Poslovni broj: P-202/2020-65
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Mirni Franić Rapajić, u pravnoj stvari tužitelja ad 1. HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika ad 1. ARKA d.o.o., OIB: 75174348671, Aleja kralja Zvonimira 1, Varaždin, kojeg zastupa punomoćnik Slaven Šoša, odvjetnik u Dubrovniku, ad. 2. FNG Property HR d.o.o., OIB: 90409649064, Ulica Marijana Čavića 1A, Zagreb, zastupano po odvjetnicima, svakom pojedinačno, iz H, B & Partneri, odvjetničko društvo d.o.o., Miramarska 24, Zagreb ad 3. EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb i ad 4. ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, a oboje zastupani po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i ispravke pogrešnog upisa, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 13. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika ad 1., punomoćnika tuženika ad 2. i punomoćnice tuženika ad 3. i 4. , 23. ožujka 2023. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tužitelj HĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] (ZK tijelo br. II) K. O. [katastarska općina], koje je stekao temeljem valjanog pravnog posla, nasljeđivanjem i dosjelošću, pa je tuženik ad.1 dužan trpjeti da zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Dubrovniku, temeljem ove presude, provede ispravak pogrješnog upisa u z. ul. [broj ZK uloška] (ZK tijelo br. II) K. O. [katastarska općina], upisa prava vlasništva tužitelja na gore navedenoj nekretnini, uz istodobno brisanje upisa prava vlasništva s imena tuženika ad. 1.
II. Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika u Zagrebu, Katice Valić pod br. Ov-9102/14 sklopljen između tuženika ad. 1 i tuženika ad. 2 u dijelu koji se odnosi na čest. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pa su tuženici ad. 1-3 dužni trpjeti brisanje upisa založnog prava pod posl. br. Z.6207/14, na teret čest. zgr. [katastarska čestica] (ZK tijelo br. II) z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].
III. Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava temeljem Ugovora o zajmu br 5/15 od dana 29. rujna 2015. potvrđenog pod brojem: Ov-8138/15 javnog bilježnika Katica Valić iz Zagreba, sklopljen između tuženika ad. 1 i tuženika ad. 4 u dijelu koji se odnosi na čest. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pa su tuženici ad. 1 i ad. 4 dužni trpjeti brisanje upisa založnog prava pod posl. br. Z.5272/15, na teret čest. zgr. [katastarska čestica] (ZK tijelo br. II) z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].
IV. Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava temeljem Ugovora o zajmu br 5/15 od dana 29. rujna 2015. potvrđenog pod brojem: Ov-8137/15 javnog bilježnika Katica Valić iz Zagreba, sklopljen između tuženika ad. 1 i tuženika ad. 5 u dijelu koji se odnosi na čest. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pa su tuženici ad. 1 i ad. 5 dužni trpjeti brisanje upisa založnog prava pod posl. br. Z.5273/15, na teret čest. zgr. [katastarska čestica] (ZK tijelo br. II) z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]."
II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od donošenja presude naknadi tuženiku ARKA d.o.o. troškove postupka u iznosu od 18.725,00 EUR.
III. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od donošenja presude naknadi tuženiku FNG Property HR d.o.o. troškove postupka u iznosu od 22.470,00 EUR, dok se za više zatraženi iznos od 8.403,61 EUR zahtjev tog tuženika odbija kao neosnovan.
IV. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od donošenja presude naknadi tuženicima EUROHERC OSIGURANJE d.d. i ADRIATIC OSIGURANJE d.d. troškove postupka u iznosu od 11.235,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 23. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženi iznos od 3.745,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama zahtjev tog tuženika odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj HĐ u tužbi od 12. ožujka 2020. protiv tuženika ARKA d.o.o., KONZUM d.d., KONZUM PLUS d.o.o., EUROHERC OSIGURANJE d.d. i JADRANSKO OSIGURANJE d.d., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe na kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], navodi da ovu parnicu pokreće prema uputi iz rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Z-1125/2020 (Z-5372/2019) od 10. veljače 2020. nakon što je u tom zemljišnoknjižnom postupku odbijen prijedlog tužitelja za ispravkom i upisa prava vlasništva tužitelja na nekretnini oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dalje: predmetna nekretnina).
1.1. Ističe da je u pogledu predmetne nekretnine tuženik ARKA d.o.o. samo formalno upisan kao vlasnik, ali da je stvarni vlasnik, te zakoniti, istiniti i pošteni posjednik, predmetne nekretnine upravo tužitelj koji je pravo vlasništva iste stekao nasljeđivanjem od svog pok. oca BĐ, koji je pak prethodno stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem Ugovora o zamjeni nekretnina od 5. prosinca 2003. zaključenog s trgovačkim društvom MEDIATOR d.o.o. ovjerenim od javnog bilježnika Nikše Viđena 5. prosinca 2003. pod brojem: OV-1277/03 (dalje: Ugovor o zamjeni nekretnina). Ističe kako je pok. BĐ od trenutka zaključenja Ugovora o zamjeni nekretnina stupio u posjed predmetne nekretnine, te da je samostalno i nesmetano posjedovao i korist io istu kao svoje vlasništvo sve do smrti, da bi potom tužitelj, kao proglašeni nasljednik pok. BĐ, nastavio izvršavati sve vlasničke ovlasti na predmetnoj nekretnini. Navodi da je MEDIATOR d.o.o. stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem Sporazuma o osiguranju tražbine prijenosom vlasništva na nekretninama koji je ovjeren od javnog bilježnika Nikše Viđena pod brojem: OU-669/02, I. Dodatka Sporazumu o osiguranju tražbine prijenosom vlasništva na nekretninama od 31. prosinca 2002. (dalje: Sporazum o osiguranju) te Ugovora o zamjeni ispunjenja ovjerenog pod brojem: OV-11908/02 od 31. prosinca 2002. od javnog bilježnika Nikše Viđena (dalje: Ugovor o zamjeni ispunjenja), zaključenih s trgovačkim društvom SRĐ d.d. Navodi kako je u članku 2. Ugovora o zamjeni ispunjenja izričito navedeno da SRĐ d.d. umjesto plaćanja novčane obveze u iznosu od 3.688.683,78 KN prenosi u vlasništvo MEDIATOR d.o.o., između ostalog, i vlasništvo predmetne nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navodi i kako je prijedlog za upis prava vlasništva zaprimljen u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem: Z.278/03, ali da upis prava vlasništva na MEDIATOR d.o.o. nije proveden isključivo zbog formalnih razloga. S druge strane, da je upis prava vlasništva predmetne nekretnine proveden na tuženika ARKA d.o.o. na temelju Ugovora o prodaji imovine stečajnog dužnika kao cjeline, trgovačkog društva SRĐ d.d. – u stečaju, ovjerenog u potpisu stečajnog upravitelja pod brojem: OV-5472/05 od 5. svibnja 2005. (dalje: Ugovor o prodaji imovine stečajnog dužnika), međutim da iz sadržaja tog ugovora proizlazi da je tuženik znao za postojanje žalbe trgovačkog društva MEDIATOR d.o.o. podnesene protiv rješenja poslovni broj: Z.278/03 od 25. veljače 2004., pa da je kupnjom nekretnina stečajnog dužnika tuženik ARKA d.o.o. preuzeo imovinu opterećenu razlučnim pravima, kao i sve terete i obaveze prije otvaranja stečajnog postupka.
1.2. Dalje navodi da su tuženik ARKA d.o.o. i tuženik KONZUM d.d. međusobno zaključili Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika u Zagrebu, Katice Valić pod br. Ov -9102/14, koje je upisano u zemljišnoj knjizi na teret predmetne nekretnine pod brojem: Z.6207/14, a da je temeljem Tabularne izjave broj: OV-3773/2019 vršitelja dužnosti javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba od 25. ožujka 2019., Nagodbe u postupku izvanredne uprave nad Agrokor d.d. i dr. Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: St-1138/17 koju podnosi Izvanredni povjerenik na 20. lipnja 2018. broj:OV-674/2019 od 25. veljače 2019., djelomičnog izvoda iz Priloga broj: 16 (Imovina koja je predmet prijenosa) Nagodbe u Postupku izvanredne uprave nad Agrokor d.d. i dr. Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: St-1138/17 broj: Ov-785/2019 od 4. ožujka, djelomičnog izvoda iz Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: St-1138/17-2823 od 6. srpnja 2018. s klauzulom pravomoćnosti/ovršnosti od 18. listopada 2018. broj: OV-1412/2019 od 27. ožujka 2019. i povijesnog izvatka iz sudskog registra broj: OV-1225/2019 od 27. ožujka 2019., sve javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos iz Zagreba, upisan prijenos založnog prava u korist tuženika KONZUM plus d.o.o., prethodno upisanog za dug od 9.860.722,13 KN pod brojem:
Z.6207/14 temeljem Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika u Zagrebu, Katice Valić pod br. Ov - 9102/14 zaključenog između ARKA d.o.o. i KONZUM d.d.
1.3. Navodi i kako su tuženik ARKA d.o.o. i tuženik EUROHERC OSIGURANJE d.d. međusobno zaključili Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava temeljem Ugovora o zajmu br 5/15 od dana 29. rujna 2015. potvrđenog pod brojem: Ov - 8138/15 javnog bilježnika Katica Valić iz Zagreba, koje je upisano u zemljišnoj knjizi na teret predmetne nekretnine pod brojem: Z.5272/15 te da su tužernik ARKA d.o.o. i tuženik JADRANSKO OSIGURANJE d.d. (sada ADRIATIC OSIGURANJE d.d.) međusobno zaključili Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava temeljem Ugovora o zajmu br 5/15 od dana 29. rujna 2015. potvrđenog pod brojem: Ov -8137/15 javnog bilježnika Katica Valić iz Zagreba, koje je upisano u zemljišnoj knjizi na teret predmetne nekretnine pod brojem: Z.5273/15.
1.4. Ističe da je predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZVDSP) 1. siječnja 1997. bila upisana kao „OPĆENARODNA IMOVINA“, pa da je sukladno odredbama članka 388. stavka 5. ZVDSP bila odgođena zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga u odnosu na sva stjecanja do kojih je došlo do 1. siječnja 2017., pa da tuženici, kao založni vjerovnici, nisu mogli steći odnosno naknadno ustupati založna prava na predmetnoj nekretnini, s obzirom da tuženik ARKA d.o.o., kao založni dužnik, u vrijeme zaključenja ugovora o zasnivanju založnih prava radi osiguranja novčanih potraživanja, nije bio vlasnik predmetne nekretnine, zbog čega se isti ne mogu pozivati na zaštitu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga te da, slijedom toga, predmetni sporazumi o zasnivanju založnih prava ne proizvode pravne učinke u pogledu predmetne nekretnine.
1.5. Također navodi kako predmetna nekretnina u naravi predstavlja zasebnu nekretninu s posebnim pristupom iz Ulice Vladimira Nazora br. 2A u Dubrovniku, koja se koristi u poslovne svrhe.
1.6. Predlaže donijeti presudu citiranu u točki I. izreke uz dosuđenje parničnih troškova tužitelju.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ARKA d.o.o., prije upuštanja u raspravljanje, prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora u tužbi kao suviše nisko određenoj .
2.1. Osporava navode tužbe te navodi kako upravo zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u kojem je upisana nekretnina čest. zgr. [katastarska čestica] i njen vlasnik ARKA d.o.o. Varaždin, kao javna isprava dokazuje da je tuženik ARKA d.o.o. vlasnik iste. Ističe da se vlasništvo stječe temeljem valjanog pravnog osnova (pravnog posla ili odluke suda) upisom u zemljišnu knjigu ili temeljem zakona, a da je tuženik ARKA d.o.o. predmetnu nekretninu stekao temeljem valjanog pravnog posla, od uknjiženog vlasnika, te se uknjižio u zemljišnoj knjizi kao vlasnik cjeline prava vlasništva predmetne nekretnine kao i nekretnine na kojoj ista leži (načelo jedinstva nekretnine) te da raspolaže javnom ispravom koja to dokazuje. Smatra kako tužitelj ne ispunjava zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnine niti za jedan zakonom propisani način stjecanja prava vlasništva nekretnine.
2.2. Ističe kako tužitelj svoj zahtjev temelji na pravnom poslu njegova pravna prednika s MEDIATOR d.o.o. - Ugovoru o zamjeni nekretnina, međutim da pravni prednik tužitelja tim ugovorom niti je stekao vlasništvo, niti zakoniti, istinit ili pošten posjed predmetne nekretnine. Prije svega ističe kako MEDIATOR d.o.o. nikad nije bio uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine. Osporava navode tužitelja da bi MEDIATOR d.o.o. stekao vlasništvo temeljem Sporazuma o osiguranju tražbine prijenosom vlasništva na nekretninama koji je ovjeren pod brojem OU-669/02 javnog bilježnika Nikše Viđena, I. Dodatka Sporazumu o osiguranju tražbine prijenosom vlasništva od 31. prosinca 2002 te Ugovora o zamjeni ispunjenja ovjerenog pod brojem OV-11908/02 od 31. prosinca 2002. javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika zaključenih s trgovačkim društvom Srđ d.d. Dubrovnik – pravnim prednikom tuženika ad.1., te ističe da se provedba uknjižbe pred naslovnim sudom vodila pod posl.br. Z- 278/03, ali da je rješenjem naslovnog suda posl.br. Z-278/03 od 25. veljače 2004., a što je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku posl.br. Gž-568/04 od 1. srpnja 2004., uknjižba MEDIATOR d.o.o. odbijena ne zbog formalnog nedostatka, kako to navodi tužitelj, nego zbog činjenice da su navedeni ugovor protivni načelu jedinstva nekretnine. U skladu s navedenim, da MEDIATOR d.o.o., kao pravni prednik tužitelja, nije imao modus stjecanja nekretnine. Nadalje navodi da je upis u zemljišnoj knjizi, kojim je odvojena zgrada (čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]) od zemljišta (čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]) na kojem leži, „ostatak“ prošlih vremena, no da su se od 1. siječnja 1997., od kad je na snazi ZVDSP, svi subjekti prilikom sklapanja pravnih poslova dužni pridržavati ovog načela, te da su pravni poslovi koji su mu suprotni ništavi. Dalje ističe da su ugovori kojima je, prema navodima tužitelja, pravni prednik tužitelja MEDIATOR d.o.o. navodno stekao vlasništvo čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], bili predmetom parničnog postupka koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku pod posl.br. P-87/04 radi pobijanja pravnih radnji dužnika, između SRĐ d.d. „u stečaju“ kao tužitelja i MEDIATOR d.o.o. kao tuženika, a u kojem postupku je donesena pravomoćna i ovršna Presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku posl.br. P-87/04 od 18. svibnja 2004. kojom presudom su isti utvrđeni bez pravnog učinka prema stečajnoj masi, pa da s obzirom na navedeno, pravni prednik tužitelja MEDIATOR d.o.o. nije imao ni titulus za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine. Nasuprot tome, da se tuženik ARKA d.o.o. temeljem valjanog pravnog posla uknjižio kao vlasnik nekretnine, i to sve uz sudjelovanje stečajnog suda. Osim toga, navodi da je MEDIATOR d.o.o. sudjelovao na skupštini vjerovnika sastavljenoj pred trgovačkim sudom u Dubrovniku 9. lipnja 2004. u stečajnom postupku nad dužnikom SRĐ d.d. u stečaju na kojem je donesena odluka o prodaji imovine dužnika kao cjeline. Smatra da je, s obzirom na navedenu Presudu Trgovačkog suda u Dubrovniku posl.br. P. 87/04 od 18. svibnja 2004., rješenje naslovnog suda posl.br. Z-278/03 od 25. veljače 2004. kojim je odbijena uknjižba MEDIATORA d.o.o., kao i Rješenje Županijskog suda u Dubrovniku 1. srpnja 2004., poštenje tuženika ARKA d.o.o. prilikom stjecanja navedene nekretnine neupitno. U odnosu na Ugovor o zamjeni nekretnina između MEDIATOR d.o.o. i BĐ, osim što je i on protivan načelu jedinstva nekretnine, da je istim nevlasnik „prenio“ prava koja mu ne pripadaju, a pri sklapanju ugovora su obje ugovorne strane znale za činjenicu da Mediator d.o.o. nije vlasnik. Upućuje na sadržaj članka 4. Ugovora o zamjeni nekretnina između BĐ i MEDIATOR d.o.o. te smatra da iz te odredbe jasno proizlazi da su obje ugovorne strane bile upoznate s činjenicom da prodavatelj MEDIATOR d.o.o. nije uknjiženi vlasnik nekretnine te da ne može izdati ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva, te budući da to ni naknadno nije ostvareno jedino što je pravnom predniku tužitelja preostalo je prema prodavatelju eventualno obveznopravni zahtjev na isplatu iz st. 2 istog članka, odnosno da je obveznopravni zahtjev pravnog prednika tužitelja na izdavanje tabularne isprave iz st.1. protekom roka od 12 mjeseci od sklapanja navedenog ugovora pretvoren u obveznopravni zahtjev na isplatu prema prodavatelju.
2.3. Osporava da bi tužitelj uopće ušao u posjed predmetne nekretnine, međutim slijedom svega iznesenoga, navodi da, čak i da je isti prilikom sklapanja navedenog ugovora uveden u posjed, da taj posjed ne posjeduje kakvoću propisanu zakonom za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, odnosno nije zakonit, a u svakom slučaju nije ni pošten, s obzirom da iz navedenog članka ugovora jasno proizlazi da je pravni prednik tužitelja znao, a ne samo imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, odnosno da vlasništvo pripada trećoj osobi, a ne prodavatelju.
2.4. Dalje ukazuje da iz zemljišne knjige proizlazi da su na temelju prijavnog lista katastra iz 1991. godine (posl.br. Z-1197/91) zgrade koje se u zemljišnoj knjizi vode kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] uvrštene na čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], što da potvrđuju i već spomenuto Rješenje naslovnog suda posl.br. Z-278/03 od 25. veljače 2004. kojim je odbijena uknjižba MEDIATORA d.o.o., kao i Rješenje Županijskog suda u Dubrovniku Gž- 568/04 1. srpnja 2004., pa da predmetna nekretnina nije zasebna nekretnina. S obzirom na navedeno, ističe kako točka I. tužbenog zahtjeva, osim što je u cijelosti neosnovana, je i neprovediva, budući da tužitelj nije poduze potrebne prethodne pravne i tehničke radnje koje bi bile u skladu s pozitivno-pravnim propisima Republike Hrvatske kao što je prijedlog za spajanje zemljišnoknjižnih tijela pred nadležnim zemljišnoknjižnim odjelom (ili drugi postupak kojim bi se eliminirala suprotnost jedinstvu nekretnine), eventualno ishođenje rješenja o utvrđivanju građevne čestice pred nadležnim upravnim tijelom temeljem kojeg bi se predmet ovog postupka parcelirao pred Državnom geodetskom upravom i zemljišnikom.
2.5. Predlaže odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti uz obvezu naknade tužitelja tuženicima troškove parničnog postupka.
3. U odgovoru na tužbu tuženici KONZUM d.d. i KONZUM plus d.o.o. (sada FNG NEKRETNINE d.o.o.) prije upuštanja u raspravljanje prigovaraju vrijednosti predmeta spora kao prenisko određenoj.
3.1. Ističu i prigovor presuđene stvari, i to jer je tužitelj u pojedinačnom ispravnom postupku vođenom pred ovim sudom pod brojem: Z-1125/2020 koji je prethodio ovoj tužbi, priznao da je tuženik ARKA d.o.o. isključivi vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i svih objekata koji su na toj nekretnini izgrađeni, a u kojem je postupku utvrđeno da se predmetna nekretnina nalazi upravo na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navodi da je sudska nagodba kojom je tužitelj priznao vlasništvo na predmetnoj nekretnini tuženiku ARKA d.o.o. izjednačena s pravomoćnom presudom.
3.2. Opreza radi ističu kako je tuženik ARKA d.o.o. uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine, koji je upis istinit i potpun, te se temelji na valjanoj pravnoj osnovi i valjanoj uknjižbi te da ispunjava sve ostale materijalne i procesne pretpostavke za valjanost upisa, a predmetna je uknjižba provedena na temelju Ugovora o prodaji imovine stečajnog dužnika. Ne osporava činjenicu da je SRĐ d.d. prethodno s MEDIATOR d.o.o. zaključilo Ugovor o zamjeni ispunjenja kojim je ugovoren prijenos, između ostalih i predmetne nekretnine, umjesto plaćanja obveze od 3.688.683,78 HRK, međutim da MEDIATOR d.o.o., iako je podnijelo prijedlog za uknjižbu, nije ostvario uknjižbu predmetne nekretnine u svoju korist. Kako prema aktualnom zemljišnoknjižnom stanju nema evidentiranog zemljišnoknjižnog postupka koji bi se vodio pod brojem: Z-278/03, a u korist MEDIATOR d.o.o. nije provedena predmetna uknjižba, tako to trgovačko društvo nije steklo pravo vlasništva predmetne nekretnine.
3.3. Dalje navodi da je MEDIATOR d.o.o., umjesto da ostvari uknjižbu i time stekne vlasništvo, sklopilo ugovor o zamjeni nekretnina s BĐ u kojem ugovoru se u članku 4. obvezao najkasnije u roku od 12 mjeseci od dana potpisa tog ugovora predati BĐ u vlasništvo predmetnu nekretninu pod uvjetom da ako u tom roku ne ishodi ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na ime BĐ, da mu se obvezuje isplatiti 238.000,00 EUR. Ističe da MEDIATOR d.o.o. nije ispunilo tu obvezu, ali da je BĐ i pored toga uveden u posjed predmetne nekretnine u kojem je ostao do svoje smrti, a nakon čije smrti je u posjed stupio tužitelj , pa da se u konkretnom slučaju radi o tome da je SRĐ d.o.o. dvostruko raspolagalo predmetnom nekretninom, i to Ugovorom o zamjeni ispunjenja s MEDIATOR d.o.o. (koje trgovačko društvo je dalje raspolagalo Ugovorom o zamjeni nekretnina u korist pok. oca tužitelja), a potom Ugovorom o prodaji imovine stečajnog dužnika od 5. svibnja 2005. u korist tuženika ARKA d.o.o. Kada se uzme u obzir da MEDIATOR d.o.o. ni KONZUM d.d. (potonji kao pravni slijednik MEDIATOR d.o.o. koje je prestalo postojati 2007. kada je pripojeno trgovačkom društvu KONZUM d.d.) nisu u prekluzivnom roku od tri godine od upisa tuženika ARKA d.o.o. podnijeli brisovnu tužbu, isti da su izgubili pravo da ovom tužbom za brisanje uspostave uknjižbu vlasništva u korist MEDIATOR d.o.o., te da je slijedom navedenoga ARKA d.o.o. postao vlasnik predmetne nekretnine uknjižbom na temelju Ugovora o prodaji imovine stečajnog dužnika od 5. svibnja 2005. Ovime da MEDIATOR d.o.o. nije mogao na drugoga prenijeti više prava nego što mu samom pripada, pa da pravni prednik tužitelja pok. BĐ nije mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine, a to nije mogao ni naknadno tužitelj nasljeđivanjem jer u trenutku otvaranja nasljedstva pok. BĐ nije bio vlasnik predmetne nekretnine.
3.4. Ističu da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva niti dosjelošću, jer , iako je MEDIATOR d.o.o. stupio u samostalan posjed predmetne nekretnine temeljem Ugovora o zamjeni ispunjenja te je od 31. prosinca 2002. bio samostalni posjednik predmetne nekretnine, čiji je posjed ujedno bio i kvalificiran, takvu kvalitetu posjeda da je imao sve do sklapanja Ugovora o zamjeni nekretnina s pravnim prednikom tužitelja 5. prosinca 2003. koji posjed je predao BĐ danom potpisa tog ugovora 5. prosinca 2003 . Međutim, pravnom predniku tužitelja BĐ osporava da bi bili pošteni posjednici pozivajući se upravo na ranije navedeni članak 4. Ugovora o zamjeni nekretnina tumačeći isti na način da je pok. BĐ u trenutku potpisivanja ugovora o zamjeni nekretnina znao da MEDIATOR d.o.o. nije uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine iz kojeg razloga da je i ugovorena obveza isplate iznosa od 238.000,00 EUR za slučaj da niti naknadno ne uslijedi uknjižba prava vlasništva. Smatra da je pok. BĐ već 5. prosinca 2003., a ako ne već tada, onda svakako 5. prosinca 2004., znao da njegov prednik nije stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine te da mu posljedično ne pripada ni pravo na posjed iste. Tvrdi da tako i tužitelj, kao nasljednik pok. BĐ, u trenutku njegove smrti, 16. travnja 2010., zna da mu ne pripada pravo na posjed ove nekretnine pa da je i on nepošteni posjednik, čime nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva ove nekretnine dosjelošću.
3.5. Slijedom svega navedenoga, a s obzirom da je tuženik ARKA d.o.o. pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao temeljem valjanog pravnog posla u dobroj vjeri, čime je njegov upis valjan i istinit, te s obzirom da su daljnji pravni poslovi o stjecanju založnih prava, čija se valjanost osporava ovom tužbom, također valjani i sklopljeni sa stvarnim vlasnikom ove nekretnine, koji su uz to nastupali u dobroj vjeri jer nisu u trenutku zaključenja tih pravnih poslova imali sumnju ni saznanja da tuženik ARKA d.o.o. ne bi bio vlasnik predmetne nekretnine, što da se osobito odnosi na ustupanje založnog prava upisanog pod brojem: Z- 6207/14 jer u trenutku zaključenja sporazuma o ustupu i uknjižbe tog ustupa već ukinuta suspenzija povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige, predlaže odbaciti, a podredno odbiti, tužbeni zahtjev pod točkom I., a posljedično tome odbiti preostale tužbene zahtjeve te naložiti tužitelju snošenje parničnih troškova.
3.6. Tijekom postupka ističe da predmetni ugovor o zamjeni nekretnina, u odredbi čl. IV. po svojoj pravnoj prirodi ima značenje raskidnog uvjeta jer ako su stranke ugovorile da pod uvjetom da ne uslijedi uknjižba vlasništva u korist BĐ, da će MEDIATOR d.o.o. biti u obvezi isplatiti iznos od 238.000,00 eura, da to jedino može značiti da je volja stranaka u trenutku sklapanja predmetnog ugovora kako je uvjetovano u čl. IV. istog, da se ima smatrati da je društvo MEDIATOR d.o.o. u obvezi platiti navedeni novčani iznos ako uknjižba vlasništva ne uslijedi u roku od 12 mjeseci. Kako uknjižba vlasništva nije uslijedila, da je sukladno ovoj ugovornoj odredbi prestao ugovor vezano za prijenos i stjecanje vlasništva na predmetnoj nekretnini te da je umjesto stvarno pravne obveze nastala obveza isplate te bi se moglo reći novacija ugovora. Ako se uzme ovakvo tumačenje pravne prirode predmetnog čl. IV. tada, tada tužitelj kao pravni slijednik BĐ nema pravnu osnovu za stjecanje vlasništva temeljem navedenog ugovora o zamjeni nekretnine, već je po neispunjenju uvjeta uknjižbe u roku od 12 mjeseci, kako je to određeno čl. IV. tog ugovora o zamjeni, stekao obvezno-pravni zahtjev.
4. U odgovoru na tužbu tuženici EUROHERC OSIGURANJE d.d. i ADRIATIC OSIGURANJE d.d. prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari prigovaraju prenisko naznačenoj vrijednosti predmeta spora.
4.1. Osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Navodi kako se tužitelj poziva na Sporazum o osiguranju tražbine prijenosom vlasništva na nekretninama koji je ovjeren pod brojem OU-669/02 od strane javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika i I. dodatak Sporazumu o osiguranju tražbine prijenosom vlasništva od 31. prosinca 2002. te Ugovor o zamjeni ispunjenja ovjeren pod brojem OV-11908/02 od 31. prosinca 2002. temeljem kojih pravnih osnova je trgovačko društvo SRĐ d.d. umjesto plaćanja novčane obveze u iznosu od 3.688.683,78 kuna prenijelo u vlasništvo trgovačkom društvu MEDIATOR d.o.o. (između ostalog) vlasništvo čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji prijedlog radi upisa vlasništva je podnesen od strane MEDIATOR d.o.o. i zaprimljen na zemljišnoknjižni odjel Dubrovnik pod posl. br. Z-278/03. Ističe kako MEDIATOR d.o.o. u vrijeme zaključenja Ugovora o zamjeni nekretnina s prednikom tužitelja odnosno BĐ dana 5. prosinca 2003. nije bio vlasnik predmetne nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Poziva se na članak 4. predmetnog Ugovora kojim su stranke utanačile da će MEDIATOR d.o.o. uvesti u posjed Trojan Obuljana u roku od 12 mjeseci, a ako MEDIATOR d.o.o. ne uknjiži odnosno ne ishodi podobnu ispravu za upis prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] u korist istog dužan mu je isplatiti iznos od 238.000,00 EUR-a. Navodi kako je svrha tog pravnog posla, odnosno zamjene, bila da se prednik tužitelja, odnosno BĐ, uknjiži, a kako svrha ugovora nije ispunjena u pravcu stjecanja vlasništva ostao je između MEDIATOR d.o.o. i MĐ obvezno pravni odnos na isplatu novca tj. protuvrijednost nekretnine koju je MEDIATOR d.o.o. dao BĐ koja je u ugovoru taksativno i navedena. Ističe da je, s druge strane, tuženik ARKA d.o.o. stekao vlasništvo temeljem pravnog posla, te se kao vlasnik i uknjižila u zemljišne knjige Općinskog suda u Dubrovniku, a da su tuženici EUROHERC OSIGURANJE d.d. i JADRANSKO OSIGURANJE d.d. nastavno temeljem valjanog pravnog posla zaključili Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava temeljem Ugovora o zajmu br.5/15 od 29. rujna 2015. ovjereno pod brojem OV-8138/2015 s tuženikom ARKA d.o.o. kao založnim dužnikom te tuženik KONZUM d.d. kao Zajmoprimcem te su upisali hipoteku kao osiguranje svoje tražbine na predmetnoj nekretnini. Založno pravo upisano je pod poslovnim brojem Z-5272/15 od 30. rujna 2015. u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, stoga da su navodi tužitelja da založni vjerovnici nisu mogli steći, a niti ustupati svoja založna prava potpuno promašena i paušalna pozivanjem na ništetnost.
4.2. Predlažu odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti, te ga obvezati da tuženiku naknadi parnični trošak.
4.3. U podnesku od 29. listopada 2022. ističu kako ne postoji pravni interes tužitelja za vođenje ovog spora naspram tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. i ADRIATIC OSIGURANJE d.d., a sve na temelju brisovnih očitovanja tih tuženika u odnosu na predmetnu nekretninu te založnih prava upisanih pod brojevima Z-5272/15 i Z-5273/15, slijedom čega predlaže da sud donese rješenje o odbacivanju tužbe u odnosu na te tuženike.
5. Kako su svi tuženici prigovorili vrijednosti predmeta spora označenoj od strane tužitelja u tužbi, sud je na pripremnom ročištu, u skladu s odredbom članka 40. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), a s obzirom da je predmet tužbenog zahtjeva nekretnina koja leži u k. o. [katastarska općina], pa je očito da je vrijednost predmeta spora suviše nisko određena, rješenjem odredio da je vrijednost predmeta spora na 1.500.000,00 kuna (odnosno sada 199.084,21 EUR prema fiksnom tečaju konverzije kune u EUR.).
6. Nadalje, kako je, tijekom ovog postupka, tuženik KONZUM d.d. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 23. lipnja 2022. poslovni broj: Tt-22/26320-1 brisan iz sudskog registra, jer je pripojen AGROKOR koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima, dioničkom društvu, a koje je (potonje) trgovačko društvo rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 12. listopada 2022. poslovni broj: Tt - 22/45687-2 brisano iz sudskog registra, tako je rješenjem ovog suda od 5. lipnja 2023. poslovni broj: P-202/2020-10 utvrđen prekid ovog postupka. Kako u roku od tri mjeseca pravni slijednik tog tuženika nije preuzeo ovaj postupak niti je protivna strana predložila da to napravi sud, tako je rješenjem ovog suda od 7. ožujka 2024. obustavljen postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na tuženika KONZUM d.d.
7. Naknadno je podneskom od 24. listopada 2025. sud obaviješten da je kod društva KONZUM plus d.o.o., Marijana Čavića 1 a, Zagreb OIB 62226620908 došlo do statusne promjene, i to podjele, na način da su određeni sudski postupci, među kojima i ovaj, preneseni na društvo preuzimatelja i to FNG NEKRETNINE društvo s ograničenom odgovornošću za poslovanje nekretninama, Zagreb, Ulica Marijana Čavića 1A, OIB 90409649064 te da je, u skladu s člankom 550.n Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023, 136/2024), društvo FNG NEKRETNINE d.o.o., kao sveopći pravni slijednik iza društva KONZUM plus d.o.o. u odnosu na ovaj spor sada pasivno legitimiran u ovom postupku. Isti je podneskom od 4. studenoga 2025. obavijestio sud da je naknadno promijenio tvrtku te je njegova tvrtka sada FNG Property HR društvo s ograničenom odgovornošću za poslovanje nekretninama.
8. Sud je u ovom postupku pročitao Ugovor o zamjeni nekretnina od 5. prosinca 2003. zaključenog s trgovačkim društvom MEDIATOR d.o.o. ovjerenog od javnog bilježnika Nikše Viđena 5. prosinca 2003. pod brojem: OV-1277/03 (list 9-12 spisa), rješenje Općinskog suda u Dubrovniku od 10. veljače 2020. poslovni broj: Z-1125/2020 (list 13-15 spisa), Ugovor o prodaji imovine (predmetne nekretnine) stečajnog dužnika SRĐ d.d. (u stečaju) Dubrovnik kao prodavatelja i trgovačkog društva Arka d. o. o., Varaždin, kao kupca ovjeren u potpisu stečajnog dužnika od javne bilježnice u Zagrebu Anice Hukelj pod brojem: OV-5472/05 (list 16-19 spisa), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pok. BĐ donesenog od javnog bilježnika Anđelka Stanića, povjerenika Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: O-526/10 UPP/OS-73/10 (list 20-21 spisa), rješenje zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Dubrovniku od 25. veljače 2004. poslovni broj: Z.278/03 (list 71 -72 spisa), rješenje Županijskog suda u Dubrovniku od 1. srpnja 2004. poslovni broj: Gž.568/04 (list 73 -75 spisa), pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Dubrovniku od 18. svibnja 2004. poslovni broj: P.87/04 (list 76-82, 142-148 spisa), zapisnik sa skupštine vjerovnika sastavljen u Trgovačkom sudu u Dubrovniku na 9. lipnja 2004. pod brojem:St.248/03 (list 83-85 spisa), brisovno očitovanje izdano od EUROHERC OSIGURANJE d.d. 19. svibnja 2022. (list 97- 102 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 29. listopada 2022. (list 104-107 spisa), brisovno očitovanje izdano od ADRIATIC OSIGURANJE d.d. 19. svibnja 2022. (list 90-94 spisa), Sporazum stranaka o osiguranju tražbine prijenosom vlasništva na nekretninama zaključen između MEDIATOR d.o.o. i SRĐ d.d. koji je ovjeren od javnog bilježnika Nikše Viđena pod brojem: OU-669/02 (list 113-120 spisa), I. Dodatak Sporazumu o osiguranju tražbine prijenosom vlasništva na nekretninama zaključen između MEDIATOR d.o.o. i SRĐ d.d. od 31. prosinca 2002. (list 125-129 spisa) te Ugovor o zamjeni ispunjenja zaključen između MEDIATOR d.o.o. i SRĐ d.d. ovjeren pod brojem: OV-11908/02 od 31. prosinca 2002. od javnog bilježnika Nikše Viđena (list 112-124 spisa), zaključenih s trgovačkim društvom SRĐ d.d., sudsku praksu (list 130-131 spisa), potvrda o plaćanju poreza na promet nekretninama (list 132 spisa), porezno rješenje Porezne uprave Područnog ureda Dubrovnik klasa: UP/I-410-20/2004-001/00070 od 16. lipnja 2004. (list 133 spisa), zapisnik Porezne uprave Područnog ureda Dubrovnik klasa: UP/I-410-20/04-01/70 od 15. lipnja 2004. (list 134-135 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 137-138 spisa), povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 200-232 spisa), ovjerene preslike zbirke isprava pod poslovnim brojem: Z.3519/2005, Z.278/2003, Z.2264/2003, ovjereni preslik spisa Z-1197/91 (list 205-280 spisa), ugovor o podjeli i preuzimanju između KONZUM plus d.o.o. i FNG NEKRETNINE d.o.o. (list 294-307 spisa), rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Tt-25/60054-2 od 1. listopada 2025. (list 308-313 spisa), izvršen je uvid u spise ovog suda poslovni broj: Z-13018/18 (Z.5372/2019, Z-1125/2020), Z.3173/2019, Z-278/03 i Z-2264/03, u spis Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-209/07 (ranije P-87/04), odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U- III-5801/2021 od 15. travnja 2025. (list 332-340 spisa), odluku ESLJP u predmetu Merčep protiv Hrvatske od 11. veljače 2025. (list 341-348 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 328-330 spisa) i svjedoka JĐ (list 327 spisa).
9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Među strankama nije sporno da je tuženik ARKA d.o.o. uknjižena kao vlasnik kčbr. ZGR. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji upis je proveden pod brojem: Z-3519/05 na osnovi Ugovora o prodaji imovine stečajnog dužnika kao cjeline broj OV-5472/05 javnog bilježnika Anice Hukelj, rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku III St-248/03 i tabularne izjave OV br. 5224/05 javne bilježnice Lucije Carić s danom zaprimanja prijedloga za upis u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku 28. lipnja 2005. Prije navedenog upisa je u zemljišnoj knjizi pod brojem: Z-278/03 bilo zabilježeno odbijanje prijedloga trgovačkog društva MEDIATOR d.o.o. za uknjižbu prava vlasništva na kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je s danom 30. ožujka 2004. bila zabilježena žalba MEDIATOR d.o.o. na rješenje Z-278/03. Nije sporno niti da je žalba na dio rješenja poslovni broj: Z-278/03 kojim je bio odbijen prijedlog trgovačkog društva MEDIATOR d.o.o. za uknjižbu prava vlasništva na kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odbijena te da je predmetno rješenje poslovni broj: Z- 278/03 potvrđeno. Nije sporno niti da je tuženik ARKA d.o.o. s tuženicima KONZUM d.d., EUROHERC OSIGURANJE d.d. i ADRIATIC OSIGURANJE d.d. zaključio ugovore o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava koji su upisani u zemljišnu knjigu na teret kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pod brojem: Z-6207/14, Z-5272/15 i Z-5273/15, te da je pod brojem: Z-3173/19 izvršena uknjižba ustupanja založnog prava upisanog pod brojem: Z- 6207/14 s KONZUM d.d. na KONZUM plus d.o.o. Među strankama nije sporno da je prethodno upisu tuženika ARKA d.o.o., raniji vlasnik SRĐ d.d. s trgovačkim društvom MEDIATOR d.o.o. zaključio Sporazum o osiguranju tražbine prijenosom vlasništva na nekretninama, I. Dodatak Sporazumu o osiguranju tražbine prijenosom vlasništva na nekretninama te Ugovor o zamjeni ispunjenja na temelju kojih je ugovora i zatražen upis trgovačkog društva kao vlasnika kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pod brojem: Z-278/03 koji je prijedlog u konačnici pravomoćno odbijen. Nije sporno niti da je MEDIATOR d.o.o. s pravnim prednikom tužitelja BĐ zaključio ugovor o zamjeni nekretnina kojim je ugovorena zamjena nekretnina na način da MEDIATOR d.o.o. predaje BĐ u vlasništvo i posjed kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da BĐ trgovačkom društvu MEDIATOR d.o.o. predaje u posjed i vlasništvo kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nije sporno ni da je tim ugovorom MEDIATOR d.o.o. preuzeo obvezu da najkasnije u roku od 12 mjeseci od dana potpisa tog ugovora preda BĐ u vlasništvo kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da ga danom potpisa ugovora uvede u posjed, a da se ako u navedenom roku ne ishoduje ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na ime BĐ, obvezuje isplatiti BĐ iznos od 238.000,00 EUR. Nitko od tuženika nije osporavao tužitelju da je isti nasljednik pok. BĐ. Navedeno, osim što nije sporno, proizlazi iz materijalnih dokaza pročitanih u ovom postupku.
11. Sporno je među strankama je li tužitelj na temelju pravnog posla, nasljeđivanjem i dosjelošću stekao pravo vlasništva kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sporno je poštenje pravnog prednika tužitelja, BĐ, te poštenje tužitelja, za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine, dok tuženik ARKA d.o.o. istome osporava i činjenicu posjeda predmetne nekretnine. Sporan je, nadalje, pravni učinak članka IV. ugovora o zamjeni nekretnina. Sporno je i je li tuženik ARKA d.o.o. znao za postojanje žalbe trgovačkog društva MEDIATOR d.o.o. podnesene protiv rješenja poslovni broj: Z.278/03 od 25. veljače 2004. u vrijeme zaključenja ugovora o prodaji imovine stečajnog dužnika te prouzlazi li takvo njegovo znanje iz sadržaja tog ugovora te je li isti kupnjom nekretnina stečajnog dužnika tuženik ARKA d.o.o. preuzeo imovinu opterećenu razlučnim pravima, kao i sve terete i obaveze prije otvaranja stečajnog postupka. Sporno je također je li se tuženici KONZUM d.d., FNG Property HR d.o.o., EUROHERC OSIGURANJE d.d. i ADRIATIC OSIGURANJE d.d. mogu osnovano pozivati na zaštitu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, s obzirom na to da je predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu ZVDSP bila upisana kao općenarodna imovina, odnosno sporno je dolazi li u konkretnom slučaju do odgode zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga sukladno odredbi članka 388. stavka 5. ZVDSP i jesu li u tom slučaju isti kao založni vjerovnici mogli steći odnosno naknadno ustupati založna prava na predmetnim nekretnina ako tuženik ARKA d.o.o. u vrijeme zaključenja tih ugovora nije bio vlasnik predmetne nekretnine .
12. Iz opsežne dokumentacije pregledane u ovom postupku, kako isprava dostavljenih u spis, tako i priklopljenih spisa, te ostalih izvedenih dokaza su utvrđene slijedeće činjenice.
12.1. Predmetna kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je na temelju prijavnog lista br. UP-I-932- 06/91-02/20 Zavoda za katastar nekretnina pod brojem: Z-1197/91 (s učinkom od 25. lipnja 1991.) uvrštena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] otkada su u sastavu zk. tijela II zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica], kčbr. zgr. [katastarska čestica] i kčbr. zgr. [katastarska čestica]. Prije toga je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila od 15. studenoga 1948. (Z-1257/48) upisana kao općenarodna imovina s organom upravljanja Gradskog privrednog poduzeća – uprave stambenih zgrada u [adresa], nakon čega je od 26. travnja 1955. kao organ upravljanja bio upisano poduzeće "DUB", dok je od 25. studenog 1970. (Z-1036/70) upisano poduzeće "Srđ", a nakon toga (po stupanju na snagu ZVDSP) od 11. ožujka 1998. (Z-686/98) je kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica], kčbr. zgr. [katastarska čestica] i kčbr. zgr. [katastarska čestica] upisano trgovačko društvo SRĐ d.d. budući da je ista prilikom pretvorbe procijenjena u temeljni kapital tog trgovačkog društva.
12.2. SRĐ d.d. i MEDIATOR d.o.o. su 27. lipnja 2002. zaključili sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini kojim je ugovoren prijenos nekretnina kčbr. [katastarska čestica], kčbr. zgr. [katastarska čestica], kčbr. zgr. [katastarska čestica] u cijelosti te kčbr. [katastarska čestica] u ½ dijela na MEDIATOR d.o.o., a radi osiguranja tražbine koje isti ima prema SRĐ d.d. ili će imati do iznosa od 800.000,00 EUR. Prijedlog za predmetni upis je podnesen ovom sudu 2. srpnja 2002. (Z-3233/02).
12.3. Nakon toga, a prije nego je odlučeno o upisu, 31. prosinca 2002. , je zaključen I. Dodatak tom sporazumu, kojim je došlo do izmjene iznosa osigurane tražbine (s 800.000,00 EUR na 304.363,00 EUR), roka dospijeća te predmeta prijenosa čime je SRĐ d.d. ovlastio dužnika da u zemljišnim knjigama zatraži i postigne brisanje upisa prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica], kčbr. zgr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te kčbr. zgr. [katastarska čestica] i kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti. Također su 31. prosinca 2002. zaključili ugovor o zamjeni ispunjenja kojim su ugovorili da, umjesto ispunjenja tražbine u iznosu od 3.688.683,78 kuna SRĐ d.o.o. kao dužnik daje, a MEDIATOR d.o.o. kao vjerovnik prima u vlasništvo kčbr. [katastarska čestica], kčbr. zgr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te kčbr. zgr. [katastarska čestica] i kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, čime prestaje prethodno navedena obveza dužnika. Prijedlog za uknjižbu na osnovu ovih pravnih poslova je podnesen od strane MEDIATORA d.o.o. 23. siječnja 2003. (Z.278/03).
12.4. Prije nego je donesena pravomoćna odluka povodom prijedloga za uknjižbu iz prethodnih točki, MEDIATOR d.o.o. i BĐ su 5. prosinca 2003. zaključili Ugovor o zamjeni nekretnina, na temelju kojeg je trgovačko društvo MEDIATOR d.o.o. prenio u vlasništvo predmetnu nekretninu kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] BĐ. U tom ugovoru je u točki IV. navedeno da se MEDIATOR d.o.o. obvezuje, najkasnije u roku od 12 mjeseci od dana potpisa tog ugovora, predati BĐ u vlasništvo čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a danom potpisa tog ugovora ga uvodi u neograničen posjed. Ukoliko MEDIATOR d.o.o. u navedenom roku ne ishoduje ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na ime BĐ, obvezuje se isplatiti BĐ iznos od 238.000,00 EUR.
12.5. MEDIATOR d.o.o., koji je u vrijeme zaključenja ugovora o zamjeni nekretnina predmetne nekretnine bio u posjedu kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], je BĐ uveo u "neograničeni" posjed danom potpisa ugovora o zamjeni nekretnina, što proizlazi iz teksta tog ugovora, ali isto potvrđuju i tužitelj u svom iskazu te JĐ, koji je tada bio direktor MEDIATORA d.o.o. Osim toga, u ovom postupku jedino tuženik ARKA d.o.o. tužitelju osporava da bi bio u posjedu predmetne nekretnine, međutim pregledom spisa Z- 13018/18 (Z-5372/19 i Z-1125/20) je utvrđeno da isti tužitelju u tom postupku prvotno nije osporavao da je u posjedu, već je osporavao da bi isti trajao potreban broj godina te je osporavao da bi posjed tužitelja imao kvalitetu poštenja (podnesak tog tuženika u predmetnom postupku od 6. lipnja 2019.) da bi potom istome osporio i faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini (podnesak tog tuženika u predmetnom postupku od 14. siječnja 2020.). Tužitelj, međutim, u svom iskazu jasno iskazuje da su po zaključenju ugovora ušli u posjed i na katu te zgrade napravili spavaonice, izmijenili dio pregrada, a da je to je služilo za smještaj radnika, dok su u prizemlju uredili prostor za kancelarije, kakvo je stanje i danas.
12.6. Zemljišnoknjižni predmeti pod poslovnim brojevima: Z-3233/02 i Z-278/03 su spojeni radi zajedničkog odlučivanja, te je dana 25. veljače 2004. (pod brojem: Z.278/03) dopuštena uknjižba na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je odbijen prijedlog za uknjižbu na kčbr. zgr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica],, kčbr. zgr. [katastarska čestica] i kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. O žalbama SRĐ d.d. u stečaju i MEDIATOR d.o.o. protiv navedenog rješenja je odlučivao Župani jski sud u Dubrovniku koji je 1. srpnja 2004. rješenjem pod poslovnim brojem: Gž.568/04 odbio žalbe kao neosnovane te je potvrdio pobijano rješenje te naložio brisanje zabilježbe žalbe te zabilježbe rješenja o odbijanju upisa. U odnosu na predmetnu kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] navedeno je da kako je iz zemljišne knjige razvidno da je kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju prijavnog lista iz 1991. uvrštena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a potonja čestica nije predmetom prijedloga za upis ni isprava na temelju kojih se upis predlaže, te s obzirom da kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čine jedinstvo, a svi pravni poslovi koji su suprotni načelu jedinstva nekretnine ne proizvode pravne učinke te su ništavi , uknjižba je odbijena.
12.7. Kako je tada nad SRĐ d.d. već bio otvoren stečajni postupak, to je stečajni upravitelj pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku pokrenuo postupak te je u konačnici u tom postupku ishođena pravomoćna presuda kojom je utvrđeno da su sporazum o osiguranju novčane tražbine, I. dodatak tom sporazumu te ugovor o zamjeni ispunjenja bez učinka prema stečajnoj masi SRĐ d.o.o. u stečaju te je MEDIATOR d.o.o. dužan trpjeti brisanje uknjižbe prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
12.8. ARKA d.o.o. je na temelju ugovora o prodaji imovine stečajnog dužnika SRĐ d.d. u stečaju kao cjeline (pa tako i predmetne kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) od 5. svibnja 2005., koji ugovor je potvrđen od Trgovačkog suda u Dubrovniku (rješenje broj: St.248/03 od 9. svibnja 2005.) ishodila upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime. Tuženik ARKA d.o.o. je bio upoznat da je u odnosu na kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u trenutku zaključenja tog ugovora upisana zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja pod brojem Z-2264/03 te da je pokrenut postupak radi pobijanja pravnih radnji dužnika koja je prethodila toj zabilježbi koja još nije riješena, da se pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku pod brojem: P-87/04 vodi parnica, kao i da na istoj čestici postoji upis predbilježbe prava zaloga za koju je stečajni upravitelj izjavio žalbu na rješenje Općinskog suda u Dubrovniku Z-2264/03. Protivno navodima tužitelja, iz ugovora ne proizlazi da je bio svjestan pravnog posla koji je MEDIATOR d.o.o. zaključio s BĐ, međutim isti je preuzeo imovinu stečajnog dužnika opterećenu razlučnim pravima i svim drugim teretima, kako onim upisanim u zemljišnoj knjizi, tako i onima koji nisu upisani, a nastali su prije dana otvaranja stečajnog postupka, a za koje ugovorne stranke u trenutku sklapanja ugovora ne znaju te je u ugovoru između ostalog navedeno da isti preuzima i žalbeni postupak koji je u tijeku, a odnosi se na postupak koji se vodi po žalbi podnesenoj na rješenje broj: Z.278/03 od 25. veljače 2004. kojim je MEDIATORU d.o.o. dopušten upis prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], mada iz pregledanih priklopljenih spisa proizlazi da je o toj žalbi odlučeno još 1. srpnja 2004.
12.9. BĐ je preminuo **.**.2010., a pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Anđelka Stanića kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj O.526/10 UPP/OS-73/10 je utvrđeno da njegovu ostavinsku imovinu čini izvanknjižno pravo vlasništva kčbr. zgr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s tim da je navedena imovina na temelju zakona te nakon zaključenog sporazuma o diobi ostavine pripala tužitelju HĐ.
13. Tužitelj se u tužbi poziva na stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, dosjelošću i nasljeđivanjem.
13.1. Odredbom članka 115. stavka 1. i 2. ZVDSP propisano je da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Na temelju pravnoga posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu. Odredbom članka 119. stavka 1. ZVDSP je propisano da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Odredbom članka 120. stavka 1. ZVDSP je propisano da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Odredbom članka 122. stavka 1. i 2. ZVDSP je propisano da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Odredbom članka 123. ZVDSP je propisano da stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti (stavak 1.). Odredbom članka 125. ZVDSP je propisano da kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva (stavak 1.). Brisanje upisa vlasništva osobe iz stavka 1. tog članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecateljica nije postupila u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopila pravni posao s otuđivateljem znala da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva (stavak 2.). Odnos otuđivatelja s osobama s kojima je sklopio pravne poslove, ali one nisu stekle vlasništvo nekretnine, uređuju obveznopravna pravila (stavak 3.).
13.2. Odredbom članka 128. stavka 1. ZVDSP je propisano da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.
13.3. Odredbom članka 159. ZVDSP je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nepokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godine neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nepokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Odredbom članka 160. ZVDSP propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.
13.4. Odredbom članka 388. stavka 5. ZVDSP je propisano da se zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga određena tim Zakonom neće primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2017., ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je taj Zakon stupio na snagu.
14. U ovom postupku je utvrđeno da MEDIATOR d.o.o. nikada nije ishodio upis prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to stoga što je ugovorom o zamjeni ispunjenja ugovoren prijenos čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali ne i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao nekretnine na kojoj je predmetna čest. zgr. izgrađena i na koju je uvrštena prijavnim listom za zemljišnik provedenim pod brojem: Z-1197/91, što je protivno načelu prava jedinstva nekretnina, a što predmetni pravni posao čini ništetnim u pogledu kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Osim toga, presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-209/07 (ranije P-87/04) je utvrđeno da su utvrđeni bez pravnog učinka prema stečajnoj masi SRĐ d.d. u stečaju sporazum o osiguranju novčane tražbine, dodatak I. tom sporazumu i ugovor o zamjeni ispunjenja. Kako MEDIATOR d.o.o. nije ishodio upis prava vlasništva kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnu knjigu, isti nije ispunio obvezu iz ugovora o zamjeni nekretnina na temelju koje je trebao BĐ predati u vlasništvo čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno u tom roku ishodovati ispravu podobnu za prijenos vlasništva, zbog čega ni BĐ nije mogao ishoditi upis vlasništva te nekretnine u zemljišnu knjigu, što je jedna od kumulativno propisanih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla (modus). Time ni MEDIATOR d.o.o. kao pravni prednik BĐ, niti BĐ nisu stekli pravo vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla, jer je pravo vlasništva na temelju pravnog posla stječe upisom u zemljišnu knjigu. Osim toga, kako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-87/04 utvrđeno da su bez pravnog učinka prema stečajnoj masi SRĐ d.d. u stečaju Sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretninama od 27. lipnja 2002. , Dodatak I. tom sporazumu i ugovor o zamjeni ispunjenja od 31. prosinca 2002. tako je pravni temelj MEDIATORA d.o.o. za stjecanje prava vlasništva kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] otpao (s učinkom ex tunc jer se radi o poništenju predmetnih pravnih poslova) . Nije osnovano pozivanje tužitelja na činjenicu da se predmetna presuda ne odnosi na kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je ista bila predmetom pravnih poslova čiji se učinak preispitivao u tom postupku, bez obzira što ista nije izrijekom navedena u točki II. presude. Ovo stoga što je uknjižba iste odbijena, pa nije bilo potrebe osnivanja zemljišnoknjižnih učinaka u pogledu te nekretnine, kako to pravilno navodi tuženik ARKA d.o.o.
15. Iz ugovora o zamjeni nekretnina proizlazi da je MEDIATOR d.o.o. na dan potpisa tog ugovora 5. prosinca 2023. bio u posjedu kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-87/04 je donesena 18. svibnja 2004., dok je postala pravomoćna 2. studenoga 2007. S druge strane, Županijski je sud u Dubrovniku svojim rješenjem poslovni broj: Gž.568/04 potvrdio rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Z.278/03 od 25. veljače 2004. kojim je odbijena uknjižba MEDIATORU d.o.o. na kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dana 1. srpnja 2004. navodeći da je taj pravni posao protivan načelu jedinstva nekretnina, pa je u tom smislu ništetan u pogledu kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz ugovora o zamjeni nekretnina nedvojbeno proizlazi da su ugovorne stranke u isti unijele uglavak koji se odnosi na ishođenje isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva te nekretnine na ime BĐ, za što je ugovoren rok od 12 mjeseci od potpisa tog ugovora, te su ujedno ugovorile posljedicu neispunjenja ove ugovorne obveze, odnosno u tom slučaju se MEDIATOR d.o.o. obvezao BĐ isplatiti iznos od 238.000,00 EUR. Uvrštenje ovakvog uglavka u ugovor o zamjeni nekretnina upućuje na zaključak da su ugovorne stranke u vrijeme potpisivanja tog ugovora bile svjesne da MEDIATOR d.o.o,, iako tvrdi da je vlasnik kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik iste, što znači da je BĐ imao svijest o tome da, iako je stupio u posjed predmetne nekretnine, postoji mogućnost da uknjižba njegovog pravnog prednika neće proći. S obzirom na to da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari , a posjed BĐ, u svakom slučaju protekom ugovorenih 12 mjeseci u kojem mu je MEDIATOR d.o.o. bio obvezan ishoditi upis u zemljišnoj knjizi, što nije napravio jer to nije ni mogao napraviti s obzirom da je uknjižba još ranije odbijena, a nad SRĐ d.d. je tada već otvoren stečajni postupak, postao nepošten jer je isti već u trenutku potpisa tog ugovora bio svjestan i morao biti svjestan da je mogućnost njegove uknjižbe uvjetovana uknjižbom njegovog pravnog prednika. Uostalom, sam tužitelj iskazuje kako su pregovore s MEDIATOROM d.o.o. u pogledu ugovora o zamjeni nekretnina vodili njegov otac i odvjetnica ĆĐ s predstavnicima MEDIATORA d.o.o., te da je upravo ĆĐ iz nekog razloga rekla ocu da će se u ugovor staviti predmetni iznos od 238.000,00 EUR radi sigurnosti, ne sjeća se je li mu otac govorio za zemljišnoknjižno stanje koje je bilo u vrijeme potpisa ugovora, ali navodi kako je otac provjerio s odvjetnicom i da je to već bilo od Mediatora jer su oni to već tada koristili. Nije mu poznato ni je li se njegov otac pokušao uknjižiti jer su to vodili njegov otac i odvjetnica ĆĐ. S obzirom na takve navode, jasno je da je pok. BĐ prilikom zaključenja ovog ugovora i njegove realizacije savjetovala odvjetnica, koja je i sugerirala da se u ugovor unese odredba članka IV. ugovora o zamjeni. Nije životno ni logično da ista ne bi pok. BĐ objasnila zbog čega se takva odredba unosi, odnosno da isti ne bi bio upoznat sa značenjem i pozadinom unošenja takve odredbe, a dovodeći u vezu sadržaj te odredbe sa tadašnjem zemljišnoknjižnim stanjem, potpuno je jasno da je predmetna odredba unesena u ugovor kao sredstvo sigurnosti BĐ, ako uknjižba MEDIATORA d.d. iz bilo kojeg razloga ne uspije, a s obzirom da je nad SRĐ d.d. 2003. otvoren stečaj, isto također ukazuje na to da su ugovaratelji bili svjesni da će, u slučaju da uknjižba MEDIATORA d.o.o. ne uspije, biti onemogućeni daljnjim pregovorima s tim društvom ipak ishoditi predmetnu uknjižbu. Kako je BĐ najkasnije 5. prosinca 2004., kada je već znao ili u najmanju ruku mogao znati, da se neće uspjeti upisati kao vlasnik kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], njegov posjed od tada postaje nepošten. S obzirom na navedeno, a uzimajući u obzir predmetnu odredbu ugovora o zamjeni nekretnina, BĐ je mogao, nakon što mu MEDIATOR d.o.o. nije osigurao upis u zemljišnu knjigu, zahtijevati od istoga isplatu iznosa od 238.000,00 EUR. S obzirom da je posjedu BĐ nedostajalo poštenje, da prije nego je isti postao nepošteni posjednik nije prošlo dovoljno vremena u kojem je držao predmetnu nekretninu kao samostalni posjednik (čak ni kada se tome pribroji posjed MEDIATORA d.o.o.), a nepošteni posjednik ne može steći pravo vlasništva dosjelošću ma koliko vremena posjedovao nekretninu, tako BĐ nije stekao predmetnu nekretninu dosjelošću.
16. Što se tiče tužitelja, koji tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao kao izvanknjižno vlasništvo nasljeđivanjem BĐ, nužno je istaknuti da se u ovom slučaju radi o stupanju u poziciju ostavitelja u pogledu posjeda kao faktične vlasti. Naime, pojam ostavine je u tom smislu širi od pojma imovine jer se naslijediti može i posjed neke stvari. Kako je BĐ bio u posjedu predmetne nekretnine (bez obzira što nije bio pošten posjednik, on je bio u faktičnoj vlasti predmetne nekretnine), njegov posjed je nasljeđivanjem prešao na tužitelja. Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva čak i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne, ako je nasljednik to znao ili morao znati. Poštenje se predmnijeva, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Zaključak je ovog suda da tuženici u ovom postupku nisu uspjeli dokazati da je tužitelj, kao nasljednik pok. BĐ, znao ili morao znat i za nepoštenje svog pravnog prednika. Naime, sam tužitelj u svom iskazu navodi da su u zaključenju ugovora o zamjeni nekretnina sudjelovali njegov pok. otac i pok. ĆĐ te da su razgovarali s nekim iz Mediatora i to baš s JĐ, a misli i s njihovim pravnikom jer su oni to već tada koristili. Navodi i da se ne sjeća da bi mu otac govorio o tome kakvo je zemljišnoknjižno stanje u vrijeme potpisa ugovora, ali navodi da je otac provjerio s odvjetnicom i da je to već bilo od Mediatora, a navodi i da on nije bio svjestan važnosti i situacije kakva je bila vezano za ovo s obzirom da je otac o tome razgovarao s odvjetnicom ĆĐ. Nije mu poznato da se pred Trgovačkim sudom vodio postupak vezano za ranije ugovore zaključene između Srđ d.d. i Mediator d.o.o., ali smatra da otac sigurno ne bi bio kupovao nešto za što nije bio siguran. Navodi i da oni to od prvog dana koriste, zgrada ima poseban ulaz i da nitko nikada nije tražio da to vrate ili da nije njihovo, a saznanja o tome da je tuženik Arka d.o.o. uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine, ima otprilike otprije 7 godina kada je odvjetnik Missoni njemu rješavao nešto vezano za imovinu pa tako i za ovo. Iskaz tužitelja u ovom dijelu se ocjenjuje uvjerljivim i vjerodostojnim, a životno je da tužitelj sam nikada nije preispitivao da je njegov otac vlasnik ove nekretnine s obzirom na njihov dugogodišnji posjed te s obzirom da je u posjedu isprava iz kojih proizlazi da je pok. BĐ platio porez za promet predmetnom nekretninom. Osim toga životno je i da je isto saznao tek po smrti svog oca kada je uostalom s ostalim nasljednicima zaključio sporazum na temelju kojeg mu je pripala ova nekretnina. Međutim kada tužitelj navodi da je za osobu stečajnog upravitelja saznao tek kada je krenuo ovaj postupak, da se radi o gospodinu SĐ s kojim je čak i razgovarao vezano za predmetnu nekretninu, a koji mu je rekao da nikada nije bilo ni upitno da je predmetna nekretnina od BĐ te da je isto navodio i u stečajnom postupku, u tom dijelu njegov iskaz nije uvjerljiv, upravo stoga što je isti u suprotnosti s materijalnim dokazima u spisu i to s Ugovorom o prodaji imovine stečajnog dužnika kojeg je s ARKA d.o.o. za SRĐ d.d. u stečaju zaključio upravo stečajni upravitelj SĐ, a predmet tog ugovora je i predmetna kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, nije uvjerljivo da bi SĐ tužitelju rekao da nikad nije bilo upitno da je kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od Obuljena, te da je isto navodio u stečajnom postupku, kada je isti taj stečajni upravitelj potpisao ugovor na temelju kojeg je ista ta nekretnina u stečajnom postupku prodana tuženiku ARKA d.o.o. Međutim, isto nije ni bitno jer i sam tužitelj iskazuje da je s SĐ razgovarao tek kada je krenuo ovaj postupak. Kako je sud zaključio da tuženici u ovom postupku nisu doveli u sumnju poštenje samog tužitelja koji je naslijedio poziciju posjednika kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od pok. BĐ, tako je trebalo ispitati ostale pretpostavke koje moraju biti ispunjene kako bi se pravo vlasništva steklo dosjelošću. Za stjecanje prava vlasništva „redovnom“ dosjelošću, u situaciji kada je posjed kvalificiran , potrebno da se nekretnina posjeduje neprestano za vrijeme od 10 godina, a 20 godina kada posjed nije zakonit ni istinit, već je samo pošten. Kako je već ranije obrazložen zaključak ovog suda da pok. MĐ nije bio pošteni posjednik, zbog čega ne može doći do pribrajanja vremena u kojem je isti predmetnu nekretninu posjedovao s vremenom u kojem je posjeduje tužitelj, ističe se da je pok. BĐ preminuo **.**.2010. od kojeg dana počinje teći rok za stjecanje nekretnine dosjelošću tužitelju. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je prije otprilike 7 godina saznao da je kao vlasnik predmetne nekretnine uknjižena treća osoba kada je krenuo u postupke radi upisa predmetne nekretnine na svoje ime. Iz spisa Z13018/18 (Z-5372/19, Z- 1125/20) proizlazi da je tužitelj 14. studenoga 2018. podnio prijedlog za pokretanje pojedinačnog postupka iz kojeg je proizašao ovaj postupak koji je pak pokrenut podnošenjem tužbe dana 12. ožujka 2020. Iz navedenog proizlazi da od 16. travnja 2010. do 14. studenoga 2018. nije protekao ni rok od 10 godina koji je rok propisan kao uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u slučaju da je posjed tužitelja kvalificiran , a taj rok nije protekao ni do dana podnošenja ove tužbe 12. ožujka 2020. pa se sud nije upuštao u ispitivanje je li njegov posjed zakonit i istinit, pored utvrđene činjenice da je njegov posjed u najmanju ruku pošten. Slijedom navedenog, tužitelj, iako je naslijedio posjed predmetne nekretnine, da bi isti stekao pravo vlasništva ove nekretnine, bilo je potrebno da se ispune uvjeti za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine na temelju zakona, dosjelošću, a kako njegov posjed nije trajao najmanje zakonom određeno vrijeme za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, tako isti nije stekao pravo vlasništva kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ni na temelju zakona.
17. Preostalo je još samo utvrditi je li osnovan zahtjev tužitelja za brisanje tuženika ARKA d.o.o. i upisa tužitelja na predmetnoj nekretnini po osnovi dvostrukog otuđenja. Naime, tužitelj u tužbi navodi da su i MEDIATOR d.o.o kao pravni prednik tužitelja i tuženik ARKA d.o.o. sklopili sa SRĐ d.d. kao otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine. Prvi je takav pravni posao sa SRĐ d.d. zaključio MEDIATOR d.o.o. , i to 2002. godine, dok je ARKA d.o.o. takav pravni posao zaključila 2005., međutim ARKA d.o.o. je za razliku od MEDIATORA d.o.o. ishodila upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu. Tužitelj tvrdi da tuženik ARKA d.o.o. u vrijeme kada je zatražila predmetni upis nije bila u dobroj vjeri, odnosno da je isti znao i mogao znati da je predmetna nekretnina već bila valjano otuđena, a tijekom postupka ukazuje i na činjenicu da je u vrijeme ishođenja upisa bila odgođena zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga. Međutim, tužitelj u ovom postupku nije uspio dokazati da tuženik ARKA d.o.o. u vrijeme ishođenja upisa nije bila u dobroj vjeri, odnosno da je znala da je predmetna nekretnina valjano otuđena MEDIATORU d.o.o. (koji je istu otuđio BĐ) koji su stupili u samostalni posjed te nekretnine. Ovo stoga što je u vrijeme kada je tuženik ARKA d.o.o. zaključio ugovor o prodaji imovine stečajnog dužnika već bila pravomoćno odbijena uknjižba MEDIATORA d.o.o. za predmetnu nekretninu, a iako je isti zaključio ugovor sa znan jem da je u tijeku postupak pred Trgovačkom sudom u Dubrovniku pod poslovnim brojem: P-87/04 (kasnije P-209/07) tada je već bila u tom postupku donesena prvostupanjska presuda (18. svibnja 2004.) kojom je utvrđeno da su pravni poslovi zaključeni između MEDIATOR d.o.o. i SRĐA d.d., a predmetom kojih je i predmetna nekretnina , gube pravni učinak prema stečajnoj masi. U tom trenutku, iako svjestan da se u pogledu valjanosti predmetnog otuđenja već vodi postupak pred sudom, svjestan je i toga da se ispituje valjanost takvog pravnog posla, a kako je naknadno i potvrđena presuda kojom su utvrđeni bez učinka prema stečajnoj masi SRĐ d.d. u stečaju pravni poslovi kojima je predmetna nekretnina otuđena u korist MEDIATOR d.o.o., tako je u odnosu na MEDIATOR d.o.o. otpala valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva, odnosno isti više nema valjani pravni temelj za upis u zemljišnu knjigu. Osim toga, u ovom postupku nije dokazano da bi tuženik ARKA d.o.o. u trenutku upisa znao da je MEDIATOR d.o.o. ranije dalje raspolagao predmetnom nekretninom u korist BĐ. Prema tome, čak i uzimajući u obzir suspenziju odredbi kojima se štiti povjerenje u istinitost i potpunost zemljišne knjige (1. siječnja 2017.), pravni prednik MEDIATOR d.o.o. tada više nema valjan temelj za upis, odnosno predmetna nekretnina nije valjano otuđena MEDIATORU d.o.o., slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za pobijanje upisa ARKA d.o.o. kao vlasnika predmetne nekretnine, posebno kada se isto dovede u vezu s odredbom članka IV. ugovora o zamjeni nekretnina, tumačenjem kojeg je zaključeno da je BĐ protekom roka od 12 mjeseci od zaključenja tog ugovora, u kojem roku MEDIATOR d.o.o. nije ispunio svoju obvezu ishođenja BĐ isprave podobne za upis u zemljišnu knjigu.
18. Nadalje, nije bez značaja ni to da sam tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje prava vlasništva kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim tužitelj gubi iz vida da je predmetna nekretnina uvrštena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s kojom čini jedinstvo, pa iz istog onog razloga zbog kojeg pravni prednik tužitelja MEDIATOR d.o.o. nije uspio ishoditi uknjižbu prava vlasništva te nekretnine (jer je pravni posao koji mu je bio temelj stjecanja je bio protivan načelu jedinstva nekretnine te u tom smislu ništetan), ne bi tužitelj ni u ovom postupku uspio s upisom prava vlasništva na kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja s kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini jedinstvo jer je ovakav tužbeni zahtjev također protivan načelu jedinstva nekretnine. Nije pritom odlučno to je li ova kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja zasebnu nekretninu s posebnim pristupom iz Ulice Vladimira Nazora 2A kada ista u zemljišnoknjižnom smislu predstavlja jedinstvo s kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je stoga, da bi uopće mogao uspjeti s tužbenim zahtjevom, kad bi bile ispunjene druge pretpostavke, što u ovom slučaju prema zaključku ovog suda nisu, prethodno ishoditi rješenje o utvrđenju građevne čestice za predmetnu kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te na temelju istoga izvršiti parcelaciju (cijepanje) kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od koje bi se formirala posebna građevna parcela u sastavu koje bi bila predmetna zgrada te zemljište koje služi za redovnu uporabu te zgrade, što isti nije napravio, pa bi njegov tužbeni zahtjev u I. točki i iz tog razloga bio neosnovan.
19. Zaključno, treba naglasiti kako i sud u potpunosti uvažava da tužitelj predmetnu nekretninu doživljava kao dio svoje obiteljske ostavštine, kao svoju imovinu i svoje vlasništvo, jer je tužitelj u takvom uvjerenju nakon ovoliko godina neometanog korištenja predmetne nekretnine s obzirom na sve opisane okolnosti oko "stjecanja" ove nekretnine, što je životno potpuno razumljivo i prihvatljivo. Međutim, sud mora odluku temeljiti na zakonu, a u ovom slučaju to znači ispitati jesu li ispunjene zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva. Budući da u konkretnom slučaju takve pretpostavke nisu ostvarene, sud je, neovisno o životnoj razumljivosti i uvažavanju tužiteljeva stajališta i odnosa prema ovoj nekretnini, dužan zaključiti da tužitelj nije stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, iz svih ranije iznesenih razloga.
20. Što se tiče preostalih tužbenih zahtjeva, kako je utvrđeno da je tužbeni zahtjev u točki I. neosnovan, tako su posljedično neosnovani i preostali tužbeni zahtjevi. Međutim, za napomenuti je i kako je tijekom postupka pregledan povijesni slijed upisa u zemljišnu knjigu za predmetnu kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je utvrđeno da su založna prava ranije uknjižena pod brojem: Z-6207/14, Z-5272/15 i Z-5273/15 brisana prije zaključenja glavne rasprave slijedom čega tuženi FNG NEKRETNINE d.o.o., EUROHERC OSIGURANJE d.d. i ADRIATIC OSIGURANJE d.d., iako su u trenutku podnošenja tužbe bili pasivno legitimirani, u trenutku zaključenja glavne rasprave više nije upisana zabilježba koje tužitelj predlaže brisati.
21. Tuženik FNG Property HR d.o.o. je u odgovoru na tužbu predlagao da se tužbeni zahtjev pod točkom I. odbaci ističući prigovor presuđene stvari, i to jer je tužitelj u pojedinačnom ispravnom postupku vođenom pred ovim sudom pod brojem: Z -1125/2020 koji je prethodio ovoj tužbi, priznao da je tuženik ARKA d.o.o. isključivi vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i svih objekata koji su na toj nekretnini izgrađeni, a u kojem je postupku utvrđeno da se predmetna nekretnina nalazi upravo na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] . Navodi da je sudska nagodba (priložena tom spisu) kojom je tužitelj priznao vlasništvo na predmetnoj nekretnini tuženiku ARKA d.o.o. izjednačena s pravomoćnom presudom. Pregledom spisa poslovni broj: Z-13018/18 (Z-5372/19, Z-1125/20) je utvrđeno da su predmet sudske nagodbe na koju se poziva taj tuženik, a koja je zaključena u parničnom postupku poslovnog broja: P-2431/15 11. prosinca 2015. bila dva montažna građevinska objekta koji se nalaze na dijelovima kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na manjem dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema nalazu vještaka Mija Penda od 19. lipnja 1997., a radi se o objektima različitima od predmetne kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je uostalom jasno i iz teksta izvansudske nagodbe zaključene između HĐ, TONIKOM d.o.o. i ARKA d.o.o. koja je prethodila zaključenju predmetne sudske nagodbe. Sukladno navedenome, ne radi se o presuđenoj stvari te je slijedom navedenoga o tužbenom zaht jevu donesena meritorna odluka.
22. Sud nije izveo ostale dokaze koje su stranke predlagale izvesti u ovom postupku jer isto nije smatrao nužnim, a s obzirom da su pravno-relevantne činjenice utvrđene na temelju već izvedenih dokaza, pa bi svako daljnje izvođenje dokaza dovelo do odugovlačen ja ovog postupka.
23. S obzirom na navedeno, trebalo je tužbeni zahtjev u svim točkama odbiti kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.
24. Odluku o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška, sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, dalje u tekstu: ZPP) kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud je ocjenjujući osnovanost zatraženih troškova vodio računa da se priznaju samo oni troškovi koji su bili nužni za uspješno vođenje parnice, a sve u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP.
24.1 Sukladno citiranim odredbama sud je tuženiku ARKA d.o.o. priznao pravo na naknadu troškova ovog postupka u visini odmjerenoj prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023) i vrijednosti predmeta spora koja je određena na pripremnom ročištu. Tom tuženiku su prema ocjeni suda osnovano nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to troška sastava odgovora na tužbu (1 x 1498 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 3. studenoga 2022. i 5. studenoga 2024. na kojem se je raspravljalo o predmetu spora (2 x 1498 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave održanima 31. siječnja 2025. i 13. veljače 2026. na kojem se je raspravljalo o predmetu spora (2 x 1498 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i sukladno Tbr. 42. Tarife pripadajući PDV od 25% ukupno iznosi 18.725,00 EUR EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.
24.2 Sukladno citiranim odredbama sud je tuženiku FNG Property HR d.o.o. priznao pravo na naknadu troškova ovog postupka u visini odmjerenoj prema odredbama Tarife i vrijednosti predmeta spora koja je određena na pripremnom ročištu. Tom tuženiku su prema ocjeni suda osnovano nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to troška sastava odgovora na tužbu (1 x 1498 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 3. studenoga 2022. i 5. studenoga 2024. na kojem se je raspravljalo o predmetu spora (2 x 1498 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave održanima 31. siječnja 2025. i 13. veljače 2026. na kojem se je raspravljalo o predmetu spora (2 x 1498 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od dana 9. studenoga 2022. (1 x 1498 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i sukladno Tbr. 42. Tarife pripadajući PDV od 25% iznosi 22.470,00 EUR. Istome nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 24. studenoga 2022. (2.996,00 EUR uvećano za PDV), 15. prosinca 2023. (2.996,00 EUR uvećano za PDV), 5. ožujka 2024. (50,00 EUR uvećano za PDV) i 12. lipnja 2024. (50,00 EUR) jer isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice jer je tuženik svoja shvaćanja i stavove iznesene u pojedinim podnescima mogao iznijeti te ih je iznio na ročištima održanim u ovom postupku (trošak kojih mu je priznat), te jer se radi o požurnicama za postupanje suda , a nije mu priznat ni trošak pristupa na ročište za objavu presude na koje nije pristupio . Također mu nije priznat ni trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 663,61 EUR jer obveza plaćanja troška pristojbe za odgovor na tužbu nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka i to za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke.
22.1. Sukladno citiranim odredbama sud je tuženicima EUROHERC OSIGURANJE d.d. i ADRIATIC OSIGURANJE d.d. priznao pravo na naknadu troškova ovog postupka u visini odmjerenoj prema odredbama Tarife i vrijednosti predmeta spora koja je određena na pripremnom ročištu. Tim tuženicima su prema ocjeni suda osnovano nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to troška sastava odgovora na tužbu (1 x 1498 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 3. studenoga 2022. na kojem se je raspravljalo o predmetu spora (1 x 1498 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave održanom 13. veljače 2026. na kojem se je raspravljalo o predmetu spora (1 x 1498 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i sukladno Tbr. 42. Tarife pripadajući PDV od 25% iznosi 11.235,00 EUR. Istome nije priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištu od 25. studenoga 2025. jer ročište u ovom postupku nije održano na naznačeni datum, dok punomoćnik ovih tuženika nije prisustvovao ročištima održanima 5. studenoga 2024. i 31. siječnja 2025. (ako bi se radilo o omašci u pisanju datuma). Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV. izreke. Odluka o osnovi i visini zateznih kamata koje teku na dosuđeni trošak donesena je primjenom čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a.
23. Slijedom svega iznesenoga, odlučeno je kao u izreci.
U Dubrovniku 23. ožujka 2026.
Sutkinja
Mirna Franić Rapajić
Uputa o pravnom lijeku:
1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.
2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.
3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,
2. Tuženicima po punomoćnicima
