REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3066/2024-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Svea ekonomi d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Nadramija i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Kristini Rakuša, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Domagoja Gregorića, odvjetnika, te zamjenice punomoćnice tuženika Ive Komljenović, odvjetnice, dana 23. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Marine Babić poslovni broj Ovrv-633/2020 od 25. veljače 2020. kojim se tuženiku TĆ nalaže da tužitelju Svea ekonomi d.o.o. isplati iznos od 2.466,90 eur zajedno sa zateznom kamatom na iznos od 2.350,54 eur od 12. veljače 2020. do isplate te da mu tuženik nadoknadi nastali trošak postupka u iznosu od 263,10 eur zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te predvidive troškove postupka u iznosu od 131,89 eur zajedno sa zateznom kamatom od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate.

II. Nalaže se tuženiku TĆ da tužitelju Svea ekonomi d.o.o. isplati:

- iznos od 2.295,20 eur s osnova glavnice zajedno sa zateznom kamatom od 13. veljače 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- iznos od 111,90 eur s osnova obračunatih zateznih kamata te

- iznos od 62,09 eur s osnova revolving kamate, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Tužba je povučena za isplatu iznosa od 55,34 eur s osnova glavnice zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

II. Nalaže se tuženiku TĆ da tužitelju Svea ekonomi d.o.o. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.230,58 eur zajedno sa zateznom kamatom samo na iznos od 254,80 eur od 23. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.466,90 eur (18.586,88 kn) zajedno sa zateznom kamatom na iznos od 2.350,54 eur (17.710,16 kn) od 12.2.2020. do isplate, sve na temelju Izvatka iz poslovnih knjiga od 12.2.2020. navodeći da je navedeno potraživanje otkupio temeljem Ugovora o cesiji od 6.12.2019. sklopljenog s društvom Erste Card Club d.o.o. o čemu je tuženik obaviješten dopisom od 17.12.2019., a pored toga potražuje i naknadu nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 263,10 eur zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te naknadu predvidivih troškova ovršnog postupka u iznosu od 131,89 eur zajedno sa zateznom kamatom od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate.

Konačno potražuje i naknadu parničnog troška.

2. U prigovoru od 24.3.2021. (stranica 16-20) tuženik prvenstveno ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu navodeći da dostavljeni Izvod iz poslovnih knjiga ne sadrži sve propisane elemente da bi se mogao smatrati vjerodostojnom ispravom. Nadalje, osporava osnov i visinu utuženog potraživanja tvrdeći da ne postoji dug prema tužitelju pri čemu ukazuje da iz dostavljenog Izvoda iz poslovnih knjiga nije razvidno na što se dugovanje odnosi niti da bi kakva usluga bila izvršena odnosno da bi bila izvršena upravo u opsegu koji opravdava visinu traženog iznosa. Isto tako navodi da je nejasno kakvu je to uslugu izvršio upravo tužitelj i to upravo u odnosu na tuženika. Također ističe da u Izvodu iz poslovnih knjiga nije naznačen datum dospijeća navodne tražbine te ističe prigovor zastare pri čemu tvrdi da nije obaviješten o otkupu predmetne tražbine od strane tužitelja, a da tužitelj nije dostavio niti ugovor o otkupu toga potraživanja pa da nije jasno pod kojim uvjetima i u kojem opsegu je navodna tražbina prenesena na tužitelja. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti te potražuje naknadu parničnog troška

3. U tijeku parničnog postupka provedenog kao povodom prigovora protiv platnog naloga izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz prijedlog za ovrhu (stranica10- 12), u dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 13.3.2022. (stranica 32-135) te u ovjereni izvadak Ugovora o cesiji od 6.12.2019. u dijelu koji se odnosi isključivo na tuženika (stranica 291-308), provedeno je financijsko vještačenje (stranica 166- 174 te stranica 203 i 204), a proveden je i dokaz saslušanjem tuženika kao stranke (stranica 211 i 212), nakon čega je utvrđeno da je konačno zatraženo potraživanje tužitelja osnovano u cijelosti.

4. Tužitelj se je u podnesku od 13.3.2022. (stranica 30 i 31) očitovao na navode tuženika ističući da je isti dana 21.4.2017. popunio on-line pristupnicu br. 650446 za izdavanje Erste Card Club MasterCard Standardne kartice (stranica 133-135) s time da je dana 5.5.2017. potpisao i pristupnicu u fizičkom obliku (stranica 32) čime je zasnovao obvezni odnos s Erste Card Club d.o.o. pa je korištenjem predmetne kartice od strane tuženika nastalo potraživanje u utuženom iznosu koje je raniji vjerovnik Erste Card Club d.o.o. ustupio tužitelju o čemu je tuženik obaviješten Obaviješću o prijenosu potraživanja od 17.12.2021.(?, stranica 12 i 132). Pri tome tužitelj smatra da za valjanost obveze tuženika prema tužitelju uopće nije bitno pod kojim uvjetima je predmetno potraživanje otkupljeno.

5. Iz Izvatka iz poslovnih knjiga Svea ekonomi d.o.o. – Ugovor broj: 5406302386 (stranica 10) vidljivo je da postoji neplaćeno potraživanje tužitelja prema tuženiku prema navedenom ugovoru na dan 12.2.2020. u ukupnom iznosu od 18.586,88 kn od čega se iznos od 17.710,16 kn odnosi na dospjelu glavnicu, a iznos od 876,72 kn na kamate, koliko tužitelj i potražuje od tuženika u ovršnom prijedlogu.

6. Iz dopisa od 17.12.2019. (stranica 12), za koji tužitelj tvrdi da ga je dostavio tuženiku prije utuženja kao obavijest o prijenosu potraživanja temeljem Ugovora o cesiji zaključenog s Erste Card Club d.o.o., proizlazi da je pravna osnova ovoga potraživanja Mastercard kartica broj partije 5406302386 s time da je tužitelj uz podnesak od 13.3.2022. dostavio Online pristupnicu br. 650446 (stranica 133-135) za koju tvrdi da ju je tuženik popunio dana 21.4.2017., kao i Zahtjev za izdavanje privatne MasterCard Standardne kartice (stranica 32) za koji tvrdi da ga je tuženik potpisao dana 5.5.2017. Uz taj podnesak tužitelj je dostavio i Opće uvjete okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju Mastercard kartice koju izdaje Erste Card Club d.o.o. (stranica 34-61) iz kojih proizlazi da su stupili na snagu tek 1.6.2017, a dostavio je i preslike računa za koje tvrdi da su izdani tuženiku u razdoblju od 1.7.2017. do 2.12.2019. (stranica 63-125). Nadalje, tužitelj je dostavio i Analitiku Mastercard partije br. 5406302386 od 2.7.2017. do 12.12.2019. (stranica 126-129) iz koje je vidljiv opis i datum dospijeća te iznos troškova učinjenih predmetnom karticom kao i iznos uplata učinjenih od strane tuženika.

7. Iz ovjerenog izvatka Ugovora o cesiji od 6.12.2019. u dijelu koji se odnosi isključivo na tuženika (stranica 291-308), a koji je dostavljen od strane Erste&Steiermärkische Bank d.d. nakon što je tuženik na ročištu 23.1.2025. (stranica 236) osporio da bi prilog koji je tužitelj ranije dostavio uz predmetni Ugovor o cesiji bio sastavni dio toga ugovora, vidljivo je da je isti sklopljen između društva Erste Card Club d.o.o., kao cendenta, i tužitelja, kao cesionara te da se taj ugovor odnosi na dospjele, a neispunjene obveze plaćanja dužnika cedenta koji su navedeni u Prilogu 2 zajedno sa njihovim pripadajućim obavezama, a koje su iskazane kao novčani iznosi koje cedent ima pravo primiti na osnovu ugovora koje je zaključio sa svojim dužnicima u toku provođenja i razvijanja svoje poslovne aktivnosti s time da se pojam tražbine odnosi na tražbine koje se odnose na dospjela, neplaćena dugovanja čiji je iznos koji se odnosi na glavni dug naveden u tom ugovoru i u Prilogu 1 i 2 kao i sukladno čl. 81. Zakona o obveznim odnosima, sva s njime povezana prava. U sklopu navedenog ovjerenog izvatka Ugovora o cesiji od 6.12.2019. dostavljeni su podaci (stranica 307) iz kojih je vidljivo da je pod rednim brojem 2772 navedeno ime i prezime tuženika, kao dužnika, te njegov osobni identifikacijski broj, dok je kao njegov ukupni dug glavnice naveden upravo utuženi iznos od 17.710,16 kn.

8. Tuženik u svom iskazu (stranica 211 i 212) navodi da nije siguran je li uopće podnio predmetni zahtjev za izdavanje privatne MasterCard Standardne kartice (stranica 32) odnosno je li potpis na tom zahtjevu njegov potpis navodeći da je imao puno potrošačkih kartica te da je neke otkazivao, a za neke podnosio zahtjeve ovisno o svojim potrebama pa je tako imao ukupno od 15 do 20 kartica. Stoga tvrdi da se uopće ne sjeća je li 2017. od Erste Card Club zaprimio bilo kakvu karticu odnosno račune, a inače je sve svoje kartice koristio i to za razne potrebe, bilo za kupnju proizvoda i plaćanje usluga, bilo za podizanje gotovine, a na pitanje svog punomoćnika je li ikada potpisao neki ugovor, navodi da se niti toga ne sjeća.

9. Ovakav iskaz tuženika u kojem isti navodi da se ne sjeća je li podnio predmetni zahtjev za izdavanje navedene potrošačke kartice te je li uopće od Erste Card Club zaprimio bilo kakvu karticu i račune, ovaj sud nije prihvatio kao istinit jer je isti iznesen potpuno neuvjerljivo imajući u vidu njegove navode iz prigovora u kojem takvo što nije tvrdio, već je u istom utuženo potraživanje osporavao iz razloga što nije bio obaviješten o tome da je tužitelj predmetnu tražbinu otkupio od društva Erste Card Club d.o.o. te zato što u Izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja nije naznačen datum dospijeća navodne tražbine pri čemu je čak istakao i prigovor zastare i činjenicu da tužitelj nije dostavio ugovor o otkupu utužene tražbine.

10. Provedenim vještačenjem po Darku Prpiću, stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire (stranica 166-174), a na temelju uvida u cjelokupnu dokumentaciju priloženu u spisu, utvrđeno je da stanje duga tuženika na dan 12.2.2020. iznosi 18.604,07 kn od čega se 17.293,21 kn odnosi na glavnicu, 467,78 kn na revolving kamate, a 843,08 kn na zatezne kamate.

11. Ovakvom nalazu i mišljenju vještaka tužitelj nije prigovorio, već je dapače u podnesku od 3.7.2022. (stranica 200) sukladno tome nalazu i mišljenju zatražio od tuženika isplatu iznosa od 18.604,07 kn sa zateznom kamatom na iznos od 17.293,21 kn od 13.2.2020. do isplate pa kako je time tužba preinačena, sud je ovakvu preinaku dopustio rješenjem od 6.3.2024. (stranica 211) i to temeljem odredbe čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) smatrajući ju svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, a imajući u vidu da je tužitelj na taj način tužbu preinačio samo usklađujući tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka pa da bez svoje krivnje nije mogao ovako precizirati tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka.

12. S druge strane, tuženik je ovakvom nalazu i mišljenju vještaka prigovorio u cijelosti navodeći u podnesku od 20.6.2022. (stranica 193-196) da je isti sačinjen isključivo po navodima tužitelja, a ne temeljem vjerodostojnih isprava i dokaza. Naime, tuženik ističe da tužitelj nije dokazao da bi predmetnim Ugovorom o cesiji bilo otkupljeno bilo kakvo potraživanje prema tuženiku jer podaci o tuženiku niti o određenoj tražbini nisu navedeni u ugovoru niti je dostavljen kakav prilog ili dodatak ugovoru koji bi sadržavao naznaku takve tražbine. Stoga tuženik smatra takav Ugovor o cesiji ništetnim pa da tužitelj ne može u svojim poslovnim knjigama imati evidentirano potraživanje prema tuženiku s osnove takvog ustupa potraživanja slijedom čega niti njegov izvod iz poslovnih knjiga ne može biti osnova potraživanja niti je tužitelj aktivno legitimiran u ovome postupku. Neovisno o navedenom, tuženik ističe da vještak utvrđuje dug na dan 12.2.2020. temeljem obavijesti o troškovima i analitike po kreditnoj MasterCard kartici za tuženika u kojoj su troškovi navedeni samo paušalno odnosno nije navedeno na što se isti odnose i kada su nastali s time da je vještak obračunao i revolving kamate koje nisu predmet ovoga postupka, dok vezano uz obračun zateznih kamata od 14.7.2017. do 12.2.2020. nije jasno na temelju kojih isprava je utvrđen datum dospijeća potraživanja.

13. U svom pisanom očitovanju (stranica 203 i 204) na ovakve prigovore tuženika vještak Darko Prpić navodi da je u svom nalazu početno naveo očitovanja tužitelja ne utvrđujući pri tome pravnu osnovu, a da računi po Mastercard kartici za klijenta TĆ priležu spisu kao i analitika Mastercard partije br. 5406302386 za razdoblje od 2.7.2017. do 12.12.2019., dok su revolving kamate izračunate za razdoblje od 14.6.2017. do 10.4.2019. u iznosu od 2.583,97 kn od čega je do dana 12.2.2020. plaćeno 2.116,19 kn pa po tom osnovu preostaje dug od 467,78 kn.

14. Iako je tuženik i nakon ovakvog pisanog očitovanja vještaka u podnesku od 23.9.2022. (stranica 208 i 209) ustrajao na svim istaknutim prigovorima, ovaj sud je navedeni nalaz i mišljenje prihvatio kao stručan i objektivan u računskom dijelu jer je vještak u svom nalazu i mišljenju samo izvršio obračun potraživanja tužitelja na temelju dokumentacije koju je tužitelj dostavio tijekom postupka.

15. Slijedom svega navedenoga sud je utvrdio da je tuženik doista zasnovao obveznopravni odnos s Erste Card Club d.o.o. te da je korištenjem Mastercard Standardne kartice prema njemu nastalo potraživanje društva Erste Card Club d.o.o. i to u konačno utuženom iznosu od 2.295,20 eur (17.293,21 kn) s osnova glavnice na dan 12.2.2020., zatim u iznosu od 62,09 eur (467,78 kn) s osnova revolving kamate te u iznosu od 111,90 eur (843,08 kn) s osnova zatezne kamate. Nadalje je utvrđeno da je između tužitelja, kao cesionara, i Erste Crad Club d.o.o., kao cedenta, sklopljen Ugovor o cesiji od 6.12.2019. te da je predmet istoga upravo utuženo potraživanje, kako s osnova glavnice tako i s osnova kamata imajući u vidu da je odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tijeku: ZOO) propisano da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava kao što je, između ostaloga, i pravo na kamate te se prema odredbi čl. 81. st. 3. ZOO-a smatra da su dospjele, a neisplaćene kamate ustupljene s glavnom tražbinom.

16. Stoga je tuženika valjalo obvezati pod točkom II. izreke presude da tužitelju plati iznos od 2.295,20 eur zajedno sa zateznom kamatom od 13.2.2020. do isplate jer je takvo stanje duga utvrđeno na dan 12.2.2020. pa su tužitelju ove kamate dosuđene temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a s time da mu je naloženo da tužitelju s osnova obračunatih zateznih kamata isplati iznos od 111,90 eur, a s osnova revolving kamate iznos od 62,09 eur uz napomenu da na navedene iznose tužitelj ne potražuje zatezne kamate.

17. Kako je tužitelj konačno zatražio isplatu glavnice u nižem iznosu od iznosa navedenog u ovršnom prijedlogu, dok je kamate zatražio u višem iznosu od onoga navedenog u ovršnom prijedlogu, to je valjalo platni nalog u cijelosti ukinuti pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude, dok je o osnovanosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva odlučeno pod točkom II. izreke presude s time da je pod točkom I. izreke rješenja temeljem odredbe čl. 193. ZPP-a utvrđeno da je tužba povučena za isplatu iznosa od 55,34 eur s osnova glavnice zajedno sa zatraženom zateznom kamatom imajući u vidu da je tužitelj u ovršnom prijedlogu po tom osnovu potraživao iznos od 2.350,54 eur (17.710,16 kn), a da u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu po tom osnovu potražuje samo iznos od 2.295,20 eur (17.293,21 kn) pri čemu se napominje da se tuženik takvom djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio.

18. Pri tome sud nije prihvatio osnovanim istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja iz razloga što je uvidom u račune za utuženo razdoblje, a koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 13.3.2022. (stranica 63-125), te uvidom u Analitiku Mastercard partije br. 5406302386 za razdoblje od 2.7.2017. do 12.12.2019. (stranica 126-129), vidljivo da je dospijeće najstarijeg računa 13.7.2017., a od tada pa do podnošenja predmetnog ovršnog prijedloga tj. do 25.2.2020., nije protekao opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a.

19. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) i to temeljem Tbr. 8. točka 1. za sastav podneska od 13.3.2022. u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), a za sastav podnesaka od 3.7.2022. i 15.2.2024. u zatraženim iznosima od po 50,00 eur, temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima od 25.3.2022., 6.3.2024., 23.1.2025. i 6.2.2026. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 10. toč. 1. za sastav žalbe od 3.5.2024. protiv presude od 18.4.2024. u iznosu od 250,00 eur (125 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 11. toč. 1. za sastav ovršnog prijedloga u zatraženom iznosu od 132,72 eur, dok trošak javnobilježničke nagrade iznosi 71,12 eur pa to sveukupno daje iznos od 1.553,84 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 388,46 eur, dok trošak financijskog vještačenja iznosi 146,00 eur, trošak sudske pristojbe na presudu od 18.4.2024. iznosi 71,14 eur, a trošak sudske pristojbe na žalbu od 3.5.2024. iznosi uplaćenih 71,14 eur pa to sveukupno daje iznos od 2.230,58 eur koliko je tuženiku pod točkom II. izreke rješenja i naloženo da mu nadoknadi i to zajedno sa zateznom kamatom samo na iznos od 254,80 eur (132,72 eur + 71,12 eur uvećano za PDV) jer tužitelj potražuje zatezne kamate samo na taj dio troška postupka. Naime, tužitelju su ove zatezne kamate priznate od 23.3.2026. tj. od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a jer se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga pa stoga i zatezne kamate na trošak postupka teku tek od dana donošenja prvostupanjske presude.

20. Pri tome tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 23.1.2025. i 5.3.2025. jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka imajući u vidu da je tužitelj navode iznesene u tim podnescima mogao/trebao iznijeti na ročištu 23.1.2025., a nije mu priznat niti materijalni trošak u zatraženom iznosu od 2,65 eur kao niti trošak dvije dostave u zatraženom iznosu od 3,97 eur, sve uvećano za PDV, iz razloga što tužitelj nije dokazao da je takve troškove imao.

U Zagrebu, 23. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.

DNA

- punomoćnicima tužitelja

- punomoćnici tuženika