Republika Hrvatska

Poslovni broj: 8 P-1076/2024-87

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli u pravnoj stvari tužiteljica 1. MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koje zastupa punomoćnica Sanja Miličević, odvjetnica u [adresa]. US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik ČS, odvjetnik u [adresa], Ulica 3. studenoga 1944. 2/A, protiv tuženika TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kotlar, Vidov i partneri d.o.o. Zadar, Ulica Zrinsko-Frankopanska 38, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, te u pravnoj stvari tužitelja TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kotlar, Vidov i partneri d.o.o. Zadar, Ulica Zrinsko-Frankopanska 38, protiv tuženica 1. MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koje zastupa punomoćnica Sanja Miličević, odvjetnica u [adresa]. US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik ČS, odvjetnik u [adresa] **.**.1944. 2/A, radi utvrđenja ništetnosti i predaje u posjed, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 27. siječnja 2026. godine, u nazočnosti tužiteljica ad 1. MS i ad. 2 CS s punomoćnicom, te ad. 3 US s punomoćnikom, kao i tuženika s punomoćnicom Tomanom Kozinom, odvjetnicom u Zadru, Ulica Zrinsko- Frankopanska 38, a na ročištu za objavu odluke dana 23. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ad.2 CS i tužiteljice ad.3 US koji glasi:

"1.Utvrđuje se da su tužiteljica ad.2 CS i tužiteljica ad.3. US temeljem darovanja stekle valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva i to svaka za ½ suvlasničkog dijela stana koji se nalazi u zgradi katastarske oznake čest. br. 802/1 K. O. [katastarska općina] Z. U. [broj ZK uloška] i to suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-69) dijela stan na drugom katu broj 7 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika i lođe površine 75,81 m[2] , koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi s kojima je povezan posebni dio, te je pogrešna uknjižba prava vlasništva na navedenoj nekretnini na imenu TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pa se ovlašćuju tužiteljice da temeljem ove presude koja zamjenjuje tabularnu ispravu, zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva na naprijed opisanom stanu na svoja imena uz istovremeni izbris tog prava sa dosadašnjeg upisa.

2. Nalaže se tuženiku TS da tužiteljicama nadoknadi parnični trošak u roku od petnaest (15) dana.

II. Prihvaća se tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja TS koji glasi:

"1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 28. lipnja 2002. godine između tuženika protutužitelja TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao darovatelja i tužiteljica protutuženica CS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i HS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s druge strane kao daroprimateljica, obje zastupane po zakonskom zastupniku, ocu TS, a koji ugovor je ovjeren 20.8.2007. godine po javnom bilježniku Igoru Lučevu, broj ovjere OV-14905/07.

2. Nalaže se tužiteljicama-protutuženicama, MS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], CS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i US, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku-protutužitelju TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] predaju u posjed nekretninu slobodnu od stvari i osoba, i to stan sagrađen na dijelu k. č. br. [katastarska čestica], upisan u Z. U. [broj ZK uloška] (ranije 6753) K. O. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi označen kao 69. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-69), stan na II katu, broj 7, koji se sastoji od: tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika i lođe, površine 75,81 m[2] , koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojim je povezan posebni dio, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tužiteljici ad. 1 MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljici ad. 2 CS iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužiteljici ad. 3 US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku – protutužitelju TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknade troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.812,50 eura,, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba tužiteljice ad.1 MS u postupku radi utvrđenja da su stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava suvlasništva tužiteljice ad.2 CS i tužiteljice ad.3 US na predmetnom stanu, zbog nepostojanja pravnog interesa.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari 15. veljače 2024. godine bila je donesena presuda broj P-2608/21 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica, a prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika sve pobliže naveden u izreci odnosne presude.

2. Protiv citirane presude žalbu su izjavile tužiteljice-protutužene, ali i tuženik- protutužitelj pobijajući dio presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice ad.2 CS i tužiteljice ad.3 US i rješenje u dijelu kojim je utvrđeno da je tužiteljica ad.1 MS povukla tužbu protiv njega s prijedlogom za preinačenje.

3. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1926/2024-2 od 14. svibnja 2024. godine ukinuti su pobijana presuda i rješenje, a predmet je vraćen na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

4. U nastavku postupka stranke su ostale kod svih navoda iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, ročištima glavne rasprave, žalbi i odgovoru na žalbu i to tužiteljice- protutužene da je tužiteljica ad.1 MS suvlasnica za 1/2 dijela predmetnog stana, a tužiteljica ad.2 CS i tužiteljica ad.3 US za ¼ dijela svaka stana koji se nalazi u [adresa] u zgradi izgrađenoj na čest. br. 802/1 K. O. [katastarska općina] broj stana 7, kat 2, površine 75,81 m[2] , koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika i lođe šifra stana 54308867001 uključujući zajedničke dijelove i uređaje zgrade.

5. Tužiteljica ad.1 MS je suvlasnica za ½ dijela predmetnog stana s osnova bračne stečevine. Naime, tuženik TS je kao kupac 31. listopada 2001. godine sklopio ugovor o kupoprodaji predmetnog stana sa prodavateljem Ministarstvom obrane Republike Hrvatske, koji ugovor je u potpisu prodavatelja ovjerio Ante Ilić, javni bilježnik u Zagrebu pod brojem Ov-5803/2001 31. listopada 2001. godine, dok je u potpisu prodavatelja potpis ovjerila Jagoda Makelja Šuljić, javna bilježnica u Splitu pod brojem Ov-6298/2001 5. studenog 2001. godine. Navedenim ugovorom u korist prodavatelja, a na teret predmetnog stana upisano je pravo zaloga.

6. Brak između tužiteljice ad 1. MS i tuženika TS sklopljen je 11. studenoga 1989. godine, a razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku, broj Ps-49/2007 od 30. siječnja 2008. godine. Budući da je predmetni stan stečen 2001. godine, za vrijeme važenja Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 162/1998), na imovinu stečenu za vrijeme trajanja braka primjenjuju se odredbe toga Zakona.

7. Odredbom članka 252. Obiteljskog zakona je određeno da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili imovina koja potječe od te imovine, dok je odredbom članka 253. Obiteljskog zakona određeno da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici imovine koja predstavlja bračnu stečevinu.

8. Tužiteljica ad.2 CS i tužiteljica ad.3 US su pravo suvlasništva predmetnog stana stekle temeljem ugovora o darovanju sklopljenog sa tuženikom TS kao darodavateljem 28. lipnja 2002. godine, a koji ugovor je u potpisu darodavatelja ovjeren kod javnog bilježnika Igora Lučeva u [adresa] pod brojem Ov-14905/2007 20. kolovoza 2007. godine. Odnosnim ugovorom tuženik je tužiteljici ad.2 i tužiteljici ad.3 darovao na jednake dijelove. Budući da je tuženik bio suvlasnik 1/2 dijela stana, tužiteljici pod 2. i tužiteljici pod 3. darovao je po 1/4 dijela svakoj.

9. Nadalje, tužiteljice su istaknule da tuženik nije u pravu kada tvrdi da je ugovor ništetan iz razloga što isti nije sastavljen u javnobilježničkoj formi te da predmetna nekretnina nije predana u posjed nakon sklapanja ugovora. Naprotiv, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tužiteljica ad. 2 CS i tužiteljica ad.3 US bile su maloljetne te su prebivale upravo u predmetnom stanu, što proizlazi iz samog ugovora, u kojem je njihovo prebivalište naznačeno na adresi tog stana. Nadalje, tužiteljice posjeduju sve račune s osnove otplate stana, kao i troškova električne energije, vode i komunalnih usluga, koji datiraju iz 2002. godine (vrijeme sklapanja ugovora), a koji dokazi, i bez saslušanja stranaka, nedvojbeno upućuju na zaključak da su tužiteljice ad. 2 i ad. 3 u neposrednom i zakonitom posjedu.

10. Tim više, tužiteljice su i danas u neposrednom posjedu predmetnog stana, što proizlazi i iz petita protutužbe, budući da su nakon razvoda braka tuženika s majkom tužiteljica, tužiteljica ad. 2 CS i tužiteljica ad. 3 US zajedno s majkom nastavile živjeti u predmetnom stanu, dok je tuženik napustio njegov posjed.

11. Također, neosnovani su navodi tuženika o jednostranom opozivu predmetnog ugovora jer nisu ispunjene pretpostavke propisane zakonom iz odredaba članka 493 do 495. ZOO., te je opoziv nastupio tek 2016. godine, tek navodeći razlog navodne grube nezahvalnosti, ne navodeći u čemu bi se ista ogledala. Nije jasno, koja su kažnjiva djela koje su počinile tužiteljice ad.2. i ad.3. prema tuženiku, te da li su grubo prekršile obvezu uzdržavanja, iz čega bi bile ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 494. stavka 2. ZOO-a.

12. Tuženik je raskid predmetnog ugovora trebao utvrditi deklaratornom tužbom, odnosno presudom pred sudom iz zakonom predviđenih razloga, a koji razlozi na strani tužiteljice ad.2 i ad.3 ne egzistiraju, prema citiranim odredbama ZOO-a, stoga jednostrani opoziv nije niti može utjecati na valjanost ugovora o darovanju.

13. Nadalje, tuženik je s osnova raskida predmetnog ugovora u zastari, pa tek ovim paušalnim navodima o ništetnosti ugovora, pokušava osporiti valjanost predmetnog ugovora, a koji ne ispunjava pretpostavke za ništenost iz odredbe članka 322. ZOO.

14. Navodi o tomu da je tuženik tek Aneksom iz 2020. godine stekao pravo vlasništva stana, pa da bi iz tog razloga Ugovor o darovanju bio ništetan, također su promašeni, budući je nesporno da darovatelj može darovati i izvanknjižno vlasništvo nekretnina.

15. Zbog izloženog, tužiteljice-protutužene su predložile da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uređen na ročištu glavne rasprave dana 25. listopada 2023. godine (list 129 spisa) uz obvezu tuženika-protutužitelja na nadoknadu parničnog troška.

16. Tuženik –protutužitelj TS protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljica, te je predložio da se isti odbije kao neosnovan, uz obvezu istih na nadoknadu parničnog troška.

17. U odgovoru na tužbu je istaknuo da predmetna nekretnine nije bračna stečevina. Temelj stjecanja predmetnog stana nije rad niti imovina koja potječe od rada, već povlastica tuženika kao hrvatskog ratnog vojnog invalida, dakle osobno pravo tuženika i samim time predstavlja posebnu imovinu tuženika sukladno odredbi članka 39. stavka 2. Obiteljskog zakona, a ne zajedničku imovinu odnosno bračnu stečevinu prema odredbi članka 36. Obiteljskog zakona.

18. Nedvojbeno da je pravo na kupnju stana tuženik stekao temeljem Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, na osnovi statusa HRVI Domovinskog rata te da mu je upravo taj status omogućio stambeno zbrinjavanje temeljem invaliditeta od 50%.

19. Prilikom ostvarivanja prava na otkup stana po povlaštenim uvjetima i određivanja njegove cijene nije bilo relevantno da je tuženik bio u braku i da ima dvoje djece. Ovo stajalište potvrđuje i dosadašnja nebrojena sudska praksa, kako Županijskih sudova, tako i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, osobito u predmetima Rev 103/2012-2 od 29. ožujka 2017. i Rev 2744/2011-2 od 27. lipnja 2012. Iz tih odluka izdvajamo sljedeće obrazloženje: prema pravnom shvaćanju ovog suda, imajući na umu utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice, zaključivši da sporni stan ne predstavlja imovinu tužiteljice i sada pok. J.R. kao bračnih drugova stečenu radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice ili da potječe iz te imovine, već naprotiv, da se radi o vlastitoj imovini koju je J.R. stekao u ostvarivanju svojih prava kao invalid Domovinskog rata...." "…ovo stoga što se tako stečena imovina, kojoj su temelj stjecanja svojstva odnosno status M.P. i prava koja mu iz tog statusa pripadaju ... ne može se smatrati imovinom stečenom u braku i ne može predstavljati bračnu stečevinu tužiteljice i njenog supruga, već se radi o imovini koja je vlastita imovina tuženika stečena po pravnoj osnovi izvan one o kojoj govori odredba članka 252 Obiteljskog zakona...".

20. Dakle, tužiteljica pod 1. MS ne može biti suvlasnica predmetne nekretnine u dijelu od 1/2 na temelju bračne stečevine, s obzirom da se ne radi o bračnoj stečevini, već o osobnoj imovini jednog od tadašnjih supružnika, odnosno o osobnoj imovini tuženika.

21. Navodi tužiteljice ad.2 MS i tužiteljice ad.3 US, da su svaka stekle 1/4 dijela predmetne nekretnine temeljem ugovora o darovanju sklopljenog s tuženikom nisu istiniti.

22. Ugovor o darovanju sklopljen između tužiteljice pod 2. i tužiteljice pod 3. te tuženika, ovjeren 20. srpnja 2007. godine kod javnog bilježnika Igora Lučeva u [adresa] pod brojem OV-14905/07, raskinut je. Tuženik je, ovjerenom izjavom od 11. ožujka 2016. godine, opozvao darovanje učinjeno u korist tužiteljica pod 2. i pod 3. Osim učinjenog opoziva, predmetni ugovor o darovanju je i ništetan.

23. Naime, isti je sadržavao odredbu o pravu doživotnog plodouživanja u korist tuženika TS, što znači da do prave predaje u posjed predmetne nekretnine tada nije došlo.

24. Darovanje bez prave predaje (konzesualno darovanje) postoji kada je ispunjenje darovateljeve obveze vremenski odvojeno od trenutka sklapanja ugovora, odnosno ne slijedi neposredno nakon sklapanja ugovora. Pod pojmom prave predaje podrazumijeva realna predaja stvari u neposredni posjed obdarenika, a ne fiktivna.

25. Kad darovatelj ugovorom o darovanju nekretnine za sebe zadrži pravo plodouživanja, uporabe, stanovanja darovane nekretnine, riječ je o ugovoru o darovanju bez prave predaje za čiju je pravnu valjanost potreban oblik javnobilježničkog akta ili potvrđene (solemnizirane) privatne isprave).

26. Međutim, predmetni ugovor o darovanju nije sklopljen u valjanom obliku kao javnobilježnički akt ili potvrđena (solemnizirana) privatna isprava. Jednako tako, i odredbom članka 53. stavka 1. točke 2. Zakona o javnom bilježništvu (dalje: ZJB) propisano je da je javnobilježnički akt potreban osobito za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimatelja. Radi se o odredbama prisilne naravi.

27. U slučaju nedostatka propisanog oblika ugovor o darovanju bez prave predaje je ništetan o čemu postoji mnogobrojna sudska praksa. Također, odredbom članka 482. ZOO-a, koja propisuje oblik ugovora o darovanju, propisano je da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku (stavak 1.), te da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave (stavak 2.).

28. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske odredba članka 482. stavku 2. ZOO-a prisilne je naravi i ne trpi nikakve iznimke, zbog čega ugovor o darovanju bez pravne predaje u posjed, a koji ugovor nije sklopljen u obliku propisanom citiranom odredbom je ništetan.

29. Osim navedenog, predmetni ugovor o darovanju ništetan je i iz razloga što je istog i na strani darovatelja i na strani daroprimatelja potpisao upravo tuženik. Riječ je o dvostranom pravnom poslu, međutim predmetni ugovor je potpisan od samo jedne osobe i to tuženika TS. Također se ističe da je tuženik svoje pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom stekao tek 2020. godine i to temeljem Aneksa ugovora.

30. Zbog izloženog tuženik-protutužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti protutužbeni zahtjev (list 90 spisa).

31. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom spisa ovog suda poslovni broj POb-140/2023, P-219/2013 i Povrv-385/2016, ugovora o kupoprodaji stana broj 00237 sklopljenog između Ministarstva obrane Republike Hrvatske i TS od31.10.2001., izračuna cijene stana obročnom otplatom Uprave za gospodarenje Službe za graditeljstvo i zaštitu okoliša MORH-a od 31.10.2001., rješenja Stambene komisije MORH-a klasa: 370-02/04-01/94-1670 od 29.6.1995., rješenja ovog suda Zemljišnoknjižnog odjela broj Z-5680/07 od 14.9.2007., rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1667/2007 od 3.3.2008., ugovora o darovanju sklopljenog između TS te CS i HS od 28.6.2002., izjave TS ovjerene kod javne bilježnice Darije Grigillo-Ramljak u [adresa] pod bojem OV- 2107/2016 od 11.3.2016., rješenja MORH-a klasa: 562-02/96-01/6442 od 16.7.1996., neslužbene kopije e-izvatka iz zemljišne knjige ovog suda (Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]), pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Nevenke Kekez u Splitu kao sudske povjerenice Općinskog suda u Splitu broj O-346/16 UPP/OS-93/16-7 od 28.10.2016., aneksa ugovora o kupoprodaji stana sklopljenog između Ministarstva obrane Republike Hrvatske i TS od 23.7.2019., preslike priznanica Vodovod i odvodnje d.o.o. [adresa] od 1.12.2001., 19.12.2001., 3.6.2002. i 11.9.2003., obavijesti o uplati Gradske čistoće d.o.o. [adresa] računa na ime TS za 12/03 i od 28.12.2004., priznanica HEP-a na ime TS od 22.10.2001. i 28.1.2002., priznanica HEP-a na ime MS od 20.12.2012. i 13.6.2011., priznanica MORH- a Službe za graditeljstvo na iznos od 299,48 kuna (x 4 kom.) (list 124 spisa), saslušanjem svjedoka PS, GS, LS, SS rođena M, AS rođene PS, tužiteljice ad.1 MS, tužiteljice ad.2 CS, tužiteljice ad.3 US i tuženika TS.

32. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

33. Tužbeni zahtjev tužiteljice ad.2 ZS i tužiteljice ad.3 US nije osnovan, dok je protutužbeni zahtjev tuženika TS osnovan.

34. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice ad.2 ZS i tužiteljice ad.3 USprotutuženica na utvrđenje i uknjižbu da su temeljem valjane pravne osnove stekli suvlasništvo predmetnog stana za ½ dijela svaka, te tužbeni zahtjev tuženika TS protutužitelja na utvrđenje da je ugovor o darovanju sklopljen sa tužiteljicom ad.2 CS i tužiteljicom ad.3, tada HS ništetan, kao i obvezu tužiteljica na predaju u posjed mu predmetnog stana slobodnog od osoba i stvari.

35. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da su Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (kao prodavatelj) i TS (tuženik) sklopili 31. listopada 2001. godine ugovor o kupoprodaji stana broj 00237 koji se nalazi u [adresa] u zgradi izgrađenoj na čest. br. 802/1 K. O. [katastarska općina] broj stana 7, kat 2, površine 75,81 m[2] koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika i lođe za kupoprodajnu cijenu zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade u iznosu od 54757,72 kuna uz obročnu otplatu na rok od 16 godina, te da je potpis ovlaštene osobe prodavatelja ovjeren kod javnog bilježnika Ante Ilića u Zagrebu istog dana pod brojem Ov-5803/2001, a tuženika kao kupca kod javne bilježnice Jagode Makelje Šuljić u Splitu 5.11.2001. pod brojem Ov-6248/2001

- da je odnosni ugovor podnesen na mišljenje Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu Građansko-upravnom odjelu koje je dalo mišljenje pod brojem II M- 205/01 i Ministarstvu financija Republike Hrvatske nadležnom Poreznoj upravi 5. studenog 2001. pod brojem 410-20/01-02/260 – (utvrđeno pregledom citiranog ugovora o kupoprodaji – list 19 do 21 spisa)

- da su Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (kao prodavatelj) i TS (tuženik) sklopili Aneks ugovora o kupoprodaji stana. Ugovorne strane su suglasno ugovorile da se mijenja članka 1. ugovora o kupoprodaji od 31. listopada 2001. godine na način da kupac, dakle, tuženik kupuje, a prodavatelj prodaje Rbr. 69 suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E- 69), stan na II katu, broj 7, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika i lođe tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika i lođe tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika i lođe površine 75,81 m[2] , koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi s kojim je povezan poseban dio k. č. [katastarska čestica] zgrada i pločnik ukupne površine 1396 m[2] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (članak 2.) te je prodavatelj ovlastio kupca da temeljem osnovnog ugovora o kupoprodaji i Aneksa ishodi u zemljišnoj knjizi i drugim javnim evidencijama uknjižbu prava vlasništva predmetnog stana uz brisanje založnog prava (hipoteke) u iznosu od 59.142,89 kuna –(utvrđeno pregledom citiranog Aneksa koji je javna bilježnica Alkica Kolega-Zubčić u Zagrebu ovjerila da je vjeran izvorniku 23.7.2019. pod brojem OV-8820/2019 – list 102 i 103 spisa)

- da se tuženik TS na temelju citiranog ugovora o kupoprodaji stana i Aneksa ugovora o kupoprodaji uknjižio u zemljišnoj knjizi Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao vlasnik predmetnog stana, a koji upis je proveden pod brojem Z- 13738/2009 – (utvrđeno pregledom neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda –povijesni prikaz sada Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina])

- da su TS (tuženik kao darodavatelj), CS (tužiteljica ad.2) i HS (tužiteljica ad.3 kao daroprimateljice) 28. lipnja 2002. godine u nazočnosti svjedokinja SS i ES sklopili ugovor o darovanju koji je osobno potpisao darodavatelj u svoje ime i u ime daroprimateljica, koji ugovor je u tom svojstvu i ovjeren kod javnog bilježnika Igora Lučeva u [adresa] 20. kolovoza 2007. godine. Ugovorne strane su suglasno ugovorile da je predmet darovanja nekretnina koja nije uknjižena u zemljišnoj knjizi a koja se nalazi u [adresa] koja adresa se prije vodila kao [adresa] u naravi predmetni stan a daroprimatelji postaju vlasnici istog za ½ dijela svaka (članak I.)

- da su ugovorne strane također suglasno ugovorile da darodavatelj ima pravo plodouživanja do smrti na darovanoj nekretnini, te da daroprimatelji to pravo upišu u zemljišnu knjigu i zabranu stavljanja bilo koje vrste opterećenja, hipoteke, zabilježbe spora, privremene mjere i slično od strane daroprimatelja ili bilo koje treće osobe, osoba, kako fizičkih tako i pravnih, a bez pismene i ovjerene suglasnosti darodavatelja-ploduživatelja (članak VI ugovora) – (utvrđeno pregledom citiranog ugovora o darovanju – list 7 do 9 spisa).

36. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i skupno (članak 8. ZPP- a) ovaj sud je ocijenio da tužiteljica ad. 2 CS i tužiteljica ad.3 US rođena CS nisu temeljem valjane pravne osnove stekli pravnu osnovu za stjecanje prava suvlasništva predmetnog stana u dijelu od ½ svaka.

37. Prije svega, valja istaknuti da je tužiteljica pod 1. MS na ročištu glavne rasprave izjavila da povlači tužbu i tužbeni zahtjev. Sukladno tome, tužba je uređena na aktivnoj strani na način da su aktivno legitimirane tužiteljica pod 1. CS i tužiteljica pod 2. US, a u vezi s tim i tužbeni zahtjev za utvrđenje da su navedene tužiteljice stekle valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava suvlasništva u dijelu od 1/2 predmetnog stana, uz ovlaštenje za uknjižbu tog prava i izbris istog prava s imena TS (list 129 spisa).

38. Također, da je rješenjem ovog suda donesenog na ročištu glavne rasprave 21. studenog 2024. godine dopuštena preinaka tužbe kako je naprijed navedeno (točka 1. izreke), ali nije dopušteno povlačenje tužbe u odnosu na tužiteljicu ad.1 MS (točka 2. izreke) (list 223 spisa).

39. Ocjenjujući osnovanost, odnosno neosnovanost tako preinačenog tužbenog zahtjeva tužiteljice ad. 2 i tužiteljice ad. 3., valja istaknuti da nije sporno da ugovor o darovanju od 20. kolovoza 2007. godine nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta niti kao ovjerena (solemnizirana) privatna isprava. Prijeporno je, je li izvršena prava predaja darovanog stana.

40. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebno sadržaj rješenja Stambene komisije MORH-a od 20. lipnja 1995. godine, te iskaze svjedoka PS (susjeda predmetnog stana) GS (prijatelja obitelji MS), JS i AS (koje dokaze i iskaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i prihvatio ih), kao i stranačke izjave tužiteljica i tuženika (koje dokaze je sud cijenio vjerodostojnima) u postupku je utvrđeno da je Stambena komisija MORH-a 20. lipnja 1995. godine dala na privremeno korištenje predmetni stan tuženiku TS i njegovim članovima obitelji: supruzi MS, kćeri HS (tužiteljici ad.2) i posinku LS, da se tuženik sa navedenim članovima obitelji uselio u predmetni stan 1995. godine, da je tužiteljica ad.2 OS rođena 1996. godine, da je tuženik TS darovao kćerkama CS, tužiteljici ad.2 i HS tužiteljici ad.3 predmetni stan, da je tuženik napustio stan nakon darovanja, te da danas u predmetnom stanu sa svojom obitelji živi LS sa suprugom C i djecom, kćeri U i sinom ČS, dok povremeno dolaze tužiteljica ad. 1. MS, tužiteljica ad. 2 CS i tužiteljica ad. 3. HS.

41. Prema odredi članka 482. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08.dalje: ZOO, koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o darovanju (20.8. 2007.) ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku.

42. Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave (stavak 2.).

43. Nadalje, prema odredbi članka 53. stavku 1. točki 2. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93, 29/94, 16/09 koji zakon je bio a snazi u vrijeme sklapanja ugovora) javnobilježnički akt potreban je osobito za pravnu valjanost darovanih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca.

44. Slijedi, dakle, da kada ugovor o darovanju nije sačinjen u propisanoj formi tada taj nedostatak može nadomjestiti samo prava predaja stvari (jednako stajalište zauzeto je i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-891/2006 i U- III- 849/2006 od 2. prosinca 2009., broj: U-III-4277/2010 od 1. ožujka 2012., broj: U-III- 409/2011 od 25. veljače 2015., broj: U-III-1261/2014 od 28. rujna 2016. i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 4456/2019 od 22. travnja 2020.).

45. U smislu izloženog utvrđenja ovog suda, kao i prikazanog zakonodavnog okvira ovaj sud je ocijenio da u konkretnom nije došlo do prave predaje darovanog stana, slijedom čega je zbog nedostatka propisane forme ugovor o darovanju ništetan.

46. Naime, čin predaje u posjed je čin kojim se omogućava daroprimatelju izvršavati sve vlasničke ovlasti, između ostalog i ovlasti propisane čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) kao što su pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

47. U konkretnom, kada nakon sklapanja ugovora o darovanju darovatelj (tuženik TS) zadržava suposjed darovane stvari (osnivanjem prava habitatio), poglavito kada u ugovoru nije ugovoreno da darovatelj stan predaje u samostalan posjed darovateljicama odnosno tužiteljici ad.2 CS i tužiteljici ad.3 US), da tada ugovor o darovanju nije realiziran, jer nije izvršena prava predaja darovane stvari niti je na ikakav način manifestirana promjena posjedovnog stanja (jednako stajalište zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-215/2021 od 12. travnja 2022., Rev-1793/1995 od 4. prosinca 1996. i Rev 412/2017-2 od 4. ožujka 2020.).

48. Naime, odredba članka 482. stavka 2. ZOO-a prisilne je naravi i ne trpi nikakve iznimke, zbog čega je ništetan ugovor o darovanju bez prave predaje u posjed ukoliko nije sklopljen u obliku propisanom citiranom odredbom, pri čemu valja navesti da se pod pojmom prave predaje podrazumijeva realna predaja stvari u neposredan posjed stjecatelja, a ne „fiktivna“ predaja stvari odnosno za valjanost takvog ugovora nije dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja (jednako pravno shvaćanje zauzeto je odluci Ustavnog suda U-III-409/2011od 25. veljače 2015. i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 4456/2019 od 22. travnja 2020.).

49. Činjenica da su tužiteljica ad.2 ZS i tužiteljica ad.3 US rođena ZS kao maloljetne u vrijeme sklapanja ugovora već bile u posjedu darovanog stana jer su u njemu živjele s majkom, nije odlučna, nego je odlučna činjenica da su po sklapanju ugovora iste kao daroprimateljice stupile u samostalan posjed uz volju ugovornih strana i da daroprimateljice od tada izvršavaju vlasnički posjed nekretnine, što je u konkretnom izostalo (jednako pravno shvaćanje zauzeto je odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 4025/2020 od 22. veljače 2021.).

50. Prema odredbi članka 322. stavka 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

51. U konkretnom, imajući u vidu činjenicu da je u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju (20. kolovoza 2007.) u tijeku bila brakorazvodna parnica između tuženika i tužiteljice ad. 1 MS, da su tužiteljica ad. 2. CS i tužiteljica ad. 3 US u vrijeme sklapanja ugovora bile maloljetne (tužiteljica pod 2. rođena 1996., a tužiteljica pod 3. 1991.) te da su oba roditelja i dalje imali zajedničku roditeljsku skrb do donošenja pravomoćne odluke ovog suda, broj Ps-49/2007 od 22. siječnja 2008., po ocjeni ovog suda tuženik, koji nastupa kao darovatelj, a ne kao zastupnik djece, nalazio se u sukobu interesa i nije mogao zastupati maloljetne tužiteljice ad. 2 i ad. 3 u tom ugovoru. Uobičajena je praksa da majka, kao drugi roditelj koji nije u sukobu interesa, potpisuje ugovor u ime maloljetne djece.

52. Prema tome, predmetni ugovor o darovanju je ništetan. Navod tužiteljice ad.1 MS da je bila upoznata s ugovorom o darovanju i da se nije bunila jer stan ostaje njihovoj djeci (list 276 spisa), kraj izloženog utvrđenja, ne može se prihvatiti. Suprotno tome, iz stranačke izjave tuženika TS proizlazi da je istu pitao želi li potpisati ugovor, što je ona odbila, a on nikoga ne može prisiliti da ga potpiše (list 281 spisa).

53. Da je predmetni ugovor o darovanju ništetan za napomenuti je da prema odredbi članka 24. stavka 7. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 108/96) temeljem kojeg zakona je tuženik-protutužitelj TS otkupio predmetni stan, propisano da stan otkupljen pod uvjetima iz stavka 6. ovoga članka ne može se otuđiti dok su članovi obitelji malodobni. Upravo, u vrijeme darovanja predmetnog stana, daroprimateljice su bile maloljetne osobe.

54. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (članak 162. stavak 1. ZV-a), što znači da vlasnik mora dokazati vlasništvo i da osoba koja posjeduje njegovu stvar istu posjeduje bez pravne osnove ili bez valjane pravne osnove.

55. Kako je u konkretnom nedvojbeno utvrđeno da je tuženik upisani zemljišnoknjižni vlasnik predmetnog stana, te da je ugovor o darovanju ništetan, to proizlazi da su tužiteljica ad.2. CS i tužiteljica ad.3. US u obvezi predati tuženiku predmetni stan u posjed slobodan od osoba i stvari.

56. Naime, bez obzira što tužiteljica ad.2 CS i tužiteljica ad.3 US ne prebivaju stalno u predmetnom stanu, već povremeno dolaze (koju činjenicu je potvrdio svjedok LS – list 224 i 225 spisa) i isti im je njihova tzv. baza prema iskazu svjedoka GS (list 224 spisa), a koju činjenicu su potvrdile i tužiteljice u stranačkoj izjavi (list 277 do 280 spisa) povremeno dolaženje i korištenje stana smatra se posjedom (faktičnom vlašću), čak i ako osoba ne stanuje stalno u njemu, slijedom čega je i u tom dijelu valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tuženika- protutuženika.

57. Glede tužiteljice ad.1 MS, valja napomenuti da prema općim odredbama parničnog postupka tužitelj u parničnom postupku je osoba (fizička ili pravna) koja podnosi tužbu sudu, pokreće parnicu i od suda traži zaštitu svog povrijeđenog ili ugroženog prava ili pravnog interesa.

58. Nakon što je ovaj sud dopustio preinaku tužbe, kako je naprijed navedeno, a nije dopustio povlačenje tužbe glede tužiteljice ad.1 MS, to imajući u vidu postojeći tužbeni zahtjev, dakle, činjenicu da tužiteljica ad.1 više ne traži svoje pravo suvlasništva u dijelu od ½ na predmetnom stanu, već to pravo traži u postupku koji je pokrenula protiv tuženika-protutužitelja kod ovog suda pod brojem POb-140/2023, to po ocjeni ovog suda ista nema pravni interes u ovom postupku koji se vodi po tužbi njezinih kćeri, radi čega je tužbu valjalo glede iste odbaciti.

59. Prema odredbi članka 12. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP) kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

60. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno (stavak 2.).

61. Polazeći od činjenice da su Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (kao prodavatelj) i TS (tuženik) sklopili 31. listopada 2001. godine ugovor o kupoprodaji predmetnog stana broj 00237 temeljem odredbe članka 50. b Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj 27/91, 43/92- pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 11/97, 68/98, 163/98) i članka 24. stavka 6. i 7. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 108/96), da je tuženiku-protutuženiku priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VII grupe s 50% oštećenja organizma stalno (list 37 spisa) proizlazi da je tuženik-protutuženik predmetni stan otkupio temeljem Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i statusa ratnog vojnog invalida s određenim oštećenjem organizma.

62. Sudska praksa je zauzela stajalište da stan koji je bračni drug stekao na temelju Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, temeljem statusa ratnog vojnog invalida kojem pripada pravo na otkup stana, ne predstavlja imovinu stečenu radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice ili onu koja potječe iz te imovine, nego je riječ o vlastitoj imovini.

63. Okolnost što je tuženik u vrijeme otkupa tog stana (31.10.2001.) bio u braku sa tužiteljicom ad.1. MS nije od značaja za pravni status te imovine (tako u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske – primjerice, Rev 2744/11-2 od 27. lipnja 2012.).

64. U tom pravcu za istaknuti je da je Stambena komisija MORH-a tuženiku- protutužitelju 29. lipnja 1995. godine dala na privremeno korištenje na rok od godinu dana sukladno odredbama Zakona o privremenom korištenju stanova ("Narodne novine" broj 66/1991, 26/1993, 76/1993, 29/1994) kojim zakonom utvrđuju se uvjeti i način privremenog korištenja stanova u društvenom vlasništvu odnosno vlasništvu poduzeća i drugih pravnih osoba ili vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno na kojima Republika Hrvatska ima pravo korištenja i raspolaganja a koji su prazni, ispražnjeni ili napušteni, i to sve u cilju zbrinjavanja prognanika - izbjeglica, te osoba i obitelji branitelja Republike Hrvatske.

65. Prema tome, tuženik-protutužitelj na predmetnom stanu nije bio nositelj stanarskog prava, jer to pravo nije mogao, niti je stekao, već samo pravo privremenog korištenja od strane MORH-a kao vlasnika (davatelja na korištenje) stana koji rok je vlasnik mogao produljiti, što znači da niti tužiteljica ad.1 MS nije mogla biti niti sunositelj stanarskog prava.

66. Dakle, tuženik-protutužitelj je pravo na otkup predmetnog stana ostvario po posebnom statusu kako je naprijed navedeno.

67. Budući da, po ocjeni ovog suda (koja se odnosi isključivo na ovaj postupak), tužiteljica ad. 1 MS nije suvlasnica predmetnog stana na temelju bračne stečevine, tuženiku – protutužitelju pripada pravo zahtijevati od tužiteljice ad. 1 predaju predmetnog stana u posjed, slobodnog od osoba i stvari.

68. Međutim, ako je tužiteljica ad.1 MS sudjelovala novčanim sredstvima u otkupu stana, ista može u posebnoj parnici pod uvjetom da su ispunjeni zakonski uvjeti zahtijevati povrat i stih.

69. Nadalje, a glede izjave tuženika TS od 11. ožujka 2016. godine o opozivu ugovora o darovanju (list 35 spisa) napominje se da prema odredbi članka 494. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 dalje: ZOO) darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika.

70. Gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji (stavak 2.).

71. Pri tome valja napomenuti da je pitanje grube nezahvalnosti, kao razlog za opoziv darovanja faktično pitanje, pa je samo u slučaju da sud utvrdi postojanje takvih okolnosti i takva ponašanja daroprimca, koja se, obzirom na njihovu težinu i posljedice na odnose između stranaka razumno mogu smatrati takvim stupnjem nezahvalnosti koje opravdava opoziv darovanja.

72. Kraj takva stanja stvari, po ocjeni ovog suda tuženik TS na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao postojanje pretpostavki pod kojima bi mogao opozvati ugovor o darovanju odnosno nije dokazao postojanje grube nezahvalnosti tužiteljice ad.2. CS i tužiteljice ad.3. US prema njemu nakon što je izvršeno darovanje.

73. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

74. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP- a, a tuženiku-protutužitelju priznat je parnični trošak koji je imao za:

- pismeni sastav odgovora na tužbu s protutužbom po kvalificiranom punomoćniku od 13.2.2018. (v.p.s. = 1.459,95 eura) 100 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1. i 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarife)

- deset (10) zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištima (15.2.2018., 24.2.2022., 17.3.2022., 25.10.2023., 20.11.2023., 7.10.2024., 21.11.2024., 27.11.2025., 18.12.2025. i 27.1.2026.) – 1.000 bodova (10 x 100 bodova) sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife

- sedam (7) obrazloženih podnesaka po kvalificiranom punomoćniku (3.11.2020., 5.4.2022., 21.8.2022., 8.12.2022., 7.2.2023., 9.11.2023., 14.1.2025.) – 700 bodova (7 x 100 bodova) sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife

- sastav žalbe na prvostupanjsko rješenje od 29.2.2024. – 125 boda sukladno Tbr. 10. t. 1. Tarife - ukupno 1925 boda ili 3.850,00 eura (Tbr. 54. Tarife) koji iznos uvećan za iznos PDV-a na trošak odvjetnika (25%) 962,50 eura predstavlja parnični trošak tuženika-protutužitelja u ukupnom iznosu od 4.812,50 eura.

Šibenik, 23. ožujka 2026.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24).

DN-a:

- punomoćnici tužiteljica ad.1 i ad.2. – protutuženica, odvjetnici Sanji Miličević

- punomoćniku tužiteljice ad.3 - protutuženici, odvjetniku ČS

- punomoćniku tuženika-protutužitelja, Odvjetničkom društvu Kotlar, Vidov i partneri d.o.o. Zadar - odvjetniku Franku Kotlaru