelja radi o težoj duševnoj smetnji, koja zbog intenziteta ograničava i otežava psihičke funkcije istog u mjeri da mu je neophodna psihijatrijska pomoć te zbog koje bi isti mogao izravno i ozbiljno ugroziti vlastito zdravlje i sigurnost te sigurnosti drugih osoba, pa je sud zakonito primijenio materijalno pravo kad je žalitelju odredio prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi sukladno odredbi čl. 27. ZZODS-a.

10. Bez značaja su stoga žalbeni navodi žalitelja da se u njegovu slučaju ne radi o težoj duševnoj smetnji i da ne treba psihijatrijsko liječenje, pa ovaj sud nalazi osnovanim zaključak suda prvog stupnja da je u ovom trenutku osnovano JT odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi.

11. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. točka 2. ZPP-a u svezi s čl. 43. st. 1. i 3. ZZODS-a potvrditi pobijano rješenje odbijanjem žalbe žalitelja.

U Varaždinu 23. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Amalija Švegović