Poslovni broj: P-6586/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623 iz Zagreba, Mihanovićeva Ulica 3, protiv I. tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., OIB: 52848403362 iz Zagreba, Slovenska ulica 24, zastupan po punomoćniku Mariu Puškaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović, II. tuženika AK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 09. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te u odsutnosti I. i II. tuženika, dana 23. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženicima WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., OIB: 52848403362 iz Zagreba, Slovenska ulica 24 i AK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], solidarno isplatiti tužitelju iznos od 2.891,44 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. rujna 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja ZK smrtno stradao u prometnoj nezgodi od dana 23.02.2021. koji je skrivio osiguranik tuženika AK kao vozač teretnog automobila, marke Renault, registarske oznake [registarska oznaka], te je to vozilo kojim je upravljao AK bilo u vlasništvo UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o., te je bilo osigurano kod I. tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. s pripadajućim brojem police [broj police].

2.

U svezi s predmetnom nesrećom protiv II. tuženika AK vodio se kazneni postupak i isti je oglašen krivim presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici.

3.

Kćerki pokojnog ZK, malodobnoj DK rješenjem tužitelja priznata je obiteljska mirovina koju obiteljsku mirovinu tužitelj isplaćuje malodobnoj DK počevši od 23.02.2021.

4.

U razdoblju isplate obiteljske mirovine djetetu pokojnog osiguranika tužitelja I. tuženik je izvršio uplatu potraživanja tužitelja po odštetnom zahtjevu od dana 23.05.2023. u iznosu od 12.184,26 €.

5.

Regresnu tražbinu tuženik je platio do dana 30.04.2023.

6.

S istog osnova tužitelj trpi daljnju štetu isplatom obiteljske mirovine, a koju potražuje za razdoblje od 01.05.2023. do 30.09.2023. u kojem razdoblju je isplaćeno ukupno 2.891,44 €, a prema obračunu stvarne štete od 09.09.2024. temeljem čl. 161. st. 2. toč. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne Novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22: - dalje u tekstu ZOMO).

7.

Slijedom navedenog sukladno odredbama čl. 161. st. 1. i st. 2., čl. 162. i 164., čl. 165. i čl. 170. ZOMO, tužitelj potražuje iznos glavnice od 2.891,44 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 27.09.2024.

8.

Dana 09. rujna 2024. tužitelj se s odštetnim zahtjevom obratio I. tuženiku za isplatu naknade štete, ali je I. tuženik otklonio isplatu traženog iznosa.

9.

U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik priznaje činjenicu da je pokojni osiguranik tužitelja ZK smrtno stradao u prometnoj nezgodi ali osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

10.

Što se tiče primjene Zakona osporava da bi se trebale primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju već je potrebno primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO i navodi da se u konkretnom slučaju ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne Novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23-dalje u tekstu ZOOP) kao specijalni Zakon.

11.

Tuženik dodaje da se treba primijeniti shvaćanje VSRH u sporovima HZMO protiv osiguravateljnih društava na način da se treba primijeniti odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne Novine" broj 15/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje u tekstu – ZOOP) koja propisuje da tužitelj ima pravo na utuženu isplatu od osiguravatelja samo ukoliko postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

12.

Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva kao i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata, pa predlaže tužitelja u cijelosti odbiti s tužbenim zahtjevom uz naknadu pripadajućeg parničnog troška.

13.

U dokaznom postupku sud je pročitao rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Rijeci pod brojem spisa: 72398 od 19.07.2021. kojim je priznato pravo na obiteljsku mirovinu (list 3-6 spisa), obračun mirovinskog staža i izračun mirovine (list 6-10 spisa), rješenje o isplatu predujma mirovine (list 11-12 spisa), Zapisnik o očevidu sačinjen po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici broj Kmp-Do- 22/21 (list 13-19), kaznenu presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kmp-41/21 (list 22-24), odštetni zahtjev tužitelja upućen prema I. tuženiku dana 23.05.2023. (list 25-32 spisa), odštetni zahtjev upućen dana 09.09.2024. preporučenom pošiljkom (list 33-34), pročitana je sudska praksa priložena po tužitelju (list 94-114), te je pročitana i presuda VSRH broj Rev-x-386/18.

14.

U ovom predmetu tužba je podnesena i protiv II. tuženika AK koji mu je tužba uredno dostavljena putem e-oglasne ploče suda nakon prethodne bezuspješne dostave putem pošte. Drugo tuženik je tužbu na odgovor primio dana 14.03.2025., ali na istu nije davao odgovor.

15.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst) 25/13, 89/14, 70/19, i 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

16.

Među strankama je neprijeporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika. Sporan je pravni osnov tužbenog zahtjeva, te visina tužbenog zahtjeva.

17.

U daljnjem tijeku postupka tužitelj navodi da se I. tuženik u svom odgovoru na tužbu prvenstveno poziva na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodeći da se na konkretan postupak trebaju primijeniti odredbe Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne Novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 - dalje u tekstu ZOOP), prema kojem se treba utvrđivati razmjerni iznos mirovine. Međutim, u navedenom utuženom razdoblju na snazi je i ZOMO koji definira štetu kao novčano davanje isplaćeno na osnovu priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici osigurani od odgovornosti za štetu. Tužitelj navodi da odredba čl. 27. ZOOP-a na koju upire tuženik je u koliziji sa odredbama ZOMO, jer pri procjeni koje se pravo treba primijeniti, ponajprije treba imati u vidu da se radi o specifičnom vidu štete proisteklom iz priznatog prava s osnova mirovinskog osiguranja koju cjelovito i precizno u pogledu osnova i pogledu visine regulira mirovinski Zakon, stoga se kod izračuna naknade i dosude naknade štete ne može primijeniti neki drugi propis.

18.

Tužitelj nadalje navodi da se I. tuženik prvenstveno poziva na presude VSRH u kojima Vrhovni sud rješava pitanja koja se odnose na subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja. Tužitelj podsjeća kako je subrogacija u građanskopravnom smislu promjena postojećeg građanskopravnog odnosa bez obzira je li riječ o realnoj subrogaciji (promjeni sadržaja ili pravne osnove tog odnosa) ili personalnoj subrogaciji (promjeni subjekata toga odnosa). Kada bi tužitelj zahtjev koji tužitelj postavlja prema osiguratelju, u konkretnom slučaju prema I. tuženiku doista bio subrogacijski zahtjev, to bi značilo da tužitelj potražuje štetu koju je pretrpio neposredni oštećenik (osiguranik tužitelja), a koju je tužitelj isplatom mirovine naknadio neposrednom oštećeniku (osiguraniku tužitelja) ušavši na taj način u već postojeći obveznopravni odnos koji postoji između neposrednog oštećenika (osiguranika tužitelja) i štetnika, umjesto neposrednog oštećenika (osiguranika tužitelja kao njegov pojedinačni slijednik, singularni sukscesor). To bi isto tako značilo da tužitelj potražuje štetu koju je pretrpio neposredni oštećenik (osiguranik tužitelja), a koju je tužitelj isplatom mirovine naknadio neposrednom oštećeniku (osiguraniku tužitelja) ušavši na taj način u već postojeći obveznopravni odnos koji postoji između neposrednog oštećenika (osiguranika tužitelja) i štetnika, umjesto neposrednog oštećenika (osiguranika tužitelja), kao njegov pojedinačni slijednik (singularni sukscesor). To bi isto tako značilo da je šteta koju tužitelj potražuje nastala u onom trenutku kada je nastala za neposrednog oštećenika u pravilu nakon štetne radnje, a ne tek isplatom mirovine.

19.

U konkretnom slučaju tražbina tužitelja prema tuženicima se ne temelji na subrogacijskim zahtjevima jer se radi o isplati obiteljske mirovine, a takav zahtjev predstavlja samostalni kompenzacijski zahtjev nositelja socijalnog osiguranja koji nastaju tek u onom trenutku kada je pojedina isplata izvršena od strane HZMO-a. Prema tome, zahtjev tužitelja prema I. tuženiku je isključivo regresni zahtjev koji je propisan odredbom čl. 164. ZOMO, te se ne može primijeniti čl. 27. ZOOP-a koji regulira subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.

20.

U odnosu na osporenu visinu tužbenog zahtjeva tužitelj navodi da je visinu zahtjeva obračunao temeljem odredaba čl. 161. do 170. ZOMO. Nadalje izvršene isplate proizlaze iz potvrde o izvršenoj isplati od dana 09.09.2024. kao i iz ispisa banke podataka doznačenih mirovinskih primanja koje je tužitelj dostavio uz tužbu. Navedene isprave su potvrde o činjenicama o kojima HZMO na temelju javnog ovlaštenja vodi službenu evidenciju i imaju se smatrati valjanim i relevantnim dokazom o tome da je isplata izvršena.

21.

Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) spriječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredbom čl. 953. propisano je da je osiguratelj dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena Ugovorom o osiguranju (st. 1.)

22.

Točno je da je u više odluka VSRH izraženo pravno stajalište da se na konkretno potraživanje tužitelja prema osiguratelju štetnika ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u vrijeme kada je izdatak učinjen. Međutim, to u ovom slučaju i nije sporno, već je sporno po kojem propisu tužitelj ima pravo potraživati štetu, tj. je li tuženik u obvezi tužitelju naknaditi štetu nastalu isplatama obiteljske mirovine zbog smrti pokojnog ZK:

-u razmjenom dijelu isplaćenog iznosa mirovine na način kako je to propisano odredbom čl. 27. ZOOP-a,

-ili stvarnu štetu u punom opsegu isplaćene mirovine na temelju čl. 161. ZOMO/13, odnosno,

-stvarnu štetu u punom iznosu bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu na temelju čl. 161. ZOMO-a.

23.

Osim toga, pri tom treba imati u vidu i odredbe čl. 65. ZOMO i čl. 67., čl. 68., 69. i 71. ZOMO, prema kojima članovi obitelji umrlog osiguranika imaju pravo na obiteljsku mirovinu i to bračni drug, djeca, roditelji i osobe koju je poginuli uzdržavao, bez obzira na dužinu radnog staža koju je do trenutka smrti pokojni stekao.

24.

Pri tome treba reći da je i odredba čl. 27. st. 1. ZOOP-a također propisana obveza društava za osiguranje da Zavodima koje obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih Ugovorom o osiguranju. S obzirom na navedeno, tuženik je obvezan tužitelju nadoknaditi svaku stvarnu štetu koju trpi, ako se radi o obvezi iz mirovinskog osiguranja i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim Ugovorom o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika), što tuženik u ovom slučaju i ne osporava.

25.

Naprotiv, šteta propisana odredbom čl. 27. st. 3. ZOOPa nije, niti može biti stvarna šteta jer propisi tužitelja ne čine razliku između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i neke druge vrste mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, s obzirom na to da mirovinski faktor uopće nije vezan uz uzrok nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti, invalidnosti ili smrti.

26.

Stoga, po ocjeni ovog suda tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja jer su sporni izdaci uzročnoposljedično vezani za isplate koje tužitelj isplaćuje svom osiguraniku na temelju propisa o mirovinskom osiguranju zbog posljedica štete koju je prouzročio osiguranik tuženika, te predstavljaju stvarnu štetu koju društvo za osiguranje dužno naknaditi tužitelju jer je takvim isplatama umanjena imovina Zavoda i stoga ti izdaci predstavljaju stvarnu štetu koju trpi tužitelj.

27.

Nadalje, nakon što je stupio na snagu ZOOP, doneseno je nekoliko izmjena i dopuna ZOMO, pa je ZOMO ne samo specijalni propis, već i kasniji propis od ZOOP-a, čime tužitelj ima pravo na utuženu naknadu štete. Pri tome ovaj sud ima na umu da je mirovinski fond koji funkcionira po principu solidarnosti i svi osiguranici imaju pravo na ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja za razliku od osiguravajućih društava koji funkcioniraju na tržišnim principima radi ostvarivanja dobiti. Osim toga, kada se primjenjuje propis čl. 27. ZOOP-a time se narušava jedno od osnovnih načela građanskog prava, a to je lex posteriori de rogat legi priori, te načelo da je u konkurenciji generalnog propisa i specijalnog propisa, a ZOOP jest generalni propis u odnosu na ZOMO kao specijalni propis koji regulira predmetnu materiju. Konačno valja navesti da je tuženik tužitelju po ovom istom štetnog događaju u prethodnim razdobljima dobrovoljno isplaćivao iznose štete koje je tužitelj pretrpio s osnova obiteljske mirovine koju je isplaćivao svojoj osiguranici DK.

28.

Mirovina je sukladno čl. 5. ZOMO neotuđivo osobno pravo koje se ne može prenijeti na drugoga, niti naslijediti, te se postupak za priznanje prava pokreće podnošenjem zahtjeva nadležnoj službi od strane osiguranika, odnosno od nasljednika osiguranika, pa nema nikakve mogućnosti da se utvrđuje neko drugo činjenično stanje, niti koliko bi pokojni ZK ostvario s osnova mirovine da je stupio u mirovinu zbog ozljede na radu. Nakon što je osiguranik ostvario pravo na obiteljsku mirovinu, on prema pozitivnim propisima RH više ne može ostvariti pravo na neku drugu vrstu mirovine. Stoga, niti ne postoji mogućnost da se izvrši izračun hipotetske i nepostojeće mirovine zbog ozljede na radu budući se ne mogu vršiti pretpostavljeni ili potencijalni izračuni visine mirovine, nego se mirovina izračunava na temelju relevantnih i postojećih činjenica u svakom pojedinom predmetu uzimajući u obzir sve parametre koji bi bili od utjecaja za priznanje prava na obiteljsku mirovinu. Nadalje, valja navesti kako se u ZOOP-u ni u jednoj odredbi ne odnosi na isplatu obiteljske mirovine, ima se primijeniti isključivo ZOMO. U ZOOP-u ne postoji odredba kojom je propisano utvrđivanje razmjernog iznosa mirovine kada se radi o obiteljskoj mirovini.

29.

Stoga tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja. Visina stvarne štete utvrđene na temelju obračuna isplata izvršenih na teret tužitelja (list 27) koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku u skladu s propisima mirovinskog osiguranja u spornom razdoblju zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika odnosno tuženik na temelju Ugovora o osiguranju.

30.

Tužitelj je u razdoblju od 01.05.2023. do 30.09.2023. isplatio svom osiguraniku na ime obiteljske mirovine ukupan iznos od 2.891,44 €. Stoga je sud tužitelju na ime isplaćenog iznosa s osnova obiteljske mirovine dosudio zatraženi iznos glavnice od 2.891,44 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.09.2024. pa do isplate, a temeljem čl. 161. st. 1., čl. 161. st. 2. toč.2. ZOMO,a u vezi s odredbom čl. 1046. ZOO-a.

31.

Zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos je dosuđena od dana 27.09.2024., a što je sukladno odredbi čl. 165. st. 3. ZOMO-a.

32.

Naime iz spisa je razvidno da se tužitelj tuženiku s odštetnim zahtjevom obratio dana 09.09.2024. preporučenom pošiljkom koju je tuženik primio 12.09.2024. Stoga je dana 27.09.2024. istekao rok od 15 dana radi čega tužitelju pripada kamata na dosuđeni iznos kako je to i zatražio od dana 27.09.2024.

33.

Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

34.

Sud nije dosudio tužitelju parnični trošak iz razloga što bi imao pravo na naknadu parničnog troška u visini troška sudske pristojbe, a kako je tužitelj ex lege oslobođen troška sudske pristojbe, to sud tužitelju nije dosuđivao parnični trošak.

35.

Radi navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 23. ožujka 2026. godine

Sutkinja:

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- tužitelju

- pun. I. tuženiku

- II. tuženiku