REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1196/2019-59
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tužiteljice ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 6, protiv tuženika [obrt], obrt za građevinarstvo, vl. ĆG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Zoviću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Nikole Berovića, odvjetnika, te zamjenika punomoćnika tuženika Božidara Feldmana, odvjetnika, dana 23. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku [obrt], obrt za građevinarstvo, vl. ĆG, da I-tužitelju LG i II-tužiteljici ĐG isplati iznos od 59.506,50 eur zajedno sa zateznom kamatom od 23. ožujka 2026. do isplate te da im nadoknadi parnični trošak u iznosu od 14.578,51 eur zajedno sa zateznom kamatom od 23. ožujka 2026. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 3.732,82 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od 30. kolovoza 2018. do isplate kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 59.506,50 eur počev od 6. ožujka 2019. do 22. ožujka 2026. te zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak u iznosu od 14.578,51 eur počev od 6. ožujka 2019. do 22. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Tužba je povučena u dijelu kojim bi se tuženiku naložilo da sanira i ukloni sljedeće nedostatke na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]:
- automatika za punjenje vodom gornjeg spremišta za vodu koja ne radi;
- krov gornje terase koji prokišnjava;
- neispravno nanesena masa na rubu terase prema bazenu;
- potporni zid terase pored bazena na njegovom jugozapadnom kutu koji se odmiče od prirodne vertikalne osi i prijeti urušavanjem prema cesti;
- nepravilno izvedena podna ploča na donjoj etaži nekretnine te nepravilno izvedene prednja i stražnja terasa;
na način da izvrši potrebne radove i popravke kojima će nekretninu dovesti u Ugovorom o građenju predviđeno stanje.
II. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska I-tužitelja LG i II-tužiteljice ĐG od 21. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. I-tužitelj LG i II-tužiteljica ĐG (u daljnjem tijeku: tužitelji) u tužbi navode da su kao naručitelji s tuženikom [obrt], obrt za građevinarstvo, vl. ĆG (u daljnjem tijeku: tuženik), kao izvođačem, a u to vrijeme građevinski obrt " [obrt]", dana 30.10.2015. sklopili Ugovor o građenju nekretnine za građevinu na otoku Visu s time da su dana 9.2.2016. sklopili Aneks ugovora o građenju te dana 8.7.2016. Aneks br. II ugovora o građenju, dok su dana 20.10.2015. sklopili Ugovor o stručnom nadzoru gradnje s društvom Kuzmanić & Šimunović projekt d.o.o., a dana 4.3.2017. su potpisali primopredajni zapisnik s time da je dana 9.5.2017. održan sastanak u društvu Kuzmanić & Šimunović projekt d.o.o. o čemu je sastavljen zapisnik da bi dana 11.10.2017. stranke potpisale Sporazum o međusobnim odnosima kojim su utvrdili do tada neispunjene obveze tuženika te preostale iznose koje su tužitelji dužni platiti. Tužitelji ističu da tuženik nije ispunio svoje obveze predviđene čl. 5.8. predmetnog Ugovora o građenju te da nije izvršio primopredaju na predviđen način budući da nije izvršena komisijska primopredaja te isti nije sastavio zapisnik u odnosu na kvalitetu izvedbe građevinskih radova i upotrijebljenih materijala, dok su nakon primopredaje ostali i dodatni neizvršeni radovi, što je vidljivo iz zapisnika od 9.5.2017. te iz Sporazuma od 11.10.2017. s time da je I-tužitelj potpisao navedeni primopredajni zapisnik zato što nije mogao prisiliti tuženika da primopredaju izvrši na ugovorom predviđeni način. Naime, tužitelji ukazuju da je svrha ugovora bila izgradnja objekta besprijekorne kvalitete iz vrhunskih materijala radi čega je i ugovorena cijena u visokom iznosu od 5.233.449,29 kn koja je povećana za iznos od 96.459,00 kn jer su tuženiku odobreni dodatni troškovi nastali za vrijeme izvođenja radova i to u prvom Aneksu, a u kojem su izvođaču produljeni ugovoreni rokovi zbog njegovog kašnjenja pri čemu su naručitelji odustali od pretežitog dijela ugovorenih penala. Tužitelji ističu da je rok za završetak svih radova bio 20.6.2016., ali je isti produljen Aneksom II. do 20.8.2016. Međutim, tuženik nije predao nekretninu u posjed tužiteljima niti do sredine prosinca 2016. jer se nije pojavio na primopredaji, a dana 28.12.2016. tužitelji su mu uputili e- mail navodeći da postoji cijeli niz nedostataka. Konačno, primopredaja je obavljena 5.3.2017. nakon čega su tužitelji 2.5.2017. dopisom zatražili od tuženika otklanjanje nedostataka na donjoj pumpi vode kraj ulaznih vrata koji problem nije riješen, dok su mu 18.6.2017. uputili e-mail u kojem su navedene sve nefunkcionalnosti i svi nedostaci koji su se do tada pojavili (klizna vrata, septička jama, vrata od WC-a u prizemlju, senzor od pisoara u WC-u, dizanje boje u gotovo svim kupaonicama). Nadalje, tužitelji su dana 20.6.2017. upozorili tuženika na nedostatke u uređenju hortikulture oko nekretnine te su oni isplatili iznos od 37.639,00 kn umjesto tuženika. Tužitelji dalje navode da su 27.6.2017. upozorili tuženika na problem dovoda vode u gornju gusternu i sklopku koja izbacuje kao i na nedostatke na zidovima u kupaonicama te ovi problemi nisu riješeni od strane tuženika tako da su tužitelji bili primorani sanirati hitne nedostatke pa su angažirali društvo Visio d.o.o. kojemu su platili iznos od 33.385,51 kn nakon čega je tuženik naveo da priznaje iznos tih radova samo do 78 kn/m2. Potom su tuženika dana 5.3.2018. upozorili na nove nedostatke koji su se pojavili nakon zime te su ga pozvali na saniranje istih (curenje krova, oštećenja na masi nanesenoj na beton koja je u potpunosti promijenila boju te velike pukotine u blagovaonici), ali se tuženik niti na to nije očitovao. Kako su tužitelji posumnjali u samu izvedbu i postojanje nekih nevidljivih nedostataka, to su angažirali Institut IGH d.d. koji je dana 25.7.2018. izradio Izvještaj nakon ispitivanja betona korištenog prilikom građevinskih radova iz kojeg je razvidno da su izostali neki slojevi koji su trebali biti ugrađeni. Nadalje, tužitelji navode da im je tuženik sukladno čl. 10.1. predmetnog Ugovora o građenju predao bankarsku garanciju, ali da je Trgovački sud u Splitu donio privremenu mjeru kojom je zabranio naplatu iste. Tužitelji dalje navode da su pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem R1-34/2019 pokrenuli postupak osiguranja dokaza radi utvrđenja svih nedostataka ove građevine pa kako je tuženik pokazao da nema namjeru saniranja navedenih građevinskih radova (automatika za punjenje vodom gornjeg spremišta za vodu ne radi ispravno, krov gornje terase prokišnjava, neispravno je nanesena masa na rubu terase prema bazenu, potporni zid terase pored bazena na njegovom jugozapadnom kutu odmiče od prirodne vertikalne osi i prijeti urušavanjem prema cesti, podna ploča na donjoj etaži kao i prednja i stražnja terasa nisu pravilno izvedeni), to u tužbi (stranica 314- 312), ispravljenoj sukladno ovosudnom rješenju od 27.3.2019. (stranica 311 i 312), predlažu donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti:
- da sanira i ukloni sljedeće nedostatke na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]:
- automatika za punjenje vodom gornjeg spremišta za vodu koja ne radi;
- krov gornje terase koji prokišnjava;
- neispravno nanesena masa na rubu terase prema bazenu;
- potporni zid terase pored bazena na njegovom jugozapadnom kutu koji se odmiče od prirodne vertikalne osi i prijeti urušavanjem prema cesti;
- nepravilno izvedena podna ploča na donjoj etaži nekretnine te nepravilno izvedene prednja i stražnja terasa;
na način da izvrši potrebne radove i popravke kojima će nekretninu dovesti u Ugovorom o građenju predviđeno stanje, sve u roku od 15 dana;
- da im isplati iznos od 46.452,98 eur (350.000,00 kn) zajedno sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate;
- da im isplati iznos od 3.732,83 eur (28.125,00 kn) zajedno sa zateznom kamatom od 30.8.2018. do isplate na ime troškova Izvještaja o ispitivanju izrađenog od Instituta IGH d.d. te
- da im nadoknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate.
2. Međutim, nakon provedenog građevinskog vještačenja tužitelji su u podnesku od 21.12.2024. (stranica 516 i 517) umjesto zatraženog iznosa od 46.452,98 eur zatražili isplatu iznosa od 59.506,50 eur pa kako je time tužba preinačena povišenjem tužbenog zahtjeva, to je sud ovakvu preinaku tužbe dopustio, neovisno o tome što joj se je tuženik usprotivio u podnesku od 28.1.2025. (stranica 522), i to temeljem odredbe čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 145/25, u daljnjem tekstu: ZPP) jer sud takvu preinaku tužbe smatra svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, a imajući u vidu da su tužitelji tužbu preinačili samo usklađujući tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka pa da bez svoje krivnje nisu mogli ovako precizirati tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom II., a kako su pak tužitelji na ročištu 9.9.2022. (stranica 476) te u tom podnesku od 28.1.2025. povukli tužbu u dijelu kojim bi se tuženiku naložilo da sanira i ukloni sljedeće nedostatke na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]:
- automatika za punjenje vodom gornjeg spremišta za vodu koja ne radi;
- krov gornje terase koji prokišnjava;
- neispravno nanesena masa na rubu terase prema bazenu;
- potporni zid terase pored bazena na njegovom jugozapadnom kutu koji se odmiče od prirodne vertikalne osi i prijeti urušavanjem prema cesti;
- nepravilno izvedena podna ploča na donjoj etaži nekretnine te nepravilno izvedene prednja i stražnja terasa;
na način da izvrši potrebne radove i popravke kojima će nekretninu dovesti u Ugovorom o građenju predviđeno stanje, te kako se tuženik nije protivio takvom djelomičnom povlačenju tužbe, to je temeljem odredbe čl. 193. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.
Pri tome se napominje da su tužitelji na ročištu 12.9.2019. (stranica 395) učinili nespornim navod tuženika da su iz bankarske garancije naplatili iznos od 33.385,51 kn, dok su na ročištu 30.10.2019. (stranica 406) priznali da su iz te bankarske garancije naplatili ukupan iznos od 95.411,91 kn s time da su oni djelomično sanirali krovište objekta pri čemu su na ročištu 24.9.2020. (stranica 422) naveli da daljnja naplata iz ove bankarske garancije tuženika nije moguća jer je ista u međuvremenu istekla, a što tuženik nije osporio.
3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu pri čemu ne osporava da su stranke sklopile predmetni Ugovor o građenju kojim su za slučaj spora ugovorile nadležnost suda u Zagrebu, kao i da su sklopile Anekse tomu ugovoru navedene u tužbi. Također ne osporava da su stranke potpisale primopredajni zapisnik te da su dana 9.5.2017. održale sastanak u društvu Kuzmanić & Šimunović projekt d.o.o. i da su dana 11.10.2017. sklopile Sporazum o međusobnim odnosima s time da je sporno postupanje tužitelja nakon sklapanja istoga. Tuženik osporava da on ne bi ispunio svoju obvezu u smislu čl. 5.8. predmetnog Ugovora o građenju ukazujući na navode tužbe da je I-tužitelj potpisao primopredajni zapisnik, a osporava i tvrdnju tužitelja da bi ugovorena cijena bila određena u vrlo visokom iznosu imajući u vidu da se radilo o gradnji vile na najvišoj koti otoka Visa. Osim toga, tuženik osporava tvrdnju tužitelja da bi smisao sklapanja prvog Aneksa bio produljenje rokova izvođaču jer do produljenja rokova nije došlo zbog kašnjenja tuženika, već zbog stalnih odstupanja, mijenjanja ili dopunjavanja projektne dokumentacije od strane tužitelja odnosno projektanta i nadzornog inženjera pri čemu tužitelji nisu odustali ni od čega, a osobito ne od penala. S druge strane, tuženik tvrdi da ne zna jesu li tužitelji angažirali treću osobu VISIO d.o.o. radi izvođenja određenih radova na predmetnom objektu, ali su iznos od 33.385,51 kn naplatili iz bankarske garancije usprkos njegovom protivljenju. Nadalje, poriče tvrdnje tužitelja koje se temelje na Izvješću Instituta IGH d.d. o ispitivanju prema kojima neki slojevi jednostavno nisu izgrađeni, a sve jer tuženik nije bio niti je pozvan pri uzimanju uzoraka. Međutim, ne osporava da je Trgovački sud u Splitu na njegov prijedlog donio privremenu mjeru kojom je zabranjena naplata bankovne garancije kao i to da su tužitelji pred Općinskim sudom u Splitu predložili provođenje osiguranja dokaza te se ne protivi provođenju građevinskog vještačenja, ali ne na način kako to tužitelji predlažu, već na način da vještak sravni svu građevinsku dokumentaciju (troškovnik, građevinske dozvole, glavni i izvedbeni projekt) uz isključenje Izvješća Instituta IGH d.d., a uključujući građevinski dnevnik i sve naloge koje su mu dali investitori, projektant i nadzor tijekom gradnje. Tuženik posebno ističe da je dana 11.10.2017. pristao s tužiteljima sklopiti Sporazum o međusobnim odnosima isključivo iz razloga što su mu isti osporavali isplatu po okončanoj situaciji u visini od 978.249,42 kn pa je pristao da mu tu situaciju umanje za iznos od 524.334,70 kn od čega se iznos od 271.897,70 kn odnosi na penale, a sve kako bi mu platili barem dio te okončane situacije u visini od 453.914,72 kn. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti te potražuje naknadu parničnog troška s time da je na ročištu 12.9.2019. (stranica 395) naveo da su tužitelji iz bankarske garancije nakon podnošenja ove tužbe naplatili ukupno 270.000,00 kn, dok je u podnesku od 27.9.2019. (stranica 403 i 404) naveo da su tužitelji iz bankarske garancije, pored iznosa od 33.385,51 kn, naplatili i daljnji iznos od 52.596,40 kn (17.6.2019.) te daljnji iznos od 9.430,00 kn (18.7.2019.) iz čega slijedi da su tužitelji iz bankarske garancije naplatili ukupan iznos od 95.411,91 kn, a ne iznos od 270.000,00 kn, kako je to tuženik naveo na ročištu 12.9.2019.
4. Napominje se da je tuženik u odgovoru na tužbu predložio o otpočetoj parnici temeljem odredbe čl. 211. ZPP-a obavijestiti: Komexal Split d.o.o., Dialux d.o.o., Izo- pokrov d.o.o., Cvjetko d.o.o., Lakerko-harmonija oblika d.o.o., [obrt], Radnik d.o.o., [obrt], Proarh d.o.o. i Kuzmanić & Šimunović projekt d.o.o., kako bi se time zasnovao određeni građanskopravni učinak u pogledu njegovog prava na regres u odnosu na sve tako obaviještene osobe za slučaj da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja te se napominje da su sve navedene osobe od strane ovoga suda o ovoj parnici uredno obaviještene dostavom dopisa od 30.5.2019. (stranica 393) uz koji im je dostavljen primjerak tužbe i odgovora na tužbu, a sve temeljem odredbe čl. 211. ZPP-a.
5. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 12- 309) te u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 329-391) kao i u Primopredajni zapisnik od 4.3.2017. (stranica 459 i 460) jer je sud ovaj dokaz uzeo u obzir neovisno o tome što su tužitelji ovaj zapisnik dostavili tek uz podnesak od 24.2.2022. tj. nakon zaključenja prethodnog postupka, a sve iz razloga što su se tužitelji na taj dokaz pozvali već u tužbi s time da su zbog očigledne pogreške uz tužbu dostavili Zapisnik o održanoj primopredaji od 15.10.2016. koji se odnosi samo na pregled izvedenih naknadnih radova na uređenju pristupne ceste, pročitan je spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-34/2019 (stranica 440 i 441), provedeno je građevinsko vještačenje (stranica 501-513 te 534 i 535), saslušani su svjedoci PG (stranica 438 i 439), LGR (stranica 439 i 440), KG (stranica 445-447), GG (stranica 454-456) i SG (stranica 476- 478), a proveden je i dokaz saslušanjem I-tužitelja (stranica 422 i 423) kao stranke, dok dokaz saslušanjem II-tužiteljice i tuženika nije proveden jer su se isti odrekli prava na svoje saslušanje i to II-tužiteljica na ročištu 12.9.2019. (stranica 396), a tuženik na ročištu 24.9.2020. (stranica 422). Također nije proveden niti dokaz saslušanjem svjedoka DG iz razloga što su tužitelji od toga dokaznog prijedloga odustali u podnesku od 10.9.2021. (stranica 444) zbog njegovog lošeg zdravstvenog stanja.
6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
7. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužitelji, kao naručitelji, s tuženikom, kao izvođačem, dana 30.10.2015. sklopili Ugovor o građenju nekretnine za građevinu na otoku Visu te da su dana 9.2.2016. sklopili Aneks ugovora o građenju, a dana 8.7.2016. Aneks br. II ugovora o građenju. Također nije sporno da su dana 4.3.2017. potpisali primopredajni zapisnik (stranica 459 i 460) te da je dana 9.5.2017. održan sastanak u društvu Kuzmanić & Šimunović projekt d.o.o. o čemu je sastavljen zapisnik da bi konačno dana 11.10.2017. stranke potpisale Sporazum o međusobnim odnosima kojim su utvrdili do tada neispunjene obveze tuženika te preostale iznose koje su tužitelji dužni platiti. Međutim, sporno je, je li tuženik ispunio svoje ugovorne obveze u pogledu kvalitete i kvantitete ugovorenih radova.
8. Uvidom u spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-34/2019 utvrđeno je da je u tom postupku provedeno osiguranje dokaza po prijedlogu I i II-tužitelja protiv tuženika, kao protustranke, te da je u tom postupku obavljen očevid na predmetnom objektu dana 25.4.2019. u nazočnosti obiju strana te vještaka Darka Malenice nakon čega je isti dostavio pisani nalaz i mišljenje (stranica 409-419) kojem je tuženik prigovorio u podnesku od 15.10.2019., dok su tužitelji ovaj nalaz i mišljenje predložili dopuniti u podnesku od 12.11.2019. tako da se utvrde troškovi sanacije predmetnog objekta.
9. I-tužitelj u svom iskazu (stranica 422 i 423) navodi da je predmetni Ugovor o građenju od 30.10.2015. sklopljen po sistemu "ključ u ruke" te da se je s gradnjom započelo odmah po sklapanju ugovora s time da se je rok za završetak radova suglasno produljivao dva puta sklapanjem anexa tome ugovoru kojima je povišena i prvotno ugovorena cijena radova, ali se je sa završetkom radova opet kasnilo pa je gradnja završena tek u ožujku 2017. kada je napravljena nekakva primopredaja bez potrebne dokumentacije i uputa na koju su tužitelji pristali i odmah počeli koristiti taj objekt u kojem su se od samog početka pokazivali razni nedostaci pa su tako odmah uočili da podovi u prizemlju, i to u unutrašnjosti objekta i na terasi, pucaju o čemu su odmah putem e-maila obavijestili tuženika kao što su ga uredno obavještavali i o svim daljnjim uočenim nedostacima. Međutim, tuženik nije došao otklanjati nikakve nedostatke niti ih je došao pogledati osim možda pod koji je pucao. Naime, tuženika su nakon toga obavijestili da na više mjesta prokišnjava krov te da je boja u svim kupaonicama nabubrila kao i da ne radi pumpa za vodu i da ispravno ne radi više kliznih vrata na pročelju u prizemlju te da se odvaja potporni zid kod bazena s time da ga o nedostacima koje su uočili nakon podnošenja predmetne tužbe više nisu niti obavještavali. S druge strane, I-tužitelj tvrdi da su oni svoje ugovorne obveze u cijelosti ispunili odnosno da su tuženiku u cijelosti isplatili ugovorenu cijenu s time da su u međuvremenu o svom trošku popravili automatiku za punjenje gornjeg spremišta za vodu te krov gornje terase koji je prokišnjavao kao i vodonepropusnu boju u svim kupaonicama te su i klizna vrata koja nisu ispravno radila također bili prisiljeni zamijeniti novima što ih je koštalo oko 630.000,00 kn, dok su troškove sanacije krova te troškove popravka boje u kupaonicama naplatili iz bankarske garancije tuženika pa je tako za sanaciju krova iz te bankarske garancije naplaćeno 50.000,00 kn, dok se preostali naplaćeni iznos odnosi na trošak popravka vodonepropusne boje u kupaonicama. Navodi da od tuženika potražuju isplatu iznosa od 28.125,00 kn s osnova troškova koje su namirili Institutu IGH d.d. za provjeru kvalitete betona poda prizemlja i terase te je njihova analiza pokazala da taj beton nije odgovarajuće kvalitete i da ne postoji odgovarajuća izolacija ispod betona, ali se ne sjeća jesu li prije toga obavijestili tuženika da će to učiniti. Na posebna pitanja tuženika I-tužitelj navodi da su imali građevnu dozvolu u trenutku potpisivanja predmetnog Ugovora o građenju te da je glavni projekt, koji bi trebao biti jednak izvedbenom projektu, bio odobren tom dozvolom. Nadalje, navodi da su imali nadzornog inženjera te da je isti ovjeravao privremene situacije temeljem kojih su oni vršili isplatu tuženiku pri čemu pretpostavlja da je vođen građevinski dnevnik, ali ne zna gdje se sada nalazi. Također potvrđuje da je bio na sastanku 9.5.2017. na kojem nije bio tuženik, nego njegov sin, a ne zna je li na tom sastanku bio izvjesni KG.
10. Svjedok PG u svom iskazu (stranica 438 i 439) navodi da je bio glavni projektant na predmetnom objektu pa zna da su se radovi izvodili temeljem građevne dozvole (osnovne i kasnije izmijenjene) i izvedbenog projekta. Navodi da je često bio na tom objektu u fazi izgradnje koju je nadzirao nadzorni inženjer te da je bilo više osoba koje su sudjelovale u procesu izgradnje, a na pitanje je li tijekom gradnje bilo prigovora od strane investitora, nadzornog inženjera te s njegove strane, navodi da je bilo prigovora i primjedbi te da se je nešto otklanjalo tijekom gradnje s time da mu je poznato da su na tom objektu utvrđeni nedostaci koji nisu otklonjeni od strane izvođača, iako je o istima obaviješten vezano uz što zna da je održan barem jedan sastanak u njegovom uredu na kojem je bio prisutan tuženik te možda i njegov sin, a na kojem sastanku se je govorilo o tome što bi trebalo poduzeti radi otklanjanja utvrđenih nedostataka odnosno završetka gradnje. Na pitanje jesu li radovi izvedeni sukladno izvedbenom projektu, navodi da uglavnom jesu, ali da su postojale primjedbe na kvalitetu izvedenih radova i to prvenstveno na kvalitetu ugrađenog ili izgrađenog betona, a najviše se vidjela loša kvaliteta na podgledu stropa krova ili krovne konstrukcije kao i na podu glavne prostorije u prizemlju te na vanjskim terasama i spojevima sa potpornim zidovima i zida kod bazena kao i kod završnog izgleda betona koji je bio ujedno i završni izgled kao fasada, a osim toga su postojali problemi sa otvaranjem velikih aluminijskih kliznih stijena kao i sa završnim slojem i obradom u svim kupaonicama. Poznato mu je da je tuženik pri kraju gradnje pokušao sanirati izgled završnog betona na fasadi, ali to nije izvedeno kako je bilo zamišljeno. Na posebno pitanje tužitelja je li tuženik ugradio sve slojeve ispod betona, ovaj svjedok navodi da to ne zna jer nije bio tamo pri izvođenju tih radova, a na posebna pitanja tuženika je li građevna dozvola već bila izmijenjena u početku izvođenja radova, navodi da se je ista mijenjala tijekom izvođenja radova s time da su se radovi izvodili temeljem izvedbenog projekta koji se nije mijenjao tijekom gradnje u bitnom dijelu, već samo u pogledu nekih sitnica. Nadalje, navodi da ga nije nitko kontaktirao vezano uz privremene situacije jer on kao projektant ne kontrolira količinu, vrstu ili cijenu ugrađenog materijala. Konačno, navodi da je za taj objekt dobio više nagrada, ali da se iste ne odnose na kvalitetu izvođenja, nego na koncept.
11. Svjedok LGR, sin II-tužiteljice, u svom iskazu (stranica 439 i 440) navodi da je bio uključen u pregovore i sklapanje predmetnog Ugovora o građenju koji je sklopljen sa sistemom "ključ u ruke" te po kojem je navedeni objekt trebao biti izgrađen do lipnja 2016., ali kako je već u prvom dijelu 2016. bilo vidljivo da gradnja neće biti dovršena u tom roku, to su s tuženikom sklopljena dva aneksa ugovora kojima su ovi rokovi produživani i kojima su se tužitelji odrekli penala. S druge strane, tužitelji su svoje obveze prema tuženiku izvršili. Tvrdi da je bilo više pokušaja primopredaje ovoga objekta počev od zadnjeg kvartala 2016., ali je do iste došlo tek u ožujku 2017. kojoj je prisustvovao pa tako zna da je tuženiku ukazano na nedostatke s time da mu se je na razne nedostatke i odstupanja ukazivalo i tijekom gradnje kada je već bilo vidljivo da neke stvari neće biti izvedene kako treba. Naime, tvrdi da na tom objektu postoje nedostaci u izvedbi betona u prizemlju i na terasama kao i na krovu objekta koji je prokišnjavao, a popucali su i gornji slojevi zidova koji omeđuju terasu koji su postepeno potpuno promijenili boju te se je jugozapadni dio potpornog zidića terase tako odvojio da je nagnut prema dolje, a ne funkcionira niti automatika za punjenje gornjeg spremišta za vodu bez koje se kuća nikako ne opskrbljuje s vodom radi čega su ju već puno puta popravljali, ali neuspješno zato što instalacija nije dobro izvedena. Navodi da je tuženik o svim ovim nedostacima više puta obaviješten i pozvan na otklanjanje istih, ali on nikada nije došao iste otkloniti niti vidjeti o čemu se radi. Stoga su tužitelji neke od tih nedostataka otklonili o svom trošku pa je tako popravljena boja u svim kupaonica kao i nedostaci na krovu s time da je nešto od toga naplaćeno iz bankarske garancije tuženika iz koje su se mogli naplatiti samo do iznosa od 100.000,00 kn jer je nakon toga ista istekla. Nadalje tvrdi da su tužitelji imali troškove zbog angažiranja Instituta IGH d.d. jer ih je zanimalo zbog čega dolazi do pucanja betona te je s njihove strane utvrđeno da nisu stavljeni svi slojevi ispod toga betona te da taj beton nema odgovarajuću čvrstoću kakvu bi trebao imati prema projektu. Osim toga tvrdi da od samog početka ne radi portafon kao niti rampa za otvaranje dvorišta s time da su tužitelju o svom trošku zamijenili vrata - staklene stijene jer su imali problema pri otvaranju i zatvaranju istih, a što ih je koštalo oko 600.000,00 kn. Na posebno pitanje tuženika je li do izmjene građevne dozvole došlo prije ili nakon početka gradnje, ovaj svjedok navodi da je građevna dozvola izmijenjena zbog izmjene zakona, ali da to nema nikakve veze jer je ovaj objekt od početka građen po izvedbenom projektu koji se tijekom gradnje nije mijenjao. Nadalje, potvrđuje da su tužitelji imali nadzornog inženjera, ali ne zna jesu li tužitelji plaćali tuženiku po privremenim situacijama prije ili poslije ovjere istih od strane nadzornog inženjera, ali zna da su isplatu vršili po isporučenim fakturama. Inače ne zna zbog čega je okončana situacija eventualno umanjena, a ako jest, tada pretpostavlja da je to bilo zbog penala.
12. Svjedok KG u svom iskazu (stranica 445-447) navodi da poznaje tuženika, a da je I-tužitelja upoznao na jednom sastanku koji je održan u hotelu Park u Splitu 2017. godine pri čemu tvrdi da ga je tuženik zamolio da mu bude savjetnik u sporu s tužiteljima kao investitorima objekta na Visu do kojeg spora je došlo nakon ispostavljanja okončane situacije na iznos od preko 900.000,00 kn. Stoga je pregledao svu dokumentaciju koju mu je tuženik predočio, ali nikada nije bio na tom objektu niti je na bilo koji način sudjelovao pri izgradnji istoga. Tvrdi da je nakon pregleda ove dokumentacije zaključio da nije bilo nikakvog kašnjenja u izvođenju radova te da nema nedostataka, a pogotovo ne u smislu funkcionalnosti samog objekta što je bilo vidljivo iz toga što su tužitelji počeli koristiti ovaj objekt 2016. godine. Navodi da je na tom sastanku pored I-tužitelja bio prisutan ČG, kao pomoćni nadzorni inženjer te sin tuženika ĆG, a da je tuženik pristao, bez obzira što je on utvrdio da nema kašnjenja niti nedostataka, samo u smislu dobre volje i da se sve konačno završi, umanjiti iznos iz okončane situacije s osnova penala prihvaćajući navode tužitelja da je bilo kašnjenja kao i s osnova nekih nedostataka na koji su tužitelji tada ukazivali pri čemu se je najviše govorilo o nedostacima na podu tj. nedostacima betona kao završnog sloja unutar i izvan kuće s time da se je za pod unutar kuće ukazivalo na postojanje mrlja, a za pod izvan kuće na postojanje pukotina. Također se je govorilo o nedostacima kod bazena i to dilatacija između dva zida te su tužitelji ukazivali i na nedostatke u izvođenju soboslikarskih radova u kupaonicama za koje misli da su dvije u tom objektu. U svakom slučaju navodi da se je ovaj iznos iz okončane situacije umanjio najviše zbog navodnog kašnjenja te zbog troškova nadzora, a manjim dijelom zbog navedenih nedostataka za koje je tuženik naveo da ih nije u stanju popraviti. Pri tome navodi da se je tuženik suglasio sa zapisnikom od 9.5.2017. jer je s njime bio u telefonskoj vezi za vrijeme toga sastanka s time da ne sjeća je li tuženiku na tom sastanku uvećano potraživanje s osnova naknadnih radova. Inače navodi da je rok završetka radova u konačnici dogovoren za 26.10.2016. nakon sklapanja aneksa ugovora, a na pitanje tuženika je li se na tom sastanku spominjala automatika za punjenje vodom, navodi da je rečeno da ista ne radi te je dogovoreno da će ju tuženik popraviti, dok se nije govorilo o tome da krov gornje terase prokišnjava, već je o tome pričao s I-tužiteljem na sastanku u Zagrebu na kojem su bili samo njih dvojica, a koji je održan godinu dana nakon ovog prvog sastanka uz napomenu da je vezano uz to aktivirana bankarska garancija, ali ne zna je li to i naplaćeno iz iste. Konačno, ovaj svjedok potvrđuje da je u dokumentaciji koju je proučavao vidio dopise tužitelja kojima su obavještavali tuženika o nedostacima opisanima u tužbenom zahtjevu, ali da na samom objektu nije bio pa to nije provjerio, dok tuženik o tome uopće nije htio s njime razgovarati jer je dobio "nervni slom".
13. Svjedok ČG u svom iskazu (stranica 454-456) navodi da je radio u društvu Kuzmanić & Šimunović projekt d.o.o. do ljeta 2017. pa je kao zaposlenik toga društva bio suradnik glavnog nadzornog inženjera SG na predmetnom objektu na Visu s time da nije potpisivao privremene situacije niti okončanu situaciju jer je iste trebao potpisati SG i tužitelji, a na pitanje je li bio nazočan kod primopredaje objekta navodi da je bio nazočan kada se je u više navrata govorilo o svemu što je još potrebno napraviti da bi došlo do primopredaje jer je u samom ugovoru bilo navedeno da će primopredaja biti napravljena kada se uklone svi eventualni nedostaci. Tako potvrđuje da je bio na sastanku 9.5.2017. i pisao zapisnik (stranica 36-39) te navodi da je tada bilo dogovoreno da će se iznos iz okončane situacije umanjiti zbog nekih nedostataka te je bilo navedeno što sve tuženik treba napraviti odnosno kakve sve uočene nedostatke treba ukloniti. Međutim, ne zna kako je kasnije riješena ta isplata te je li tuženik izvršio radove na koje se je tada obvezao jer nakon toga nije bio na tom objektu, već samo zna da su oni dobivali e-mailove od strane tužitelja iz kojih je proizlazilo da tuženik nije otklonio kvar na pumpi pa su tražili da se tuženik o tome očituje, a isto tako se je u tim porukama tužitelja govorilo o curenju vode s krovne ploče te o nečemu vezanom uz boju betona odnosno brušenog poda u prizemlju, a osim toga su tužitelji njih pitali je li moguće da zidovi nisu dobro izvedeni jer su primijetili da se prelagano buše kod upotrebe bušilice. Ne zna je li tuženik nešto od navedenoga popravljao, ali zna da se njima nije oglašavao. Na pitanja tuženika je li na tom gradilištu postojao projektantski nadzor, ovaj svjedok navodi da je projektant bio prisutan i da je rješavao sva pitanja koja su se pojavljivala tijekom gradnje, dok je on pratio tijek izgradnje i radio zapisnike sa sastanaka, ali nije bio na gradilištu svaki dan odnosno u svakom trenutku kada se je nešto ugrađivalo, nego kada se je nešto počelo raditi ili tijekom gradnje ili na kraju pa je svakako utvrđivao kvalitetu izvedenih radova koje je u
1 0
danom trenutku mogao utvrditi. Tako je vidio da aluminijska stolarija propušta vodu pa kada je na to ukazao, isto je i otklonjeno, a isto tako je i on kontrolirao količinu i vrstu materijala s time da građevinski dnevnik vodi inženjer gradilišta i nadzorni inženjer. Nadalje navodi da su se primjedbe evidentirale zapisnički na sastancima ili bi ih on e-mailom uputio sudionicima gradnje (projektant, investitor, izvođač) te je tuženik otklanjao nedostatke, osim onih koji su utvrđeni na nekom od kasnijih sastanaka. Na posebna pitanja tuženika navodi da mu je poznato da je krov gornje terase prokišnjavao iz toga što su ih tužitelji o tome obavijestili i poslali fotografije iz kojih je to bilo vidljivo, ali mu nije poznato: da je neispravno nanesena masa na rubu terase prema bazenu, da bi se potporni zid terase pored bazena na njegovom jugozapadnom kutu odmaknuo od prirodne vertikalne osi i prijetio urušavanju prema cesti, da podna ploča na donjoj etaži kao i prednja i stražnja terasa nisu pravilno izvedene.
14. Svjedok SG u svom iskazu (stranica 476-478) potvrđuje da je bio glavni nadzorni inženjer na izgradnji predmetnog objekta s time da su mu pomagala još trojica zaposlenika društva Kuzmanić & Šimunović projekt d.o.o. koje je i sklopilo ugovor s tužiteljima, između ostalih i ČG, uz napomenu da su oni sudjelovali i pri izboru izvođača radova. Navodi da je uvijek netko od njih bio na gradilištu u pravilu jednom tjedno pa kada bi uočili neke nedostatke, na iste bi ukazali te bi se to i rješavalo s time da nije bio prisutan kod primopredaje u ožujku 2017., ali je tamo bio ČG koji ga je o svemu obavijestio te je u svibnju 2017. u njihovom uredu održan sastanak na kojem su se konstruktivno nastojali riješiti svi problemi kod utvrđivanja finalne cijene pa je postignut dogovor da se ista umanji za par stotina tisuća kuna zbog utvrđenog kašnjenja jer su tužitelji, između ostaloga, zbog toga morali njima, kao nadzoru, platiti veću cijenu, ali i zbog nekih nedostataka koji su se možda i mogli otkloniti, ali su ugovorne strane dogovorile da ih tuženik neće uklanjati. Nadalje, navodi da nakon ovoga sastanka više nije dolazio na objekt tužitelja jer to više nije bila njegova ugovorna obveza, ali da je od strane tužitelja privatno obaviješten da su nakon useljenja uočeni i daljnji nedostaci jer je došlo do procurivanja krova te da postoje neki problemi s betonom nosive konstrukcije, ali da se je kasnije uspostavilo da se je radilo o "lažnoj uzbuni" te da postoje problemi s podom i to unutar i izvan objekta jer su uočili pukotine i promjenu boje. Isto tako su mu govorili o nečemu vezano uz struju u vezi s vodom te o guljenju boje u sanitarnom čvoru. Zna da su tužitelji o tome obavijestili tuženika, a moguće i njega, te da je isti do nekog trenutka reagirao, a kasnije je na to prestao reagirati s time da potvrđuje da je primio na znanje e-mail upućen tuženiku od strane tužitelja od 5.3.2018. (stranica 255 i 256). U svakom slučaju nema saznanja je li nešto od ovih nedostataka otklonjeno, a pogotovo ne je li to eventualno učinio tuženik, a zna da su tužitelji angažirali Institut IGH zbog ispitivanja betona, ne zna u kojem dijelu te ne zna je li o tome prethodno obaviješten tuženik. Na posebna pitanja tuženika, ovaj svjedok navodi da je na gradilište povremeno dolazio PG, kao glavni arhitekt te je isti u prvom dijelu gradnje davao i neka pisana pojašnjenja, ali misli da te promjene u projektu nisu utjecale na rok gradnje. Pojašnjava da se njegov posao odnosio na pregled radova, predlaganje otklanjanja nedostataka te kontrolu količine i kvalitete građevnog materijala s time da se ne sjeća je li se utvrdilo da bi neki materijal bio nekvalitetan ili da nije bio sukladan projektu, ali zna da nije bilo ništa neuobičajeno u tom pogledu, osim što nije uobičajeno da se beton priprema tijekom gradnje na samom gradilištu, iako to nije utjecalo na kvalitetu konstruktivnog betona, ali ne zna je li utjecalo na kvalitetu odnosno izgled betona na podu s time da su tužitelji pristali
1 1
na ugradnju takvog betona. Konačno, potvrđuje da je provjeravao i vjerojatno potpisivao privremene situacije, a zna da je tuženik vodio građevinski dnevnik koji su oni potpisivali te ne zna gdje je isti sada.
15. Građevinskim vještačenjem provedenim zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Splitu po Darku Malenici, stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina (stranica 501-513), nakon obavljenog očevida (stranica 514-515) koji je također obavljen zamolbenim putem od strane Općinskog suda u Splitu dana 6.6.2024., a na kojem je pregledana predmetna kuća s okućnicom na otoku Visu, radi utvrđenja postojanja nedostataka opisanih u tužbenom zahtjevu kao:
- neispravno nanesena masa na rubu terase prema bazenu;
- potporni zid terase pored bazena na njegovom jugozapadnom kutu koji se odmiče od prirodne vertikalne osi i prijeti urušavanjem prema cesti;
- nepravilno izvedena podna ploča na donjoj etaži nekretnine te nepravilno izvedene prednja i stražnja terasa
kao i radi utvrđenja iznosa troškova potrebnih za saniranje utvrđenih nedostataka, utvrđeno je:
- da je u vještvu od 30.9.2019. navedeno da je pradlagatelj dao primjedbu na spoj poda gornjeg nivoa južne terase sa zidom izvedenim južno uz taj nivo terase s time što je prigovorio tonu završne obrade gornje plohe zida te ispucalosti završne smjese uz napomenu da je tada utvrđeno da smjesa na gornjoj plohi zidova na spoju sa podom terase ispucala u gotovo čitavoj dužini od 5,30 + 2,50 + 2,85 + 12,60 m, a da na očevidu 6.6.2024. u odnosu na tada navedeno nije vidljiva nikakva smjesa na tim pozicijama odnosno da je ista otpala;
- da je u vještvu od 30.9.2019. navedeno da je predlagatelj pokazao ogradni zid lociran jugozapadno od vanjskog bazena te da se je isti odvojio od ogradnog zida izvedenog istočno uz sporni zid uz napomenu da je tada utvrđeno da su ta dva zida međusobno dilatirana stiroporom debljine 1 cm s time što je pregledom utvrđeno da se sporni zid u gornjem dijelu odvojio za otprilike 1,5 cm, a u donjem dijelu tj. podnožju za oko 0,5 cm i da je predmetni zid izveden debljine 20 cm, visine gledajući s vanjske strane 1,35 m i dužine 10,50 m između dvije dilatacije, a da je na očevidu 6.6.2024. utvrđeno da ovo opisano oštećenje postoji i dalje u istom obimu;
- da je u vještvu od 30.9.2019. navedeno kako je pregledom poda prizemlja unutrašnjosti objekta vidljivo više pukotina različitih smjerova i dužina presjeka 1-2 mm i to najviše u dnevnom boravku i blagovaonici te da su vidljive i pukotine u podu u podnožjima vrata na ulazu u sanitarni dio i to na dvojima vratima u širini istih, zatim da su vidljive pukotine i na završnom podu u kuhinji te da su na podu kuhinje i u dijelu dnevnog boravka na nekoliko pozicija vidljivi obrisi vlage, dok je na završnom podu južne terase vidljivo nekoliko pukotina u istočnom dijelu iste, sve presjeka do 1 mm, a da su na očevidu 6.6.2024. zatečene iste pukotine te pored toga i pukotine u prostoru teretane, a koja je locirana istočno od dnevnog boravka te je isto tako vidljivo znatno više pukotina na završnom podu južne terase i to u gotovo svakom dilatiranom polju iste pri čemu su isto tako vidljive pukotine na završnom podu sjeverne terase i to na više pozicija.
Imajući u vidu tako zatečeno stanje ovaj vještak je izradio troškovnik sa dokaznicom mjera neophodnih radova na saniranju utvrđenih nedostataka na predmetnoj nekretnini tužitelja i to prema jediničnim cijenama materijala i radne snage na području otoka Visa na dan izrade vještva, a na osnovu predviđenog troškovnika radova izrađenog od strane ovlaštenog arhitekta PG od travnja 2015. kao i nakon pregleda dijela izvedbenog projekta iz kojeg je vidljivo koji su predviđeni
1 2
slojevi na pojedinim pozicijama pa je tako utvrđeno da ukupan trošak saniranja utvrđenih nedostataka iznosi 59.506,50 eur (47.605,20 eur + PDV u visini od 25%, a u iznosu od 11.901,30 eur) od čega se:
- iznos od 24.888,30 eur odnosi na trošak izrade poda na prvoj etaži objekta (unutarnji dio) gdje su uočene i navedene pukotine, a što obuhvaća pažljivo štemanje oštećene betonske podloge te odvoz otpadnog materijala na deponij kao i zaštitu svih gotovih elemenata prilikom izvođenja radova (unutarnje i vanjske stolarije i drugo);
- iznos od 21.331,30 eur odnosi na trošak izrade poda na vanjskoj južnoj terasi između vanjskog bazena i prve etaže objekta te na sjevernoj vanjskoj terasi i to dijelu terasa gdje su uočene i navedene pukotine, a što obuhvaća štemanje oštećene betonske podloge te odvoz otpadnog materijala na deponij kao i zaštitu svih gotovih elemenata prilikom izvođenja radova (vanjske stolarije);
- iznos od 372,00 eur odnosi na trošak obrade oštećenih ploha zidova polimercementnom smjesom u tonu po izboru investitora sa prethodnom impregnacijom podloge i to sve na pozicijama na spoju između gornjeg nivoa južne terase sa zidom izvedenim južno uz taj nivo terase, a što obuhvaća kompletan rad i materijal te
- iznos od 1.013,60 eur odnosi na trošak izrade ab potpornog zida južne terase debljine 20 cm betonom C20/25 sa upotrebom dvostrane oplate, a što obuhvaća pažljivo štemanje potpornog betonskog zida te odvoz otpadnog materijala na deponij kao i zaštitu svih gotovih elemenata prilikom izvođenja radova (završni pod južne terase i drugo).
16. Ovakvom nalazu i mišljenju građevinskog vještaka tužitelji nisu prigovorili, već su dapače u podnesku od 21.12.2024. (stranica 516 i 517) sukladno istome zatražili od tuženika isplatu iznosa od 59.506,50 eur s osnova troškova sanacije utvrđenih nedostataka, dok mu je tuženik prigovorio navodeći u podnesku od 23.12.2024. (stranica 518-520) da je pravodobno prigovorio imenovanju vještaka Darka Malenice zato što je isti već vještačio u postupku osiguranja dokaza, a tuženik se je njegovom nalazu usprotivio u odgovoru na tužbu u ovome predmetu pa da je jasno da isti vještak neće imati drugačiji pogled na predmet ovoga spora. Osim toga, tuženik ističe da se ovaj vještak ni na koji način nije bavio pitanjima koja je tuženik postavio u odgovoru na tužbu (je li tuženik radove izvodio prema projektnoj dokumentaciji, je li glavni projekt odobren građevinskom dozvolom, koji je uopće projekt odobren građevinskom dozvolom, je li glavni projekt koji je odobren građevinskom dozvolom sukladan izvedbenom projektu te kakav zahvat u prostoru su tužitelji uopće smjeli poduzeti na temelju građevinske dozvole), a isto tako ističe da se vještak uopće nije bavio primopredajnim zapisnikom od 15.10.2016. (?) u kojem se potvrđuje da su radovi obavljeni sukladno projektu i troškovničkom opisu te da ih je investitor prihvatio kao takve. Nadalje, tuženik ističe da se ovaj vještak nije bavio niti ulogom nadzornog inženjera i njegovih ovjeravanja privremenih situacija kao niti činjenicom da je građevinska dozvola mijenjana te da je suradnik glavnog nadzornog inženjera ČG u svom iskazu u ovome postupku potvrdio da je pratio tijek gradnje i utvrđivao kvalitetu izvedenih radova, ali da usprkos tome ne zna ništa o tome da je neispravno nanesena masa na rubu terase prema bazenu, da bi se potporni zid terase pored bazena na njegovom jugozapadnom kutu odmaknuo od prirodne vertikalne osi i prijetio urušavanju prema cesti te da podna ploča na donjoj etaži kao i prednja i stražnja terasa nisu pravilno izvedene, dok je glavni nadzorni inženjer SG u odnosu na beton iskazao da se je beton tijekom gradnje pripremao na
1 3
samom gradilištu, ali da to nije utjecalo na kvalitetu konstruktivnog betona, a da ne zna je li to utjecalo na kvalitetu odnosno izgled betona na podu, međutim da su investitori u svakom slučaju pristali na ugradnju takvog betona. Slijedom svega toga, tuženik je predložio odrediti drugog građevinskog vještaka koji će sagledati sve ove okolnosti kao i iskaz svjedoka KG prema kojemu je tuženik pristao umanjiti iznos iz okončane situacije i zbog nekih nedostataka.
17. Vezano uz navod tuženika da je pravodobno tj. u podnesku od 28.5.2024. (stranica 496) prigovorio imenovanju vještaka Darka Malenice zato što je isti već vještačio u postupku osiguranja dokaza, navodi se da je ovaj sud uz dopis od 3.6.2024. (stranica 497) Općinskom sudu u Splitu dostavio navedeni podnesak tuženika radi postupanja temeljem odredbe čl. 254. st. 4. ZPP-a prema kojoj odredbi o zahtjevu za izuzeće odlučuje sudac zamoljenog suda ako mu je povjereno izvođenje dokaza vještačenjem, napominjući da je u postupku Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-34/2019 radi osiguranja dokaza doista građevinsko vještačenje provedeno od strane vještaka Darka Malenice pa kako je od strane toga suda dana 4.12.2024. dostavljen nalaz i mišljenje toga vještaka, to je jasno da ovakav zahtjev tuženika za izuzeće nije prihvaćen.
18. Nakon što je vještak Darko Malenica u svom usmenom očitovanju na ročištu 6.2.2026. (stranica 534 i 535) naveo da je u pisanom nalazu i mišljenju detaljno utvrdio oštećenja i nepravilnosti na predmetnoj nekretnini kao i iznos troškova potrebnih za saniranje utvrđenih nedostataka i to upravo onih opisanih u zadatku suda, ovaj sud je ovakav nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan neovisno o tome što je tuženik i nakon ovakvog usmenog očitovanja vještaka ostao kod svih istaknutih prigovora i prijedloga predlažući vještačenje obnoviti po drugom građevinskom vještaku, a sve imajući u vidu da je ovaj vještak svoj nalaz i mišljenje dao sukladno zadatku suda, a da mu tuženik nije prigovorio u smislu (ne)postojanja utvrđenih nedostataka kao niti u dijelu visine troškova sanacije istih, već je svoje prigovore i prijedloge za dopunu vještačenja usmjerio na utvrđivanje je li tuženik odgovoran za utvrđene nedostatke odnosno je li iznos okončane situacije već umanjen upravo zbog nedostataka utvrđenih ovim vještačenjem.
19. Uvidom u Ugovor o građenju od 30.10.2015. (stranica 13-24, u daljnjem tekstu: Ugovor o građenju) utvrđeno je da je isti sklopljen između I i II-tužitelja, kao naručitelja, i tuženika, kao izvođača, radi izvođenja građevinskih radova na nekretninama:
[katastarska općina]
[katastarska općina]
- ZGR 1351 u naravi ruševina površine 21 čm, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to sukladno odredbama toga ugovora i u skladu s Troškovnikom, Gantogramom, građevinskom dozvolom te Glavnim i Izvedbenim projektom izrađenim od strane Proarh Mateković d.o.o., koji su prilozi toga ugovora (čl. 1.), sve za ugovorenu cijenu od 5.211.627,79 kn po sistemu "ključ u ruke" (čl. 5.1. i čl. 5.2.) s time da se ugovorne strane obvezuju prije sastavljanja okončane situacije izvršiti komisijsku primopredaju i preuzimanje svih građevinskih radova u roku od 8 dana od dana završetka ugovorenih građevinskih radova (čl. 5.8.) pri čemu su ugovorne strane utvrdile da će prilikom primopredaje i preuzimanja građevinskih radova utvrditi rok za otklanjanje eventualnih vidljivih nedostataka te mogućnost naručitelja da otkloni utvrđene
1 4
nedostatke s drugim izvođačem ako nedostatke ne otkloni izvođač u obostrano utvrđenom roku (čl. 5.9.). Nadalje je utvrđeno da su ugovorne strane u čl. 3.4. ugovorile da u slučaju da je upotrebom materijala nedovoljne kvalitete ili nekvalitetnim izvođenjem građevinskih radova ugrožena sigurnost objekta koji je predmet toga ugovora, naručitelj i/ili nadzorni inženjer imaju pravo zahtijevati od izvođača da sruši izvedene radove te ih o svom trošku ponovno izvede sukladno projektno-tehničkoj dokumentaciji i ugovorenim obvezama pa ako izvođač u određenom roku ne ispuni zahtjeve naručitelja, tada je naručitelj ovlašten izabrati drugog izvođača građevinskih radova koji će takve radove izvesti isključivo na trošak izvođača, dok su u čl. 3.5. ugovorne strane suglasno utvrdile da naručitelj i/ili nadzorni inženjer ovakva prava iz čl. 3.4. ima i u slučaju da završna izrada nije u skladu s visokim estetskim standardima i visokom kvalitetom izvedbe radova navedenog objekta budući je jedna od svrha ovoga ugovora izgradnja stambenog objekta besprijekorne kvalitete. Nadalje je utvrđeno da ovakve ugovorne odredbe nisu izmijenjene niti Aneksom ugovora o građenju od 9.2.2016. (stranica 25-27) niti Aneksom br. II. ugovora o građenju od 8.7.2016. (stranica 28-30).
20. Kako nije sporno da su i nakon izvršene primopredaje radova stranke komunicirale pa je tako:
- dana 9.5.2017. održan sastanak u društvu Kuzmanić & Šimunović projekt d.o.o., s kojim su tužitelji bili u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o stručnom nadzoru u gradnji od 20.10.2015. (stranica 40-44), a o kojem sastanku je sastavljen zapisnik (stranica 36-39) iz kojeg proizlazi da su stranke postigle dogovor o svojim međusobnim potraživanjima kao i obvezi tuženika da otkloni određene nedostatke s time da su stranke
- dana 11.10.2017. potpisale Sporazum o međusobnim odnosima (stranica 31-33) kojim su potom, dakle nakon dogovora sa sastanka 9.5.2017., utvrdile konačan iznos međusobnih potraživanja pa je tako utvrđeno da će tužitelji platiti tuženiku iznos od 453.914,72 kn čime će biti podmirena sva međusobna potraživanja između njih s bilo koje osnove osim onih koja potječu od možebitnih potraživanja tužitelja s naslova garancija za solidnost i kvalitetu izvedenih radova,
te kako je iz priložene e-mail komunikacije (stranica 243-266) vidljivo da su tužitelji nakon potpisivanja predmetnog Sporazuma o međusobnim odnosima doista obavještavali tuženika o naknadno utvrđenim nedostacima vezano uz solidnost i kvalitetu izvedenih radova (bubrenje boje na zidovima u svim kupaonicama, curenje krova, oštećenja na masi nanesenoj na rub betona prema bazenu te nove i rastuće pukotine na površini betonskih ploča u interijeru objekta) pri čemu nije sporno da su tužitelji sukladno čl. 3.4. predmetnog Ugovora o građenju putem drugog izvođača (Visio d.o.o.) otklonili nedostatke vezano uz bubrenje boje na zidovima u svim kupaonicama za što im je ispostavljen račun br. 17-V/2018 od 7.2.2018. (stanica 264) u iznosu od 33.385,51 kn te pri čemu nije sporno da su taj iznos tužitelji naplatili iz bankarske garancije, kako su to i naveli na ročištu 12.9.2019. (stranica 395), a da su o svom trošku u međuvremenu popravili i automatiku za punjenje gornjeg spremišta za vodu te krov gornje terase koji je prokišnjavao, kako to navodi I-tužitelj u svom iskazu, s time da su troškove sanacije krova naplatili iz bankarske garancije tuženika pa nakon što su ukupno iz bankarske garancije tuženika naplatili iznos od 95.411,91 kn (koji iznos uključuje ranije isplaćen iznos od 33.385,51 kn), kako to tužitelji navode na ročištu 30.10.2019. (stranica 406), to više od tuženika ne potražuju isplatu zbog nepravilno izvedenih radova navedenih pod točkom X. tužbe (automatika za punjenje vodom gornjeg spremišta za vodu ne radi ispravno te krov gornje terase prokišnjava),
1 5
već isplatu konačno zatraženog iznosa od 59.506,50 eur potražuju zbog ostalih nepravilno izvedenih radova navedenih pod točkom X. tužbe (neispravno nanesena masa na rubu terase prema bazenu, potporni zid terase pored bazena na njegovom jugozapadnom kutu koji se odmiče od prirodne vertikalne osi i prijeti urušavanjem prema cesti te nepravilno izvedena podna ploča na donjoj etaži nekretnine te nepravilno izvedene prednja i stražnja terasa) pa kako je provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno postojanje ovih nedostataka kao i to da trošak saniranja tako utvrđenih nedostataka iznosi upravo 59.506,50 eur, to je tuženiku pod točkom I. izreke presude valjalo naložiti da tužiteljima taj iznos i isplati i to zajedno sa zateznom kamatom temeljem odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), ali tek od 23.3.2026. tj. od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate imajući u vidu da je ovim građevinskim vještačenjem troškovnik u navedenom iznosu izrađen prema jediničnim cijenama materijala i radne snage na području otoka Visa na dan izrade vještačenja radi čega je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 59.506,50 eur počev od 6.3.2019. do 22.3.2026. pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
21. Pri tome se napominje da je sud prihvatio kao istinit iskaz I-tužitelja jer je isti iznesen vrlo uvjerljivo i životno logično te sukladno priloženoj dokumentaciji kao i sukladno provedenom građevinskom vještačenju pa tako i u dijelu u kojem isti tvrdi da su se od samog početka korištenja predmetnog objekta pokazivali razni nedostaci pa da su tako odmah uočili da podovi u prizemlju, i to u unutrašnjosti objekta i na terasi, pucaju o čemu su odmah putem e-maila obavijestili tuženika kao što su ga uredno obavještavali i o svim daljnjim uočenim nedostacima, ali da ih tuženik nije došao otklanjati, dok su oni svoje ugovorne obveze u cijelosti ispunili jer su u cijelosti isplatili ugovorenu cijenu. Isto tako je kao istinit prihvaćen i iskaz svjedoka ĐGR, koji tvrdi da je kao sin II-tužiteljice bio uključen u pregovore i sklapanje predmetnog Ugovora o građenju te da su tužitelji svoje obveze prema tuženiku izvršili, a što uostalom niti tuženik ne osporava, kao i da je u ožujku 2017. prisustvovao primopredaji kada je tuženiku ukazano na nedostatke te koji tvrdi da na tom objektu postoje nedostaci u izvedbi betona u prizemlju i na terasama kao i na krovu objekta koji je prokišnjavao, da su popucali i gornji slojevi zidova koji omeđuju terasu koji su postepeno potpuno promijenili boju te se je jugozapadni dio potpornog zidića terase tako odvojio da je nagnut prema dolje, te da je tuženik i o ovim nedostacima više puta obaviješten i pozvan na otklanjanje istih, ali da ih nije došao otkloniti niti vidjeti o čemu se radi zbog čega su tužitelji neke od tih nedostataka otklonili o svom trošku pa je tako popravljena boja u svim kupaonica kao i nedostaci na krovu s time da je nešto od toga naplaćeno iz bankarske garancije tuženika iz koje su se mogli naplatiti samo do iznosa od 100.000,00 kn jer je nakon toga ista istekla.
22. Nadalje, sud je prihvatio kao istinit i iskaz svjedoka PG koji je kao glavni projektant na predmetnom objektu naveo da zna da su se radovi izvodili temeljem građevne dozvole (osnovne i kasnije izmijenjene) i izvedbenog projekta, da je često bio na tom objektu u fazi izgradnje kada je bilo prigovora i primjedbi te se je nešto i otklanjalo tijekom gradnje, ali mu je poznato da su na tom objektu utvrđeni nedostaci koji nisu otklonjeni od strane izvođača, iako je o istima obaviješten vezano uz što zna da je održan barem jedan sastanak u njegovom uredu na kojem je bio prisutan tuženik te možda i njegov sin, a na kojem sastanku se je govorilo o tome što
1 6
bi trebalo poduzeti radi otklanjanja utvrđenih nedostataka odnosno završetka gradnje pri čemu tvrdi da su radovi izvedeni uglavnom sukladno izvedbenom projektu, ali da su postojale primjedbe na kvalitetu izvedenih radova i to prvenstveno na kvalitetu ugrađenog ili izgrađenog betona, a najviše se vidjela loša kvaliteta na podgledu stropa krova ili krovne konstrukcije kao i na podu glavne prostorije u prizemlju te na vanjskim terasama i spojevima sa potpornim zidovima i zida kod bazena kao i kod završnog izgleda betona koji je bio ujedno i završni izgled kao fasada, a osim toga su postojali problemi sa otvaranjem velikih aluminijskih kliznih stijena kao i sa završnim slojem i obradom u svim kupaonicama s time da ne zna je li tuženik ugradio sve slojeve ispod betona jer nije bio tamo pri izvođenju tih radova, a zna da se je građevna dozvola mijenjala tijekom izvođenja radova s time da su se radovi izvodili temeljem izvedbenog projekta koji se nije mijenjao tijekom gradnje u bitnom dijelu.
23. Također su kao istiniti prihvaćeni i iskazi svjedoka SG, glavnog nadzornog inženjera, i JG, koji mu je u tome pomagao, pa tako svjedok SG:
- potvrđuje da je uvijek netko od nadzora bio na tom gradilištu u pravilu jednom tjedno, da je u svibnju 2017. u njihovom uredu održan sastanak na kojem su se konstruktivno nastojali riješiti svi problemi kod utvrđivanja finalne cijene pa je postignut dogovor da se ista umanji za par stotina tisuća kuna zbog utvrđenog kašnjenja, ali i zbog nekih nedostataka, da nakon ovoga sastanka više nije dolazio na objekt tužitelja jer to više nije bila njegova ugovorna obveza, ali da je od strane tužitelja privatno obaviješten da su nakon useljenja uočeni i daljnji nedostaci jer je došlo do procurivanja krova, da postoje neki problemi s podom i to unutar i izvan objekta jer su uočili pukotine i promjenu boje, da postoje problemi sa strujom u vezi s vodom te o guljenju boje u sanitarnom čvoru s time da zna da su tužitelji o tome obavijestili tuženika, a moguće i njega, te da je isti do nekog trenutka reagirao, a kasnije je na to prestao reagirati te ne zna je li nešto od ovih nedostataka otklonjeno, dok svjedok GG:
- potvrđuje da je bio nazočan kada se je u više navrata govorilo o svemu što je još potrebno napraviti da bi došlo do primopredaje predmetnog objekta, da je bio na sastanku 9.5.2017. i pisao zapisnik (stranica 36-39), da je tada dogovoreno da će se iznos iz okončane situacije umanjiti zbog nekih nedostataka, da ne zna je li tuženik izvršio radove na koje se je tada obvezao jer nakon toga nije bio na tom objektu, da zna da su oni dobivali e-mailove od strane tužitelja iz kojih je proizlazilo da tuženik nije otklonio kvar na pumpi te da dolazi do curenja vode s krovne ploče, te se govorilo o nečemu vezanom uz boju betona odnosno brušenog poda u prizemlju, da ne zna je li tuženik nešto od navedenoga popravljao, ali zna da se njima nije oglašavao.
24. Što se pak tiče iskaza svjedoka KG, kojeg je tuženik predložio saslušati zato što je isti bio njegov predstavnik na sastanku održanom 9.5.2017., sud nije mogao na temelju istoga utvrđivati jesu li u tom trenutku ili kasnije postojali nedostaci na predmetnom objektu, a sve iz razloga što je isti u svom iskazu jasno naveo da je kao savjetnik tuženika u sporu koji je s tužiteljima nastao nakon ispostavljanja okončane situacije, samo na temelju pregleda dokumentacije zaključio da nije bilo nikakvog kašnjenja u izvođenju radova te da nema nedostataka u smislu funkcionalnosti samog objekta smatrajući da je to vidljivo iz toga što su tužitelji počeli koristiti ovaj objekt 2016. godine, a to tim više što je naveo da nikada nije bio na predmetnom objektu niti je na bilo koji način sudjelovao pri izgradnji istoga. S druge
1 7
strane, ističe se da je ovaj svjedok naveo kako je na sastanku održanom 9.5.2017. dogovoreno da se iznos iz okončane situacije umanji najviše zbog navodnog kašnjenja te zbog troškova nadzora, a manjim dijelom zbog nedostataka za koje je tuženik naveo da ih nije u stanju popraviti s time da je ovaj svjedok potvrdio kako je u dokumentaciji koju je proučavao vidio dopise tužitelja kojima su obavještavali tuženika o nedostacima opisanima u tužbenom zahtjevu, ali da na samom objektu nije bio pa to nije provjerio, dok tuženik o tome uopće nije htio s njime razgovarati jer je dobio "nervni slom".
25. Napominje se da je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 3.732,82 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od 30.8.2018. do isplate odbijen u cijelosti iz razloga što tužitelji navedeni iznos potražuju temeljem računa 2073-ST-49048 od 31.7.2018. (stranica 301) koji je I-tužitelju ispostavio Institut IGH d.o.o. za uzimanje uzoraka iz konstrukcije, pripremu za ispitivanje i ispitivanje tlačne čvrstoće te za davanje izvještaja o izvedenim radovima kao i za putne troškove i troškove smještaja, a koji račun je I-tužitelju ispostavljen zato što su tužitelji Institut IGH d.o.o., prema vlastitim navodima iz tužbe, angažirali za ovu uslugu sumnjajući u izvedbu radova od strane tuženika i postojanje oku nevidljivih nedostataka jer su se oštećenja stalno širila i povećavala pa kako nije sporno da se radi o vještačenju provedenom izvan ovoga postupka pri čemu tužitelji ne tvrde niti ne dokazuju da su tuženika barem obavijestili o provođenju istoga odnosno da su ga pozvali da bude prisutan uzimanju ovakvih uzoraka iz konstrukcije, već I-tužitelj u svom iskazu (stranica 422 i 423) navodi da se ne sjeća jesu li prije toga obavijestili tuženika da će to učiniti, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
26. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tako što je najprije utvrđeno da su tužitelji uspjeli u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 94,10% (od ukupno zatraženih 63.239,32 eur dosuđeno im je samo 59.506,50 eur), a u dokazivanju pravne osnove sa 95% (jer nisu uspjeli sa zahtjevom s osnova troška vještačenja izvan postupka) što ukupno iznosi 189,10%, dok je tuženik uspio u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 5,90%, a u dokazivanju pravne osnove sa 5% što ukupno iznosi 10,90% pa je valjalo od postotka tužitelja tj. od 189,10% oduzeti tuženikov postotak tj. 10,90% jer su tužitelji stranke koje su u većoj mjeri uspjele. Na taj način utvrđen je uspjeh tužitelja od 178,20%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se njihov konačni uspjeh u sporu od 89,10%.
27. Trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eur (500 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podnesaka od 3.3.2022., 30.9.2022., 21.12.2024. i 20.2.2025. u iznosima od po 1.000,00 eur (500 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 12.9.2019., 24.9.2020., 20.5.2021., 21.10.2021., 23.2.2022., 9.9.2022. i 6.2.2026. u iznosima od po 1.000,00 eur (500 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 5. za zastupanje na ročištu 19.2.2020. u iznosu od 100,00 eur (50 bodova x 2,00 eur) što daje iznos od 12.100,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 3.025,00 eur, dok trošak sudske pristojbe na presudu iznosi 641,52 eur što ukupno iznosi 15.766,52 eur. S obzirom na postignut uspjeh u parnici tužiteljima je priznato samo
1 8
89,10% tj. iznos od 14.047,97 eur čemu je pribrojen trošak građevinskog vještačenja u iznosu od 530,54 eur koji je tužiteljima priznat u cijelosti kao neophodan radi utvrđenja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, a što onda sveukupno iznosi 14.578,51 eur koliko je tuženiku pod točkom I. izreke presude i naloženo da im nadoknadi. Pri tome tužiteljima nije priznat trošak zastupanja na ročištu 25.3.2021. jer je isto odgođeno na suglasan prijedlog stranaka pa stanke na isto nisu niti pristupile, a nije im priznat niti zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu jer tužitelji istu nisu platili niti će biti pozvani na plaćanje iste jer je u međuvremenu nastupila zastara naplate ove sudske pristojbe.
28. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljima je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a od 23.3.2026. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate pa je pod točkom II. izreke presude odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak počev od 6.3.2019. do 22.3.2026.
29. Tužiteljima su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.
U Zagrebu, 23. ožujka 2026.
Sutkinja:
Ivanka Brletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.
DNA:
- punomoćnicima I i II-tužitelja
- punomoćniku tuženika
