Posl. broj P-4218/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Sinju

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu ovog suda Tei Lolić Prenc, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Vujanoviću, odvjetniku u Sinju, protiv tuženika TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava stvarne služnosti, nakon glavne rasprave zaključene dana 04. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom, dana 23. ožujka 2026. godine, donio je i javno objavio

p r e s u d u

I. Utvrđuje se da na teret nekretnine u vlasništvu tuženika, označene kao č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine, a u korist nekretnine u vlasništvu tužitelja, označene kao č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine, postoji prava stvarne služnosti puta – pravo služnosti staze i služnosti kolnika, na dijelu č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to upravo na njezinom sjeverozapadnom dijelu oblika nepravilnog trapeza, označenom na Skici mjesta očevida točkama „A,B,C,D,A” i žutom bojom, prosječnih dimenzija 3,54 m x 3,51 m, površine 12,40 m2, u naravi betonirano dvorište tuženika, sve prikazano u Nalazu i mišljenju vještaka Dražena Bušića, stalnog sudskog vještaka za geodeziju, od dana 24. lipnja 2025. godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.613,46 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove odluke pa do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tuženik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da tužitelj već dvadeset godina svojoj nekretnini pristupa putem koji se proteže preko više nekretnina među kojima da je i čest. zem. [katastarska čestica], da je predmetno parvo služnosti stekao temeljem dosjelosti i temeljem ugovora o prodaji i kupnji nekretnina koji da je 16. srpnja 1997. godine zaključio s ŠG, da je tužitelj od dana zaključenja kupoprodajnog ugovora pa do početka lipnja 2020. godine parvo služnosti prolaza o provoza neometano izvršavao, ali da je tuženik počeo svoje vozilo svakodnevno parkirati na navedeni put čime da tužitelja priječi u prolasku I pristupu svojoj nekretnini, da se tužitelj u više navrata tuženiku obraćao i tražio da ne parkira tu na što da se tuženik oglušio pa se predlaže donošenje presude kao u izreci onako kako ju je tužitelj precizirao nakon provedenog vještačenja podneskom od dana 08. listopada 2025. godine.

2. Tuženik se usprotivio tužbi navodeći da je svoju nekretninu kupio 30. prosinca 2019. godine te da njegovo zemljište nije ničim bilo opterećeno, da sporni put ne postoji, već da postoji službeni i ucrtani put s druge strane kojim da se stranke koriste što da se vidi i na priloženim fotografijama, da tužitelj može pristupiti automobilom kući i da automobil parkira sedam metara od svog dnevnog boravka, da on svoj automobil parkira na svome zemljištu i ispred svoje garaže i da je svojom dobrom voljom, a ne stoga što tužitelj ima na to pravo, ostavljao dovoljno mjesta da tužitelj pored njegovog automobila prođe do svoje kuće putem koji službeno ne postoji, ali da tužitelj ima problem s kretanjem unatrag zbog manjka vozačkih sposobnosti, da su problemi s tužiteljem započeli u svibnju 2020. godine i da je od tada policija po prijavama tužitelja dolazila pedesetak puta, ali da nema ni prekršaja ni kaznenog djela pa je predložio odbiti postavljeni tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu i to: izvaci iz zemljišne knjige (list 3-4), dopisi od 18. lipnja 2020. i 06. listopada 2020. (list 5-8), Izjava IG i DG (list 9-10), Ugovor o prodaji i kupnji nekretnina od 16. srpnja 1997. (list 11-13), povratnice (list 15-16), fotografije (list 20-22), izvadak iz zemljišne knjige (list 31), izvod iz katastarskog plana (list 32), izvadak iz zemljišne knjige (list 33), fotografije (list 34-39), skica iskolčenja (list 40), nalaz i mišljenje vještaka Dražena Bušića (list 80-83), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka IG, OG i GG (list 104-106) i svjedoka ŽG (list 113-14) i tužitelja SG (list 114).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao isključivi vlasnik iste upisan tužitelj SG, a da je kao iskljičivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan tuženik TG. Iz navedenih isprava nedvojbeno je utvrđena aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika.

6. Pregledom dopisa s povratnicama iz lipnja i listopada 2020. godine utvrđeno je da se tužitelj prije podnošenja ove tužbe obraćao tuženiku s prijedlogom da se spor riješi mirnom putem.

7. Pregledom Ugovora o prodaji i kupnji nekretnina od dana 16. srpnja 1997. godine utvrđeno je da je tužitelj SG kupio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastalu od čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od AG te da se u čl. II. Istog navodi da tužitelj kupuje i pravo služnosti puta koji vodi do kupljene kuće.

8. Radi utvrđenja stvarnog stanja i načina korištenja predmetnih nekretnina izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju te saslušanjem svjedoka.

9. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je da sporni dio zemljišta predstavlja sjeverozapadni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Vještak Dražen Bušić je izradio i sudu dostavio nalaz i mišljenje u kojem je prikazao predmetne nekretnine, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Vještak se u svom nalazu i mišljenju očitovao da sporni dio zemljišta ima površinu od 12,40 m2, da se u naravi radi o betoniranom dvorištu na tuženikovoj nekretnini te je taj dio na skici označio slovima A-B-C-D-A i žutom bojom. Vještak je svom nalazu i mišljenju priložio skicu mjesta očevida te fotografije koje zorno prikazuju stvarno stanje na terenu. I u trenutku održavanja očevida tuženikov automobil bio je parkiran na mjestu opisanom u tužbi, a na fotografijama se nadalje vidi i ograda koja je u trenutku održavanja očevida dijelila nekretnine stranaka postavljena u duljini A-D. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Dražena Bušića kao detaljan i stručan, izrađen po svim pravilima struke i u skladu s nalozima suda, a ni stranke u postupku na njegov nalaz i mišljenje nisu imale primjedbi.

10. Svjedokinja IG u svom je iskazu navela da su joj predmetne nekretnine dobro poznate budući da je sa svojim suprugom ŠG i djeverom DG kupila zemljište još 1979. godine i počela graditi kuću u koju da su uselili 1984. godine, da se kuća gradila među braćom složno kao dvojni objekt na način da je gledano s donje ceste njezinoj obitelji pripadao desni dio, da su uslijed društvenih promjena odselili u Novi Sad i negdje 1997. ili 1998. godine svoju kuću prodali tužitelju, a otprilike šest mjeseci kasnije da je i njezin djever svoju kuću prodao jednom S, da je tek kasnije saznala da se njihovo zemljište sastojalo od dvije parcele, jedne na kojoj su bile sagrađene kuće i druge s donje strane na kojoj je bio put, da su taj put zajednički bili napravili njezina obitelj i obitelj njezina djevera, da im je tu bila septička jama i da su put koristili za pristup kući, garaži i stepeništu jer da su se tako bili dogovorili njen muž i djever, da je tako bilo dogovoreno i s tužiteljem kad mu se zemljište prodavalo i da je u ugovoru bilo navedeno da ima pravo korištenja puta i zadržavanja septičke jame. Međutim, kad je S odlučio prodati tuženiku svoje zemljište dvadeset godina kasnije, da se utvrdilo da su na donjoj parceli još uvijek bili upisani njezin djever i muž koji je u međuvremenu preminuo pa da su se dogovorili da će ona i djever potpisati izjavu da se i ta parcela prenese na S, ali da SG zadrži septičku jamu i pravo prolaza, da tada još nije bila dovršena ostavinska rasprava iza smrti njezina supruga pa da je dala izjavu da ona tu donju parcelu prenosi na djevera uz poštivanje puta i crne jame, da oko toga nikad nije bilo problema ni u vrijeme kad je njezina i djeverova obitelj tu živjela ni kasnije kad su nekretnine prodali SG i S, da se u ugovore uvijek unosilo da vlasnik desnog dijela ima pravo prolaska donjom parcelom i zadržavanja crne jame i da to nitko do tuženika nije osporavao.

11. Svjedok OG u svom je iskazu naveo da stanuje u neposrednom susjedstvu i da je svoju kuću počeo graditi početkom 1980-ih godina i da je u nju uselio 1985. godine, da su u isto vrijeme kuću gradila braća AG i ZG koji da su odselili u Novi Sad, da su nakon Domovinskog rata svoje kuće prodali pa da je prvi svoj dio prodao AG tužitelju, a naknadno da je i EG svoj dio prodao jednom čovjeku iz Bosne koji je oženio ženu iz Turjaka te koji je radio u inozemstvu i samo povremeno dolazio, a taj da je kasnije prodao svoj dio tuženiku. Svjedok je naveo da mu je poznato da među strankama postoji problem oko puta, a put da je postojao oduvijek, otkad su kuće izgradila braća EG, da su 1980-ih kad su kuće građene napravili taj put kojim da se koristio AG i njegova obitelj, a kasnije tužitelj do svoje kuće, garaže i stubišta, da oko toga nije bilo problema ni s drugim bratom AG ni s ovim vlasnikom iz Bosne, već da je problem nastao kad je kući kupio TG, da se danas više ne može donjim putem pristupiti jer da je tuženik put pregradio nekakvom ogradom prije četiri godine.

12. Svjedok GG u svom je iskazu naveo da je strankama prvi susjed i da jeu svoju kuću uselio 1983. godine, da su kuću koja da je danas vlasništvo stranaka gradila braća ZG i AG koji da su tu stanovali neko vrijeme pa odselili u Novi Sad, da su kuće prodali strankama, da je prije tužitelj kući pristupao putem s donje strane, a sad da to ne može jer da mu je pristup zanranjen pred više godina, da je tuženik tužitelju prvo zabranio koristiti septičku jamu koju da su braća AG bila napravila jednu za cijelu kuću, da je tuženik tada tužitelju bio prekinuo odvod i da je time sve počelo, da sad tužitelj više ne može do svoje garaže jer da je tuženik postavio ogradu.

13. Svjedok ŽG u svom je iskazu naveo da u svojoj kući, koja da je od kuća stranaka udaljena dvadeset ili trideset metara, stanuje od 1975. godine, da se još u vrijeme kad se njegova kuća gradila postigao dogovor između njegova oca, stričeva, susjeda LG i braće AG oko prolaza s donje strane kuće, da je taj put postojao od 1980-ih godina i da ne njime moglo pristupiti kućama stranaka, da je tim putem do garaže dolazio i AG i tužitelj, ali da su problemi počeli pred nekoliko godina kad se doselio tuženik, tužitelju prekinuo kanalizaciju i zagradio put nekakvim paletama, ali da nije zagledao.

14. Sud prihvaća iskaze saslušanih svjedoka budući da su isti iskazivali logično, dosljedno i uvjerljivo te u suglasju s ostalim u spisu priloženim dokazima. Svi svjedoci opisuju vrijeme, način i oblik korištenja spornog puta kroz desetljeća na jednak način kao i probleme oko istog koji su nastali u novije vrijeme. Iskazi svjedoka suglasni su osobito izjavi od 16. rujna 2020. godine koju su dali IG i DG kao pravni prednici stranaka koji i time potvrđuju da postoji put do tužiteljeve nekretnine preko tuženikove i da su ondašnji kupci o tome bili obaviješteni i s tim se složili.

15. Tužitelj SG u svom je iskazu naveo da je svoju kuću kupio od AG u ožujku ili travnju 1997. godine, da je u ugovoru bilo navedeno da ima služnost puta od ceste do okućnice, preko nekretnina u vlasništvu ČG, UG i GG te preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je bila vlasništvo braće AG, da je njegov ugovor bio identičan ugovoru koji je sklopio S i da su godinama nesmetano prolazili sve dok svoje nije kupio tuženik 2020. godine kad da se počelo sa zabranama, preprekama, parkiranjem automobila, da mu je tuženik začepio septičku jamu, postavio ogradu od lima koja da je bila tijekom očevida pa da sada više ne mogu s donje strane pristupiti ni pješice, da im tuženik ne da mira ni po danu ni po noći, da se ne mogu spojiti na kanalizaciju iako do šahte ima samo dva metra.

16. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženika koji nije pristupio sudu iako je bio upozoren da će se izvesti dokaz njegovim saslušanjem.

17. Iz iskaza saslušanih svjedoka te pisane dokumentacije priložene spisu proizlazi da su prednici stranaka uspostavili sporni prolaz još početkom 1980-ih godina kojim je tužitelj i njegovi prednici nesmetano pristupao svojoj kući sve dok mu to tuženik nije zabranio 2020. godine.

18. Tužitelj jest aktivno legitimiran u ovom parničnom predmetu jer iz izvedenih dokaza proizlazi da je tijekom više godina nesmetano izvršavao služnost staze i kolnika radi pristupa svojoj nekretnini.

19. Nadalje, i tuženik je pasivno legitimiran u ovom predmetu budući da je upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine na kojoj je položen predmet spora.

20. Nakon uvida u svu spisu priloženu dokumentaciju i nakon analize svih izvedenih dokaza, utvrđeno je da je tužitelj, osobno i po svom pravnom predniku, bio u nesmetanom posjedu stvarne služnosti sporne staze barem od 1984. godine kad je njegova kuća useljena pa do proljeća 2020. godine, što uostalom proizlazi i iz odgovora na tužbu te da je to pravo stekao temeljem dosjelosti.

21. Da bi se stvar, odnosno pravo, steklo temeljem dosjelosti, valja raspraviti je li stvar sposobna biti objektom stjecanja i je li subjekt koji dosijeda stvar sposoban steći tu stvar uopće, a posebno putem dosjelosti, je li na strani dosjedatelja postoji neprekinuti slijed posjedovanja i je li proteklo vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva temeljem dosjelosti.

22. Ovaj sud ne pronalazi razloga zbog kojeg tužitelj ne bi mogao biti sposoban biti stjecateljem, odnosno nositeljem prava stvarne služnosti na predmetnoj nekretnini niti je tijekom postupka ičim dovedena u pitanje njegova sposobnost da predmetno pravo stekne, jer nositelj prava stvarne služnosti može biti svaka fizička i pravna osoba na svemu što može biti objektom tog prava, ako zakonom nije drukčije određeno.

23. Predmetna nekretnina nije stvar izvan prometa, nije dio prirode koji po svojim osobinama ne može biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno (opće dobro) što je utvrđeno očevidom na licu mjesta te uvidom u izvadak iz zemljišne knjige gdje nema zabilježbe da bi se radilo o općem dobru pa čak niti o dobru od interesa za Republiku Hrvatsku. Dakle, predmetna nekretnina nema naravne osobine koje bi priječile da na njoj postoji pravo koje pripada pojedincu, niti zakonske odredbe priječe da bude objektom stjecanja prava stvarne služnosti.

24. Iz pisane dokumentacije i iskaza saslušanih svjedoka nesporno proizlazi da je tužitelj i njegov pravni prednik pravo stvarne služnosti upravo na u tužbenom zahtjevu označenoj trasi izvršavao nesmetano od 1984. godine pa do 2020. godine. Okolnost da bi posjed stvarne služnosti tužitelja bio nesmetan tuženik TG niti ne osporava, štoviše, navodi da je čak pažljivo parkirao svoje vozilo kako bi tužitelj mogao pored njega proći.

25. Posjed stvarne služnosti tužitelja bio je pošten jer nije imao razloga posumnjati da mu pravo na posjed ne pripada – kretao se stazom i kolnikom koju mu je označio pravni prednik i to im pravo do unazad nekoliko godina nije osporavano, a uostalom, poštenje se presumira dok se ne dokaže suprotno.

26. Posjed stvarne služnosti tužitelja bio je istinit jer nije pribavljen vi, clam precario, što tuženik niti ne čini spornim, neuvjerljivo navodeći da je pri kupnji svoje nekretnine imao sve potrebne dokumente i da banka ne bi dozvolila kupnju služnošću opterećenog zemljišta.

27. Posjed stvarne služnosti tužitelja bio je zakonit jer se temeljio na zaključenom dogovoru između pravnih prednika stranaka.

28. Temeljem čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 69/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

29. Tužitelj je po svom pravnom predniku stupio u posjed stvarne služnosti najkasnije 1984. godine. Od tog trenutka počinje teći rok za stjecanje prava služnosti temeljem dosjelosti. Poštenje posjeda tužitelja se predmnijeva dok se ne dokaže suprotno, a tuženik nije dokazao da bi tužitelj bio nepošten.

30. Dakle, rok za stjecanje prava stvarne služnosti je počeo teći 1984. godine, u vrijeme kad se primjenjivao Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80, 36/90, Narodne novine broj 53/91, 91/96) u čl. 54. st. 1. propisuje da se stvarna služnost stječe dosjelošću kada je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme od dvadeset godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio.

31. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u čl. 229. st. 1. propisuje da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

32. Iz citiranih zakonskih odredbi stoga proizlazi da je rok za stjecanje prava stvarne služnosti iznosio dvadeset godina i da je istekao 2004. godine.

33. Slijedom navedenog, dosjelost je svršena 2004. godine kojim trenutkom je tužitelj ispunio sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću na način kako je to opisano u postavljenom tužbenom zahtjevu. Okolnost što bi tužitelj eventualno imao pristup svojoj nekretnini i nekom drugom trasom, preko nekih drugih svojih ili tuđih nekretnina pa čak eventualno i javnim putem ne utječe na valjano utvrđeno stjecanje prava stvarne služnosti. Ovdje se tuženiku posebno napominje da predmet ovog postupka nije uspostava nužnog prolaza, već utvrđenje jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava stvarne služnosti temeljem dosjelosti, a navedena okolnost je utvrđena.

34. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan zbog čega ga je valjalo usvojiti i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

35. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak kako slijedi; za zastupanje na ročištu od dana 17. studenoga 2021. godine – 50 bodova, za zastupanje na ročištu od dana 27. ožujka 2024. godine, 22. studenoga 2024. godine, 08. listopada 2025. godine i 04. veljače 2026. godine – 4 x 100 bodova, za sastav podneska od dana 08. listopada 2025. godine – 100 bodova, ukupno 550 bodova, što pomnoženo s 2,00 eura, koliko iznosi vrijednost boda, daje 1.000,00 eura. Ovaj iznos je uvećan za 13,46 eura na ime troškova sudskog dostavljača te za 500,00 eura kuna na ime troškova očevida pa ukupan trošak tužitelja iznosi 1.613,46 eura.

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Sinju, dana 23. ožujka 2026. godine

S U T K I N J A :

Tea Lolić Prenc

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave prijepisa presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja odvj. Zoran Vujanović

2. tuženik TG