R1 Ob-2595/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Valentini Vedrina Parlov, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB: 52966791065, Područni ured Donja Stubica, Donja Stubica, Starogradka 3, protiv I.-protustranke GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], Samci, Samci 27, II.-protustranke RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz sudjelovanje mlt. KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po posebnoj skrbnici UR iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi mjere nadzora nad osobnim odnosima, 23. ožujka 2026.

r i j e š i o je

I. Mijenja se odluka o ostvarivanju osobnih odnosa određena u točki II. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P Ob-389/24-54 od 10. ožujka 2015., izmijenjena ovosudnim rješenjem R1 Ob-2332/2025-3 od 17. listopada 2025., produljuje se nazor stručne osobe imenovane od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Donja Stubica nad ostvarivanjem osobnih odnosa mlt. KR, OIB: [osobni identifikacijski broj] s njegovim ocem RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], te će se osobni odnosi ostvarivati pod nadzorom stručne osobe ostvarivati:

- jednom tjedno, četvrtkom, u vremenu od 18:00 do 20:00 sati, u kućanstvu oca, na način da majka dovodi dijete k ocu i dolazi po njega po završetku osobnih odnosa.

II. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava ovrhu.

Obrazloženje

1. Nastavno na ovosudnu presudu poslovni broj P Ob-389/24-54 od 10. ožujka 2015. kojom su u točki II. osobni odnosi mlt. djeteta KR s ocem RR Bezikom određeni pod nadzorom stručne osobe koju je imenovao Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Donja Stubica, te ovosudno rješenja R1 Ob-2332/2025-3 od 17. listopada 2025., kojim je izmijenjen termin ostvarivanja tako određenih osobnih odnosa, Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Donja Stubica je podneskom od 13. studenoga 2025., sukladno odredbi čl. 125. st. 3. u vezi s čl. 124. st. 4. Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje ObZ) dostavio ovome sudu izviješće sa stručnom procjenom.

1.2. Iz izviješća slijedi kako su prethodno započinjanju mjere, roditelji i mlt. dijete 20. svibnja 2025. upoznati s načinom provođenja mjere. Majka PR je tom prilikom navela kako je mlt. KR premali za ispitivanje te kako neće htjeti razgovarati sa stručnom radnicom, slijedno čemu joj je pojašnjeno kako se ne radi o ispitivanju djeteta već o razgovoru i upoznavanju djeteta s mjerom ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom sukladno kronološkoj dobi djeteta. Navodi se kako se potom stručna radnica predstavila i upoznala se s mlt. KR, pri čemu da se dijete bez poteškoća odvojio od majke i pošao u drugu prostoriju na razgovor koji je obavljen uz igru. KR navodi kako ima 5 godina i ne ide u vrtić. Kod kuće je i voli se puno igrati. Majku opisuje u pozitivnim terminima i navodi da ju često „zajebava“, a kroz daljnji razgovor da zna nekada biti zločest i neposlušan prema mami. Upitan za oca, KR navodi da je isti na poslu i da stanuje s njima, a upitan za ime oca navodi da se zove G (majčin partner). Potom je upitan za tatu RR i KR navodi da ga se sjeća, no odmah, bez upita, iznosi da neće ići k njemu. Upitan za razloge, KR navodi da ga je tata RR špotao i udario kada mu je potrgao punjač. KR je na primjeren način i u skladu s njegovom dobi objašnjeno da će osobne odnose s ocem RR ostvarivati u kućanstvu oca uz prisutnost voditeljice mjere te mu je objašnjen način provođenja mjere. U skladu s dobi objašnjene su mu dužnosti voditelja mjere te da će se u slučaju potrebe tijekom ostvarivanja osobnih odnosa moći istoj slobodno obratiti. Upitan da li mu je u redu da se viđa s ocem i da li je na isto spreman, KR navodi da je.

1.3. Nadalje, iz izvješća voditeljice mjere je uočeno da se osobni odnosi djeteta i oca, kada se realiziraju, odvijaju u primjerenoj atmosferi, uz vidljivu međusobnu bliskost i spontanu interakciju. Mlt. KR tijekom susreta pokazuje opuštenost, samoinicijativno traži fizički kontakt i utjehu oca te sudjeluje u zajedničkim aktivnostima, a nakon susreta, pri povratku majci ne pokazuje znakove uznemirenosti. Voditeljica mjere nije uočila elemente ponašanja kod oca koji bi upućivali na aktualno nasilje, neprimjereno postupanje ili ugrozu za dijete tijekom susreta. U svojim izvješćima voditeljica za oca RR navodi da je na početku mjere redovito upozoravan da ne smije pred djetetom komentirati majku i njezine postupke u negativnom kontekstu, a kao postignut ishod mjere navodi da je otac naučio provoditi vrijeme s djetetom u konstruktivnoj igri i ne komentirati majku u negativnom kontekstu pred djetetom. Majka u svojim izjavama pak naglasak stavlja na događaje iz prošlog razdoblja zajedničkog života roditelja, pri čemu ističe i epizodu fizičkog kažnjavanja djeteta nakon razdvajanja roditelja, a što je i bio jedan od razloga za predlaganje mjere nadzora nad osobnim odnosima. Uvidom u izvješća voditeljice mjere, tijekom provođenja mjere nisu uočene okolnosti koje bi upućivale na rizik od ponavljanja sličnog ponašanja. Voditeljica mjere za dijete navodi kako se ponekad čini da s namjerom čini neku nepodopštinu i onda prati kako će otac reagirati, a da je otac pokazao strpljenje u situacijama kada se dijete neprimjereno ponašalo (psovanje, namjerno mokrenje po prostoriji kupaonice, udaranje, izazivanje oce izjavama „ti si RR“- „ti nisi moj tata“, „kaj buš sad napravil“. Majka kroz čitavo vrijeme provođenja mjere u komunikaciji sa voditeljicom mjere i Zavodom kontinuirano izražava nepovjerenje prema ocu navodeći zabrinutost za djetetovu sigurnost, iako tijekom provođenja mjere nisu utvrđeni elementi koji bi potvrdili njezine navode o aktualnoj ugrozi te iako je od strane voditeljice mjere tijekom samih susreta, a nakon istih, informirana o tijeku susreta i ponašanju djeteta. Također, voditeljica mjere uočava kako majka kontinuirano izjavljuje da se dijete igra s voditeljicom mjere te da je svaki puta ispravljena riječima da se KR igra sa svojim ocem. Dalje, voditeljica uočava da majka vlastita negativna iskustva u partnerskom odnosu s ocem prepričava u prisutnosti djeteta, iako je u više navrata uredno zamoljena i upozorena da to ne radi, kao i da majka kontinuirano ponavlja da KR neće htjeti ići na druženje s ocem, da ga boli trbuh, da mu je vruće i slično, u odnosu na što voditeljica mjere navodi kako smatra da je dijete pod utjecajem negativnog iskustva majke i njezine obitelji sa RR. Mlt. KR je tijekom susreta povremeno koristio psovke i neprimjeren rječnik u odnosu na oca poput - „jedi govna, „idi u pi… materinu i sl.“, a povremeno je pokazivao i prkosno ponašanje u vidu udaranja, pokazivanja srednjeg prsta, namjernog mokrenja po podu. Majka je po informiranju o istome, takvo ponašanje djeteta pripisala utjecaju vršnjaka ili negativnom utjecaju koje ostvarivanje osobnih odnosa ima na dijete. Uz to je iznosila kako je nakon početka susreta s ocem, mlt. KR počeo mokriti u krevet i loše spavati te imati noćne more, što se prema njenim riječima na pregledu psihijatra događa od svibnja 2025. Stručni tim Zavoda u odnosu na navedeno iznosi i kako je uvidom u dokumentaciju Područnog ureda vidljivo da je dječak neprimjeren rječnik koristio na razgovoru u Područnom uredu i prije početka ostvarivanja osobnih odnosa s ocem, kao i da se majka tijekom obrade u sudskom postupku radi određivanja mjere nadzora nad osobnim odnosima u travnju 2024. također žalila da KR povremeno mokri u krevet i da je imao noćne more, a što je tada pripisivala negativnom utjecaju od strane oca djeteta. Dalje se u izvješćima voditeljice mjere navodi kako majka od prvog susreta navodi da je dijete u otporu i da neće htjeti izići iz auta, što se nije pokazalo točnim. Dječak u dva navrata nije htio izaći iz auta, kada ga je majka izvadila iz auta i predala voditeljici mjere u naručje. Dječak je vrlo kratko plakao te ga je voditeljica mjere odnijela do oca koji ga je smirio. Voditeljica navodi kako navedeno protestiranje nije niti u jednom trenutku trajalo dulje od 3-5 minuta, a da je ostale na ostale susrete dijete samostalno u par navrata na poticaj voditeljice izašlo iz auta i provelo vrijeme u igri s ocem. Voditeljica u mjesečnim izvješćima navodi kako je primjerice na početku jednog od susreta KR, gledajući u majku, s osmjehom rekao da ne želi ići kod oca, dok je istodobno bio smiren i bez znakova straha. U svim situacijama, izuzev jedne kada je KR kratko pozdravio oca i vratio se majci te susret nije realiziran, po dolasku kod oca dječak se vrlo brzo uključio u igru i pokazivao je veselje. Unatoč početnim odbijanjima i verbalizaciji poput „ti nisi tata“ ili „moj tata je G“, dječak se tokom susreta ponašao opušteno, rado se uključivao u igru s ocem, tražio je fizički kontakt i grlio je oca te je tražio da ga otac nosi i tješi u situacijama nelagode kao primjerice kada se dječak udario. Uz navedeno, u dva navrata dječak nije pokazivao volju za završavanjem susreta, već je htio da susret traje duže. Također je u više navrata zabilježeno kako majka pred djetetom iznosi negativne komentare i sumnje u kvalitetu susreta poput „njemu ni prošli put nije bilo lijepo kod oca“, „vidjet ćemo što će biti po noći“, „ KR više neću moći nagovoriti da dođe“, čime se kod djeteta potencira dojam da su susreti s ocem nešto neželjeno ili opasno. Iz završnog izvješća voditeljice se iščitava da je majka verbalno poticala dijete na susrete samo na početku mjere, dok je neverbalno bilo vidljivo nezadovoljstvo i ljutnja kada se dijete vraćalo sretno sa susreta. Također se iščitava kako prije svakog susreta majka navodi da dijete boli trbuh, da je bolestan, da sve loše utječe na njega, slijedno čemu je majci objašnjeno da prilikom susreta s ocem dijete ne pokazuje nikakve negativne emocije, ali da zabrinjava činjenica da kontinuirano iznosi rečenice koji je očito čuo od nekoga kod kuće, a koje su uvredljivog i prostog sadržaja u odnosu na oca. Voditeljica smatra da je dijete kontinuirano izloženo verbalizaciji negativnih iskustava iz vremena zajedničkog života s ocem. Dječak se u provedenim razgovorima također referira na događaj fizičkog kažnjavanja od strane oca kao razlog odbijanja susreta, a koji se događaj dogodio prije određivanja mjere nadzora, što može ukazivati da mu taj epizoda ostaje u središtu narativa koji se u obitelji prenosi i potiče. Dječak tijekom razgovora u Zavodu u potpunosti negira iskustva koja su upisana u izvješćima voditeljice mjere i evidentira na fotografijama navodeći da s ocem nije vozio bicikl i da se nije igrao se s igračkama. Voditeljica mjere dalje u svojim izvješćima uočava kako je KR oca spontano oslovio s „tata“ tijekom jednog susreta, a da ga je u daljnjim susretima ostavljamo imenom navodeći da je njegov otac majčin partner. Majka navodi da dijete takve tvrdnje iznosi samoinicijativno i bez njezina utjecaja, što nije u skladu s opažanjima voditeljice mjere koja je tijekom susreta uočila da dijete reagira prirodno i otvoreno u prisutnosti oca, bez straha ili nelagode. Voditeljica mjere je također dojma da dječak jako pazi da oca ne oslovi s „tata“ i da je u par navrata krenuo ocu reći tata, no da se zaustavio nakon prva dva sloga. U lipnju i kolovozu 2025. je majka, izražavajući zabrinutost za djetetovo emocionalno stanje potražila dodatnu stručnu pomoć i s djetetom se obratila psihologu, a po uputi psihologa i dječjem psihijatru u rujnu 2025., te su u tim postupcima obavljeni razgovori s majkom i pregled djeteta, dok otac nije obuhvaćen. Iz navedenih nalaza proizlazi kako se kod djeteta bilježi povećana emocionalna osjetljivost i opterećenje u kontekstu roditelja narušenog odnosa i bez roditeljske suradnje te susreta s ocem, te se preporučuje nastavak psihološke podrške i praćenja. Tako se u nalazu psihologa od 28. kolovoza 2025. navodi kako u ovom trenutku ostvarivanje osobnih odnosa predstavlja značajan emocionalni stres za dijete te se predlaže da nadležni Područni ured uzimajući u obzir cjelokupnu obiteljsku situaciju i sve dostupne informacije razmotri mogućnost privremene prilagodbe, smanjenja ili obustave osobnih odnosa djeteta i oca dok dijete ne proradi trenutne emocije kroz stručnu pomoć i podršku. Navodi iz dostavljenih nalaza razlikuju se od opažanja voditeljice mjere koja tijekom provedenih susreta bilježi da je dijete u kontaktu s ocem opušteno veselo i uključeno u igru, bez vidljivih znakova uznemirenosti. Također je Područni ured nakon zaprimanja nalaza psihologa istoga obavijestio o tijeku provođenja mjere i zapažanjima glede ponašanje djeteta, radi planiranja daljnjeg tretmana. Posljednji susret oca i djeteta je održanjem 27. kolovoza 2025. kada je majka na početku susreta navodila da se KR od jutra ne osjeća dobro, te da susreti na njega negativno utječu. Tada je dječak samoinicijativno izašao iz auta i pitao majku da ide na kratko te je dalje susret prošao bez teškoća. Voditeljica mjere je uočila kako je dječak na kraju susreta bio dobro raspoložen i takav se vratio majci. Također je zapazila da je majka bila poprilično ljuta i jedva se suzdržavala od negativnih komentara. Dijete je stavila u auto, prozor je bio otvoren i ponovno je ponavljala negativna iskustva u odnosu nje i oca nakon tog susreta, dok u mjesecu rujnu nije održan niti jedan susret. Majka je navodila kako dječak ima proljev i probavne smetnje, a nakon toga da mu je imunitet oslabio. Dostavila je voditeljici mjere potvrdu liječnika obiteljske medicine o akutnoj infektivnoj bolesti. Krajem rujna 2025. je majka dalje obavijestila voditeljicu da je cijela obitelj prehlađena i informirala ju je da u listopadu djetetu kreće program predškole te da neće moći dolaziti na susrete. Potom je u rujnu 2025. tražila izmjenu odluke glede termina ostvarivanja osobnih odnosa djeteta i oca zbog preklapanja s terminom programa predškole koji je najavljen za ponedjeljak, srijedu i četvrtak. Početkom listopada 2025. je dalje navodila kako se susret neće održati jer počinje predškola dok je za drugi susret navodila da se neće održati jer da su promijenjeni termini predškole te da sada srijedom popodne vodi dijete k liječnici opće prakse na tretmane, za što je liječnica izdala potvrdu o medicinski opravdanom razlogu. Za sljedeći susret je majka navodila da svi imaju virozu radi čega neće biti osobnih odnosa, a na upit gdje je dječak sada navela je da je u predškoli, dok je u kasnijim razgovorima navodila i kako je dječak na tretmanu kod liječnice obiteljske medicine srijedom ili petkom popodne obično kad ona ima slobodni termin. Vezano uz majčin zahtjev je rješenjem suda R1 Ob-389/25 od 17. listopada 2025. izmijenjena presuda u dijelu ostvarivanja osobnih odnosa na način da će se osobni odnosi mlt. djeteta i oca uz nadzor stručne osobe ostvarivati sada petkom od 18:00 do 20:00 sati, no kada je majka od strane stručne osobe Zavoda 23. listopada 2025. informirana o navedenoj promjeni, navela je da joj ipak ne odgovara termin petkom jer da su promijenjeni termini programa predškolee na jutarnji termin te da KR petkom zbog toga ide spavati u 18:30. U razgovoru s voditeljicom mjere od istoga dana je majka dalje navela da susreta neće biti jer je KR petkom umoran zbog predškole ujutro te je tražila da se osobni odnosi ostvaruju srijedom (iako dječak i srijedom ima predškolu). Majka je u više navrata u razgovoru upozorena na nužnost poštivanja sudske odluke te novog termina petkom, na što je navela da se susret ipak neće održati jer KR ima virozu. Idućeg tjedna je majka ponovno otkazala susret navodeći da dijete ima proljev i da povraća. U pogledu istoga iz kontakta se dječjim vrtićem Jurek, čini program predškole Bruno polazi, saznaje se da je dječak redovit u dolascima.

1.4. Stručni tim Zavoda iznosi kako je tijekom provođenja mjere uočeno da majka često problematizira termine susreta, mijenja stavove i iznosi zdravstvene poteškoće ili tretman djeteta koji se vremenski poklapaju s planiranim susretima. U nekoliko navrata je mijenjala obrazloženja zbog kojih susret nije moguć, od bolesti preko umora do preklapanja termina, pri čemu se razlozi često međusobno isključuju, koji slijed događaja ukazuje na kontinuirani obrazac majčinog izbjegavanja realizacije osobnih odnosa djeteta i oca, što otežava kontinuirano provođenje mjere. S obzirom na stoga ranije opisana ponašanja majke, na zapažanje voditeljice mjere tijekom održanih susreta oca i djeteta te s obzirom na nalaze psihologa i psihijatra te nesklad između navedenog, stručni tim Područnog ureda predlaže provođenje psihološko psihijatrijskog vještačenja oba roditelja i djeteta koji bi uključilo sve relevantne izvore informacija, a sve radi obuhvatnije i objektivnije procjene obiteljskih odnosa i djetetovih potreba. Da okončanja vještačenja i donošenja nove odluke suda, predlažu da se osobni odnosi djeteta i oca i dalje održavaju pod nadzorom stručne osobe, četvrtkom od 18:43, kako bi se djetetu osigurala emocionalnu sigurnost i kontinuitet odnosa s oba roditelja, uz praćenje dinamike i utjecaja roditeljskog ponašanja na djetetovu dobrobit.

1.5. Izviješću i stručnoj procjeni prileže izviješća voditeljice mjere nadzora uz završno izviješće, sve s pripadajućim fotografijama prisnih trenutaka djeteta i oca u igri, nalazima psihologa, sms porukama majke i voditeljice mjere, uvidom u koje isprave je utvrđeno kako u potpunosti podupiru činjenične navode i zapažanja sadržana u izviješću i stručnoj procjeni.

2. Mlt. dijete RR je u ovom postupku, jednako kao i ranijem P Ob- 389/24 i R1 Ob-2332/2025, zastupan po posebnoj skrbnici UR iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu.

3. Odlučujući o podnesenom prijedlogu, sud je izvršio uvid u sadržaj izviješća i stručne procjene s pripadajućim ispravama, očitovanja stranaka i posebne skrbnice te su saslušane stranke.

3.1. Po prijedlogu predlagatelja je rješenjem od 21. studenoga 2025. određeno izvođenje psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja na okolnost psihološko- psihijatrijskog statusa roditelja i statusa djeteta, a sve radi najboljeg interesa djeteta glede daljnjeg modaliteta osobnih odnosa djeteta i oca.

4. Posebna skrbnica se u podnesku od 16. prosinca 2025. suglasila s prijedlogom. I.-protustranka, otac RR se također s prijedlogom suglasio, predlažući da se osobni odnosi ostvaruju od 18:00 do 20:00 sati jer da mu je radno vrijeme do 16:00 sati, radi u Zagrebu i ne može doći do Donje Stubice do 17:00 sati. Majka i ovdje II.-protustranka se usprotivila daljnjem nastavku osobnih odnosa jer da ih dijete ne želi. Navela je kako tijekom provođenja istih dijete nije željelo izaći iz auta, da je voditeljica mjere dijete vukla i obećavala mu da će kod oca biti kratko. Također, mlt. KR nije oca vidio od 27. kolovoza 2025. jer to ne želi.

5. Otac RR je u iskazu pred ovim sudom naveo da su prva dva susreta s djetetom pod nadzorom stručne osobe „bila super“. KR je na početku čudno gledao, no već je za 5 min sve znao. Čak se sjetio da na kući prije nije bilo fasade i primijetio je razliku. Sjetio se garaže, gdje su bicikli, romobil, lopta, reketi. Bilo im je super. On je u Zavodu upozoravao da će uslijediti problemi i to najprije vezani uz histeriju, potom liječničke ispričnice, a zatim psihologa i psihijatra, sve kako bi se KR odmaknulo od njega. Djed mlt. KR s majčine strane je njemu još ranije rekao da mali neće kročiti kod njega. Problemi su počeli već od trećeg 3. susreta. Dijete je tražilo nekih 10 do 15 minuta po dolasku da ide na wc. Ranije ga je naučio da papirom briše spolovilo da mu gaćice ne budu mokre, no taj puta ga je KR tražio da pričeka vani ispred vrata, a potom mu je rekao da će sada vidjeti što će mu napraviti. Dijete je pišalo ne u wc, nego po tepihu i zidu. Iskazao je kako misli da dijete od 5 i pol godina to ne može samo, već da je na to upućen, kao i da mu je potom rekao da on nije njegov tata već da je njegov tata G, partner od „gospođice PR“ koji živi na 200 m udaljenosti od njega. Ona je s njim unazad godinu i pol dana te već neko vrijeme s njim živi, a s njom je i KR. Od tog trećeg susreta ga KR nije oslovljavao s tata. Misli da je kod kuće morao prepričati kako mu je bilo i da su mu rekli kako se treba ponašati. Također je počeo s pogrdnim riječima. Njegova je procjena da je to počelo jer je zadnja dva puta kad je bio kod njega tražio da bude dulje, što niti voditeljica mjere nije dopustila. Na poseban upit suda je naveo da je vidio liječničku dokumentaciju vezano uz dijete. Smatra da je mlt. KR ispitivan u prisutnosti majke jer kad nije u njezinoj blizini, tada je to drugo dijete, a upitan kako objašnjava ponašanje djeteta za vrijeme osobnih odnosa kada majka nije prisutna, naveo je kako misli da je dijete tako naučeno. Na daljnji upit je naveo da je voditeljica mjere bila prisutna čitavo vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa. Uvijek je bila na pristojnoj udaljenosti kako bi ih vidjela što rade. Dva sata s djetetom su mu malo. Naveo je da KR stvarno dobro dijete i on s njim nema nikakvih problema, a kada je krenuo s neprimjerenim ponašanjem, on pokušava priču usmjeriti na nešto drugo. Kaže mu i da to nije lijepo ponašanje, a za dobro ponašanje ga pohvali.

5.1. Majka GR je iskazala da su prije započinjanja osobnih odnosa bili u Zavodu na upoznavanju s voditeljicom R i da je već tamo KR rekao da neće vidjeti RR i da ga se boji. Kad su susreti trebali započeti, ona je KR rekla: "Tata ti je", "Kakav je takav je", "Pretrpio si svašta". Potom je navela kako ponavlja da je RR dijete istukao kada mu je ono nenamjerno potrgalo punjač za mobitel. Taj put je došao kući sav zaplakan i rekao da je tati nenamjerno potrgao punjač i da ga je tata istukao. Dijete je to zapamtilo. To je bilo negdje 2023. Ona je KR rekla da ga teta R čuva i da mu ne bude nitko ništa napravio, te da ga ona čuva umjesto mame. Kada se vratio s prvog susreta pitala ga je "Jesi preživjel?" "Kak je bilo?", na što joj je dijete odgovorilo da nije bilo nikako, otišao je u sobu i pokrio se po glavi i tako je bio nekih pola sata. Smatra da ju je dijete na taj način kaznilo za to što ga je pustila da ide kod tate. Sjeća se da je na tom prvom susretu bio jako u strahu, srce mu je jako lupalo. Ona mu je rekla da će ta dva sata brzo proći i da kad to završi idu u dućan po igračku. Od tada više nije želio vidjeti tatu, rekao je da ga ne voli i da ga se boji. Vezano uz liječničke nalaze je navela da je dijete samo razgovaralo s liječnikom i ona nije bila prisutna. Od rujna 2025. idu kod psihologa i psihologica je rekla da mu je potreban tretman od 6 mjeseci, kao i da se u tom vremenu ne viđa s ocem „kako bi dijete došlo k sebi“. KR kod psihologa ide jedan do dva puta mjesečno. Vidi da dijete nije dobro, počeo se udarati šakama. Rekao je da je bolje da je mrtav, nego da ga muče. Uvijek se sjeća toga kako ga je tata tukao, a također se prisjetio situacije kada je otac „mene gutil“, što je evidentirano kod policije. Od kada se susreti ne ostvaruju, KR je dosta bolje. Posebno upitana da li je upitala dijete što je radio u društvu oca na susretima, iskazala je da joj je KR rekao da su vozili bicikl, igrali tenis, da su ga silili da se igra. Zna da je tamo puno igračaka i sama R joj je znala poslati sliku igračke koju je kupila KR. Nije joj se „dopalo“ da joj netko tako iščupa dijete tako iz ruku. Jednom ga je „zdigla i odnesla u dvorište“, a KR je vikao. KR je jedva čekao da susret završi. Jednom je, kada je došla po njega, istrčao iz dvorišta, „gospodin ga je zvao, a KR se nije htio niti okrenuti“.

6. Odredbom članka 124. ObZ-a propisano je da sud može u odluci iz članka 413. st. 1. ovog zakona ili u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad odrediti da se osobni odnosi djeteta s roditeljem ostvaruju pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad. U odluci kojom određuje tu mjeru, sud određuje vrijeme te mjesto ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s roditeljem koje more biti prikladno za dijete (st.1.2). Mjera nadzora može se odrediti samo privremeno u trajanju do 6 mjeseci a iznimno u opravdanim okolnostima se može produljiti za daljnjih 6 mjeseci.

6.1. Prema odredbi članka 125. st. 3. ObZ-a, Hrvatski zavod za socijalni rad je dužan izvješća voditelja mjere nadzora nad osobnim odnosima zajedno sa stručnom procjenom dostaviti sudu u roku od 15 dana prije isteka roka na koji je nadzor određen te predložiti sudu donošenja rješenja o prestanku nadzora, izmjenu odluke o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem, odnosno zabranu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s roditeljem.

7. Sagledavajući tako provedeni dokazni postupak, sud polazi od utvrđenja sadržanih u obrazloženju ovosudne presude P Ob-389/24-54 od 10. ožujka 2025. prema kojima su ovdje stranke roditelji mlt. KR, rođenog **.**.2020. u izvanbračnoj zajednici roditelja koja je trajala od 2018. do svibnja 2023. Po prekidu izvanbračne zajednice mlt. dijete je s ocem ostvarivalo osobne odnose do srpnja 2023., te su se isti nakon tog perioda, pa do prosinca 2023., ostvarivali dva ili tri puta mjesečno, a posljednje u prosincu 2023. nakon čega se oboje roditelja obraća Područnom uredu s pritužbama na drugog roditelja. Postupak obveznog savjetovanja prije pokretanja ostalih sudskih postupaka u odnosu na mlt. KR pokrenula je majka GR u kolovozu 2023. Roditelji su sačinili plan prema kojemu mlt. KR stanuje s majkom, a s ocem ostvaruje osobne odnose te prema kojem otac za uzdržavanje djeteta doprinosi iznos od 70,00 EUR, te su tako sačinjeni plan podnijeli sudu na odobrenje. Parnični postupak uslijedio je nastavno na ovosudno rješenje R1 Ob-2655/23 od 28. veljače 2024. kojim je obustavljen izvanparnični postupak uslijed prenisko naznačenog iznosa uzdržavanja u planu, kao i uslijed činjenice da je majka naknadno obavijestila sud o činjenici nasilja u obitelji počinjenog prema njoj i djetetu za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, o čemu je obavijestila i Zavod 27. prosinca 2023., kao i o tome da je otac nakon prekida izvanbračne zajednice stranaka jednom prilikom mlt. dijete zbog nehotice potrganog punjača udario po guzici. Sud je tijekom postupka primijetio kako izviješće o obveznom savjetovanju nije sadržavalo podatke o nasilju u obitelji, u odnosu na što je majka u iskazu (iskaz s ročišta u predmetu P Ob- 389/24) navela kako je „sve što piše u izviješću laž jer da je ona njima od početka govorila da je nasilja bilo, kao i da je ona djelatnicima Područnog ureda u siječnju 2024. pokazala da je bila na policiji“. Suočena tijekom iskazivanja sa sadržajem izviješća o obveznom savjetovanju je navela kako tada „ipak nije ništa iznosila o nasilju jer joj je tuženik zaprijetio“. U parničnom je postupku dalje utvrđeno kako je tužiteljica iskazom snažno usmjerena na prikazivanje sebe kao dobre majke bez ijedne loše strane i na ukazivanje loših strana tuženika kao oca i partnera navodeći da kao otac nema niti jednu dobru osobinu, a da su mu loše osobine to što je „alkoholičar, psihički poremećen, ne zna ništa reći već sve govori u galami“, dok je tuženik za tužiteljicu naveo da je „dobra majka i da ne želi za nju reći ništa loše.“ Provedenom obradom Zavoda je utvrđeno odsustvo psihopatologije na strani oba roditelja, pri čemu i redukcija majčinih roditeljskih sposobnosti u dijelu nemogućnosti sagledavanja uloge oca u životu djeteta. Također je utvrđeno (točka 9.3. obrazloženja presude) da je majka svojom verbalizacijom usmjerena na isključivanje oca iz života djeteta te je stava da otac nema pravo na informacije o djetetu. Osobni odnosi uz nadzor stručne osobe određeni su na temelju mišljenja i prijedloga Zavoda, cijeneći manju učestalost u ostvarivanju osobnih odnosa oca i mlt. djeteta po prestanku izvanbračne zajednice roditelja, potom činjenicu da su se osobni odnosi posljednje realizirali u prosincu 2023. te dobivene navode o nasilničkom ponašanju i konzumiranju alkohola od strane oca RR, sve kako bi se stekao objektivan uvid u odnos oca i djeteta i ocu pružila podrška stručne osobe u istome.

7.1. Objektivna procjena odnosa oca i djeteta sadržana u izviješćima voditeljice mjere ukazuje na početno uspostavljeni odnos bliskosti oca i djeteta te odsutnost ikakvih ponašanja na strani oca koji bi upućivala na neprimjerenost istih, nasilje ili ugroženost djeteta. Utvrđeno je da dječak ima očuvan emocionalni kapacitet za prihvaćanje oca i druženje s njim, no i da je isti uvelike pod utjecajem majčine verbalizacije kojom diskvalificira oca RR u svakom pogledu, rezultat čega je dječakov slijedni otpor prema ocu, verbalizacija vulgarnih riječi i navoda kako je njegov otac majčin partner te manifestacija ponašanja kojima, prema dojmu voditeljice mjere, provocira očevo ponašanje. Djetetova autentična emocionalna, psihološka i na koncu razvojna potreba je uživanje u društvu oba roditelja. Izostanak dopuštenja za ostvarenje te potrebe jest psihičko stanje djeteta opisano u nalazima psihologa, uz naznaku da je opservacija djeteta po psihologu sačinjena samo temeljem kazivanja majke i djeteta te bez sagledavanja cjelokupne obiteljske dinamike kakva je utvrđena kroz raniji parnični i ovaj izvanparnični postupak, a posebice kroz izviješća voditeljice mjere nadzora nad osobnim odnosima. Osobni odnosi djeteta i oca ostvarivali su se uz nadzor samo u vremenu od mjeseca svibnja 2025. do 27. kolovoza 2025. i potom izostaju uz razne ekskulpacijske razloge od kojih su poneki opravdani liječničkim potvrdama, a poneki majčinim navodima o drugim vidovima spriječenosti. Također je iznosila zapreku u vidu termina predškole, a kada je ovaj sud izmijenio modalitet osobnih odnosa na njezino traženje, ponovno je nađen razlog zbog kojeg niti taj termin ne odgovara djetetu. Majka PR nesumnjivo brine za materijalne i fiziološke potrebe mlt. KR. Međutim, dojam je suda temeljem na cjelokupnoj obiteljskoj dinamici, izviješćima voditeljice mjere i iskazu roditelja, kako majka svojom verbalizacijom o ocu djeteta, bilo verbalnom bilo neverbalnom, pokazuje da nema sposobnost za empatiju prema djetetovoj prirodnoj potrebi i za drugim roditeljem. Osobni odnosi dio su prava na obiteljski život njegovih dionika. Za pravilan psihofizički razvoj djeteta nužno je da dijete ima pozitivnu sliku o oba roditelja. Ovaj šestogodišnji dječak aktualno tu sliku u odnosu na oca nema i potrebno ju je ponovno uspostaviti jer je isto dio autentične potrebe djeteta. Slijedom navedenog i kraj činjenice da na strani oca nije utvrđeno postojanje zapreka za ostvarivanje osobnih odnosa te da su njegove radnje spram djeteta u svemu primjerene, te cijeneći status djeteta u vidu slijednog otpora prema ocu i daljnjeg izostanka osobnih odnosa, ovaj je sud prihvatio prijedlog Zavoda o nastavku osobnih odnosa uz nadzor uz provođenje vještačenja na okolnost stručnog utvrđenja razloga otpora djeteta spram oca te uz uputu Zavodu o potrebi usmjeravanja savjetodavnog rada prema roditeljima kroz izricanje mjera obiteljsko- pravne zaštite iz nadležnosti Zavoda. Osobni odnosi određeni su u trajanju od dva sata, pri čemu je prihvaćen prijedlog oca o pomicanju termina ostvarivanja osobnih odnosa sa 17:00 na 18:00 sati i stoga ostvarivanju istih do 20:00 sati cijeneći opravdanost istoga objektivnim razlozima njegova zaposlenja i putovanja na relaciji Zagreb-Donja Stubica. Osobni odnosi određeni su trajanju do šest mjeseci, sve sukladno odredbi čl. 124. st. 3. ObZ-a (točka I. izreke). Odluka u točki II. izreke temelji se na odredbi čl. 445. st. 4. ObZ-a

U Zagrebu, 23. ožujka 2026. godine

Sutkinja

Valentina Vedrina Parlov

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi ovome sudu u 5 istovjetnih primjeraka, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba ne odlaže provedbu ovrhe.

DNA/

1. predlagatelju

2. I. protustranci po pun.

3. II.-protustranci

4. posebnoj skrbnici