Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Poslovni broj: P-440/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Sandri Oletić, u pravnoj stvari tužitelja ČF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 23. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 218 -50- 4799750, sklopljenog dana 02.04.2008. godine, ovjeren po javnom bilježniku Jasenki Crnčec dana 04.04.2008.g., pod posl.br. OV-6948/08, u dijelu koji glasi: „NAKNADA 3,82 % (tri zarez osamdesetdva posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…“.
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju GF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 291,39 EUR-a, zajedno sa zateznim kamatama počev od 08.04.2008.g. pa do isplate, koje teku od dana dospijeća pojedinog iznosa do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 276,55 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. ožujka 2026. do isplate, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 18. prosinca 2025. protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate, navodeći da tužitelj je dana 02.04.2008.g. sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj: 218-50-4799750, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u iznosu od 12.509,42 CHF obračunatom u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu); da kredit je bio namjenski, za kupnju vozila, korišten isključivo za osobne potrebe tužitelja ; da člankom 3. predmetnog Ugovora propisano je da se korisnik kredita obvezuje kreditoru platiti naknadu za odobrenje kredita od 3,82% jednokratno, na iznos odobrenog kredita; da tužitelj je predmetni iznos kredita u cijelosti isplatio tuženiku sukladno Ugovoru ; a da odredba čl. 3. predmetnog Ugovora koja se odnosi na naplatu naknade za obradu kredita je ništetna, te ne proizvodi nikakve pravne učinke među strankama , a iz razloga kako slijedi: tuženik je predmetnom odredbom obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu zahtjeva u visini od 3,82 % bez da mu je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, odnosno od čega se isti sastoje, u kojem konačnom iznosu, a niti zašto je baš određena naknada u visini od 3,82 % od iznosa kredita; da takva obveza tužitelja kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu ZOO); da predmetni Ugovor o kreditu je standardni unaprijed formulirani ugovor koji tuženik sklapa s korisnicima kredita (ili je u to vrijeme sklapao), te da se o odredbi čl. 3. pojedinačno nije pregovaralo, te tužitelj nije imao nikakav utjecaj na njezin sadržaj; te da iz svega gore navedenog nesporno je kako je odredba čl. 3. citiranog ugovora nepoštena, a time i ništetna, što u ovome postupku predstavlja prethodno pitanje, te tužitelj ovom tužbom i postavlja zaseban deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti te odredbe, te ujedno ovu tužbu podnosi i radi isplate, budući je citirana ugovorna odredba prouzrokovala stjecanje bez osnove na strani tuženika. Dalje tužitelj navodi da iz Potvrde tuženika od dana 10.11.2025.g. jasno proizlazi kako je tuženik tužitelju dana 07.04.2008.g., naplatio naknadu u iznosu od 2.195,45 kn / 291,39 EUR; te da na taj način tuženik je prouzročio neravnotežu u međusobnim obvezama trgovca i potrošača, jer nije jasno koji bi to pravedni i objektivni eventualno nastali troškovi koje bi kreditor imao bili u izravnoj korelaciji sa sklapanjem ugovora o kreditu, pa makar oni bili i točno u postotnom dijelu navedeni, te takva djelatnost svakako predstavlja osnovnu djelatnost gospodarskog subjekta, trgovca, odnosno ovdje kreditora; te tužitelj tužbenim zahtjevima iz tužbe traži utvrđenje ništetnosti navedene odredbe Ugovora o kreditu, te da mu tuženik isplati iznos od 291,39 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 08.04.2008. do isplate, te traži naknadu prouzročenog parničnog troška s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.
1.1. Kao dokaz navodima iz tužbe tužitelj je predložio uvid u: Otplatnu tablicu – Kredit, Informativni izračun (listovi br. 7-8 spisa), dopis banke od 10.11.2025. (list br. 9 spisa), Potvrdu banke/tuženika od 10.11.2025. (list br. 10 spisa), Prijepis knjigovodstvene kartice (listovi br. 11-13 spisa) i Ugovor o kreditu broj: 218-50-4799750 od 02.04.2008., solemniziran po javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz Čakovca pod brojem OV-6948/08 04.04.2008. (listovi br. 14-19 spisa), zatim predložio saslušanje tužitelja, financijsko- knjigovodstveno vještačenje, te priklop ovosudnog spisa poslovni broj P-193/2024.
2. Tuženiku je tužba tužitelja s prilozima dostavljena dopisom ovog suda poslovni broj P-440/2025-2 od 22. prosinca 2025. i uručena mu dana 2. siječnja 2026., kojim je dopisom tuženik pozvan da podnese pisani odgovor na tužbu u roku od 30 dana, a istim je dopisom upozoren i na pravne posljedice iz čl. 331b. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP).
2.1. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na tužbu u određenom mu roku od 30 dana.
3. Slijedom navedenog, a kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio i predložio, niti postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, valjalo je primjenom odredbe čl. 331b. ZPP-a donijeti presudu zbog ogluhe, kojom se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvaja.
4. O naknadi troškova tužitelju odlučeno je temeljem odredbi članka 164. i članka 154. st. 1. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa).
4.1. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe od 18.12.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife), poreza na dodanu vrijednost na iznos od 200,00 EUR, po stopi od 25%, u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 46. Tarife), te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR, ukupno 276,55 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja, s kojim je danom visina troškova utvrđena, pa do isplate.
Čakovec, 23. ožujka 2026.
Sutkinja:
Sandra Oletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana od dana primitka pismenog otpravka presude, pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
O tom obavijest:
1/ tužitelj po punomoćniku
2/ tuženik
