REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1217/2022-74
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja ŽR (nominativ: ŽR), OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Matijević, odvjetnik iz Rijeke, protiv I-tuženika ER (nominativ: ER) OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tamara Crnkić Gotovac, odvjetnica iz Zagreba i II-tuženice GR (nominativ: GR) OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Nino Reskušić, odvjetnik iz Zagreba, radi pobijanja pravnih radnji dužnika, 23. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I./ Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju s pravom plodouživanja idealnog suvlasničkog djela ½ (jedne polovine) nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisanih kao kuća ukupne površine 197 m/2, sagrađena na k. č. [katastarska čestica] te bazen površine 79 m/2 i dvorište površine 1183 m/2 na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zaključenog 28. 11. 2011. između I-tuženika ER OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i UR OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ovjeren kod javnog bilježnika Jadranke Knego-Rogina iz Zagreba 28. ožujka 2014. pod brojem OV- 4377/214, bez pravnog učinka prema tužitelju ŽR OIB [osobni identifikacijski broj], u granicama potrebnim za namirenje njegove tražbine prema I-tuženiku ER, te je II-tuženica GR OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao pravna slijednica UR (nominativ: UR), dužna trpjeti naplatu čitave tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 29.321,45 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. travnja 2014. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II./ Utvrđuje se da je upis prava plodouživanja koje je na temelju Ugovora o darovanju s pravom plodouživanja zaključenog 28. studenog 2011. između I-tuženika ER i UR, ovjerenog 28. ožujka 2014. kod javnog bilježnika Jadranke Knego-Rogina iz Zagreba pod brojem OV-4377/14, provedeno u korist I-tuženika ER na dijelu nekretnina II-tuženice GR OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao pravne slijednice UR (nominativ: UR), upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisanih kao kuća ukupne površine 197 m/2, sagrađena na k. č. [katastarska čestica] te bazen površine 79 m/2 i dvorište površine 1183 m/2 na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez pravnog učinka prema tužitelju ŽR (nominativ: ŽR) OIB [osobni identifikacijski broj] u granicama potrebnim za namirenje njegove tražbine u iznosu od 29.321,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. travnja 2014. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III./ Dužni su II-tuženica GR OIB [osobni identifikacijski broj] kao suvlasnica i kao pravna slijednica UR i I-tuženik ER OIB [osobni identifikacijski broj] kao knjižni nositelj prava plodouživanja, u roku od 15 dana od presuđenja , pod prijetnjom ovrhe dopustiti tužitelju ŽR OIB [osobni identifikacijski broj] da svoju tražbinu prema I-tuženiku ER (nominativ: ER) OIB [osobni identifikacijski broj] namiri iz prodaje njenog suvlasničkog dijela nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisanih kao kuća ukupne površine 197 m/2, sagrađena na k. č. [katastarska čestica] te bazen površine 79 m/2 i dvorište površine 1183 m/2 na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje su prije zaključenja Ugovora o darovanju s pravom plodouživanja od 28. studenog 2011., ovjerenog 28. ožujka 2014. kod javnog bilježnika Jadranke Knego-Rogina iz Zagreba, bile vlasništvo I-tuženika ER u ½ (jednoj polovini) idealnog dijela.
IV./ Nalaže se I-tuženiku ER (nominativ: ER) OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tuženici GR (nominativ: GR) OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju ŽR (nominativ: ŽR) OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 6.728,31 EUR, u roku od 15 dana.
V./ Odbija se zahtjev I-tuženika ER za naknadu troška parničnog postupka.
VI./ Odbija se zahtjev II-tuženice GR za naknadu troška parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj ŽR podnio je ovome sudu tužbu protiv I-tuženika ER i II-tuženika UR, radi pobijanja Ugovora o darovanju s pravom plodouživanja, zaključenog između I-tuženika ER kao darovatelja i II- tuženika UR kao obdarenika, za koji tužitelj tvrdi da je pravna radnja poduzeta na štetu tužitelja kao vjerovnika. Tijekom postupka preminuo je II-tuženik UR, pa je postupak nastavljen protiv II-tuženice GR, kao njegove nasljednice te time pravne sljednice iz ugovora o darovanju s pravom plodouživanja zaključenog između I-tuženika i pravnog prednika II-tuženice, pok. UR
1.2 Tužitelj u tužbi navodi da je I-tuženik ER bio jedini osnivač i član društva Planet B d.o.o. iz Zagreba, sada Planet B d.o.o. u stečaju, koje društvo se bavilo djelatnošću promidžbe, proizvodnjom i distribucijom radijskog i televizijskog programa, proizvodnjom te prometom i javnim prikazivanjem filmova, reklama i dr.
1.3 Tužitelj se bavi redateljskim poslovima te je na temelju ugovora o autorskom djelu radio na više projekata društva Planet B d.o.o., koje zbog financijskih poteškoća nije bilo u mogućnosti suradnicima i poslovnim partnerima redovno isplaćivati ugovorene autorske honorare, niti izvršavati druge financijske obveze.
1.4 Tužitelj je 31. ožujka 2012. s I-tuženikom zaključio Ugovor o preuzimanju duga dužnika Planet B d.o.o. u ukupnom bruto iznosu od 29.321,45 EUR, pri čemu iznos od 24.190,20 EUR predstavlja bruto honorar tužitelja, dok se iznos kunske protuvrijednosti od 5.131,25 EUR odnosi na doprinose koje je trebalo podmiriti društvo Planet B d.o.o.
1.5 I-tuženik ER se Ugovorom o preuzimanju duga od 31. ožujka 2012. obvezao preuzeti dug dužnika Planet B d.o.o., u iznosu od 29.321,45 EUR, podmiriti tužitelju kao vjerovniku najkasnije u roku od dvije godine od zaključenja ugovora, dakle do 31. ožujka 2014.
1.6 I-tuženik nije u ugovorenom roku izvršio preuzetu obvezu. Pritom je 29. studenog 2012., dakle osam mjeseci nakon zaključenja Ugovora o preuzimanju duga, nad društvom Planet B otvoren stečajni postupak. Kako I-tuženik nije isplatio preuzeti dug, a zbog zaključenog Ugovora o preuzimanju duga tužitelj nije mogao svoju tražbinu prijaviti u stečajnu masu društva Planet B d.o.o. u stečaju, tužitelj je 10. veljače 2016. kod ovoga suda podnio tužbu protiv I-tuženika te se postupak vodio pod poslovnim brojem P-1057/2016.
1.7 Tužitelj izlaže da mu I-tuženik nije isplatio dugovani iznos niti nakon podnošenja navedene tužbe te nadalje da je I-tuženik, u namjeri da onemogući vjerovnike (jer tužitelj nije jedini čije potraživanje I-tuženik nije ispunio) u naplati njihovih tražbina, besplatno raspolagao svojom imovinom u korist svojeg oca UR. Naime, 28. ožujka 2014., dakle dva dana prije proteka roka za ispunjenje ugovorne obveze prema tužitelju iz Ugovora o preuzimanju duga, I-tuženik je Ugovorom o darovanju ovjerenom u javnobilježničkom uredu Jadranke Knego Rogina iz Zagreba pod brojem ovjere OV-4377/2014, nekretninu iz koje bi se tužitelj mogao namiriti prenio na svog oca UR (ranije II-tuženika, preminulog tijekom ovog parničnog postupka). Nekretnine koje su bile predmet ugovora o darovanju bile su prije učinjenog darovanja suvlasništvo I-tuženika u ½ idealnog dijela. Upisane su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te u naravi predstavljaju kuću ukupne površine 197 m2, sagrađene na k. č. [katastarska čestica], bazen površine 79 m2 i dvorište površine 1183 m2, sve na istoj katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
1.8 Tužitelj ističe da je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Pazinu 02. travnja 2014., dakle dva dana po isteku ugovorenog roka za povrat duga, podnesen prijedlog za prijenos i uknjižbu prava vlasništva s imena I-tuženika na ime njegova oca UR.
1.9 Tužitelj zaključuje da je iz prethodno opisanih radnji razvidno je da je I-tuženik svjesno poduzimao pravne i druge radnje kako bi njega i ostale vjerovnike onemogućio u naplati njihovih tražbina te da osim nekretnine koja je bila predmet darovanja ocu I- tuženika, I-tuženik nema druge imovine iz koje bi tužitelj mogao namiriti svoju tražbinu. Tužitelj navodi da je obdarenik otac I-tuženika pa je stoga zakonska pretpostavka da je obdareniku bilo poznato da I-tuženik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, a kako se ovdje radi o besplatnom pravnom poslu i to prema članu obitelji, tužitelj nije u obvezi dokazivati da je obdareniku, pok. UR bilo poznato da I-tuženik time raspolaganjem šteti tužitelju kao vjerovniku.
1.10 Tijekom postupka, u podnesku od 7. veljače 2025. (list 439) tužitelj je iznio tvrdnju da je I-tuženik suvlasnički udio na nekretnini koja je bila predmet Ugovora o darovanju s pravom plodouživanja samo formalno prenio na svog oca UR, obdarenika iz tog ugovora te da nekretnine koje su bile predmet tog ugovora, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nisu prenesene u posjed obdarenika, odnosno da taj ugovor nije bio sastavljen u obliku javnobilježničkog akta te da je kao takav ''i ništetan''. Međutim, osim što za svoju izloženu tvrdnju da je ugovor o darovanju simuliran (fiktivan pravni posao) tužitelj nije predložio nikakve dokaze, tužitelj je izloženo ustvrdio nakon zaključenja prethodnog postupka, pa stoga ovaj sud tvrdnju tužitelja da je ugovor o darovanju ništetan nije uzeo u obzir (čl. 299. st.3. ZPP).
2. I-tuženik ER i raniji II-tuženik, sada pok. UR, pravni prednik II-tuženice GR u odgovoru na tužbu osporavaju osnovanost tužbe u cijelosti.
2.1 Tuženici čine nespornim da je I-tuženik zaključio sa IR, pravnim prednikom II-tuženice, Ugovor o darovanju, kojim je svoj suvlasnički dio na predmetnim nekretninama darovao svom ocu UR.
2.2 Tuženici osporavaju daje ugovor o darovanju zaključen s namjerom onemogućivanja vjerovnika u naplati njihovih tražbina te tvrde da je darovanje zaključeno samo i isključivo iz razloga da bi I-tuženik spasio svoju obitelj i bolesnu kćerku od deložacije iz stana u kojem žive. Naime, I-tuženik zajedno sa svojom suprugom i dvije kćeri živi u stanu u [adresa], na adresi [adresa], koji stan se nalazi u blizini bolnice Rebro, a vlasnik stana je društvo Planet B d.o.o., koje je u vlasništvu I-tuženika. Nadalje se ističe da poslovne neprilike za I-tuženika počinju kada je Hypo banka odbila društvu Planet B d.o.o. produžiti minus kako bi namirio PDV u iznosu od 3,5 milijuna kuna, a što je temeljem pravomoćnog rješenja naložila Porezna uprava. Budući da Planet B d.o.o. nije ima sredstava namiriti PDV u navedenom iznosu, nad društvom Planet B d.o.o. otvoren je stečajni postupak. Kako je društvo Planet B d.o.o. u zemljišnim knjigama upisano kao vlasnik stana u kojem I-tuženik živi sa svojom obitelji, radi namirenja vjerovnika stečajnog dužnika pokrenut je postupak prisilne prodaje navedenog stana zakazivanjem javnih dražbi. I-tuženik je pokušao spriječiti da se nad društvom Planet B d.o.o. otvori stečaj, a što se ipak dogodilo, a supruga I-tuženika je osobno pokušala ishoditi kredit u Hypo banci, kojim sredstvima bi otkupila stan na zakazanoj javnoj dražbi, međutim u istom nije uspjela. I-tuženik ističe da mu je prvenstveno namjera bila sačuvati stan u kojem živi s obitelji, a koji se nalazi u blizini bolnice Rebro, a to iz razloga što jedna od njegove dvije kćeri boluje od teške bolesti, uslijed koje postoji mogućnost potrebe za reanimacijom, pa je obitelji od velike važnosti blizina bolnice. Osim navedenog, u stanu je i terapeutska soba s ugrađenim pomagalima prilagođena potrebama kćeri I-tuženika, a ona ima i svoje rutine, čija neprestana ponavljanja omogućavaju njezin progres te se tom prostoru prilagodila i poznaje sve detalje. Nadalje I-tuženik navodi da je nad njim vršen konstantan pritisak od strane vjerovnika stečajnog dužnika i njihovih punomoćnika pa se obratio za zaštitu dječjoj pravobraniteljici i dobio pozitivno rješenje kojim je privremeno onemogućena deložacija. I-tuženik se radi ishođenja kredita obratio RBA banci, a kojim sredstvima bi otkupio stan, no međutim kredit nije odobren jer se stan nalazi u zgradi koja je izgrađena bez građevinske dozvole. I-tuženik je nadalje pokušavao pronaći načine kako bi otkupio stan od stečajnog dužnika pa je predložio djelatnici RBA banke ideju da ga banka financira prilikom kupnji nekretnina koje su u vlasništvu njegovog oca, a koje je je on još 2011. poslije smrti svoje majke darovao svom ocu, ovdje II-tuženiku u znak zahvale što je skrbio o njegovoj majci, odnosno svojoj supruzi tijekom njene teške bolesti. Na taj način I-tuženik je namjeravao ishoditi veći iznos kredita čijim bi sredstvima I-tuženik otkupio stan u kojem živi od stečajnog dužnika Planet d.o.o. Referentica u banci dala je pozitivno mišljenje o navedenoj namjeri, pa je I-tuženik samo iz tog razloga osporavani ugovor o darovanju ovjerio kod javnog bilježnika i isti proveo u zemljišnim knjigama, ne s namjerom da time ošteti vjerovnike nego s namjerom ishođenja kredita, da bi spriječio deložaciju iz stana u kojem živi s obitelji. I-tuženik nadalje navodi da nakon što je referentica proslijedila zahtjev za dodjelu kredita kreditnom odboru, unatoč pozitivnim signalima iz banke, isti kredit nije odobren – banka nije pristala I-tuženiku odobriti zatraženi kredit i financirati I-tuženika pri kupnji nekretnine od II-tuženika. Sa svim tim bio je upoznat OR, koji je kao stručnjak za financije I-tuženiku savjetovao da otkupi kuću od svog oca te da s tom namjerom od banke ishodi kredit za kuću i za stan. Tuženici navode da je jedini i isključivi razlog sklapanja Ugovora o darovanju između I-tuženika i njegovog oca UR, pravnog prednika II-tuženice, taj što je I-tuženik na taj način pokušao ishoditi kredit te spriječiti deložaciju njegove obitelji iz stana koji im je od izuzetne važnosti, a ne kako to tvrdi tužitelj da je I-tuženik svjesno poduzeo radnje kako bi tužitelja onemogućio u naplati njegovog potraživanja. Slijedom navedenog tuženici predlažu tužbeni zahtjev odbiti te potražuju naknadu troška parničnog postupka.
2.3 II-tuženica GR se u odgovoru na tužbu u cijelosti pridružuje navodima I-tuženika i svog pravnog prednika UR, iznesenima pod točkom 2.2 ovog obrazloženja. Nadalje ističe da nije ispunjena pretpostavka za pobijanje spornog ugovora o darovanju propisana odredbom čl. 66. st. 2. ZOO, budući da zbog pobijene pravne radnje I-tuženik ER nije ostao bez sredstava dostatnih za ispunjenje tužiteljeve tražbine. II-tuženica GR ističe da je u vrijeme sklapanja pobijanog Ugovora o darovanju s pravom doživotnog plodouživanja I-tuženik imao dostatnu imovinu za namirenje tužiteljeve tražbine i to sredstva na računima kod Zagrebačke banke d.d., Raiffeissen banke d.d. i Sberbank d.d., vozilo reg. oznake [registarska oznaka] marke Peugeot 307 te autorska prava koje je na I-tuženika DR prenijelo trgovačko društvo PLANET B d.o.o.
2.4 II-tuženica GR navodi nadalje da tužitelj sintagmu “dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine” iz odredbe čl. 66. st. 2. ZOO potpuno promašeno svodi samo na vrjedniju i u javim očevidnicima upisanu imovinu, jer da Zakon ne propisuje da su dostatna sredstva samo ona koja su upisana u javnim i dostupnim očevidnicima. Tužitelj nakon podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu i blokade računa I-tuženika, nije niti pokušao ostvariti svoju tražbinu na nekretninama odnosno na pokretninama i pravima I-tuženika, a na što je bio ovlašten na temelju odredbe 5. st. 3. tada važećeg Ovršnog zakona, podnošenjem sudu prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, te je bio ovlašten na temelju odredbe čl. 80. do 82. OZ-a predložiti ovrhu na nekretnini I-tuženika upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno predložiti ovrhu na pokretninama I-tuženika, na temelju odredbe čl. 134. OZ. Tužitelj nije ni iskoristio zakonsku mogućnost promjene predmeta i sredstva ovrhe, te nije ni pokušao provesti ovrhu ni na navedenoj nekretnini, a ni na pokretnoj imovini I- tuženika. Utoliko je bespredmetan navod tužitelja u odnosu na njegov propust za zatraži prokazni popis imovine od I-tuženika, budući da je neovisno o tome tužitelj bio ovlašten zatražiti promjenu predmeta i sredstva ovrhe i namiriti se bilo ovrhom na navedenoj nekretnini ili ovrhom na pokretninama I- tuženika, a to vlastitim propustom nije učinio. II-tuženica ističe da tužiteljev propust da u ovršnom postupku zatraži promjenu predmeta i sredstva ovrhe ne može predstavljati temelj za zaključak da I- tuženik u vrijeme poduzimanja pobijane pravne radnje nije imao dovoljno sredstava za namirenje tužiteljeve tražbine, kako to pogrešno tumači tužitelj. Suprotno takovom neosnovanom tumačenju tužitelja, II-tuženica ostaje kod tvrdnje da je temeljem odredaba čl. 5., 80. i 134. OZ tužitelj svoju tražbinu mogao u cijelosti namiriti iz navedene imovine I-tuženika.
2.5 I-tuženik tijekom postupka ističe da je u vrijeme sklapanja pobijanog Ugovora o darovanju raspolagao novčanim sredstvima na računima otvorenim kod banaka te da je bio suvlasnik nekretnina, pokretnina i autorskih prava na audiovizualnim djelima te radi dokazivanja takvih navoda predlaže pregledati potvrde o prometu po računima, izvatke iz zemljišnih knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pročitati ugovor o prijenosu autorskih prava od 01. rujna 2008., pregledati prometnu dozvolu za vozilo marke Peugeot 307 te saslušati svjedoke OR i MR. Nadalje I-tuženik ER navodi da je u trenutku dospijeća tražbine tužitelja raspolagao pokretninama čija vrijednost je bila dovoljna za namirenje obveze tužitelja i to satovima Rolex Submariner iz 1998., Rolex Explorer II iz 2003. te SR iz 2002. Radi dokazivanja da je navedene satove dobio na poklon, I-tuženik je predložio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka za koje navodi da su mu te satove darovali - FR, JR i TR. I-tuženik tvrdi da je Rolex Submariner dobio 1998. na poklon od FR da ga je izgubio 2016., da je vrijednost toga sata 2023. cca 10.000,00 EUR te da pretpostavlja da je u doba ovjere pobijanog Ugovora o darovanju vrijednost toga sata bila nešto malo veća; da je sat Rolex Explorer II 2003. dobio na poklon od JR, da je današnja vrijednost toga sata cca 10 – 12.000,00 EUR te da pretpostavlja da je u doba ovjere pobijenog Ugovora 2014. godine ta vrijednost bila nešto veća. Nadalje I-tuženik navodi da ima kolekciju gramofonskih ploča, koju procjenjuje na oko 900 komada, da su te ploče kupovane u razdoblju od konca 70-ih godina pa do pojave CD nosača zvuka početkom 90-ih godina, da je većina ploča i danas u izvrsnom stanju; da je njegova sestra 2019. privremeno uskladištila sve njegove ploče no da zbog objektivnih okolnosti još uvijek nije stigao preuzeti oko polovinu cjelokupne kolekcije te da iz toga razloga veliki broj ploča neće biti naveden u popisu koji dostavlja na listovima 171-185 spisa; da za te ploče nema račune jer su gotovo sve kupljene u navedenom razdoblju, da značajan dio tih ploča nije nikada otisnut na CD-u. I-tuženik navodi da dostavlja fotografije ploča koje su u ponudi na platformi e-Bay, radi lakše procjene njihove vrijednosti te navodi nadalje da popisuje svega osamdesetak ploča od cca 900 komada te da lijeva strana na popisu prikazuje cijenu i fotografiju originalne ploče, dok je fotografija s desne strane na listovima 171-185 spisa fotografija njegove ploče. Nadalje tuženik navodi da ustraje na prigovoru zastare (ustvari prekluzije) pobijanja ugovora o darovanju. Tijekom postupka I-tuženik ER navodi da nije nikada zaprimio zahtjev za prokazni popis imovine, koji je pretpostavka za podnošenjem ove tužbe, propisana odredbom čl. 66. st. 2. ZOO.
3. Tijekom postupka pročitane su sve isprave su spisu – zk izvadak, Ugovor o preuzimanju duga od 31.03.2012. (list 10 spisa) , Ugovor o darovanju od 28.11.2011. (list 7-12, list 249-250 spisa), Ugovor o darovanju od 28.11.2011. i Anex ugovora o darovanju od 16.09.2014. (list 27-32, 251-253 spisa), Rješenje Općinskog suda u Puli- Pola, Zemljišnoknjižni odjel Pazin, posl.br. Z-13655/16 od 10.05.2016. i posl.br. Z- 24910/2017 od 26.09.2017. (list 37-40 spisa), presuda ovog suda posl.br. P- 1057/2016-18 od 13.07.2018., presuda ovog suda posl.br. P-7560/2014-25 od 12.04.2017. (list 44-46, 56-59, list 414-420 spisa), rješenje o nasljeđivanju od 15.01.2019. (list 48-50, list 60-62, list 92-93 spisa), rješenje ovog suda posl.br. P- 1976/2016-25 od 25.01.2022. (list 86-88 spisa), zapisnik javnog bilježnika od 11.03.2019. (list 94-97 spisa), neslužbena kopija zemljišnoknjižnog odjela Pazin za ZK uložak [broj ZK uloška], izvješće kartica promet RBA od 01.01.2014. do 31.12.2014., potvrda o prometu po računu Zagrebačke bane od 01.01.2014. do 31.12.2014., neslužbena kopija zemljišnoknjižnog odjela Pazin za ZK uložak [broj ZK uloška] i za ZK uložak [broj ZK uloška], Ugovor o prijenosu autorskih prava od 01.09.2008., preslik prometne dozvole JR (list 119-141, list 259, list 413 spisa spisa), Očevidnik o danima insolventnosti za I-tuženika za razdoblje od siječnja 2014 do prosinca 2022. i potvrdu Fine od 07.06.2023. (list 148- 157 spisa), Satovi Rolex (Izjava I-tuženika list 160-165, list 190-215 spisa), Mišljenje o vrijednosti autorskih prava za I-tuženika od 25.04.2022., Ugovor o prijenosu autorskih prava od 01.09.2008., Izvadak iz sudskog registra za Planet B d.o.o., Ugovor o radu od 31.03.2012., Zapisnik od 28.12.2016. pri Trgovačkom sudu u Zagrebu (list 216-237 spisa), neslužbena kopija zemljišnoknjižnog odjela Pazin za ZK ul. [broj ZK uloška] (list 254-255, list 330-333 spisa), izračun zakonskih zateznih kamata od 03.07.2024. (list 334-337), procjena tržišne vrijednosti nekretnine iz listopada 2024. (list 358-406 spisa), prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Pazinu posl.br. Ovr-1275/2023-9 od 01.08.2024. i potvrda Fine od 07.06.2023. (list 421-423), zapisnik o očevidu Općinskog suda u Pazinu od dana 17.07.2025. (broj lista 475-477 spisa). Sud je izvršio uvid u spis ovog suda posl.br. P-7560/2014. Izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka MR, JR, OR te saslušanjem stranaka, kao i dokazi građevinskim vještačenjima po stalnim sudskim vještacima Goranu Glušiću i Mladenu Ožiću.
4. U odnosu na navod I-tuženika ER da nije nikada zaprimio zahtjev za prokazni popis imovine koji je pretpostavka za podnošenje ove tužbe propisana odredbom čl. 66. st. 2. ZOO-a, treba reći da su je taj navod neosnovan te da nema procesnih zapreka za vođenje ove parnice.
5. Po ovako provedenom postupku, primjenjujući materijalno pravo na činjenično stanje utvrđeno primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Između stranaka nije sporno:
- da se I-tuženik ER, kao preuzimatelj duga, Ugovorom o preuzimanju duga zaključenim 31. ožujka 2012. s tužiteljevim dužnikom PLANET B d.o.o., obvezao tužitelju isplatiti dug koji iznosi 29.321,45 EUR, u roku od dvije godine – dakle, da je ugovorna obveza I-tuženika ER isplatiti tužitelju iznos od 29.321,45 EUR, dospjela 31. ožujka 2014.
- da je I-tuženik ER kao darovatelj sa svojim pokojnim ocem, u ovoj parnici ranije II-tuženikom, sada pok. IR kao obdarenikom, zaključio Ugovor o darovanju s pravom plodouživanja, kojim je darovatelj obdareniku darovao 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja kuću površine 197 m2, bazen površine 79 m2 i dvorište površine 1183 m2, sve na istoj katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
7. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (čl. 66. st. 2. ZOO). Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji, smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku te se za pobijanje tih radnji ne zahtijeva da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato (čl. 67. st.3. ZOO). Dakle, odredbom čl. 67. st.3. ZOO propisano je da se kod besplatnih pravnih poslova neoborivo presumira (presumptio iuris et de iure) da je dužnik znao i morao znati, a isto tako i onaj u čiju korist je raspolaganje učinjeno, da se poduzetim raspolaganjem nanosi šteta vjerovnicima. Stoga nisu relevantni navodi iz odgovora na tužbu da I- tuženik nije ugovor o darovanju s pravnim prednikom II-tuženice zaključio s namjerom oštećenja tužitelja kao vjerovnika. Odlučno je jedino je li predmetni ugovor o darovanju pravna radnja na štetu vjerovnika. Pravna radnja na štetu je vjerovnika ako rezultira smanjenjem dužnikove imovine u korist neke treće osobe u tolikoj mjeri da onemogućuje namirenje vjerovnikove tražbine. Drugim riječima, pravna radnja na štetu je vjerovnika ako je dužnik uslijed njezinog poduzimanja postao insolventan, tj. ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (čl. 66. st.2. ZOO).
8. Između stranaka je sporno je li nastupila prekluzija pobijanja Ugovora o darovanju s pravom plodouživanja zaključenog između I-tuženika ER kao darovatelja i pok. UR, prednika II-tuženice GR, kao obdarenika.
8.1 Sporno je nadalje je li darovanje učinjeno 2011., iz zahvalnosti I-tuženika prema svom ocu, ranije II-tuženiku, pok. UR za skrb o majci tužitelja i supruzi pok. UR u vrijeme njezine teške bolesti. Naime, ne mogu se pobijati zbog oštećenja vjerovnika uobičajeni prigodni darovi, nagradni darovi, a ni darovi učinjeni iz zahvalnosti, razmjerni materijalnim mogućnostima dužnika (čl. 68. ZOO).
8.2 Sporna je i visina tužiteljevog potraživanja prema I-tuženiku ER, i to za iznos od 5.131,25 EUR, od ukupnog iznosa od 29.321,45 EUR.
8.3 Naposljetku, sporno je između stranaka ima li I-tuženik, po učinjenom darovanju nekretnina u korist obdarenika pok. UR, dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljevog potraživanja koje se I-tuženik obvezao ispuniti Ugovorom o preuzimanju duga zaključenim 31. ožujka 2012. s dužnikom tužitelja PLANET B d.o.o.
9. Odredbom čl. 71.st.1. ZOO propisan je trogodišnji rok za pobijanje ugovora o darovanju, kao besplatnog raspolaganja. Rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija (čl. 71. st.2. ZOO).
9.1 Čitanjem Ugovora o darovanju s pravom plodouživanja kojeg je I-tuženik ER zaključio sa svojim ocem, sada pok. IR, pravnim prednikom II-tuženice GR, utvrđeno je da je taj ugovor datiran s 20. studenog 2011.
9.2 Čitanjem Anexa ugovora o darovanju s pravom plodouživanja (list 251-253 spisa) utvrđeno je da je taj Anex, koji je datiran sa 16. rujna 2014., zaključen jer je u Ugovoru o darovanju s pravom plodouživanja od 28. studenog 2011. pogrešno napisana površina nekretnine – umjesto 795 m2, napisano je da nekretnina ima 599 m2 (čl. 1. Anexa ugovora o darovanju s pravom plodouživanja). Navedeno je kao razlog zaključenja Anexa ugovoru o darovanju u svojem iskazu naveo i svjedok MR (list 259-260), koji je iskazao da je zastupao I-tuženika ER te da je kao njegov odvjetnik sastavio 2011. Ugovor o darovanju, kojim je I-tuženik ER darovao ½ kuće u [adresa] obdareniku UR te da je potom, tri godine kasnije sastavio Anex tom ugovoru jer je on (svjedok) u Ugovor o darovanju unio pogrešnu površinu nekretnine koja je predmet darovanja. Ovaj sud iskaz svjedoka MR ocjenjuje istinitim jer je u skladu s ispravama u spisu – Ugovorom o darovanju i Anexom toga ugovora.
9.3 Čitanjem Anexa toga Ugovora od 16. rujna 2014. utvrđeno je da su ugovorne stranke, i to I-tuženik kao darovatelj i prednik II-tuženice kao obdarenik, potpise na tom ugovoru ovjerili kod javnog bilježnika 24. rujna 2014.
9.4 Nadalje je čitanjem Ugovora o darovanju datiranoga s 28. studeni 2011. utvrđeno da su ugovorne stranke, i to I-tuženik kao darovatelj i prednik II-tuženice kao obdarenik, potpise na tom ugovoru ovjerili kod javnog bilježnika tek 28. ožujka 2014.; dakle, više od dvije godine nakon sklapanja toga ugovora.
9.5 Ovjera potpisa na ugovora o darovanju potrebna je za uknjižbu prava vlasništva obdarenika u zemljišne knjige (čl. 54. ZZK). Pregledavanje zk izvatka darovane nekretnine (list 7 spisa) utvrđeno je da je obdarenik UR **.**.2014. podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na temelju ugovora o darovanju zemljišnoknjižnom sudu, koji je tom prijedlogu udovoljio te je obdarenik UR suvlasništvo predmetne nekretnine stekao 2. travnja 2014., uknjižbom prava suvlasništva na temelju Ugovora o darovanju datiranog s 28. studeni 2011., na kojemu su potpisi ugovornih strana ovjereni 28. ožujka 2014.
9.6 Svrha (causa) ugovora o darovanju stjecanje je prava vlasništva, a pravo vlasništva stječe se uknjižbom. Ugovor o darovanju podoban je za ispunjenje svoje svrhe tek ovjerom potpisa ugovornih stranaka na tom ugovoru. Bez ovjerenih potpisa ugovornih stranaka ugovor o darovanju mrtvo je slovo na papiru, jer ne može ispuniti svoju svrhu te ima jednak učinak kao da nije ni zaključen. Stoga se kao dan zaključenja ugovora o darovanju treba uzima dan ovjere potpisa na takvom ugovoru. I-tuženik kao darovatelj i obdarenik UR svoje potpise na ugovoru o darovanju ovjerili su 28. ožujka 2014. Tužba u ovom parničnom predmetu podnesena je 18. ožujka 2016.; dakle, unutar prekluzivnog trogodišnjeg roka propisanog odredbom čl. 71. st.1. ZOO. Uostalom, i sam I-tuženik u podnesku kojega je sastavio sam, a ne po punomoćniku odvjetniku – list 160 spisa – navodi vrijednost pokretnina za koje tvrdi da su predstavljale sredstva dostatna za ispunjenje tužiteljevoga potraživanja 2014., u doba ovjere potpisa na Ugovoru o darovanju, a iz čega jasno slijedi da bi stav da je pobijani ugovor o darovanju zaključen prije ovjere potpisa neophodnih da bi se ispunila svrha tog ugovora (uknjižba prava vlasništva) predstavljao pravni formalizam bez uporišta u potrebama pravnog prometa, u svrhu odvijanja kojega se ugovori zaključuju.
9.7 Osim svjedoka MR, I-tuženik je radi dokazivanja da je ugovor o darovanju zaključen 12.11.2011. predložio saslušati svjedoka OR, koji je s I-tuženikom bio suvlasnik nekretnine koja je predmet toga ugovora, prije nego što je I-tuženik svoj suvlasnički udio od ½ darovao svojem ocu UR. Iako je pitanje kada je zaključen ugovor o darovanju – na dan koji je kao dan zaključenja toga ugovora naveden na ugovoru ili na dan kada su ugovorne stranke ovjerile svoje potpise
– pravno pitanje, a ne činjenica koja se utvrđuje saslušanjem svjedoka, treba reći da je svjedok OR iskazao, u bitnom, da da je bio s I-tuženikom suvlasnik nekretnine te da ga je I-tuženik nazvao i obavijestio da će svoj udio prenijeti na svog oca, da on nije puno u to ulazio, nego je samo pitao I-tuženika o kojoj nekretnini se radi jer je s I-tuženikom bio suvlasnik više nekretnina u [adresa]. Nadalje je ovaj svjedok iskazao da je naknadno i on sam ''svoj suvlasnički udio prenio na drugu osobu''. Dakle, svjedok OR nije u svojem iskazu potvrdio navod I-tuženika iz odgovora na tužbu da je upravo on savjetovao I-tuženiku ''da otkupi kuću od oca te da s tom namjerom od banke ishodi kredit za kuću i stan'', što je uostalom i nejasno, odnosno suprotno činjeničnom stanju jer I-tuženik na temelju ugovora sa svojim ocem nije pravo vlasništva stekao, nego je njegovo pravo (su)vlasništva prestalo.
9.8 Slijedom izloženoga, ugovor o darovanju zaključen je 28. ožujka 2014., kada su na njemu ovjereni potpisi ugovornih stranaka, a ne 28. studenog 2011., s kojim datumom je datiran. Stoga nije osnovan prigovor prekluzije.
10. Nadalje, iz rezultata provedenog postupka ne proizlazi niti jedan dokaz da je predmetno darovanje zaključeno iz zahvalnosti iz zahvalnosti I-tuženika prema svom ocu, ranije II-tuženiku, pok. UR za skrb o majci tužitelja i supruzi pok. UR u vrijeme njezine teške bolesti. Osim što je utvrđeno da je ugovor o darovanju zaključen 2014., a ne 2011., kada I-tuženik navodi da mu je preminula majka, niti iz sadržaja ugovora o darovanju ne proizlazi da je darovanje poduzeo iz zahvalnosti, a o navedenome nisu iskazali niti saslušani svjedoci, kao biti I-tuženik. Stoga ovaj sud primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) zaključuje da da I-tuženik darovanje nije učinio iz zahvalnosti prema svojem ocu, obdareniku UR, što znači da nema prepreke za pobijanje spornog ugovora propisane odredbom čl. 68. ZOO.
11. Tužitelj je kod ovoga suda vodio parnicu protiv tuženika ER, radi isplate, a na temelju Ugovora o preuzimanju duga zaključenog između I-tuženika ER kao preuzimatelja duga i društva PLANET B d.o.o. kao tužiteljevog dužnika. Ta parnica okončana je donošenjem pravomoćne (5. rujna 2019.) i ovršne presude posl. br. P-1057/2016-8 od 13. srpnja 2018. (list 44-47 spisa), kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 29.321,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. travnja 2014. do isplate.
11.1 Budući da se pravomoćnom presudom presuđeno uzima kao istinito, čitanjem navedene presude utvrđeno je da potraživanje tužitelja prema I-tuženiku iznosi 29.321,45 EUR. Radi se o presuđenoj stvari, pa stoga I-tuženik neosnovano osporava visinu tužiteljevog potraživanja iznosa od 5.131,25 EUR (od ukupnog iznosa od 29.321,45 EUR).
12. I i II-tuženici tvrde da I-tuženik uslijed darovanja nekretnine opisane u tužbenom zahtjevu nije ostao bez sredstava za podmirenje tužiteljeve tražbine jer da je I-tuženik po učinjenom darovanju raspolagao novčanim sredstvima na računima otvorenima kod banaka, da je bio (su)vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te pokretnine – vozila Peugeot 307; da je nositelj autorskih prava na audiovizualnim djelima te da je vlasnik kolekcije ploča i vrijednih satova.
12.1 Čitanjem bankovnih izvješća kartice prometa (list 120-124 spisa), koje je I- tuženik dostavio radi dokazivanja da je unatoč darovanju nekretnina predniku II- tuženice imao dovoljno sredstava za podmirenje tražbine tužitelja, utvrđeno je da iz izvješća kartice prometa Raiffeisen BANK d. d. za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. proizlazi da je I-tuženik ER tijekom 2014. u toj banci imao otvoren tekući račun te da je na kraju te 2014. godine stanje njegovoga računa bilo 0,00 kn. Ujedno su iz tog izvješća razvidne pljenidbe s računa I-tuženika na temelju rješenja o ovrsi. Dakle, iz izvješća navedene banke proizlazi suprotno tvrdnji I-tuženika koju on tim izvješćem dokazuje; konkretno, iz navedenog izvješća proizlazi da I-tuženik 31. prosinca 2014. na svom računu kod Raiffeisen BANK d.d. nije imao sredstava. Nadalje, čitanjem izvješća po prometu na žiro računu I-tuženika otvorenom kod Zagrebačke banke d.d. (list 122 spisa) utvrđeno je da je u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. ukupan zbroj prometa iznosio 160.002,54 kn te je čitanjem izvješća po prometu na tekućem računu I-tuženika otvorenom kod Zagrebačke banke d.d. (list 123-124 spisa) utvrđeno je da je u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. ukupan zbroj prometa iznosio 90.100,78 kn. Ujedno se u navedenim izvješćima Zagrebačke banke d.d. ne vidi saldo niti na žiro niti na tekućem računu I- tuženika 31. prosinca 2014., što znači da I-tuženik ovim ispravama nije dokazao da je nakon izvršenog darovanja imao na raspolaganju novčana sredstva za podmirenje tužiteljeve tražbine. Naime, ukupan zbroj prometa ne dokazuje da je i u jednom trenutku na I-tuženikovom računu bilo dovoljno sredstava za podmirenje tužiteljeve tražbine. Naposljetku, u spisu nema nijednog dokaza niti za tvrdnju da je I-tuženik imao ikakvih sredstava na računu otvorenom kod Sberbank d.d., jer nikakav izvod s računa otvorenog kod te banke nije dostavljen u spis.
12.2 Radi dokazivanja da I-tuženik uslijed darovanja nekretnina pravnom predniku II- tuženice nema dovoljno sredstava za ispunjenje njegove tražbine, tužitelj je predložio pregledati očevidnik FINE o danima insolventnosti te je pregledavanjem toga očevidnika (list 148-156) utvrđena I-tuženikova insolventnost u razdoblju počevši od 15. rujna 2014. pa do kraja 2014. te potom kroz cjelokupnu 2015., 2106., 2017., 2018. i 2019. godinu, sve do 17. travnja 2020., da bi I-tuženik ponovno postao insolventan 19. listopada 2020. te je bio insolventan tijekom cjelokupne 2021. i 2022. godine. Iako je točan navod I-tuženika da se imovinom smatraju i pokretnine koje se ne upisuju u javne očevidnike te da uvid u očevidnik FINE nije dokaz o imovini I-tuženika, očevidnik FINE iz kojega proizlazi insolventnost I-tuženika, u gore izloženim razdobljima, dokaz je da I-tuženik ER, suprotno tvrdnjama I i II-tuženika tijekom ovog postupka, nije imao novčanih sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja, koja je novčana te sadržaj tog očevidnika pobija navode i dokaze I-tuženika, ocijenjene u točki 12.1 ovog obrazloženja.
13. Osim što su I i II-tuženici ustvrdili da je I-tuženik ER imao dovoljno novčanih sredstava za podmirenje tražbine tužitelja, I i II-tuženici tvrde da je I-tuženik imao dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja jer da je, a kao što je gore navedeno (točka 12. ovog obrazloženja) I-tuženik bio nositelj autorskih prava, te jer je vlasnik danas dva, dok je u vrijeme zaključenja pobijanog ugovora o darovanju bio vlasnik tri skupocjena sata, da je suvlasnik vozila, vlasnik kolekcije ploča te suvlasnik nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
14. Čitanjem Ugovora o prijenosu autorskih prava (list 138-139) zaključenog između trgovačkog društva PLANET B d.o.o. zastupanog po članici uprave PR, (koja je je ujedno sestra I-tuženika te kćerka obdarenika UR, ranije I- tuženika u ovom parničnom predmetu, a što je utvrđeno čitanjem rješenja o nasljeđivanju iza pok. UR - list 60-62 spisa) i I-tuženika ER (list 138-139 spisa) utvrđeno je da je tim Ugovorom trgovačko društvo PLANET B d.o.o. na I-tuženika, koji je jedini osnivač i zaposlenik toga društva, bez naknade prenijelo cjelokupna prava intelektualnog vlasništva, uključivo autorska, producentska te ostala imovinska prava, kao i sva moralna i ostala autorska prava kojih je PLANTET B d.o.o. bio nositelj do sklapanja toga ugovora. I-tuženik međutim, osim što je dostavio navedeni ugovor, ne obrazlaže koja su konkretna autorska prava na njega prenesena zaključenjem toga ugovora, niti koliki prihod I-tuženik na temelju tih navodnih autorskih prava ostvaruje. Stoga čitanjem navedenoga ugovora ovaj sud nije utvrdio da je I-tuženik nositelj autorskih prava koja mu donose sredstva u vrijednosti tužiteljeve tražbine te primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) ovaj sud zaključuje suprotno – da I-tuženik kao nositelj autorskih prava nema dovoljno sredstava kojima je po izvršenom darovanju u mogućnosti ispuniti tražbinu tužitelja. Treba dodati da je I-tuženica GR predložila je izvesti dokaz financijskim vještačenjem radi utvrđenja vrijednosti autorskih prava, a nakon što sud od stečajne upraviteljice društva PLANET B d.o.o. u stečaju zatraži ugovore o autorskom pravu. Međutim, I-tuženiku, ako su na njega Ugovorom o prijenosu autorskih prava bilo kakva autorska prava uistinu prenesena, kao stranka toga ugovora, ima saznanje o kojim se točno autorskih pravima radi. Stoga je prijedlog da sud taj podatak zatraži od stečajne upraviteljice ovaj sud ocijenio nepotrebnim te usmjerenim na odugovlačenje postupka. Budući da je, a kao što je već izloženo, čitanjem Ugovora o prijenosu autorskih prava utvrđeno da se u tom ugovoru ne navode konkretna autorska prava koja bi tim ugovorom bila prenesena na I-tuženika ER, niti je I-tuženik tijekom postupka naveo o kojim bi se konkretno pravima radilo, ovaj sud nije izveo dokaz financijskim vještačenjem radi utvrđenja vrijednosti autorskih prava koja su bila predmet toga ugovora. Naime kako I-tuženik koji je prema svojoj tvrdnji nakon zaključenja ugovora o prijenosu autorskih prava postao nositelj istih nije naveo o kojim konkretno autorskim pravima se radi, dokaz financijskim vještačenjem nije bilo moguće izvesti jer sudu nije dostavljen predmet vještačenja. Stoga, a kao što je već izloženo, primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221 a ZPP) ovaj sud zaključuje da vrijednost autorskih prava prenesenih na I-tuženika ne omogućuje I-tuženiku ispunjenje tužiteljeve tražbine.
14.1 Nadalje, I-tuženik je radi dokazivanja da je nositelj autorskih prava vrijednost kojih omogućuje ispunjenje tužiteljeve tražbine dostavio Mišljenje o vrijednosti autorskih prava, koje predstavlja komentar na procjenu vrijednosti autorskih prava reklamnih spotova stalnog sudskog vještaka Zorana Tomaša (list 216-219 spisa), a koje mišljenje je sastavio BR, prokurist i odvjetnik Hrvatske autorske agencije Centra za intelektualno vlasništvo d.o.o. Nadalje je tužitelj dostavio procjenu Zorana Tomaša, dipl. kriminalista i stalnog sudskog vještaka za audiovizualna djela (list 222-227). Čitanjem potonje Procjene utvrđeno je da je BR, koji je sastavio Mišljenje o vrijednosti autorskih prava odvjetnik I-tuženika ER. Prema tome, predmetno mišljenje sastavio je nalogoprimac I-tuženika ER te kao takvo ne predstavlja nepristrano mišljenje vještaka te navedeno mišljenje u ovom postupku u smislu ZPP-a predstavlja tvrdnju I-tuženika ER, a ne dokaz, iz kojeg razloga ga nije potrebno ni ocjenjivati. Osim toga, u tom ''mišljenju'' ne navode se konkretna autorska prava kojih bi I-tuženik ER bio nositelj. Nadalje, procjena Zorana Tomaša, dipl. kriminalista i stalnog sudskog vještaka za audiovizualna djela ne predstavlja vještačenje izvedeno u ovom postupku; a koje, slijedom izloženoga u točki 14. ovog obrazloženja, u ovom postupku nije bilo moguće izvesti. Naposljetku, u zapisniku iz parnice radi povrede autorskih prava sastavljenom u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1313/15 (list 235-236 spisa), koji zapisnik je I-tuženik isto tako predložio pročitati radi dokazivanja svoje tvrdnje da je nositelj autorskih prava vrijednost kojih omogućuje I-tuženiku ispunjenje tražbine tužitelja nakon zaključenja pobijanog ugovora o darovanju, navodi se da je tužitelj pokrenuo parnicu radi povrede autorskih prava te je u tom predmetu zaključena sudska nagodba iz koje ne proizlazi da je I-tuženik vlasnik ijednog konkretnog autorskog prava, već proizlazi da se I-tuženik obvezao povući tužbu, dok se suprotna strana obvezala u ovoj parnici I-tuženiku nuditi poslovnu suradnju.
15. Čitanjem prometne dozvole (list 140 spisa) utvrđeno je da je kao vlasnica vozila marke Peugeot 307 dana 29. travnja 2020. registrirana supruga I-tuženika JR te da je to vozilo u prometu od 2007. Supruga I-tuženika, svjedokinja JR, iskazala je da je ona vlasnica predmetnog vozila, no budući da su ona i I-tuženk supružnici proizlazi da je I-tuženik bio suvlasnik ovoga vozila, kao što to I-tuženik i tvrdi. Međutim, osim što I-tuženik ne iznosi kolika je točno bila vrijednost njegovog suvlasničkog udjela na tom vozilu, koje je u trenutku dospijeća tužiteljeve tražbine 31.03.2014. bilo staro sedam godina, tužiteljeva tražbina iznosi 29.321,45 EUR, i to samo glavnica, pa stoga ovaj sud primjenom odredbe čl. 221. a ZPP zaključuje suprotno tvrdnji I-tuženika - da I-tuženikovo suvlasništvo vozila srednje kategorije starog sedam godina ne dokazuje da I-tuženik i nakon izvršenog pobijanog darovanja ima dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja. Sama činjenica da je tužitelj bio suvlasnik vozila ne znači da je solventan, jer solventnost podrazumijeva sposobnost podmirenja novčanih obveza te insolventnost ne podrazumijeva da insolventna osoba nema apsolutno nikakvu imovinu, već da imovina koju ima u vlasništvu nije dovoljna za podmirenje novčanih obveza. Ovome treba dodati i da tuženici nisu ni dokazivali kolika je bila konkretna vrijednost predmetnog vozila, već samo da je I-tuženik bio suvlasnik istoga.
16. Kao što je gore izloženo, I-tuženik je nadalje ustvrdio da je u vrijeme zaključenja ugovora o darovanju bio vlasnik tri ručna sata: Rolexa Subamarinera, koji mu je poklonila supruga bivšeg poslovnog partnera 1998, no koji je izgubio 2016.; Rolexa Explorera II, koji je dobio 2003. na poklon od supruge JR te sata marke Frederique Constant, kojeg je dobio na poklon od poslovnog partnera te vrijednost kojega je između 2.000,00 EUR i 3.000,00 EUR.
16.1 Radi dokazivanja da sklapanjem pobijanog ugovora I-tuženik nije ostao bez sredstava za ispunjenje tražbine, na prijedlog tužitelja saslušana je svjedokinja JR, supruga I-tuženika i majka II-tuženice, koja je iskazala je da je I-tuženiku 2002. ili 2003. za rođendan darovala sat marke Rolex Oyster, da ne zna koliko je taj sat vrijedio niti ''što je sada s tim satom'' te da je njezin suprug dobio od drugih osoba na poklon još dva vrjednija sata, no da se ne sjeća o kojim markama satova se radilo. Ova svjedokinja iskazala je nadalje da je I-tuženik diskofil te da je vlasnik ogromne kolekcije vinila, koju skuplja još od srednje škole te naposljetku da je ona vlasnica automobila marke Peugeot 307. proizvedenoga 2007., za koji ne zna koliko je kilometara prošao.
16.2 Imajući u vidu izloženi iskaz svjedokinje JR, supruge I-tuženika, razvidno je da je svjedokinja iskazala da je I-tuženiku poklonila sat marke Rolex Oyster, dok je I-tuženik ustvrdio da mu je ona poklonila sat marke Rolex Explorer. Svjedokinja JR nije u svojem iskazu potvrdila tvrdnju I-tuženika da je I-tuženiku darovala sat marke Rolex Expolorer, već je navela da mu je poklonila drugi model sata marke Rolex. Budući da je notorno da je Rolex klasična marka sata visoke klase te da se različiti modeli razlikuju po značajkama na kojima kupci temelje odluku o kupnji određenog modela sata te marke, s tim da niti osobe natprosječnog imovinskog stanja ne kupuju satove marke Rolex svakoga dana kao što kupuju hranu ili odjeću i obuću. Stoga razlika u pogledu modela sata marke Rolex za koji I-tuženik tvrdi da mu ga je poklonila svjedokinja JR i iskaza ove svjedokinje o kojem se modelu radilo, iskaz ove svjedokinje čini jednako neuvjerljivim kao što bi to bilo da je svjedokinja iskazala da je I-tuženiku poklonila, primjerice, različit tip automobila određene marke od tipa za koji je I-tuženik ustvrdio da ga je dobio na poklon. Iz tog razloga ovaj sud ne vjeruje I-tuženiku da je u vrijeme zaključenja pobijanog Ugovora o darovanju bio vlasnik sata marke Rolex Explorer, a niti sata marke Rolex Oyster, odnosno na temelju iskaza svjedokinje JR ovaj sud zaključuje da ova svjedokinja nije I-tuženiku poklonila sat marke Rolex, bilo kojeg modela.
16.3 Imajući u vidu da je I-tuženik u spis dostavio fotografije kutija i certifikata satova marki Rolex Explorer i Rolex Sumbariner, (kao i sata marke Frederique Constant), treba reći da se takvi satovi preprodaju na sekundarnom tržištu te su stoga fotografije takvih satova, njihovih kutija i certifikata široko dostupne na internetskim platformama preko kojih se takvim satovima trguje, što znači da dostavljanjem navedenih fotografija I-tuženik nije dokazao da je imao u svojem vlasništvu dva sata marke Rolex. Stoga ovaj sud slijedom izloženog u točki 16.2 ovog obrazloženja te primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) zaključuje da I-tuženik nije u vrijeme zaključenja pobijanog ugovora o darovanju bio vlasnik sata marke Rolex Explorer.
16.4 Nadalje, I-tuženik je predložio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka FR i TR (adresa list 159), radi dokazivanja da je u vrijeme zaključenja ugovora o darovanju imao u vlasništvu satove za koje tvrdi da su mu ih predloženi svjedoci poklonili te je radi dokazivanja da je vrijednost tih satova bila dovoljna za namirenje tužiteljeve tražbine, I-tuženik predložio izvesti dokaz vještačenjem, radi utvrđivanja vrijednosti navedenih pokretnina. Ove dokazne prijedloge ovaj sud je odbio jer je slijedom izloženoga u točki 16.2 i 16.3 ovoga obrazloženja utvrđeno da I-tuženik nije imao u vlasništvu sat marke Rolex model Explorer, a sam I-tuženik navodi da je sat marke Rolex Submariner koji mu je poklonila supruga njegovog bivšeg poslovnog partnera, izgubio 2016. Dakle, sat marke Rolex model Submariner nije prema navodima samog I-tuženika dostupan za vještačenje njegove vrijednosti. Osim toga, ukupna zbrojena vrijednost preostala dva sata, imajući u vidu tvrdnje samog I-tuženika o njihovoj pojedinačnoj vrijednosti – da je sat marke Rolex Submariner u vrijeme zaključenja pobijanog ugovora o darovanju 2014. vrijedio nešto više od 10.000,00 EUR te da je sat marke Frederique Constant vrijedio cca 2.000,00 – 3.000,00 EUR – zajedno niti prema tvrdnjama samog I-tuženika nije dostatna za ispunjenje potraživanja tužitelja. Kao što je gore već navedeno - insolventnost dužnika ne podrazumijeva da insolventna osoba nema apsolutno nikakvu imovinu, već da imovina koju ima u vlasništvu nije dovoljna za podmirenje novčanih obveza.
17. Nadalje I-tuženik tvrdi da zaključenjem pobijanog ugovora o darovanju nije ostao bez sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine jer da je vlasnik kolekcije od otprilike 900 ploča. I-tuženik pritom navodi da u svojem neposrednom posjedu ima osamdesetak ploča, dok su ostale ploče uskladištene kod njegove sestre. I-tuženik je predložio izvesti dokaz vještačenjem radi dokazivanja da je vrijednost pokretnina za koje tvrdi su u njegovom vlasništvu dostatna za namirenje tražbine tužitelja. Ovaj sud odbio je izvođene dokaza vještačenjem vrijednosti gramofonskih ploča jer niti sam I- tuženik nije iznio kojih konkretnih devet stotina ploča ima u svojem vlasništvu, niti je ičime dokazao da je vlasnik ijedne ploče jer kao dokaz dostavio fotografije tih ploča s internetske platforme e-Bay (list 172-164 spisa), a ne primjerice fotografije tih ploča u svojem privatnom prostoru. Fotografije konkretnih ploča koje je I-tuženik dostavio u spis dostupne su svakoj osobi koja ima priključak na Internet te kako su jedini dokaz da je I-tuženik vlasnik upravo tih ploča na tim fotografijama, ovaj sud primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) zaključuje da I-tuženik nije vlasnik tih ploča te je odbijen dokazni prijedlog za izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđivanja njihove vrijednosti. Svjedokinja JR iskazala je da je I-tuženik diskofil te da ima veliku kolekciju ploča, no kao što je izloženo, I-tuženik nije priložio nijedan dokaz da u svojoj kolekciji ima ijednu od ploča kojima se trguje.
18. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem stranaka.
18.1 Iskaz tužitelja nije potrebno izlagati niti ocjenjivati jer je tužitelj iskazivao o činjenicama koje između stranaka nisu sporne.
18.2 I-tuženik je u svojem iskazu ustvrdio da prilikom davanja odgovora na tužbu u ovom parničnom predmetu nije bio psihički stabilan, pa da ne zna što je točno u odgovoru na tužbu navedeno te istaknuo da je imao dovoljnu imovinu da podmiri sve svoje obveze. I-tuženik slijedom izloženoga nije u svojem iskazu pojasnio nejasan navod iz odgovora na tužbu da je pobijanim ugovorom nekretnine darovao jer je na taj način povećavao svoje izglede za ostvarenje kredita kod banke. Naime, kreditna sposobnost se raspolaganjem imovinom ne povećava, nego smanjuje. Ovaj sud ne vjeruje I-tuženiku da je razlog nejasnoći navoda iz odgovora na tužbu njegova psihička nestabilnost u vrijeme sastavljanja odgovora na tužbu jer je odgovor na tužbu sastavljen po punomoćniku odvjetniku. Osim toga, I-tuženik je iskazao da je od 2013. u sustavu PDV-a zbog visokih prihoda te da su od rujna 2014. do danas, a saslušan je na ročištu 6. svibnja 2024. njegovi računi blokirani. Takav iskaz I-tuženika potpuno je proturječan, jer blokirane račune nemaju osobe koje imaju visoke prihode, nego osobe čiji su dugovi veći od sredstava na računima. Nadalje je I-tuženik u svojem daljnjem iskazu nabrajao pokretnu imovinu za koju tvrdi da je dostatna za ispunjenje tražbine tužitelja, između ostaloga i sat za koji navodi da ga je dobio na poklon od FR, a za koji je u ranijem tijeku postupka navodio da ga je 2016. izgubio, no saslušan 2024. ne navodi da je zametnuti sat pronašao, nego da ga je dobio 1998. i da danas predstavlja antikni primjerak. I-tuženik nadalje navodi svoju zbirku ploča za koju tvrdi da vrijedi 50.000,00 EUR te pokretno računalo koje je imao u svojem vlasništvu koje je vrijedilo 5.000,00 EUR kao i da je imao prihode po tekućem i žiro računu u raznim bankama u iznosu između 60.000,00 EUR i 70.000,00 EUR te naposljetku da je vrijednost njegovih autorskih prava procijenjena na iznos od 205.000.000,00 kn; da je bio vlasnik automobila marke Peugeot vrijednosti 15.000,00 EUR te da vrijednost svoje cjelokupne imovine za razdoblje do 2014. procjenjuje na iznos od 342.000,00 EUR.
18.3 Iz izloženog iskaza I-tuženika razvidno je da je I-tuženik u svojem iskazu ponovio i dopunio (vezano uz vlasništvo pokretnog računala) svoje ranije iznesene navode o vlasništvu pokretnina vrijednost kojih je dovoljna za ispunjenje tražbine tužitelja, a o kojim navodima I-tuženika je u pogledu rezultata postupka ovaj sud iznio svoje zaključke pod točkama 12.-17. ovog obrazloženja. Tamo navedenome treba dodati da je zakonska pretpostavka za pobijanje pravne radnje da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika te da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (čl. 66. st.1. i 2. ZOO). Pobijanim ugovorom o darovanju I-tuženik je darovao svojem ocu UR, pravnom predniku II-tuženice (kćerke I-tuženika) nekretninu u Općini Tinjan u [adresa], koja u naravni predstavlja kuću površine 197 m2, bazen površine 79 m2 i dvorište površine 1183 m2, sveukupno 1479 m2. Na temelju navedenog darovanja, nekretnina do tada u suvlasništvu I-tuženika u omjeru od ½ prenesena je na obdarenika, njegovog oca 2. travnja 2014., a obveza I-tuženika isplatiti tužitelju iznos od 29.321,45 EUR dospjela je 31. ožujka 2014. I-tuženikov račun blokiran je od 15. rujna 2014., što znači da je I-tuženik tada posao insolventan, odnosno bez novčanih sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja s ispunjenjem koje je I-tuženik početka njegove insolventnosti kasnio već skoro šest mjeseci. I-tuženik tvrdi da je tada bio vlasnik pokretnina i to satova, pokretnog računala i gramofonskih ploča, ½ automobila u tom trenutku starog sedam godina i autorskih prava, s tim da treba reći da autorska prava ne mogu biti predmet ovrhe, već predmet ovrhe mogu biti prihodi od tih autorskih prava, a I-tuženik tijekom postupka ne tvrdi niti dokazuje da je ostvario ikakve prihode od autorskih prava. Ocjenjivanjem svih izvedenih dokaza kao što je gore izloženo, utvrđeno je da I-tuženik i II-tuženica nisu dokazali da je vrijednost navedenih pokretnina dovoljna za ispunjenje tužiteljevog potraživanja.
19. Radi utvrđivanja je li pobijano darovanje poduzeto na štetu tužitelja kao vjerovnika, odnosno ima li I-tuženik i nakon učinjenog darovanja dovoljno sredstava za podmirenje tražbine tužitelja, u daljnjem tijeku postupka izveden je dokaz građevinskim vještačenjem vrijednosti nekretnina na kojima I-tuženik ima suvlasnički udio, a koje su upisane u zemljišne knjige kod Općinskog suda u Pazinu, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. I-tuženik na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] ima suvlasnički udio od ½ (list 504 spisa) te na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list 505 spisa) ima suvlasnički udio od 1/16.
19.1 Za vještaka je određen stalni sudski vještak za graditeljstvo Goran Glušić, koji je izradio nalaz i mišljenje (list 338-353), kojem je prigovorio I-tuženik, navodeći da nalaz i mišljenje nije izrađen prema pravilima struke.
19.2 Radi raspravljanja primjedbi I-tuženika, izveden je dokaz saslušanjem vještaka Gorana Glušića. Vještak Goran Glušić iskazao je, u bitnom, da ostaje pri svom nalazu te da smatra da je napravljen u skladu s aktualnim Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina jer da je upotrijebio poredbenu metodu, preciziranu navedenim Zakonom, koja se upotrebljava pri procjeni sličnih nekretnina u skladu sa svim pravilima struke. Ovaj vještak iskazao je nadalje da nije prilikom izrade nalaza i mišljenja utvrdio stanje nekretnine u naravi te da je nekretninu pogledao na Google Earth te na Geoportalu, službenom portalu Državne geodetske uprave i na e-Nekretninama - portal Ministarstva pravosuđa u kojima su podaci iz kupoprodajnih ugovora preko Porezne uprave. Na upit pun. II- tuženika je li prilikom procjene vrijednosti k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] uzeo u obzir vrijednost zgrade koja je izgrađena na toj katastarskoj čestici, vještak je iskazao da nije uzeo u obzir vrijednost zgrade, nego vrijednost samo te zemljišnoknjižne čestice. Vrijednost zgrade nije uzeo u obzir jer zgrada nije vidljiva na službenim portalima e-Nekretnine i Geoportalu, niti na Google Earth te da to što je u zk.ul. upisana zgrada ne znači ništa zato što su u [adresa], gdje se predmetna nekretnina nalazi, bili legalizirani objektu unaprijed, koji nisu opće postojali. Vještak Goran Glušić iskazao je nadalje da je legalizacija objekata unaprijed, koji uopće nisu postojali, bila česta pojava u [adresa], to mu je poznato iz prakse, pa je pretpostavio da je to i ovdje slučaj. Korist od takve legalizacije unaprijed, mogućnost je gradnje na zemljištima na kojima se ne bi mogla dobiti građevinska dozvola, a to je bilo i jeftinije za investitora, nego ići kroz proces vađenja građevinske dozvole. Kao izvor informacija da se tako postupalo u [adresa], kao i u nekim drugim dijelovima Hrvatske, vještak je u svojem iskazu naveo medije, koji izvještavaju o sudskim procesima protiv državnih službenika koji sudjeluju u takvim radnjama.
19.3 Ovaj sud je ocijenio da iskaz vještaka izložen pod točkom 19.2 ovog obrazloženja, dovodi u sumnju ispravnost danog mišljenja, jer vještak ne može svoj nalaz i mišljenje temeljiti na pretpostavkama, koje opet temelji na informacijama iz medija. Stoga je vještačenje obnovljeno, po stalnom sudskom vještaku Mladenu Ožiću.
19.4 Vještak Mladen Ožić, po pribavljenom nalazu na licu mjesta, na uviđaju obavljenom putem Općinskog suda u Pazinu kao zamoljenog suda, izradio je nalaz i mišljenje u kojem je naveo, u bitnom, da je tržišna vrijednost nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. Muntrilj 31. ožujka 2012. iznosila 97.812,00 EUR, dok danas iznosi 148.200,00 EUR te da tržišna vrijednost nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. Muntrilj 31. ožujka 2012. iznosila 13.530,00 EUR, dok danas iznosi 20.500,00 EUR.
19.5 Nalaz i mišljenje vještaka Mladena Ožića ovaj sud ocjenjuje objektivnim, jasnim i stručnim te ga stoga u cijelosti prihvaća, a na njega primjedbi nisu imala niti stranke te je tako po provedenom vještačenju utvrđena vrijednost nekretnina u suvlasništvu tuženika, navedena pod točkom 19.4 ovog obrazloženja.
20. Nije sporno između stranaka, a proizlazi i iz zk izvatka (list 504,505 spisa), da je I-tuženik suvlasnik 1/16 idealnog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je I-tuženik suvlasnik 1/2 idealnog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
21. Povezujući građevinskim vještačenjem utvrđene činjenice da je vrijednost nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na dan kada je I-tuženik preuzeo dug prema tužitelju, dakle 31. ožujka 2012., iznosila 97.812,00 EUR, dok danas iznosi 148.200,00 EUR sa suvlasničkim udjelom I-tuženika na toj nekretnini u omjeru od 1/16, proizlazi da je vrijednost suvlasničkog udjela I-tuženika 31. ožujka 2012. iznosila 6.113,25 EUR dok danas iznosi 9.262,50 EUR.
21.1 Nadalje, povezujući građevinskim vještačenjem utvrđene činjenice da je vrijednost nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na dan kada je I-tuženik preuzeo dug prema tužitelju, dakle 31. ožujka 2012., iznosila 13.530,00 EUR, dok danas iznosi 20.500,00 EUR sa suvlasničkim udjelom I-tuženika na toj nekretnini u omjeru od 1/2 proizlazi da je vrijednost suvlasničkog udjela I-tuženika 31. ožujka 2012. iznosila 6.765,00 EUR dok danas iznosi 10.250,00 EUR.
21.2 Slijedom izloženoga, ukupna vrijednost suvlasničkog udjela I-tuženika na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. i u zk. ul. [broj ZK uloška] Muntrilj na dan 31. ožujka 2012. iznosila je 12.878,15 EUR (zbroj iznosa od 6.113,25 EUR i iznosa od 6.765,00 EUR); što predstavlja iznos nedostatan za ispunjenje obveze I-tuženika prema tužitelju, jer se I-tuženik 31. ožujka 2012. obvezao tužitelju da će mu u roku od dvije godine isplatiti iznos od 24.190,20 EUR. Ukupna vrijednost suvlasničkih dijelova I-tuženika na tim nekretninama niti na današnji dan ne predstavlja iznos dostatan za ispunjenje tužiteljeve tražbine prema I-tuženiku. Naime, ta vrijednost iznosi 19.512,50 EUR (zbroj iznosa od 9.262,50 EUR i od 10.250,00 EUR), a tužiteljeva tražbina prema tuženiku, dospjela 31. ožujka 2014., iznosi 29.321,45 EUR, i to samo glavnica, bez zakonske zatezne kamate, koja je počela teći 1. travnja 2014., kada je I-tuženik pao u zakašnjenje.
22. Slijedom svega izloženoga, ovaj sud je po provedenom postupku utvrdio da imovina I-tuženika nije zaključenjem pobijanog ugovora samo umanjena, već da uslijed zaključenja tog ugovora I-tuženik ER više nema dovoljno imovine za podmirenje tužiteljeve tražbine. Suprotno navodima II-tuženice GR, tužitelj nije dužan pokušati provesti ovrhu na pokretninama i/ili na pravima I-tuženika ER da bi dokazao da I-tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje potraživanja tužitelja. Osim toga, a kao što je već izloženo, pretpostavka za pobijanje pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika nije da dužnik nema nikakve imovine, nego da dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine vjerovnika. Uostalom, odredbom čl. 69. st.4. ZOO propisano je da tuženik može izbjeći pobijanje ako ispuni dužnikovu obvezu, a I-tuženik nije do dana zaključenja glavne rasprave u ovom parničnom predmetu (5. veljače 2026.) ispunio tražbinu tužitelja, koju mu je naloženo ispuniti presudom ovoga suda posl. br. P-1057/2016-8 od 13. srpnja 2018. (list 44-47 spisa), koja je postala pravomoćna još 5. rujna 2019. Navedena činjenica, u povezanosti sa svim ostalim gore izloženim rezultatima ovoga postupka, isto tako upućuje na zaključak da I-tuženik zbog zaključenja ugovora o darovanju s prednikom II-tuženice nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine. Slijedom svega izloženog, po provedenom postupku utvrđeno je da su ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 66. st.1. i čl. 67. st.3. te čl. 70. ZOO, pa je stoga na temelju odredbe čl. 70. ZOO odlučeno kao u izreci ove presude.
23. Odluka o naknadi troška parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. te čl. 158. st.1. u svezi sa čl. 154. st. 5. ZPP.
23.1 Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastavljanje tužbe zatraženih 165,91 bod prema Tbr. 7/1 OT, što iznosi 331,82 EUR te uvećano za PDV ukupno 414,77 EUR, za sastavljanje podnesaka od 13.10.2020., 17.06.2021., 19.05.2023., od 24.10.2023. po zatraženih 165,91 bod prema Tbr. 8/1 OT, za sastavljanje podnesaka od 26.09.2024. i od 07.10.2025. – po 100 bodova prema Tbr. 8/3 OT; za zastupanje na ročištu 14.09.2016. zatraženih 165,91 bodova prema Tbr. 9/1 OT, što iznosi 331,82 EUR te uvećano za PDV ukupno 414,77 EUR, na ročištu 19.09.2023. zatraženih 165,91 bodova prema Tbr. 9/1 OT, na ročištima 29.02.2024., 26.03.2024., 06.05.2024., 12.09.2024., 18.02.2025. i 05.02.2026.– po 250 bodova prema Tbr. 9/1 OT; a zastupanje na ročištima 14.06.2021. i 17.12.2024. – po 125 bodova prema Tbr. 9/2 OT, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR iznosi sveukupno 6.388,64 EUR. Nadalje je tužitelju priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 339,67 EUR.
23.2 Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastavljanja podnesaka od 12.05.2021., 28.12.2021., 07.11.2022 jer se radi o požurnicama, a nepostupanje suda slučaj je koji pogađa obje strane u postupku pa ne može pasti na teret jednoj od njih (arg. iz odredbe čl. 156. st.1. ZPP); podneska od 22.03.2023. jer se radi o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, što znači da taj podnesak ne pripada u ovaj parnični predmet, već u predmet sudske uprave; podneska od 01.08.2023. jer se taj podnesak ne nalazi u spisu; podneska od 07.02.205. jer je tužitelj taj podnesak povukao na ročištu 18.02.2025.; trošak sastavljanja podneska od 03.04.2025. jer taj podnesak nije bio potreban radi vođenja parnice te naposljetku trošak sudske pristojbe na tužbu jer u spisu nema dokaza da je plaćena, a u međuvremenu je zastarjela.
23.3 Slijedom izloženoga, rješenjem sadržanim pod točkom IV./ izreke ove presude tužitelju je dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 6.728,31 EUR.
23.4 Rješenjima sadržanim pod točkama V./ i VI./ izreke ove presude odbijen je zahtjev I i II-tuženika za naknadu troška parničnog postupka, na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 154. st. 5. ZPP. Naime, tuženici su u cijelosti izgubili parnicu, a u pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji je povučen, zbog raspravljanja o tom dijelu zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, pa stoga II-tuženici ne pripada trošak zatražen prema troškovniku sadržanom u podnesku od 02.10.2023. (list 239 spisa).
U Zagrebu, 23. ožujka 2026.
Sutkinja
Katarina Jukić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,
- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po pun., uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu u iznosu od 339,67 EUR, prema osnovici od 29.321,45 EUR
2. I-tuženiku po pun.
3. II-tuženici po pun.
