Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Pn-124/2022-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Dariji Knez Grbčić, na prijedlog sudske savjetnice Valentine Burazer, u pravnoj stvari tužiteljice RDS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Primorcu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupan po punomoćniku Marinu Matiću, odvjetniku u Rijeci, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2026. u zamjenika prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, po objavi dana 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da isplati tužiteljici RDS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 8.821,42 eura uvećano za zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 7.133,85 eura od dana 14. ožujka 2019. g. pa do isplate,

- na iznos od 647,02 eura na od 24. rujna 2019. g. pa do isplate,

- na iznos od 19,91 eura od 21.12.2017. g. pa do isplate,

- na iznos od 43,80 eura od 03.01.2018. g. pa do isplate,

- na iznos od 43,80 eura od 28.10.2017. g. pa do isplate,

- na iznos od 33,18 eura od 26.10.2017. g. pa do isplate,

- na iznos od 39,82 eura od 19.12.2017. g. pa do isplate,

- na iznos od 33,18 eura od 16.12.2017. g. pa do isplate,

- na iznos od 19,91 eura od 30.11.2017. g. pa do isplate,

- na iznos od 39,82 eura od 14.12.2017. g. pa do isplate,

- na iznos od 39,82 eura od 21.12.2017. g. pa do isplate,

- na iznos od 39,82 eura od 23.12.2017. g. pa do isplate,

- na iznos od 39,82 eura od 12.12.2017. g. pa do isplate,

- na iznos od 42,47 eura od 01.11.2017. g. pa do isplate,

- na iznos od 42,47 eura od 05.12.2017. g. pa do isplate,

- na iznos od 42,47 eura od 11.01.2018. g. pa do isplate,

- na iznos od 42,47 eura od 10.02.2018. g. pa do isplate,

- na iznos od 42,47 eura od 20.03.2018. g. pa do isplate,

- na iznos od 42,47 eura od 25.04.2018. g. pa do isplate,

- na iznos od 42,47 eura od 26.05.2018. g. pa do isplate,

- na iznos od 42,47 eura od 30.06.2018. g. pa do isplate,

- na iznos od 42,47 eura od 04.09.2018. g. pa do isplate,

- na iznos od 42,47 eura od 04.10.2018. g. pa do isplate,

- na iznos od 42,47 eura od 06.11.2018. g. pa do isplate,

- na iznos od 42,47 eura od 11.12.2018. g. pa do isplate,

- na iznos od 42,47 eura od 29.01.2019. g. pa do isplate,

- na iznos od 10,62 eura od 17.08.2017. g. pa do isplate,

- na iznos od 10,62 eura od 24.02.2018. g. pa do isplate,

- na iznos od 10,62 eura od 07.04.2018. g. pa do isplate,

- na iznos od 10,62 eura od 31.01.2019. g. pa do isplate,

- na iznos od 10,62 eura od 09.05.2019. g. pa do isplate,

- na iznos od 10,62 eura od 22.08.2019. g. pa do isplate,

- na iznos od 10,62 eura od 24.08.2019. g. pa do isplate,

- na iznos od 10,62 eura od 26.09.2019. g. pa do isplate,

- na iznos od 10,62 eura od 12.12.2019. g. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, da tužiteljici RDS, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročene troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 2.000,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 24. ožujka 2026. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja sve, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela kako je 26. srpnja 2017. prilikom odlaska na posao, sudjelovala u prometnoj nesreći do koje je došlo u [adresa] u [adresa], smjer Gornja Vežica, oko 11:10 sati, uslijed neprilagođene vožnje i naglog kočenja autobusa KD Autotrolej d.o.o., reg. oznake [registarska oznaka], gar. B. 712, kojim je upravljao vozač RD. Zbog navedenog naglog kočenja vozača autobusa, tužiteljica je, usprkos držanju za rukohvat, izgubila ravnotežu, uslijed čega joj se koljeno „okrenulo“ te je pala i zadobila tjelesne ozljede. Tužiteljicu je suprug BD odveo u bolnicu na hitni pregled odmah nakon predmetne prometne nesreće, prije dolaska policije, slijedom čega ista nije mogla biti evidentirana u policijskom zapisniku, budući da se u to vrijeme nalazila u bolnici. KD Autotrolej d.o.o. u trenutku prometne nesreće imao je s tuženikom ugovorenu policu osiguranja opće odgovornosti broj 804037052, iz koje proizlazi pravni osnov za naknadu štete od naslovnog osiguravajućeg društva. Dakle, odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici postoji s obzirom da je do nastanka štete došlo isključivo opasnom i nedopuštenom radnjom vozača KD Autotrolej d.o.o., osiguranog kod tuženika, a koju tužiteljica nije mogla predvidjeti te čije se posljedice nisu mogle izbjeći niti otkloniti.

2. Tužiteljica je u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila sljedeće ozljede: istegnuće ligamenata desnog koljena, odnosno iščašenje i nategnuće (fibularnog, tibijalnog) kolateralnog ligamenta koljena, pri čemu je ista bila primorana mjesecima obavljati različite preglede, počevši od specijalističkog pregleda na Hitnoj kirurškoj ambulanti Sušak. Navedenim pregledom dijagnosticirano je istegnuće ligamenata desnog koljena, uz preporuku mirovanja, držanja noge na povišenom te korištenje lokalno hladnih obloga, elastičnih bandaža i gelova. Dana 16. kolovoza 2017. godine, tužiteljica je bila primorana podvrgnuti se zahvatu artroskopije koljena, točnije, artrotomije zbog drenaže, eksploracije, odstranjivanje koštanog stranog tkiva u Klinici za ortopediju Lovran.

3. Nadalje, tužiteljica je navela kako je na radiološkim i ortopedskim pregledima koji su uslijedili u 2017. utvrđen manji areal potkožnog edema spongioze medijalnog kondila femura te opsežnije u području lateralnog kondila femura, kao i istegnuće medijalnog kolateralnog ligamenta II- stupnja, ruptura ACL te nastanak Bakerove ciste. Nadalje, utvrđeno je kako je ostala prisutna nestabilnost u koljenu ozlijeđenom u predmetnoj prometnoj nesreći uz potpunu rupturu prednje križne sveze ligamenta, s preporukom jačanja mišića i stabilizacije koljena te razmatranja mogućnosti operativne stabilizacije koljena. Ističe se kako je tužiteljica bila na bolovanju u trajanju od 5 tjedana, točnije, od 26. srpnja 2017. do 29. siječnja 2018.

4. Stoga tužiteljica potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu 8.821,42 eura.

5. U svom odgovoru na tužbu i daljnjim očitovanjima tijekom postupka tuženik osporava osnovanost tužbe. Osporava postojanje aktivne i pasivne legitimacije. Ističe kako se tužiteljica ne spominje u Zapisniku o očevidu. Naime, tuženik osporava pravo tužiteljice na naknadu štete od tuženika temeljem police osiguranja br. [broj police osiguranja] obzirom šteta za koju tužiteljica tvrdi da joj je nastala nije pokrivena predmetnom policom osiguranja. Opreza radi osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Navodi kako tužbeni zahtjev nije osnovan obzirom je člankom 4. Uvjeta za osiguranje ugovoreno kako osiguratelj nije u obvezi isplate osigurnine za štete iz vlasništva ili upotrebe kopnenih motornih vozila, samohodnih radnih strojeva, izvancestovnih pokretnih strojeva (svaki pokretni stroj, industrijska oprema ili vozilo sa karoserijom ili bez nje, industrijska oprema ili vozilo sa karoserijom ili bez nje, koji nije namijenjen cestovnom prijevozu putnika i roba i u kojemu je ugrađen motor s unutarnjim izgaranjem), traktora, motokultivatora i drugih sličnih strojeva, kada mogu biti pokriveni policom automobilske odgovornosti. Nadalje navodi kako je članku 2. Uvjeta za osiguranje navedeno da se trećim osobama ne smatraju osobama kojima prouzročena šteta proizlazi iz povrede ugovorne (profesionalne) obveze osiguranika. Šteta nastala tužiteljici rezultati povrede ugovorne obveze vlasnika autobusa iz ugovora o prijevozu.

6. Tužiteljica je, očitujući se na navode tuženika, istaknula kako iz police osiguranja izvanugovorne odgovornosti broj: 804037052 nesporno proizlazi kako je tuženik osiguratelj Kd Autotrolej d.o.o. Također, iz predmetne police proizlazi kako je ugovoreno osiguranje opće odgovornosti, a koja opća odgovornost pokriva javnu izvanugovornu odgovornost osiguranika za štete pričinjene trećim osobama, na iznos osiguranja po štetnom događaju za šifru djelatnosti 49 – Kopneni i cjevovodni transport, a u koju šifru djelatnosti prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ulazi kopneni prijevoz putnika.

7. Nadalje, ističe kako iz Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti, proizlazi kako je predmet osiguranja pokriće zakonske izvanugovorne (javne) odgovornosti osiguranika prema trećima za štetu prouzročenu smrću, tjelesnom ozljedom ili narušenjem zdravlja, kao i da je osiguratelj dužan nadoknaditi svaku štetu prouzročenu od strane osobe za koju osiguranik odgovara po zakonu pa i ako je šteta prouzročena namjerno ili grubom pažnjom te osobe. U konkretnom slučaju da je do štete je došlo zbog nesavjesne vožnje radnika ugovaratelja osiguranja i osiguranika, a za koju štetu je sukladno uvjetima odgovoran upravo tuženik.

8. Radi razjašnjavanja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti i utvrđivanja potpunog i pravilnog činjeničnog stanja, sud je u postupku izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušao tužiteljicu kao stranku (list 136-137 spisa), svjedoka RD (list 133-134 spisa), svjedoka BD (list 134- 136 spisa), a proveden je dokaz vještačenjem po vještaku ortopedu mr. sc. Miljenku Depolu (list 233-235 spisa).

9. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje dokaza daljnjim vještačenjem po vještaku medicinske struke, koji razlozi takvog ne provođenja biti će naknadno obrazloženi.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

11. Među strankama je sporan osnov tužbenog zahtjeva, a podredno i visina.

12. Sud je proveo dokaz uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu te je iz potvrde policijske postaje Rijeka utvrđeno kako tužiteljica nije evidentirana kao oštećenica u predmetnom štetnom događaju. Međutim, uvidom u autobusnu kartu, utvrđeno je kako je tužiteljica 26. srpnja, u 11 sati i 10 minuta cvikala svoju autobusnu kartu te je životno i logično zaključiti da je ista ušla u predmetni autobus.

13. Iz stranačkog iskaza tužiteljice, kojeg ovaj sud ocjenjuje životnim, istinitim i logičnim proizlazi kako se dana kada se dogodio predmetni štetni događaj ukrcala na autobus kod Dispanzera na Krimeji i na izlasku iz zavoja kod tete R autobus je naglo zakočio. Navodi da je prilično brzo vozio. Tužiteljica je stajala u autobusu preko puta ulaznih vrata i to onih srednjih, držala se za vodoravne rukohvate. U trenutku naglog kočenja noge su ostale čvrsto na podu, a tijelo je napravilo rotaciju u smjeru kretanja autobusa pa joj je pri tome u koljenu nešto puknulo. Nakon toga je pala i udarila glavom u rukohvat. Vidjela je da su i ostali ljudi koji su se nalazili u autobusu padali. Nakon izlaska iz autobusa nazvala je supruga koji ju je odveo na Hitnu pomoć.

14. Iz iskaza svjedoka BD, supruga tužiteljice, kojeg ovaj sud ocjenjuje istinitim i objektivnim proizlazi kako ga je nazvala supruga te je rekla da je pala u autobusu, da ne može hodati. Nadalje je naveo da je u trenutku kada je stigao po suprugu policija došla na mjesto događaja, međutim, nije im ništa govorio, već je odveo suprugu u bolnicu Sušak. Jedan stariji gospodin da je komentirao vožnju vozača autobusa u smislu da je brzo vozio, da se žurio te da je netko izletio ispred autobusa.

15. Iz iskaza svjedoka RD, vozača autobusa, kojeg ovaj sud ocjenjuje istinitim i uvjerljivim proizlazi kako je do predmetne nezgode došlo jer je automobil marke Ford Mondeo kojim je upravljala vozačica naglo skrenulo iz svoje trake prema lijevo te je pritom morao zakočiti. Nije se mogao sjetiti da li je bilo ozlijeđenih putnika, ali se sjeća da su do dolaska policije neki putnici otišli. Pretpostavlja da su neki putnici nakon nezgode otišli u bolnicu. Naveo je da je oštrije zakočio.

16. Iz ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje kako je 26. srpnja 2017. došlo do štetnog događaja u kojem je tužiteljica sudjelovala kao putnik u autobusu registarke oznake i broja [registarska oznaka] u vlasništvu KD Autotrolej, na način da je vozač autobusa RD naglo zakočio zbog vozila koje je iznenada iz svoje trake prešlo u lijevu voznu traku kojom se kretao autobus. Tom prilikom tužiteljica je pala uslijed čega je zadobila ozljede koljena. Ovakva utvrđena proizlaze iz iskaza tužiteljice, saslušanog svjedoka RD, vozača autobusa te supruga tužiteljice BD.

17. Slijedom ovakvog utvrđenja neosnovan je prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

18. Kod štetnih događaja u kojima sudjeluje putnik u prijevoznom sredstvu za javni promet, ako je za nastalu štetu odgovoran vlasnik prijevoznog sredstva u kojem se putnik nalazi, tužiteljica kao oštećena ima pravo na naknadu štete i prema vlasniku, u ovom slučaju KD Autotrolej, po ugovoru o osiguranju putnika u javnom prijevozu od posljedica nesretnog slučaja, ali i po ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti osiguratelja, u ovom slučaju tuženika, kojom policom se vlasnik autobusa osigurao od odgovornosti za naknadu štete trećim osobama koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari, a sve sukladno odredbi članka 22. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023, dalje: ZOOP).

19. Prema odredbi članka 1063. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/202 2, 155/2023, dalje: ZOO) koja uređuje pretpostavku uzročnosti, šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete - i za tu štetu odgovara (u smislu odredbe čl. 1064. ZOO-a) vlasnik te opasne stvari, dok se prema odredbama čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO-a vlasnik opasne stvari, a u ovome je slučaju opasna stvar (u smislu odredbe čl. 1063. ZOO-a) motorno vozilo (autobus u kretanju, odnosno pokretu), oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti", odnosno da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, time da se imatelj opasne stvari može osloboditi odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

20. Motorno vozilo u pogonu je opasna stvar pa za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila sukladno načelnoj odredbi kauzalne odgovornosti (čl. 1064. ZOO) odgovara vlasnik tog vozila prema odredbama članka 1069. stavak 1. ZOO. Budući je tužiteljica treća osoba za štetu odgovara i osiguratelj koji je s vlasnikom vozila sklopio ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu nastalu trećoj osobi, a koji ugovor je zaključen sukladno odredbi čl. 22 ZOOP.

21. Tuženik je kao osiguratelj sklopio ugovor o osiguranju s vlasnikom autobusa, odnosno KD Autotrolej, pa nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

22. S druge strane, odgovornost tuženika za nastalu štetu proizlazila bi iz police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti za štetu nastalu trećim osobama, pa bi odgovarao temeljem članka 20. stavka 1. ZOOP koji određuje da putnik kojem se dogodi nesretni slučaj ima pravo zahtijevati da društvo za osiguranje kod kojega je sklopljeno osiguranje neposredno njemu izvrši svoju obvezu iz ugovora o osiguranju.

23. Ispravno bi bilo da je tužiteljica od osiguratelja, dakle tuženika, naknadu štete zatražila temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti kojom policom se KD Autotrolej kao vlasnik predmetnog autobusa reg. oznake i broja [registarska oznaka] osigurao od odgovornosti za naknadu štete trećim osobama koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama.

24. U konkretnom slučaju odgovornost tuženika proizlazi iz police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti jer je tužiteljica pretrpjela štetu kao putnica u smislu odredbe članka 22. ZOOP. Stoga, tužiteljica u tužbi pogrešno naznačuje pravni temelj temeljem kojega traži naknadu štete. Naime, navedenom odredbom članka 22. ZOOP pokrivene su tjelesne ozljede zbog smrti, tjelesne ozljede i narušavanja zdravlja putnika u vozilu u kojem je prouzročena šteta. Navedena odredba odnosi se na tuženika kao osiguratelja u odnosu na sve putnike u vozilu neovisno radi li se o putniku u autobusu ili putniku u drugom prijevoznom sredstvu.

25. Polica osiguranja od automobilske odgovornosti pokriva štete prouzročene uporabom motornog vozila u prometu kao obvezno osiguranje, dok polica osiguranja od opće odgovornosti pokriva opću građanskopravnu odgovornost osiguranika za štete trećima, pri čemu su štete nastale uporabom motornih vozila u pravilu izričito isključene iz pokrića.

26. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je šteta čija se naknada potražuje nastala u prometnoj nezgodi uporabom motornog vozila. Odgovornost za štetu nastalu uporabom motornog vozila u prometu pokriva se obveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti sukladno odredbama Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Tužiteljica je u predmetnoj nezgodi sudjelovala kao putnik u autobusu reg. oznake i broja [registarska oznaka] vlasnika KD Autotrolej, koje društvo je dužno imati zaključenu policu od osiguranja od autoodgovornosti kako je to ranije obrazloženo.

27. Nasuprot tome, polica osiguranja od opće odgovornosti, na koju se tužiteljica poziva u tužbi, predstavlja dobrovoljno osiguranje koje pokriva građanskopravnu odgovornost osiguranika za štetu prouzročenu trećim osobama u okviru obavljanja djelatnosti ili drugih aktivnosti, pri čemu štete nastale uporabom motornih vozila u pravilu ne ulaze u opseg takvog osigurateljnog pokrića.

29. Budući da tužiteljica svoj zahtjev temelji na polici osiguranja od opće odgovornosti, iako je šteta nastala uporabom motornog vozila u prometu, takva polica ne predstavlja pravni temelj odgovornosti tuženika za predmetnu štetu.

29. Stoga, pogrešno se tužiteljica poziva na policu osiguranja izvanugovorne odgovornosti broj: 804037052 kojom je ugovoreno osiguranje opće odgovornosti.

30. Stav je ovoga suda da pravni temelj tužbenog zahtjeva nije ispravan stoga je tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

31. Ukoliko bi se osnov tužbenog zahtjeva ispostavio dokazanim, potraživanje tužiteljice bilo bi u zastari.

32. U postupku je proveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Miljenku Depolo. Nalaz i mišljenje vještaka ovaj sud drži objektivnim i izrađenim sukladno pravilima struke, vještak je u potpunosti odgovorio na danu mu zadaću od strane suda, a usmenim očitovanjem u potpunosti je otklonio primjedbe stranaka. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je tužiteljica kritične zgode zadobila ozljede: istegnuće medijalnog kolateralnog ligamenta desnog koljena II stupnja, rupturu prednjeg ukriženog ligamenta (ACL), areali postkontuzionog edema spongioze oba kondila femura. Naveo je kako je trajanje liječenja tužiteljice trajalo od 26. srpnja 2017. do 29. siječnja 2018., dok je daljnje liječe bilo liječenje posljedica koje su trajne te zahtijevaju određeni tretman i vježbe na koje je tužiteljica navikla.

33. Prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja vještak je naveo kako je liječenje tužiteljice završeno 29. siječnja 2018. te da je nakon navedenog datuma sve bilo liječenje određenih posteljica koje su prisutne čak i sada.

34. Iz ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje kako je stanje tužiteljice definirano 29. siječnja 2018. Tuženik je na ročištu održanom 10. veljače 2026. istaknuo prigovor zastare obzirom je zdravstveno stanje tužiteljice definirano navedenog datuma.

35. Sukladno odredbi članka 230. ZOO tražbina naknade štete zastarijeva u roku od 3 godine otkada je oštećenik doznao za štetu i štetnika. Obzirom je zdravstveno stanje tužiteljice definirano 29. siječnja 2018., a tužba je podnesena 31. ožujka 2022. taj rok je počeo teći od dana završetka liječenja te je istekao 29. siječnja 2021. Obzirom je zastarni rok protekao to je potraživanje tužiteljice u zastari, stoga bi tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

36. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1. te čl. 155. Zakona o parničnom postupku pa su tuženiku priznati parnični troškovi njegovog zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to: za sastav podnesaka od 6. veljače 2023., 22. rujna 2023. i 18. lipnja 2025. u iznosu od 200 eura svako (Tbr. 8 toč.1), za zastupanje na ročištima 2. svibnja 2023., 6. rujna 2023., 23. listopada 2025., 8. prosinca 2025. i 10. veljače 2026. u iznosu 200 eura svako (Tbr. 9 toč.1), sve uvećano za pdv 25 %, (iznos od 400,00 eur), dakle sveukupno iznos od 2.000,00 eura. Trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138,23).

38. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata tekućih od presuđenja pa do isplate.

39. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak parničnog postupka u preostalom dijelu, preko dosuđenih 2.000,00 eura, odnosno zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu. Naime, trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, a sukladno članku 4. stavku 1. točki 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23-dalje: ZPS), nije u trenutku donošenja ove odluke niti nastao, dok sukladno članku 3. stavku 2. ZSP-a, sudsku pristojbu za odluku prvostupanjskog suda jest dužna platiti osoba koja pokreće postupak, odnosno u konkretnom slučaju tužiteljica, pa na strani tuženika opisani trošak sudske pristojbe za presudu ne egzistira, niti će istima takav trošak biti naložen.

40. Stoga je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 24. ožujka 2026.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:

Valentina Burazer

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika