REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik br. 8

Poslovni broj: Pp-4118/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Vesni Fumiš, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Šupljika Svetec, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika RE, zbog prekršaja iz čl. 10. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/2017., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 36/2024.), a kažnjivog po čl. 22. st. 5. istog Zakona, i iz čl. 4. st. 1. Zakona o prebivalištu, a kažnjivog po čl. 16. st. 1. toč. 1. ("Narodne novine" broj 144/2012., 158/2013., 115/2014., 144/2022.) pokrenutog povodom optužnog prijedloga PU zagrebačke, II Policijske postaje Zagreb pod brojem Klasa: 211-07/26-5/7183 od 21. ožujka 2026., nakon ispitivanja okrivljenika i provedenog žurnog prekršajnog postupka u odsutnosti okrivljenika i ovlaštenog predstavnika tužitelja, 23. ožujka 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I) Temeljem članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona

Okrivljenik: FE, OIB [osobni identifikacijski broj], otac R i majka Mirjana, F, rođ. **.**.1971. u [adresa], državljanin RH, SSS, po zanimanju zaštitar, Sokol Marić, s mjesečnim primanjima od 930,00 eura, neoženjen, nema djece, prekršajno nekažnjavan, ne vodi se prekršajni niti kazneni postupak, s prijavljenim prebivalištem u [adresa], a živi u [adresa],

oslobađa se optužbe

da bi u vremenu od 19. do 21. ožujka 2026. godine, u Zagrebu, u stanu [adresa], počinio nasilje u obitelji prema svojoj majci TE, rođ. **.**.1945. godine, koja je osoba starije životne dobi, na način da bi je u više navrata verbalno napadao obraćajući joj se neprimjerenim tonom riječima: „Strpat ću te ponovno u dom, nisi sposobna za ništa” i dr., te da bi u nekoliko navrata i fizički nasrtao na svoju majku na način da bi ju udarao rukama po glavi i tijelu, uslijed čega ista ne bi zadobila vidljive tjelesne ozljede, a što da bi kod majke izazvao uznemirenost i povredu dostojanstva,

dakle, da bi počinio psihičko nasilje i nasilje primjenom fizičke sile u obitelji prema majci koja je osoba starije životne dobi,

čime bi počinio prekršaj iz članka 10. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a kažnjiv po članku 22. stavku 5. istog Zakona,

II) Temeljem članka 182. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljenik FE

oslobađa se optužbe

da bi tijekom postupanja policijskih službenika bilo utvrđeno da okrivljenik već više od 15 dana stanuje na adresi u [adresa], a prijavljen je na adresi u [adresa], iz čega da bi bilo razvidno da u zakonskom roku od 15 dana nije prijavio promjenu adrese stanovanja nadležnom tijelu iako je to bio dužan učiniti,

dakle, da ne bi u propisanom roku prijavio prebivalište ili boravište, čime bi počinio prekršaj iz članka 4. st. 1. Zakona o prebivalištu, a kažnjiv po članku 16. st. 1. toč. 1. istog Zakona,

III) Temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. MUP-a, PU zagrebačka, II policijska postaja Zagreb, je pod Klasa: 211-07/26- 5/7183 od 21. ožujka 2026., podnijela dana 22. ožujka 2026. Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.

2. Okrivljenik FE porekao je djelo prekršaja pod točkom 1. optuženja i naveo da se ne osjeća krivim. Okrivljenik je izjavio: "Ja živim sa majkom, 6 mjeseci radim u Zagrebu, 6 mjeseci na moru, trenutno sam u Sokol Mariću zaposlen od 4.12. jer majka ne može sama biti doma, radim isključivo noćne smjene. Po noći ju čuva sestra, majka je bila tri tjedna u domu, opet sam ju doveo kući jer nije joj tamo bilo dobro. Predočavam Sudu rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da TE ima 100% tjelesno oštećenje, potpuni gubitak sluha, utvrđena je potpuna ovisnost o tuđoj pomoći i njezi. Dijagnoza joj je vidljiva iz povijesti bolesti. Navedene dokumente prilažem u spis. Ja jesam u kritično vrijeme urlao, vikao na majku ali u tijeku komunikacije s njom, jer ona mora vaditi slušni aparatić u toku dana jer inače joj uho pocrveni i to joj je bolno, a kad izvadi aparatić onda je 100% gluha i zato vičem. Nisam joj rekao rečenice navedene u optuženju. Istina je da se ona boji doma i zato kad postane nerazumna – hoda po noći, skine pelenu, sakrije ju u ormar, ja joj znam reći da će ići ponovno u dom ako se ne smiri i jedino to pomaže. Mama boluje od demencije, najnovija povijest bolesti ukazuje na lezije u mozgu. Prije godinu dana je majka zvala policiju kad je bila sama u stanu da joj neka osoba diže rolete i da je skočila sa gornjeg kata na njen kat i da joj hoće nauditi i policija je došla i ništa nisu utvrdili od toga. Majka je trenutno kod sestre, [adresa] (REZ). Nije točno da sam ju udario, nisam ju nikad udario i ne bih. Isključivo ja vodim brigu o njoj. Pitajte njenu kćer kada je zadnji put provela tri ili pet dana u kontinuitetu sa majkom. Priznajem prekršaj pod točkom 2. optuženja. Ja nisam znao da moram prijaviti boravak, ja i majka idemo 20. travnja ove godine na [adresa]."

3. U provedenom dokaznom postupku sud je proveo dokaz saslušanjem svjedokinje JE – službene osobe koja je utvrdila prekršaje, provedeno je psihijatrijsko vještačenje žrtve nasilja u obitelji svjedokinje TE na okolnost je li imenovana svjedokinja može obzirom na svoje zdravstveno stanje dati vjerodostojan iskaz, izvršen je uvid u audio video snimku koju je tužitelj dostavio u spis te je ista pregledana u cilju utvrđivanja činjenice je li se ista može koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, te je izvršen uvid i pročitana je: naredba o određivanju mjere opreza, izvješće o uhićenju, zapisnik o alkotestiranju serijski broj [serijski broj], zapisnik o ispitivanju svjedokinje TE, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, obavijest žrtvi nasilja u obitelji, izvod iz prekršajne evidencije, i nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke u odnosu na svjedokinju TE.

3.1. Svjedokinja JE je iskazala: "Ja sam provodila kriminalističko istraživanje vezano uz anonimnu dojavu od 19. ožujka. Ja sam 21. ožujka, jučer razgovarala sa susjedima i prikupila sam informacije temeljem kojih je utvrđen prekršaj. Ja sam jučer razgovarala i sa okrivljenikom i sa njegovom majkom na samo, bez njega. Izjavila mi je da ne bi više htjela živjeti sa okrivljenikom, majka mi je u tom razgovoru djelovala prestrašeno, djelovala mi je kao da želi otići. Kad je bila u prisutnosti okrivljenika potvrđivala je ono što je okrivljenik rekao, a kad sam s njom bila na samo, bez okrivljenika dobro me je čula, imala je slušni aparat i tad su njeni odgovori ukazivali na to da ne želi više s njim živjeti."

3.2. Iz završnog mišljenja vještaka psihijatrijske struke vidljivo je da se kod svjedokinje TE radi o značajnim smetnjama u okviru procesa demencije, te da TE obzirom na zdravstveno stanje nije sposobna dati vjerodostojan iskaz. Također je navedeno da je imenovana aktualno raspravno nesposobna, odnosno ne može shvatiti prirodu i svrhu sudskog postupka i razumjeti pojedine procesne radnje i njihove posljedice.

3.3. Pregledom audio video snimke koju je tužitelj dostavio u spis kao dokaz da je okrivljenik počinio prekršaj nasilja u obitelji prema majci, Sud je pregledao navedenu snimku u svrhu utvrđivanja činjenice je li se ista smije koristiti kao dokaz u postupku. Iz snimke je vidljivo da ista traje oko 30-tak sekundi, snimana je iz stana kroz špijunku, na snimci je vidljiv hodnik višestambene zgrade i ulazna vrata stanova u hodniku, čuje se buka i galama jačeg intenziteta, ali se ne razaznaju riječi koje su izgovorene, niti se vide osobe koje su ih izgovorile. Okrivljenik je na upit suda izjavio: "Ja nisam znao da me itko snima bilo zvučno bilo vizualno, niti sam dao suglasnost za isto i smatram da me nitko ne može snimati bez mog odobrenja na prostoru koje nije javno mjesto."

3.4. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje TE sastavljenog u II Policijskoj postaji Zagreb 21. ožujka 2026. koji je zakonit dokaz vidljivo je da je TE izjavila djelatnici policije da živi sa svojim sinom FE i da ju je on unazad nekoliko dana verbalno napadao i omalovažavao, a znao ju je i udariti, a što da je kod nje izazvalo sram, nelagodu i strah i da ne bi više željela živjeti sa njim.

3.5. Iz izvoda iz prekršajne evidencije za okrivljenika vidljivo je da je okrivljenik nekažnjavana osoba.

3.6. Okrivljenik je u završnoj riječi izjavio: Okrivljenik se obratio svjedokinji JE: "Kad ste vi ušli, kad sam vam ja otvorio majka je sjedila na trosjedu, imala je kutlaču, kuhaču u ustima tada smo prvi puta stavili nove zube i koristili ljepilo, kad ste vi ušli stavili smo joj slušni aparat. Ja radim kao zaštitar sa oružjem, policija izdaje dozvolu za nošenje oružja, radim u Agram banci preko puta Holdinga. Pištolj mi je sredstvo rada. Nisam agresivna osoba. Da ja udarim moju majku ona bi bila plava, što nije, a nikad to ne bih učinio. Ovdje se stavlja naglasak na to da sam ju fizički maltretirao što nije točno."

4. Na temelju obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da nema dokaza da je okrivljenik ostvario prekršaj opisan pod 1. izreke presude. Okrivljenik poriče prekršaj navodeći da nije majci izgovorio riječi iz optuženja i da ju nije udario. Napominje da je majka 100% gluha osoba, koristi slušni aparatić koji se redovito u toku dana mora skidati i zato ponekad u komunikaciji s majkom mora jače vikati da bi ga ona čula.

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka nije utvrđeno na siguran i nedvojben način da je okrivljenik ostvario prekršaj opisan pod 1. izreke presude. Kako je nakon obrane okrivljenika Sud posumnjao u činjenicu je li žrtva nasilja TE obzirom na svoje zdravstveno stanje sposobna dati vjerodostojan iskaz, Sud je proveo psihijatrijsko vještačenje imenovane svjedokinje na tu okolnost, a kojim je utvrđeno da svjedokinja TE obzirom na svoje zdravstveno stanje nije u mogućnosti dati iskaz koji bi bio vjerodostojan. Nije bilo razloga sumnjati u vjerodostojnost nalaza i mišljenja vještaka. Zbog toga, Sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedokinje TE niti je iz zapisnika o ispitivanju imenovane svjedokinje u Policijskoj postaji, mogao utvrditi odlučne činjenice.

6. Iz iskaza svjedokinje JE – djelatnice policije koja je utvrdila predmetni prekršaj nije bilo moguće utvrditi da je okrivljenik ostvario prekršaj nasilja u obitelji prema majci na način naveden u optuženju. Imenovana svjedokinja nije osobno prisustvovala kritičnom događaju, dolaskom na mjesto događaja razgovarala je i sa okrivljenikom i sa svjedokinjom TE. Iz iskaza svjedokinje JE utvrđeno je da je svjedokinja TE njoj djelovala prestrašeno, međutim iz iskaza svjedokinje JE nije bilo moguće utvrditi sa sigurnošću da je okrivljenik izgovorio majci riječi iz optuženja i da ju je više puta udario.

7. Iz audio video snimke koju je tužitelj priložio u spis, a koju je sud pregledao u cilju utvrđivanja činjenice je li se ista može koristiti kao dokaz u postupku, nije bilo moguće utvrditi da je okrivljenik navedeni prekršaj ostvario. Pregledom snimke utvrđeno je da je ista nastala u prostoru koji nije javni prostor, niti javno mjesto. Snimka je nastala unutar privatnog stana višestambene zgrade, snimana je kroz špijunku stana, a na istoj je vidljiv hodnik višestambene zgrade sa više ulaznih vrata raznih stanova, koji prostor – hodnik višestambene zgrade nije javno mjesto i nije dostupan javnosti. U ovom slučaju snimka je nastala u stanu koji je privatno vlasništvo, a sniman je prostor hodnika navedene zgrade koji nije javno mjesto i nije dostupan javnosti. Okrivljenik je izričito izjavio da nije znao da ga itko snima, o istome nije bio obaviješten, niti je dao suglasnost da ga bilo tko snima. Zbog navedenog, navedena snimka nije korištena kao dokaz u postupku i iz iste nije bilo moguće utvrditi niti jednu odlučnu činjenicu od utvrđenja kojih bi ovisila prekršajna odgovornost okrivljenika. 8. Kako okrivljenik poriče prekršaj opisan pod I) izreke presude, provedenim dokazima nije utvrđeno da bi okrivljenik ostvario bitna obilježja navedenog prekršaja – nije utvrđeno da bi majci izgovorio riječi navedene u optuženju, a za ostvarenje djela prekršaja psihičkog nasilja prema žrtvi nasilja, je bitan upravo sadržaj izgovorenih riječi, a ne općenito vika i galama, niti je utvrđeno da bi prema majci primijenio fizičku silu na način da bi ju udario rukama po glavi i tijelu, a nema Sudu drugih poznatih dokaza kojima bi se utvrdila prekršajna odgovornost okrivljenika, okrivljenik je za prekršaj opisan pod I) izreke presude oslobođen optužbe temeljem članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, u nedostatku dokaza po načelu po kojem se u slučaju sumnje u pogledu odlučnih činjenica odlučuje u korist okrivljenika.

9. U odnosu na prekršaj opisan pod točkom II) izreke presude okrivljenik je oslobođen optužbe temeljem čl. 182. st. 1. toč. 1. Prekršajnog zakona jer propuštanje koje se okrivljeniku stavlja na teret ne predstavlja prekršaj iz čl. 16. st. 1. Zakona o prebivalištu niti bilo koje drugo djelo prekršaja. Ovo iz razloga što činjenični opis ovog djela prekršaja u optuženju ne sadrži bitno obilježje ovog djela prekršaja – podatak o vremenu izvršenja prekršaja, odnosno podatak od kojeg datuma, od kojeg vremena konkretno okrivljenik boravi na adresi [adresa], a bez navedenog podatka nije moguće utvrditi podatak o vremenu izvršenja djela prekršaja. Naime, kada je zakonom propisana obveza poduzimanja neke radnje u određenom roku, što je ovdje slučaj, onda je prekršaj počinjen protekom tog roka. U ovom slučaju iz optuženja nije vidljivo kada je okrivljeniku protekao rok od 15 dana u kojem je bio dužan prijaviti promjenu adrese stanovanja nadležnom tijelu jer nije vidljivo od kojeg datuma na toj adresi boravi. Zbog navedenog Sud je utvrdio da činjenični opis prekršaja u optužnom prijedlogu ne sadrži bitno obilježje prekršaja – podatak o vremenu izvršenja prekršaja, iz čega slijedi da propuštanje koje se okrivljeniku stavlja na teret opisano u optuženju ne predstavlja prekršaj. Radi navedenog u odnosu na navedeno djelo prekršaja okrivljenik je oslobođen optužbe temeljem čl. 182. st. 1. toč. 1. Prekršajnog zakona.

10. Kako je okrivljenik oslobođen optužbe troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Zagreb, 23. ožujak 2026.

Zapisničarka

Sudac

Mirjana Šupljika Svetec

Vesna Fumiš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8 u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. Okrivljenik, FE, [adresa]

2. Tužitelj PUZ-a, II Policijska postaja Zagreb

3. Žrtvi, TE, [adresa]

4. Hrvatski zavod za socijalni rad, PU Susedgrad, Aleja Bologne 2, Zagreb,

5. pismohrana, ovdje