REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: K-257/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu Igoru Kanajetu, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Ivane Maričić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv protiv I. okrivljenog ZT i II. okrivljenog OT zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1 i 3. Kaznenog zakona/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, KO-DO-229/2024 od 30. srpnja 2024., dana 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Temeljem člana 453 točka 3 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08)

I. okrivljeni ZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ZT i BT, rođene Z, rođen **.**.1987. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], općina Križ, državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju autolimar, oženjen, bez djece, neosuđivan

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi

- dana 11. ožujka 2023. oko 19,20 sati u Cagincu, nakon što bi se zajednički i dogovorno s II. okrivljenim ČT odlučio prevesti odjavljeni osobni automobil marke Mercedes A160, broja šasije [broj šasije] iz Zagreba do Križa, u cilju da automobil prikaže registriranim, prethodno na isti postavio registarske pločice SR Njemačke, oznaka RT04421, znajući da iste ne pripadaju tom vozilu pa je u takvom prevoženju automobila II-okrivljenik OT bio zatečen od strane policijskih službenika,

- da bi dakle, izradio lažnu ispravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava i lažnu ispravu uporabio kao pravu, a djelo je počinjeno glede javne isprave,

- pa da bi time počinio kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – opisano i kažnjivo po članku 278. stavku 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22; dalje: KZ/11)

a

II. okrivljeni OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ivana i ŽT, rođene O, rođen **.**.1985. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], općina Križ, državljanin Republike Hrvatske, sa završenom općom gimnazijom, razveden, otac dvoje djece,

k r i v  je

da je:

nakon što je dana 11. ožujka 2023. I. okrivljeni ZT kupio odjavljeni osobni automobil marke Mercedes A160 broja šasije [broj šasije], samoinicijativno a kako bi navedeni automobil prevezao iz Zagreba do Križa na isti da bi ga prikazao registriranim, postavio registarske pločice SR Njemačke oznaka RT04421 znajući da iste ne pripadaju tom vozilu, pa je u takvom prevoženju automobila zatečen isti dan oko 19,20 u Cagincu od strane policijskih službenika,

- dakle, lažnu ispravu uporabio kao pravu, a djelo je počinjeno glede javne isprave,

- pa je time počinio kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – opisano i kažnjivo po članku 278. stavku 1. i 3. Kaznenog zakona/11

Te sud okrivljenog za navedeno kazneno djelo temeljem istih članova

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

te se nadalje okrivljenom temeljem člana 56 KZ-a/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

pa se kazna zatvora na koju je okrivljeni osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem čl. 79 KZ/11 od II. okrivljenog se oduzimaju dvije registarske nevažeće pločice Savezne Republike Njemačke RT04421 privremeno oduzete po potvrdi PP Ivanić-Grad serijski broj [serijski broj] sa svim popratnim obilježjima opisanim u navedenoj potvrdi.

Temeljem čl. 148 st. 6 ZKP/08 okrivljenik se oslobađa obveze plateža troškova ovog kaznenog postupka.

Obrazloženje

Uvodno citiranom optužnicom pokrenut je kazneni postupak protiv okrivljenih.

Pozvan očitovati se o optuženju, I .okrivljeni ističe da se ne osjeća krivim, a brani se u bitnom ističući da je bio u društvu sa II. okrivljenim kada je kupio automobil iz inkriminacije, znao je da isti nije registriran i da je neispravan, te ga je kupio s motivacijom da proda dijelove automobila. U trenu kupoprodaje, a bilo je oko osam sati ujutro, na automobilu nisu bile nikakove registarske tablice, i on i II. okrivljeni nakon kupnje su otišli sa lokacije kupnje a to je bilo naselje Borovje u Zagrebu, otišli su obavljati druge poslove, vratili se nakon nekih osam sati u Borovje, te je II. okrivljeni ostao kod automobila a on otišao angažirati vučnu službu, no našao je takozvanu krutu šipku namijenjenu vuči vozila i s njom se ponovno vratio u Borovje. Nije tada zatekao II. okrivljenog i automobil, nazvao je II. okrivljenog i isti mu je rekao da je uspio zapaliti automobil i da je na putu na njihove adrese jer su oni susjedi udaljeni nekih pet kuća, te je on tada svojim automobilom također krenuo kući i na putu zatekao II. okrivljenog s automobilom a u toku je već bila policijska intervencija. Tada je na automobilu vidio istaknutu registarsku tablicu samo sa zadnje strane vozila, radilo se o stranoj registarskoj tablici, a policiji tada rekao istovjetno svojoj obrani na sudu, no policija je rekla da će to i morati rješavati na sudu. Poriče stoga da je on stavio inkriminirane registarske tablice na automobil, a nije ni rekao II. okrivljenom da to učini.

Pozvan očitovati se o optuženju II. okrivljeni ističe da se osjeća krivim po inkriminaciji ali ne na način kako mu se inkriminira, te se brani u bitnom potvrđujući iznesenu obranu I. okrivljenog koju je prethodno slušao. Pri tome posebno želi istaći da je u trenutku kad je ostao sam uspio zapaliti motor predmetnog automobila i kako se I. okrivljeni nije vraćao u Borovje odlučio automobil dovesti na adresu I. okrivljenog, i da je bolje da pri tome na automobil istakne registarske pločice koje je u samom automobilu pronašao. Tako je postupio moguće i zato što je bio malo pripit. Na putu zatekla ga je policija a kako je to u optuženju opisano. Ponavlja da je samoinicijativno odlučio staviti tablice koje je samoinicijativno i pronašao u predmetnom automobilu.

U dokaznom postupku pročitan je spis, kaznena prijava (list 1-2 spisa), službena zabilješka i izvješće o postupanju policije Ivanić-Grad samo u odnosu na neposredna opažanja i konstataciju policije (list 3-4, 10 spisa), fotodokumentacija (list 5-7 spisa), zapisnik i potvrda privremenog oduzimanja predmeta (list 8-9 spisa), ugovor o kupoprodaji motornog vozila (list 11 spisa).

Pročitani su izvodi prekršajne evidencije (list 23, 25 spisa) i kaznene evidencije (list 62 i 64 spisa).

Temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka ocjene svakog dokaza zasebno i u međusobnoj povezanosti te uspoređujući isto s obranama obojice okrivljenika sud je utvrdio da su ostvareni kako subjektivni tako i objektivni elementi procesuiranog kaznenog djela samo u odnosu na II. okrivljenog koji ih je ostvario svojim radnjama, a istovjetni elementi izostaju kod I. okrivljenog.

Drugookrivljeni je u odnosu na svoju aktivnost priznao cjelokupnost inkriminacije na način da je isključio svako sudjelovanje I. okrivljenog u istoj. Priznanje II. okrivljenog je u potpunom skladu s materijalnom dokumentacijom spisa iz koje se prije svega može pročitati da je predmetni automobil po I. okrivljenom kupljen s podacima koji uključuju i naznaku registarske oznake [registarska oznaka], te naznaku 2001. godine kao godine proizvodnje, te da je II. okrivljeni po policiji zatečen kako isti vozi sa istaknutim registarskim tablicama koje se navode u inkriminaciji i koje nisu istovjetne tablicama naznačenim u kupoprodajnom ugovoru, te da je odjavljena registracija automobila navedenim tablicama [registarska oznaka]. Kada je tome tako obrana II. okrivljenog kojom priznaje cjelovitost svojeg inkriminiranog ponašanja prihvatljiva je i u svemu moguća, te je on u svemu mogao samoinicijativno djelovati u onim radnjama koje navodi da je poduzeo. S druge strane obrana I. okrivljenog ne može se isključiti. Može, a i ostaje samo sumnja da bi i on počinio inkriminaciju između ostalog kao osoba koja je kupila automobil i time željela ostvariti daljnje materijalne interese, ali njegova neposredna identifikacija u smislu namjere i svijesti o inkriminaciji te potom poduzimanje radnji koje su dovele do objektivizacije inkriminacije, izostaje. Pri tome je dakle prihvatljivo da nije imao saznanja o stranim registarskim tablicama u automobilu jer je iz kupoprodajnog ugovora vidljivo u kakovom stanju auto kupuje, prihvatljivo je i da ga je kupio radi prodaje u dijelovima jer je auto slijedom godine proizvodnje dvostruko amortiziran, prihvatljivo je i da je auto kupio kao neispravan i namjeravao ga vučom dovesti na svoju kućnu adresu, sve pri činjenici da on nije i osoba koja je zatečena u vožnji inkriminiranog automobila. Dakle takova prihvatljivost je barem utoliko moguća jer se ne može u potpunosti isključiti, a kada je tome tako II. okrivljenog je trebalo osloboditi optužbe.

Pri navedenom obzirom na oslobađajući dio presude odnosno na I. okrivljenika sud je zadržao i morao zadržati činjenični opis optuženja ali ga smisleno označiti u jednini, a obzirom na osuđujući dio presude odnosno na II. okrivljenika smislenost utvrđene optužbe cjelovito činjenično opisao i u jednini i u odnosu na logičnu dinamiku događanja.

Time je sud vjerodostojnim ocijenio sve provedene dokaze, time da je na gornji način ocijenio i materijalnu dokumentaciju koja je u potpunosti jasna, a dijelom je objašnjena i iskazivanjima okrivljenika koji su nastavno tome prihvatljivo iskazivali o svemu što mogu i moraju znati i nema naznaka da stvarnost ne doživljavaju ispravno, ali sve to time da je temeljem takove činjeničnopravne ukupnosti II. okrivljeni imao i morao imati svijest o stvarnosti i namjeru kazneno djelo počiniti te ga je i počinio jer su radnje koje je poduzeo dovele do lažne upotrebe registarske isprave, a izostaju nesporni i potrebni dokazi da bi predmetnu inkriminaciju ujedno počinio i I. okrivljeni .

Stoga su obrane obojice okrivljenika prihvaćene.

Odlučujući o vrsti i visini kazne II. okrivljeniku sud je primijenio odredbe čl. 41 i čl. 47 KZ-a. Pri tome je u sveukupnosti posebice cijenio i vrijednost zaštićenog dobra i činjenicu da je II. okrivljeni završno iskazujući i kajanje doprinio točnom i potpunom utvrđenju činjenica, te iako je kažnjavana osoba (no za drugu vrstu kaznenog djela, list 62 spisa) u navedenoj sveukupnosti te obzirom i na njegove socioekonomske prilike a kako su navedene u njegovim generalijama, dovoljno je bilo zapriječiti kaznom zatvora i odrediti navedeni rok kušnje, a što će u ukupnosti, ostvariti svrhu generalne i specijalne prevencije.

Temeljem čl. 79 KZ/11 od II. okrivljenog se oduzimaju dvije registarske nevažeće pločice Savezne Republike Njemačke RT04421 privremeno oduzete po potvrdi PP Ivanić-Grad serijski broj [serijski broj] sa svim popratnim obilježjima opisanim u navedenoj potvrdi, budući se radi o predmetima kojima je kazneno djelo počinjeno .

Drugookrivljeni je oslobođen obveze plaćanja troškova predmetnog postupka radi slabijeg imovnog stanja, a troškovi obrane I. okrivljenog padaju na teret budžetskih sredstava.

Uslijed obrazloženog cjelovito je presuđeno kao u izreci.

Velika Gorica, 23. ožujka 2026.

SUDAC:

Igor Kanajet

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude postoji pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka iste, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO u Velikoj Gorici

2. Branitelji okrivljenih ujedno i za okrivljene