REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1143/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Boški Pavičić, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužiteljice UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik LĆ, zaposlenik tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2026., u prisutnosti tužiteljice i njenog punomoćnika te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 23. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 1.244,58 EUR (tisuću dvjesto četrdeset četiri eura i pedeset osam centi) sa zateznim kamatama od 22. prosinca 2020. do isplate prema stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i konačno po stopi koja se za razdoblje od 29. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica od tuženika traži isplatu 215,37 EUR (dvjesto petnaest eura i trideset sedam centi) sa zateznim kamatama od

22. prosinca 2020. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 1.918,68 EUR (tisuću devetsto osamnaest eura i šezdeset osam centi) sa zateznim kamatama od 23. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 22. travnja 2022. navodi da je 16. siječnja 2020. stradala u prometnoj nesreći u Zagrebu kao putnik u vozilu registracijske oznake [registarska oznaka], a da je za nastanak iste odgovoran RĆ kao vozač vozila registracijske oznake [registarska oznaka]. Upućuje na to da je vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] u trenutku nastanka spomenutog štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika. Tužiteljica navodi da joj je nakon nesreće pružena hitna liječnička pomoć u nadležnoj ustanovi te da je daljnje liječenje nastavila prema uputama liječnika. Navodi da je zbog predmetnog štetnog događaja pretrpjela neimovinsku štetu u pogledu intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, a da će nakon završenog liječenja ulagati pojačane napore u životu i radu. Napominje da joj je tijekom liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega bližnjih. Tužiteljica navodi da se prije podnošenja tužbe obratila tuženiku radi naknade nastale joj štete, da joj je tuženik isplatio 7.500,00 kn (995,42 EUR), a da navedeni iznos nikako ne predstavlja pravičnu naknadu štete u onom iznosu koji joj doista pripada po toj osnovi. Stoga traži donošenje presude kojom će se naložiti da tuženik isplati tužiteljici 1.459,95 EUR (11.000,00 kn) sa zateznim kamatama od 22. prosinca 2020. do isplate. Traži i da joj tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim nastanak štetnog događaja, postojanje pasivne legitimacije i odgovornosti svog osiguranika za nastanak predmetnog štetnog događaja te da je tužiteljici po osnovi naknade štete nastale u predmetnoj nesreći isplatio 7.500,00 kn (995,42 EUR) i to 8. siječnja 2021. Navodi da je isplatom navedenog iznosa tužiteljici naknadio nastalu štetu u cijelosti jer je ista u predmetnom štetnom događaju zadobila laku tjelesnu ozljedu (ozljeda mišića i tetiva u području vrata), a postavljeni ovratnik uklonjen joj je nakon osam dana. Navodi da je nakon provedene fizikalne terapije liječenje tužiteljice završeno te da je oporavak potpun, odnosno upućuje na to da kod tužiteljice nisu zaostale nikakve trajne posljedice. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Na ročištu održanom 21. veljače 2023. (list 29-30 spisa) tuženik je naveo da je tužiteljici po osnovi pretrpljenih bolova isplaćeno 4.000,00 kn, zatim po osnovi straha 3.200,00 kn i po osnovi pružene joj tuđe pomoći i njege 300,00 kn.

4. Sud je izveo dokaz čitanjem potvrde Policijske uprave Zagrebačke (list 6-7 spisa), medicinske dokumentacije (list 8-14 spisa), elektroničke pošte tužiteljice (list 15 spisa), zahtjeva za naknadu štete (list 16-17 spisa), dopisa tuženika – obavijesti o broju štetovnog spisa (list 18 spisa) te dokaz medicinskim vještačenjem (list 46 -47 spisa) i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 62 spisa).

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (zbog pružene joj tuđe pomoći i njege) koju je pretrpjela zbog štetnog događaja (prometne nesreće) koji se dogodio 16. siječnja 2020., u kojem štetnom događaju je sudjelovala kao putnica u vozilu registracijske oznake [registarska oznaka], a koji štetni događaj je prouzrokovao osiguranik tuženika RĆ upravljajući vozilom registracijske oznake [registarska oznaka].

7. Među strankama nije sporno da se 16. siječnja 2020. dogodio štetni događaj, da je u vrijeme štetnog događaja vozilo registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao RĆ bilo osigurano kod tuženika te da je upravo navedeni odgovoran za nastanak predmetne nesreće. Također, nesporno je da je tuženik tužiteljici, po osnovi nastale joj štete u predmetnom događaju, isplatio 995,42 EUR (7.500,00 kn). S druge strane sporna je visina tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata.

8.1. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno da li je tužiteljica pretrpjela fizičke bolove i strah i jesu li trajne posljedice njezinih ozljeda umanjile njenu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) te radi utvrđenja činjenice da li je tužiteljici (i u kojem opsegu) bila potrebna tuđa pomoć i njega sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Žarku Rašiću, prim. dr. med, specijalistu kirurgije. Također, sud je izveo i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 62 spisa) na okolnost posljedica koje trpi zbog predmetnog štetnog događaja te na okolnost načina pružanja potrebne joj tuđe pomoći i njege.

8.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 30. ožujka 2025. (list 46-47 spisa) proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu istegnuća mišića vratne kralješnice; da je liječenje tužiteljice dovršeno 10. lipnja 2020. (kad se njeno stanje stabiliziralo nakon kontrole fizijatra); da je vještak prilikom kliničkog pregleda 29. siječnja 2025. ustanovio da je tužiteljici vratna kralješnica lagano bolna na pritisak i udar kao i na aksijalnu kompresiju u cijelosti, da joj je paravertebralna muskulatura lagano napeta, a u pokretu antefleksija -300, ekstenzija 300, rotacija lijevo i desno 550; da je nakon odgovarajuće inicijalne dijagnostičke obrade provedena konzervativna terapija te da je zatim provedena i fizikalna terapija; da je kod tužiteljice došlo do oštećenja tjelesnog i duševnog zdravlja u predmetnom štetnom događaju; da je tužiteljica pretrpjela bolove jakog intenziteta, da su bolovi trajnog karaktera bili sumarno 1 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 5 dana, a da su bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali 42 dana te da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti; zatim da je tužiteljica pretrpjela tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) koji je bio kratkotrajan i jakog intenziteta, da je sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta kod tužiteljice bio prisutan 2 dana, zatim srednjeg intenziteta 5 dana, a manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 20 dana; da je ozljeda istegnuća mišića vratne kralješnice kod tužiteljice rezultirala smanjenjem životnih aktivnosti trajno u omjeru 3%, što se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog dijela kralješnice te povremenim bolovima kod dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama, kod većih fizičkih sportskih naprezanja, uzimajući u obzir životnu dob tužiteljice (rođena 2004.); da je tužiteljici nakon štetnog događaja bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno te još 10 dana po 1 sat dnevno za dodatnu brigu za ozlijeđenu maloljetnu osobu, za pomoć kod uobičajenih radnih obveza vezanih za životnu dob tužiteljice (pratnja liječniku, pomoć kod uobičajenih školskih zadataka).

8.3. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao jasno, stručno i obrazloženo, a treba reći da stranke na sam nalaz i mišljenje vještaka nisu imale prigovore.

8.4. Prema tome, sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka nalazi utvrđenim da je tužiteljica zadobila ozljedu istegnuća mišića vratne kralješnice; da je njeno liječenje dovršeno 10. lipnja 2020.; da je tužiteljica pretrpjela bolove jakog intenziteta, i to bolovi trajnog karaktera 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 5 dana, slabijeg intenziteta trajnog karaktera 42 dana, a da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti); zatim da je tužiteljica pretrpjela tzv. primarni strah kratkotrajan i jakog intenziteta, da je sekundarni strah jačeg intenziteta kod tužiteljice bio prisutan 2 dana, zatim srednjeg intenziteta 5 dana, a manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 20 dana; da je kod tužiteljice došlo do smanjenja životnih aktivnosti trajno u omjeru 3%; da je tužiteljici nakon štetnog događaja bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno te još 10 dana po 1 sat dnevno.

8.5. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je nakon štetnog događaja trebala nositi ovratnik neprestano i da joj je zbog toga bilo otežano kretanje i sjedenje. Iskazala je da su joj tuđu pomoć i njegu pružali njeni ukućani (otac i brat), a da zbog predmetnog štetnog događaja osjeća posljedice i danas jer joj često zna trnuti lijeva strana (od vrata preko ruke) te da takav osjećaj zna trajati 15-30 minuta. Navela je da takav osjećaj trnjenja zna prijeći na drugu stranu tijela, a da osjeća bolove i prilikom sjedenja te da ponekad osjeća kao da nema snage u rukama. Također je iskazala da često (prilikom sjedenja dulje od pola sata) zna osjećati bolove u donjem dijelu leđa (kod trtice).

8.6. Analizirajući i međusobno povezujući iskaz tužiteljice s ostalim izvedenim dokazima, sud prihvaća iskaz tužiteljice jer je ista iskazivala životno, logično i sasvim uvjerljivo. Treba reći da je vještak utvrdio da je tužiteljici doista bila potrebna nestručna tuđa pomoć i njega, a da je sasvim logično da bi joj istu pružali oni najbliži njoj – njeni ukućani. U pogledu posljedica predmetnog štetnog događaja, tužiteljica je pak iskazivala sasvim u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka , koji je posljedice koje tužiteljica trpi cijenio s 3 % smanjenja životne aktivnosti, što je ovaj sud prihvatio kao adekvatno danu ocjenu navedenog vida neimovinske štete.

8.7. Stoga na temelju iskaza tužiteljice sud nalazi utvrđenim da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali njeni ukućani te da ista kao posljedicu predmetnog štetnog događaja trpi posljedice iskazane kroz ocjenu smanjenja životnih aktivnosti danu od strane vještaka.

9. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju doista povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužitelju sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

10.1. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

10.2. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je cijenio gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti, dob tužiteljice i inflantorna kretanja od dana podnošenja tužbe pa sve do donošenja odluke u ovom postupku pa po ocjeni ovog suda tužiteljici, u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu 2.000,00 EUR.

11. Također, tužiteljici je trebala tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 40 sati, a koju su joj pružali njeni ukućani. Sud na temelju čl. 223. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) u vezi s čl. 1089. st. 2. ZOO-a, nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u konkretnom slučaju 6,00 EUR. U tom smislu sud je cijenio da je tužiteljica, u trenutku kad joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna, bila maloljetna zbog čega je istoj bila potrebna tuđa pomoć i njega za obavljanje specifičnih zadataka i u okviru specifičnih aktivnosti, a na što je ukazao vještak u svom nalazu i mišljenju. Također, sud je uzeo u obzir i inflantorna kretanja od dana podnošenja tužbe pa sve do donošenja odluke u ovom postupku . Stoga bi po navedenoj osnovi tužiteljici (u okviru tužbenog zahtjeva) ukupno pripadalo 240,00 EUR.

12. Dakle, tužiteljici je zbog predmetnog štetnog događaja nastala šteta u visini od ukupno 2.240,00 EUR.

13. Navedeni iznos potrebno je umanjiti za iznos koji je tuženik po osnovi štete iz predmetnog štetnog događaja već ranije platio tužitelj ici (995,42 EUR) pa tužiteljica u konkretnom slučaju ima pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od ukupno 1.244,58 EUR. Stoga je na temelju čl. 1100. st. 1. i čl. 1089. ZOO-a prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog iznosa te je odlučeno kao u dijelu točke I. izreke ove presude.

14. U preostalom dijelu u kojem tužiteljica traži isplatu 215,37 EUR, tužbeni zahtjev je odbijen te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

15. Tužiteljica na temelju čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 , 155/23; dalje: ZOOP) ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos naknade imovinske i neimovinske štete. Tužiteljica je tuženiku odštetni zahtjev podnijela 18. prosinca 2020. (list 15 spisa), a tuženik je tužiteljicu dopisom od 21. prosinca 2020. (list 18 spisa) obavijestio da je isti zaprimio pa tužiteljica ima pravo, u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 22. prosinca 2020. do isplate.

16.1. Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, zatim na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23; dalje: ZSP) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora i s troškovnikom tužiteljice (list 57 spisa).

16.2. Tužiteljica je u osnovi uspjela u omjeru 100 %, no u visini je uspjela u omjeru 85,25 %. Tuženik je pak u visini uspio u omjeru 14,75 %. Stoga tužiteljica ima pravo na naknadu troškova u omjeru 85,25 % (100 % + (85,25 % - 14,75 %) = 170,50 % : 2 = 85,25 %).

16.3. Tužiteljici je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) te trošak sastava 2 podneska (od 25. listopada 2022. i 24. srpnja 2025.) u visini 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), zatim trošak sastava 3 podneska (od 25. travnja 2022., 6. ožujka 2023. i 8. rujna 2025.) u visini 25 boda za svaki (Tbr. 8/4 Tarife) te trošak zastupanja na 3 ročišta (21. veljače 2023., 4. rujna 2025. i 5. ožujka 2026.) u visini 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tužiteljici su nastali troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u visini 775 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.937,50 EUR. Također, tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 26,54 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe) i za presudu u iznosu 53,09 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe). Dakle, tužiteljici je priznat trošak za naprijed navedeno u iznosu 2.017,13 EUR, a ima pravo na naknadu tog troška u omjeru 85,25 %, odnosno u iznosu 1.719,60 EUR.

16.4. Tužiteljica ima pravo na naknadu troška medicinskog vještačenja u iznosu 199,08 EUR i to bez obzira na uspjeh u pogledu visine tužbenog zahtjeva (identičan stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev 660/2021 od 14. rujna 2021. i Rev 291/2015- 2 od 2. listopada 2018.).

16.5. Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od ukupno 1.918,68 EUR. Prihvaćen je i njen zahtjev za isplatom zatezne kamate na dosuđeni trošak od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a pa je stoga o troškovima postupka odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

16.6. Tužiteljici pak nije priznat trošak zastupanja na ročištu koje je bilo zakazano za 25. studenog 2025. jer je isto bilo odgođeno (list 58 spisa), a niti trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude, s obzirom da u slučaju da stranka ne pristupi ročištu za objavu, a uredno je o istome obaviještena, presuda se odmah nakon ročišta objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda te je ista trenutno dostupna strankama u elektroničkom obliku. Također, u tom smislu treba reći da na ročištu za objavu nije potrebna prisutnost stranaka niti može utjecati na postupak pa takav trošak ovaj sud ne smatra potrebnim u ovoj parnici u smislu čl. 155. ZPP-a.

U Zagrebu 23. ožujka 2026.

Sutkinja:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici – po punomoćniku

2. Tuženiku