REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1839/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić & partneri u Zagrebu, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnik Iva Pezić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 6. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja TA, odvjetničkog vježbenika i zamjenika punomoćnika tuženika Domenike Vulin, odvjetnika, 23. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HOK-osiguranje d.d., Capraška ulica 6, 10000 Zagreb, OIB: 00432869176, platiti tužiteljici ŠA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.950,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana 17.5.2023. pa do isplate, po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i nadoknaditi tužiteljici i trošak parničnog postupka u iznosu od 2.550,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 23.3.2026., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 110,00 eura, s kamatama od 17.5.2023. do isplate, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 22.9.2022. u Zagrebu, Avenija Većeslava Holjevca 3, stradala prilikom obavljanja redovnog rada kod osiguranika tuženika Učenički dom Novi Zagreb. Tužiteljica je stradala u dvorištu učeničkog doma, tako što je prilikom iznošenja smeća u posebna odlagališta, iskrenula nogu na neravnini i slomila prst na desnoj nozi. Tuženikova odgovornost za naknadu štete tužitelju proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZOR), prema kojoj je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Također, prema odredbi čl. 111. st. 1. ZOR, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti). Poslodavac tužiteljice je u vrijeme štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja br. [broj police osiguranja]-0000011457 od odgovornosti za svoje djelatnike kod tuženika. Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u Kliničkom bolničkom centru „Sestre milosrdnice“, u Zagrebu. Temeljem odredbe čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) tužiteljica potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, iznos od 2.500,00 e. Tužiteljica se u mirnom postupku dana 16.5.2023. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, koji je isti utvrdio kao pravno neosnovan. Sukladno čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev, odnosno od 17.5.2023. pa do isplate.

2. Stoga konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 24.2.2026. potražuje od tuženika isplatu iznosa od:

- 3.400,00 eura zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje,

- 660,00 eura za tuđu pomoć i njegu (110 hx6 e),

odnosno ukupno 4.060,00 eura s kamata, a od 17.5.2023. do isplate, sve uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, budući je do štetnog događaja i štete došlo krivnjom same tužiteljice na što poslodavac nije mogao utjecati. Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je do štetnog događaja došlo na način da je tužiteljica iskrenula nogu dok je nosila smeće preko dvorišta pri čemu je koristila osobna zaštitna sredstva te je ista osposobljena za rad na siguran način. Slijedom navedenog evidentno je kako šteta nije posljedica propusta zaštite na radu jer je poslodavac osigurao sigurne uvjete za rad, kao i sredstva za rad koje štite radnika od ozljede na radu. Stoga tuženik osporava odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja budući da šteta nije nastupila kao posljedica propusta u zaštiti na radu osiguranika tuženika već uslijed propusta i nepažnje samog tužitelja, te nema uzročno-posljedične veze između procesa rada, upravljanja tim procesom i nastale štete tužitelju. Podredno, tuženik osporava visinu neimovinske i imovinske štete u pogledu zadobivenih ozljeda koju tužiteljica potražuje tužbom jer navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, kao što niti iz dostavljene dokumentacije u privitku tužbe ne proizlaze povrede koje bi opravdavale dosudu utuženog iznosa. Tuženik prije provođenja medicinskog vještačenja predlažemo sudu da od tužitelja zatraži da se izjasni prileži li spisu sva medicinska dokumentacija koju isti posjeduje, te da se izjasni je li liječenje završeno, te ga obveže na dostavu ovjerene preslike zdravstvenog kartona radi uvida u premorbidno stanje, kao i obvezati tužitelja na postupanje sukladno čl. 108. ZPP-a, prije eventualnog provođenja vještačenja. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom, uz naknadu parničnog troška tuženiku s kamatom od presuđenja do isplate.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, odštetni zahtjev od 16.5.2023., izjave o ozljedi na radu, saslušan je svjedok BA, tužiteljica, te svjedok AA, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Jakši Filipović-Čugura od 7.1.2026.

5. Sud je odbio prijedloga za očevidom na licu mjesta i provođenjem vještačenja po vještaku zaštite na radu, obzirom su isti ocijenjeni nepotrebnima, kad je već i temeljem provedenih dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomice osnovan, kao u izreci presude.

7. Obzirom na navode tužbe, te odgovora na tužbu, među strankama nije sporna pasivna legitimacija, ni štetni događaj, dok je sporna odgovornost tuženika, te visina tužbenog zahtjeva.

8. U konkretnom slučaju poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i u svezi sa radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava, te u svezi s čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu. U takvoj situaciji poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, dok odgovornost tuženika kao osiguratelja koji odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem proizlazi iz odredbi čl. 964. i 965. ZOO-a.

9. Na okolnost nastanka samog štetnog događaja saslušana je tužiteljica kao stranka, te je ista u svom iskazu navela da je dana 22.9.2022. doživjela nezgodu na radu na radnom mjestu u Učeničkom domu Novi Zagreb gdje je obavljala poslove spremačice. Toga dana radila je svoje uobičajene redovne poslove te je išla baciti vreću smeća u kontejner, tako se i inače bacalo smeće u taj kontejner, to je i prije radila. Dok se vraćala prema Domu od kontejnera prolazila je pored auta koji su bili parkirani, morala je tako zaobilaziti zbog tih auta, te je iskrenula desnu nogu odnosno gležanj na jednom oštećenju koje se nalazilo na asfaltu. Gledala je kuda hoda, ali joj je noga upala u to oštećenje odnosno na taj rub. Nije sigurna je li to oštećenje tamo bilo prije. Na nogama je imala zaštitnu obuću koja je bila propisana odnosno radne šlape s remenčićem te je bila osposobljena za rad na siguran način. Tu nezgodu nitko nije vidio, jedino je ravnateljica AA vidjela da šepa kada se vraćala prema Domu. Ušla je u Dom, skinula čarapu te su joj dali led da stavi na nogu, puštena je kući, a ujutro joj je noga bila natečena i pocrnila je te je otišla liječniku. Dobila je gips na nozi, te joj je suprug pomagao oko svakodnevnih poslova kao što su odlasci u trgovinu, čišćenje, hranjene i slično. Inače se smeće moralo odlagati u te kontejnere kamo je ona nosila vreće smeća toga dana, nije se imalo odlagati nigdje drugdje i nije se moglo ići drugim putem nego tim kojim je ona išla. Tim putem je uvijek išla baciti smeće. Inače ti kontejneri se nalaze na parkiralištu odnosno pored su parkirani automobili, a taj prostor spada pod učenički dom odnosno to je prostor odnosno dvorište učeničkog doma. Površina gdje je pala nije bila klizava, bilo je suho i sunčano vrijeme. Taj dio gdje je pala inače je djelomice asfaltiran, a djelomično je istabani šljunak, taj dio gdje je pala bio je asfaltiran, to je rub asfalta gdje se njoj dogodila nezgoda.

10. Iz iskaza svjedoka AA proizlazi da joj je poznato da je tužiteljica dana 22.9.2022. doživjela nezgodu na poslu, to je bilo u Učeničkom domu Novi Zagreb čija je ona ravnateljica, a tužiteljica je radila kao spremačica. Toga dana vidjela je tužiteljicu dok se vraćala obzirom je išla odnijeti smeće, te je vidjela kako šepa. Ona je bila u svojoj kancelariji i to je vidjela kroz prozor, inače je tužiteljica tu trebala bacati smeće jer drugog mjesta nije bilo. Na tom mjesto smeće odlažu i druge spremačice iz svih susjednih zgrada. Na to mjesto inače da bi se došlo treba prijeći preko parkinga, jedan dio tog prostora je asfaltiran i oštećen a drugi čak nije ni asfaltiran i postoje rupe po istome, tužiteljica je tu morala prijeći da ode odnijeti smeće, a osim toga bilo je puno parkiranih auta kraj kojih je teško hodati odnosno doći do mjesta gdje smeće treba odložiti. Tužiteljica je inače osposobljena za rad na siguran način i imala je propisanu obuću na nogama, odnosno šlape s remenom oko noge, to je prema propisima o zaštiti na radu. Dok je vidjela da tužiteljica šepa otišla je do porte i pitala ju što je bilo, ona je sjela na fotelju i rekla da ju boli noga i da ne može na nju stati, bila je prisutna portirka BA, tužiteljici je tada rekla obzirom je tada već bio kraj radnog vremena da ide kući, donijela joj je led i stavila na nogu. Ujutro joj se javila i rekla da ne može stati na nogu i da će ići na bolovanje.

11. Iz iskaza svjedoka BA proizlazi da je radila u Učeničkom domu Novi Zagreb kao portir, te joj je poznato da je tužiteljica dana 22.9.2022. doživjela nezgodu na poslu, kada je obavljala svoje redovne poslove spremačice u učeničkom domu. Sam trenutak nezgode nije vidjela, no vidjela je dok se tužiteljica vraćala kada je išla baciti smeće, da više nije mogla normalno hodati, odnosno stati na nogu. Da bi odnijela smeće morala je malo izaći iz dvorišta i odnijeti smeće u odlagalište koje je za to predviđeno. Tada su tužiteljici skinuli čarapu, stavili obloge te se pojavio otok na nozi, nije mogla stati na nogu pa je otišla kući. Tužiteljica je na nogama imala radnu obuću s protukliznim đonom koju je propisao tuženik, tužiteljica nije mogla ići niti jednim drugim putem do odlagališta smeća nego tim putem kojim je išla, taj teren kuda je išla pun je neravnina, radi se o terenu koji je dijelom zemljište a dijelom betonski dio. Tužiteljica je bila osposobljena za rad na siguran način, ne postoji drugo mjesto za odlaganje smeća osim toga gdje je smeće nosila tužiteljica, to je bio uobičajeni postupak koji je tužiteljica radila i toga dana, a osim toga, na tom dijelu su parkirani automobili pa nije lako prolaziti tuda.

12. Iskaze tužiteljice i svjedoka sud je prihvatio u cijelosti kao životne i uvjerljive, te u bitnom dijelovima međusobno suglasne, te iz istih nedvojbeno proizlazi da se štetni događaj dogodio na način kako ga opisuje tužiteljica, odnosno da je nezgodu doživjela za vrijeme redovnog radnog vremena, prilikom obavljanja redovnih i uobičajenih poslova čistačice, ta da je nosila smeće u odlagalište kamo ga je i trebala nositi, i to putem kuda je i inače išla, obzirom drugog puta do odlagališta nije bilo. Pritom je imala propisanu radnu obući na nogama, gledala je kuda hoda, morala je prolaziti između parkiranih automobila, a kako je prostor kuda je prolazila neravan, odnosno djelomice asfaltiran,a djelomice ne, to se tužiteljici iskrenula noga i doživjela je opisanu nezgodu. Stoga ne postoji nikakav doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja, pa ista svojim radnjama nije na bilo koji način doprinijela nastanku predmetnog štetnog događaja.

13. Dakle, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da do ozljeđivanja tužiteljice nije došlo uslijed njezine nepažnje, već zbog toga što poslodavac nije organizirao proces rada na način da se sam proces rada može odvijati bez opasnosti za sudionike samog procesa rada, budući je tužiteljica kao čistačica bila dužna upravo u navedeno odlagalište nositi smeće, te ići upravo putem kojim je išla i toga dana, a kako je isti bio neravan, samo djelomice asfaltiran, dok drugog puta da obavi radni zadatak, odnosno da dođe do odlagališta osim navedenog i nije bilo, to proizlazi odgovornost poslodavca, prema općim propisima obveznog prava, te s čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, dok odgovornost tuženika kao osiguratelja koji odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem proizlazi iz odredbi čl. 964. i 965. ZOO-a.

14. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po liječniku vještaku dr. Jakši Filipović-Čugura, koji je u svom nalazu i mišljenju od 7.1.2026. naveo da su se ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužiteljice je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu bolnosti pri opterećenju desnog stopala . To jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade . Liječenje završeno 26.4.2023.

Zdravstveni karton od 15.2.2010. do 24.12.2025.

Reumatoidni artritis 2016-2017. osteoporoza, 2018.-2025.

Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 2% .

Oštećenik je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 6 dana i manjeg intenziteta 55 dana - kumulativno.

Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dan , srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 50 dana - kumulativno.

Tuđa pomoć i njega je bila potrebna 2h dnevno kroz 55 dana- kumulativno. Naruženje ne postoji.

15. Tužitelj se na nalaz i mišljenje očitovao podneskom od 24.2.2026. navodeći da na nalaz i mišljenje nema primjedbi, te je istim podneskom precizirao tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, a tuženik se na nalaz i mišljenje vještaka očitovao podneskom od 6.2.2026. navodeći također kako na nalaz i mišljenje vještaka nema primjedbi.

16. Sud je nalaz i mišljenje liječnika vještaka prihvatio u cijelosti, jer je dan stručno i nepristrano, na temelju medicinske dokumentacije, te pregleda tužiteljice.

17. Obzirom na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, prema kojem je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 6 dana i manjeg intenziteta 55 dana - kumulativno, sud je, cijeneći u okviru i na način predviđen čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, a primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, s osnova pretrpljenih fizičkih bolova utvrdio kao primjerenu naknadu u iznosu od 1.600,00 eura.

18. Dalje, a obzirom da je prema nalazu vještaka tužiteljica trpjela primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, u daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dan , srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 50 dana -kumulativno, to jačina straha i njegovo trajanje opravdavaju, primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, a temeljem odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, utvrditi osnovanim naknadu u iznosu od 1.400,00 eura.

19. Po provedenom liječenju kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice od 2%, pa tužiteljici po osnovi naknade štete zbog smanjenja životne aktivnosti pripada iznos od 400,00 eura.

20. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega 2h dnevno kroz 55 dana - kumulativno, a kako su stranke učinile nespornim da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, to joj po tom osnovu pripada 550,00 eura (110hx5,00 eura), primjenom čl. 223. ZPP-a.

21. Dakle, tužiteljici je na ime neimovinske štete dosuđeno ukupno 3.400,00 eura, te 550,00 eura na ime tuđe pomoći i njege, sve sa zakonskim zateznim kamatama od 17.5.2023. (kao dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, a sve sukladno odredbi članka 1103. ZOO- a) pa do isplate, odnosno sveukupno 3.950,00 eura, dok je istu valjalo odbiti s iznosom od 110,00 eura s kamatama od 17.5.2023. do isplate, kao neosnovanim.

22. Kamate suđene po stopi određenoj čl. 29. st. ZOO-a.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje:OT). Tako su tužiteljici priznati trošak sastava tužbe prema Tbr. 7.1. OT u iznosu od 100 bodova, sastava odštetnog zahtjeva - 100 bodova, sastav podnesaka od. 11.3.2024., 23.2.2026. - u iznosu 100 bodova sukladno Tbr.8.1. OT, sastav podnesaka od 11.12.2025. i 19.2.2024 - svaki u iznosu od 25 bodova sukladno 8.4. OT, pristup na ročišta 3.12.2024., 8.4.2025., 10.12.2025., 6.3.2026. - u iznosu od 100 bodova svako sukladno Tbr.9.1. OT, ročište za objavu - 50 bodova (Tbr.9.3. OT), što ukupno iznosi 900 bodova,odnosno uz vrijednost boda od 2,00 eura, odnosno 1.800,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 2.250,00 eura. Tužiteljici je valjalo priznati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura u cijelosti, jer je bio potreban za vođenje ovog postupka, pa sveukupni troškovi tužiteljice iznose 2.550,00 eura.

24. Kamata na parnični trošak dosuđena je primjenom odredbe čl. 30. st.2. Ovršnog zakona.

25. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 23. ožujka 2026.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika