REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Psp-41/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužiteljice-predlagateljice osiguranja FR iz [adresa], Bis Avenue Scuderi 26, Nice, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Cvitkoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv I-tuženika-protivnika osiguranja UR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženice-protivnice osiguranja ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i oboje zastupani po punomoćniku ZR, odvjetniku iz [adresa], radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 6. veljače 2026. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice-predlagateljice osiguranja OR, odvjetnika iz [adresa] i II-tuženice-protivnice osiguranja - osobno uz punomoćnika I. i II-tuženika ZR, odvjetnika iz [adresa], dana 23. ožujka 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da su I-tuženik UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II-tužena ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], smetali tužiteljicu FR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u posljednjem mirnom posjedu dijela nekretnine upisane kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: STAMBENA ZGRADA BR. 1, DVORIŠTE, KUPREŠKA površine 293 m2 (DVORIŠTE površine 192 m2; STAMBENA ZGRADA BR. 1 površine 101 m2), ukupne površine 293 m2 i to stana na drugom katu koji je u posjedu tužiteljice, na način da su, neutvrđenog dana u razdoblju od 12.01.2025. do 24.02.2025. godine, prekinuli dovod plina, grijanja i tople vode stanu na drugom katu opisane nekretnine.

II. Nalaže se I-tuženiku UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II-tuženici ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, na način da u roku od 8 dana omoguće nesmetan i stalan dovod plina i pristup grijanju i toploj vodi stanu na drugom katu nekretnine opisane u točki I. izreke presude.

III. Zabranjuje se I-tuženiku UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II-tuženici ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svako takvo ili slično postupanje u budućnosti, pod prijetnjom zakonskih posljedica.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice FR u odnosu na II-tuženicu

ŠR u cijelosti, kao neosnovan.

V. Odbija se prijedlog tužiteljice-predlagateljice osiguranja za osiguranje privremenom mjerom koji glasi:

"Radi osiguranja nenovčane tražbine tužiteljice-predlagateljice osiguranja FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a sukladno odredbi čl. 347.st.2. Ovršnog zakona, određuje se

privremena mjera

na način da se nalaže I-tuženiku-protivniku osiguranja UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženici-protivnici osiguranja ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da uspostave prijašnje posjedovno stanje, sve na način da se tužiteljici-predlagateljici osiguranja FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], omogući nesmetan stalan dovod hladne i tople vode stanu na 2. katu nekretnine oznake: zkč. br. [katastarska čestica] – STAMBENA ZGRADA BR.1, DVORIŠTE, KUPREŠKA (DVORIŠTE površine 192 m2, STAMBENA ZGRADA BR.1 površine 101 m2), sveukupne površine 293 m2, iz zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je upisana kao suvlasništvo UR, ŠR i FR, sve u roku od 48 sati od donošenja ovog rješenja.

Ukoliko protivnici osiguranja postupe protivno nalogu iz točke I.) ovog rješenja, dužni su plaćati predlagateljici osiguranja iznos od 100,00 EUR za svaki dan zakašnjenja, počevši od isteka roka za ispunjenje.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred Naslovom vodi pod gornjim poslovnim brojem ili do drugačije odluka suda ako se promijene okolnosti pod kojima je ova privremena mjera određena.

Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu."

VI. Nalaže se I-tuženiku-protivniku osiguranja UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici-protivnici osiguranja FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 724,68 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 23. ožujka 2026. godine do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev tužiteljice FR za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

VIII. Nalaže se tužiteljici-protivnici osiguranja FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti II-tuženici-protivnici osiguranja ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 21. ožujka 2025. godine navodi da su tužiteljica i tuženici upisani kao zemljišnoknjižni vlasnici i to svaki u 1/3 suvlasničkog dijela (koji se dobije skraćivanjem 2 x 1/6 svakog suvlasnika) nekretnine upisane kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: STAMBENA ZGRADA BR. 1, DVORIŠTE, KUPREŠKA površine 293 m2 (DVORIŠTE površine 192 m2; STAMBENA ZGRADA BR. 1 površine 101 m2), ukupne površine 293 m2 te da je u stvarnosti riječ o obiteljskoj kući koja se sastoji od podruma, stana u prizemlju, stana na prvom katu i stana na drugom katu. Isto tako, navodi da je obiteljska kuća u stvarnosti podijeljena na način da II-tuženici ŠR (sestri tužiteljice) pripada i samostalno koristi stan koji se nalazi u prizemlju kuće, I-tuženiku UR (sinu ŠR) pripada stan koji se nalazi na prvom katu (on je navedeni stan stekao Ugovorom o kupoprodaji koji je sklopio s trećom sestrom SR te on i tužena ŠR sada zapravo zajednički imaju pristup i koriste stan na prvom katu), dok tužiteljici pripada i samostalno koristi stan na drugom katu. Sve gore navedeno je utemeljeno na Oporuci oca tužiteljice i II-tužene ŠR. Pri tome su dana 19.02.2018. između SR, ŠR, NR, FR i KR (odnosno majke i svih sestara) sklopljena tri ugovora i to Ugovor o nagodbi, Međuvlasnički ugovor i Kućni red koji reguliraju raspodjelu stana u prizemlju, stana na prvom katu i stana na drugom katu, ali i korištenje podruma. U predmetnoj obiteljskoj kući, voda, plin, a time i grijanje, nisu odvojeni na način da svaki stan ima svoje odvojene instalacije i zasebno mjerno mjesto neovisno o ostalim stanovima. Takvo odvajanje je napravljeno jedino za električnu energiju na način da svaki stan ima vlastito mjerno mjesto. Naime, kada je u pitanju voda i potrošanja vode, stan na drugom katu nema interni vodomjer, nego se interni vodomjer nalazi na prvom katu te registrira potrošnju i stana na prvom katu i stana na drugom katu. U odnosu na plin i grijanje i toplu vodu, tužiteljica ističe kako se to zajednički dijeli između stana na prvom katu i stana na drugom katu (koji pripada i kojeg koristi isključivo tužiteljica). Ta dva stana imaju zajedničko plinsko mjerno mjesto te se bojler (i termostat) koji regulira grijanje i pristup toploj vodi nalazi u stanu na prvom katu. Takvo stanje je već nekoliko desetljeća, te je tužiteljica do sada uvijek imala plin, grijanje i toplu vodu u svome stanu i nije bilo nikakvih problema s opskrbom. Potom su se dobiveni računi podmirivali razmjerno imajući u vidu i okolnost da tužiteljica ne živi cijelu godinu u hrvatskoj. Tužiteljica navodi da je zadnji puta boravila u predmetnoj kući u svome stanu u periodu od 29.12.2024. do 12.01.2025. godine, kada je sve bilo uredu i nakon kojeg datuma je otišla u Francusku sa svojom obitelji. Tada je kao i inače imala pristup plinu te je kuhala na štednjaku, grijala se i mogla je u kupaonici koristiti toplu vodu radi održavanja osobne higijene, kao i svih dosadašnjih godina. Znači, da na dan 12.01.2025. je sve još uvijek bilo uredu. U periodima kada tužiteljica nije u svome stanu, ima poznanicu gđu. ĐR koja u dogovoru sa tužiteljicom povremeno obilazi njezin stan kako bi provjerila da li je sve u redu i kako bi zalila cvijeće. Ista je tako dana 24.02.2025. obilazila stan tužiteljice te je u stanu i u razgovoru sa I-tuženicom ŠR utvrdila kako tužiteljica u svome stanu više nema plina, grijanja, niti tople vode, a o čemu je odmah obavijestila ovdje tužiteljicu. Navodi da su tuženici obustavili gore navedeno. Stoga je tužiteljica za smetanje posjeda saznala po dojavi gđe. ĐR dana 24.02.2025. godine. Obzirom na navedeno, jasno je da su tuženici koji imaju pristup stanu na prvom katu, a u kojem se nalaze sve potrebne instalacije i bojler zapravo ti koji su onemogućili isporuku plina, grijanja i tople vode u stan tužiteljice. Tužiteljica navodi da nema ključeve od stana na prvom katu, slijedom čega niti ne može točno znati što je i kako napravljeno da tužiteljica nema više plin, grijanje i toplu vodu u svome stanu. Iz svega navedenoga, kako navodi tužiteljica, jasno je da onemogućavanje dotoka plina, pristupa grijanju i toploj vodi u stanu tužiteljice koji do sada nikada ranije nije bio onemogućen, predstavlja smetanje njezinoga posljednjeg mirnog posjeda i uznemiravanje istoga. To što plin, grijanje i topla voda nisu razdvojeni, imajući u vidu stanje kakvo je godinama bilo i kako se živjelo u obiteljskoj kući, ne daje za pravo tuženicima da samovoljno uznemire posjed tužiteljice, odnosno da joj uskrate mogućnost korištenja plina, grijanja i upotrebu tople vode, a osobito u zimskim mjesecima. Ne samo da je tužiteljici smetan posjed, nego ista uslijed nedostatka plina i tople vode i grijanja više ne može stvarno boraviti i živjeti u stanu, a osobito u zimskim uvjetima. Stoga će ista, kako navodi, biti prisiljena prilikom dolaska u Hrvatsku sa svojom obitelji plaćati privatan smještaj jer ima djecu koja ne mogu boraviti u hladnom prostoru i kojima je potrebno skuhati hranu, slijedom čega će naknadu takvih izdataka za smještaj sigurno potraživati na ime naknade štete od ovdje tuženika. Slijedom navedenoga, tužiteljica predlaže donijeti rješenje kojim će se utvrditi da su I-tuženik UR i II-tužena ŠR, smetali tužiteljicu FR u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine i to stana na drugom katu koji je u posjedu tužiteljice, na način da su, neutvrđenog dana u razdoblju od 12.01.2025. do 24.02.2025. godine, prekinuli dovod plina, grijanja i tople vode stanu na drugom katu opisane nekretnine, da sud naloži tuženicima uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, na način da u roku od 8 dana omoguće nesmetan i stalan dovod plina i pristup grijanju i toploj vodi stanu na drugom katu nekretnine opisane u točki I. izreke presude te da zabrani tuženicima svako takvo ili slično postupanje u budućnosti, pod prijetnjom zakonskih posljedica. Nadalje, tužiteljica u podnesku od 27.06.2025. godine navodi da je u historijatu predmetne tužbe od 21. ožujka 2025. godine između ostalog objasnila kako se bojler i termostat koji reguliraju grijanje i pristup toploj vodi, nalaze u stanu na prvom katu te su se dobiveni računi podmirivali razmjerno, imajući u vidu okolnost da tužiteljica ne živi cijele godine u Republici Hrvatskoj. Međutim, dana 24. veljače 2025. godine tužiteljica je utvrdila kako njezin stan više nema plina, grijanja, niti tople vode, a s obzirom da tuženici jedini imaju pristup stanu na prvom katu (u kojem se nalaze sve instalacije i bojler), jasno je da su upravo oni odgovorni za predmetnu obustavu. U međuvremenu, dakle nakon podnošenja tužbe, predlagateljica osiguranja je utvrdila kako u njezinom stanu uopće nema vode, odnosno samo u kuhinji voda sitno kapa iz slavine. Dakle, predmetni je stan, kako navodi tužiteljica, isključivo zaslugom protivnika osiguranja, trenutno potpuno nefunkcionalan, ne samo zbog nedostatka tople vode i centralnog grijanja, nego i hladne vode te plina za kuhanje, odnosno predlagateljica osiguranja doslovno ne može popiti čašu vode ili bilo što skuhati. Slijedom svega naprijed navedenog, a zbog upornog onemogućavanja tužiteljice kao predlagateljice u korištenju hladne i tople vode od strane ovdje tuženika kao protustranaka, tužiteljica predlaže sudu, a sukladno odredbama Ovršnog zakona, a radi osiguranja nenovčane tražbine predlagateljice osiguranja, donijeti privremenu mjeru na način da se nalaže tuženicima kao protivnicima osiguranja, da uspostave prijašnje posjedovno stanje, sve na način da se tužiteljici omogući nesmetan stalan dovod hladne i tople vode stanu na 2. katu predmetne nekretnine sve u roku od 48 sati od donošenja ovog rješenja. Isto tako tužiteljica traži da joj tuženici naknade i parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja rješenja do isplate.

2. I i II-tuženici u odgovoru na tužbu priznaju kao nesporno, (pod točkom 1. tužbe) da su, zajedno sa tužiteljicom, upisani kao suvlasnici, svaki u 1/3 dijela nekretnine, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja se nalazi na k. č. br: [katastarska čestica], što se vidi i iz zk. izvatka koji je tužiteljica priložila uz tužbu. Također priznaju kao nesporno (pod točkom 2. tužbe) da tužiteljici pripada i samostalno koristi stan na drugom katu, dok II-tuženoj ŠR pripada i samostalno koristi stan u prizemlju kuće, a I-tuženom UR pripada i samostalno koristi stan na prvom katu. Isto tako, tuženici navode da su točni navodi i pod točkom 3 tužbe, odnosno da je sve to utemeljeno na Oporuci oca tužiteljice i II-tužene ŠR, kao i da su pri tome dana 19.02.2018. između SR, ŠR, NR, FR i KR (odnosno majke i svih sestara) sklopljena tri ugovora i to Ugovor o nagodbi, Međuvlasnički ugovor i Kućni red koji reguliraju raspodjelu stana u prizemlju, stana na prvom katu i stana na drugom katu, ali i korištenje podruma. Nadalje, tuženici ističu da je nejasno zašto tužiteljica tuži svoju sestru ŠR, kada u činjeničnom opisu tužbe nigdje ne navodi da ju je upravo ŠR smetala u posjedu njezine nekretnine, odnosno stana na drugom katu obiteljske kuće, već se u tom smislu referira na tuženog UR, koji je vlasnik stana na prvom katu, a za kojega tužiteljica tvrdi da je smeta u posljednjem mirnom posjedu njezinog dijela nekretnine, odnosno stana na drugom katu. U tom smislu, tužena ŠR ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Što se tiče navoda tužiteljice u svezi opskrbe električnom energijom, tuženici navode da je točno da su odvojene instalacije za električnu energiju i da svaki od tri predmetna stana ima zasebno mjerno mjesto, odnosno električno brojilo, neovisno o ostalim stanovima. Činjenica jest da stan na drugom katu nema posebno instaliran vodomjer, nego se vodomjer nalazi na prvom katu, koji registrira potrošnju vode za prvi i drugi kat, a isto tako je i u odnosu na plin, grijanje i toplu vodu. Navode da je točno da ta dva stana imaju zajedničko plinsko mjerno mjesto te se bojler sa termostatom, nalazi u stanu na prvom katu, koji koristi i kojeg je vlasnik – I-tuženik UR. Tu sada po mišljenju tužiteljice nastaju problemi, odnosno – kako ona tvrdi

– dolazi do smetanja posjeda, iz razloga što je I-tuženik UR onemogućio tužiteljici ulazak u svoj stan na prvom katu, obzirom da ona nema ključeve istoga, kako bi tužiteljica uključila plinski bojler za svoj stan i time imala nesmetani dotok plina te pristup grijanju i toploj vodi. I-tuženik UR posebno ističe činjenicu da tužiteljicu nitko ne sprječava da kupi i instalira vlastiti plinski sat i bojler za svoj stan na drugom katu te postavi kontrolno brojilo ili vlastiti OMM za vodu, obzirom da su se okolnosti u odnosu na ranije stanje bitno promijenile. No glavni problem, kako navode tuženici, leži u činjenici da I-tuženik UR nema potpunu kontrolu nad svojim stanom, obzirom da je tužiteljica – ničim izazvana dana 10.05.2024. angažirala bravarski servis Brave Vještica te zamijenila bravu stana I-tuženika na prvom katu i tako onemogućila I-tuženiku pristup vlastitom stanu, te je takvo stanje trajalo sve do 12.01.2025. kada je tužiteljica otišla u Francusku. I-tuženik je nakon povratka sa službenog puta iz Austrije, krajem siječnja 2025, obzirom da mu tužiteljica nije ostavila nove ključeve, bio prisiljen obiti bravu ulaznih vrata da bi uopće mogao ući u svoj stan. U periodu nakon zamjene brave (10.5.2024.) tužiteljica predaje ključeve stana I-tuženika na prvom katu, prodavačici sa tržnice u Dubravi – izvjesnoj gospođi BR, koju je slučajno upoznala, a koja je nakon toga – bez ikakvog znanja vlasnika stana, a ovdje I-tuženog UR – ulazila u njegov stan, na što ju je on upozorio da ne ulazi u stan bez njegovog znanja, obzirom da je često poslovno odsutan izvan Zagreba. Na naprijed navedeno, tužiteljica je u stvarnosti smetala tuženog UR u posjedu njegove nekretnine, odnosno stana dovodeći ga u opasnost da iz istoga budu otuđene njegove stvari od strana osobe koju on ne poznaje. Da je I-tuženikov strah u vezi otuđenja stvari iz njegovog stana bio i više nego opravdan, svjedoči činjenica da je tužiteljica dan prije zadnjeg odlaska u Francusku, 12.01.2025. otuđila stvari iz stana na prvom katu, i to - između ostalog: hladnjak, vitrinu, blagovaonski stol i stolice, televizor, set pribora za jelo i dr. Pored navedenog, tuženici ističu da je tužiteljica – u razdoblju u kojem je uzurpirala stan I- tuženika UR (zaključno sa 12.01.2025.) napravila troškove plina u stanu tuženika, u iznosu od 209,11 €, koje troškove nije podmirila do danas. Isto tako, kako navode tuženici, tužiteljica nije podmirila niti troškove potrošnje vode – u razdoblju od rujna 2023. pa do danas. Tužiteljica, također zadnjih 8 godina ne sudjeluje u troškovima održavanja okućnice te nanosi štetu na imovini ostalih suvlasnika, na način da ruši metalne ormare u podrumu, baca svježe ofarbana vrata u vrt iza kuće, ostavlja širom otvorena ulazna vrata od kuće, itd. Isto tako tužiteljica je u više navrata opstruirala radove u podrumu kuće, tražeći od nadležnih tijela da zaustave iste, a radi se o zamjeni starih vodovodnih instalacija, starih i više od 50 godina. Tuženici su te radove podmirili o vlastitom trošku. Sve naprijed navedeno su, kako navode tuženici i više nego opravdani razlozi zašto I-tuženik UR želi u svome stanu imati sigurnost doma, a ne da ga stalno netko uznemirava, radi mu bespotrebne troškove, omogućuje stranim osobama nesmetani ulazak u njegov dom, i sl., kao što to čini tužiteljica, pogotovo imajući u vidi činjenicu da tužiteljicu nitko ne sprječava da za svoj stan na drugom katu posebno ugradi instalacije za pristup plinu i toploj vodi, jer postoje svi preduvjeti za to, a ne da na stanu tuženog UR ostvaruje u stvarnosti neformalno pravo služnosti, iako za to ne postoje nikakvi razlozi. Temeljem naprijed navedenog, tuženici navode da tužba tužiteljice nije utemeljena, te se istoj protive kao neosnovanoj.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 6-7 spisa), u ugovor o nagodbi (list 8-11 spisa), u snimku izvedenog stanja (list 12 spisa), u međuvlasnički ugovor (list 13-16 spisa), u kućni red (17-18 spisa), u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Igora Martinovića iz Zagreba poslovni broj O-2806/17 (list 19-20 spisa), u oporuku pokojnog MR (list 21-22 spisa), u Potvrdu III Policijske postaje (list 59), saslušane su stranke (list 60-63 spisa) i svjedoci ĐR i KR (list 66-68).

4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan u odnosu na I-tuženika, da je u odnosu na II- tuženu u cijelosti neosnovan, te da je prijedlog za osiguranje privremenom mjerom također u cijelosti neosnovan.

6. Među strankama i nije sporno da su I. i II-tuženici zajedno s tužiteljicom, upisani kao suvlasnici, svaki u 1/3 dijela nekretnine, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja se nalazi na k. č. br: [katastarska čestica], što se vidi i iz zk. izvatka koji je priložen uz tužbu, te da tužiteljici pripada i samostalno koristi stan na drugom katu, dok II- tuženoj ŠR pripada i samostalno koristi stan u prizemlju kuće, a I-tuženom UR pripada i samostalno koristi stan na prvom katu. Isto tako, nije sporno da je sve to utemeljeno na Oporuci oca tužiteljice i II-tužene ŠR, kao i da su pri tome dana 19.02.2018. između SR, ŠR, NR, FR i KR (odnosno majke i svih sestara) sklopljena tri ugovora i to Ugovor o nagodbi, Međuvlasnički ugovor i Kućni red koji reguliraju raspodjelu stana u prizemlju, stana na prvom katu i stana na drugom katu, ali i korištenje podruma. Sve ovo proizlazi i iz rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Igora Martinovića iz Zagreba poslovni broj O-2806/17 (list 19-20 spisa), te iz Oporuke pokojnog Bože FR (list 21-22 spisa).

7. Uvidom u Ugovor o nagodbi (list 8-11 spisa), utvrđeno je da je isti sklopljen između četiri sestre i to SR, ŠR, FR, KR i njihove majke NR. Odredbom čl. 6. navedenog Ugovora propisano je da je dugoročni cilj te nagodbe da svaki stan kuće bude uknjižen kao jedna stambena jedinica, što podrazumijeva odvajanje struje i vode za sva tri stana, te odvajanje plina za stan na 1. i 2. katu. Trošak odvajanja struje i vode snosit će vlasnici sva tri stana u jednakim dijelovima, dok će trošak odvajanja plina snositi vlasnici 1. i 2. kata u jednakim dijelovima. Isto tako, ugovorne strane suglasno utvrđuju da će SR i ŠR dostaviti pisane ponude za radove navedene u tom članku Nagodbe svim ugovornim stranama. Nadalje, u čl. 8. st. 2. navedenog Ugovora o nagodbi stoji da ugovorne strane suglasno utvrđuju kako je za održavanje Nagodbe najbitniji međusobni dogovor o realiziranju nužnih radova na kući, za koje svi suvlasnici moraju biti složni.

8. Iz međuvlasničkog ugovora (list 13-16 spisa), iz kućnog reda (17-18 spisa) i snimke izvedenog stanja (list 12 spisa), razvidno je da je cilj stranaka bio etažiranje zgrade i potpuno odvajanje svih komunalnih priključaka.

9. Iz Potvrde III. Policijske postaje Zagreb (list 59), proizlazi da su policijski službenici III.PP Zagreb, dana 11.03.2025. godine u 18,20 sati pružili intervenciju na adresi u [adresa], na zahtjev FR koji su na licu mjesta došli do saznanja odnosno da su ŠR i UR prije oko mjesec dana započeli obnovu svog dijela kuće te odlučili da više ne žele dijeliti plinsko brojilo te da su o toj činjenici obavijestili FR, koja se s time nije složila…

10. Tužiteljica FR u svom iskazu navodi da su predmetnu nekretninu, a radi se o kući koja ima podrum, prizemlje, prvi kat i drugi kat izgradili njeni roditelji. Navodi da se njena sestra, ovdje II-tužena ŠR udala 1995. godine, pa budući da nije imala riješeno stambeno pitanje, njihovi roditelji su joj ponudili da živi u tom stanu u prizemlju, a pok. otac je riješio odvajanje plina, tako da je za prizemlje bilo jedno službeno prijavljeno plinsko brojilo, dok je za prvi i drugi kat bilo drugo plinsko brojilo. Struju, odnosno posebna brojila, riješili su tek 2022. godine, tako da svaki od tri stana ima posebno brojilo za struju. Što se tiče grijanja plina i tople vode, tužiteljica navodi da je prizemlje potpuno odvojeno, dok se na prvom katu, koji stan koristi ovdje I-tuženik UR, nalazi plinska instalacija, u kupaonici je kombi bojler i termostat, tako da taj stan na prvom katu i stan tužiteljice na drugom katu imaju grijanje preko tog kombi bojlera, kao i toplu vodu u oba stana. Navodi da je na prvom katu termostat kojim se regulira grijanje, a tužiteljici je bila u stan na drugom katu provučena cijev, pa ima dovod plina za štednjak iz stana s prvog kata. Tužiteljica ističe da je zadnji puta bila u tom stanu i nesmetano koristila grijanje, vodu i plin 12.01.2025., a nakon toga je otišla u Francusku. Navodi da je dala ključ svog stana svojoj poznanici ĐR, koja ju je obavijestila 24.02.2025., kada je išla pregledati stan, da se u toj kući na prvom katu izvode neki veći radovi, te da u stanu tužiteljice na drugom katu nema više tople vode, plina, ni grijanja. Tužiteljica ističe da je o tome e-mailom obavijestila policiju, koja je koliko se sjeća, 11.03.2025. izašla na teren, o čemu postoji potvrda. Nakon toga, tužiteljica ističe da je negdje krajem lipnja 2025. ponovno došla u Hrvatsku sa svojim sinom, te da je bila u svom stanu dva dana i vidjela da nema grijanja, tople vode i plina na štednjaku. Iz tih razloga angažirala je odvjetnika i podnijela tužbu. Napominje da sa ovdje tuženicima već duže vrijeme nije u dobrim odnosima, te da ju tuženici nisu obavijestili da izvode bilo kakve radove i da ona više neće moći koristiti plin, toplu vodu i grijanje u stanu na drugom katu. Navodi da je u tom stanu do Božića 2024. godine živjela njena pok. majka koja je tada umrla, a majka je dolazila u taj stan više ljeti, a živjela je dijelom godine i u Frankfurtu. Nadalje, navodi da je 16. prosinca 2025. godine došla iz Francuske i da je bila u tom svom stanu na drugom katu i vidjela da zbog nepostojanja grijanja i tople vode ne može živjeti u stanu, pa si je iznajmila privatni smještaj. Navodi da je ugovorom o nagodbi između njih tri sestre bilo ugovoreno da će nastojati odvojiti sve instalacije, vode struje i plina, međutim, ne na ovakav način da će to tuženici napraviti bez da ju obavijeste. Na poseban upit tužiteljica je odgovorila da je njen otac preminuo 2017. godine, da je njegova oporuka iz 2016. godine i da od tada živi u tom stanu na drugom katu, da je i prije toga živjela u tom stanu, iako je bila u inozemstvu, da je povremeno dolazila i imala nesmetan boravak u tom svom stanu i pristup grijanju, toploj vodi i plinu. Navodi da dok je majka bila živa, ona i tužiteljica dijelili su uplatnice za vodu, za grijanje, za komunalnu naknadu i za plin i telefon i televiziju, a kada je majka umrla, tužiteljica je pokrila sve što je ostalo, odnosno za sve što je imala pristup uplatnicama, a problem je jedna sporna uplatnica iz 2024. jer je UR, prebacio opskrbu sa GPZ na Međimurje plin, te od tada više nije imala uvid u potrošnju plina. Na upit pun. tuženika, a u vezi s ugovorom o nagodbi u kojem stoji u članku 6 st. 2. da će stranke nastojati odvojiti sve instalacije, dok će troškove odvajanja plina snositi vlasnici I. i II-kata u jednakim dijelovima, odgovara da to i je bio neki krajnji cilj, ali da način na koji su ju tuženici isključili, a da ju ne obavijeste, po tužiteljici nije bio fer.

11. I-tuženik UR u svom iskazu navodi da je slušao glasno diktiranja iskaza tužiteljice i da se može složiti s nekim činjenicama koje je u početku iskazala u vezi s time da su kuću gradili njegov pok. baka i djed, da kuća ima tri stana, da je prvi stan u prizemlju u vlasništvu njegove majke ŠR, da je stan na prvom katu njegov stan, ali da je pok. baka imala pravo doživotnog stanovanja, a da je stan na drugom katu u vlasništvu ovdje tužiteljice. Ističe i da je točno da su stan na prvom i drugom katu imali zajedničko plinsko brojilo i zajedničko grijanje i toplu vodu preko kombi bojlera, koji je bio na prvom katu, kao i termostat za grijanje. Navodi da je baka umrla na Badnjak 2024., a ovdje tužiteljica je u tom stanu koji je u njegovom vlasništvu promijenila bravu na ulaznim vratima i to još u svibnju 2024., a kada je baka umrla nestale su mu stvari iz tog stana, a tužiteljica je nastavila koristiti taj njegov stan sve do 12.01.2025. godine. Navodi da je tada doslovno morao provaliti u taj svoj stan na prvom katu. Kako su cijevi za vodu bile stare i loše, UR navodi da je sam o svom trošku promijenio sve cijevi od ulaza u kuću pa do kata tužiteljice, a da tužiteljica nije za to platila ništa, a oni ju nisu ni pitali da to plati, jer je tužiteljica opstruirala te radove. Misli da je počeo renovirati taj svoj stan na prvom katu negdje u veljači 2025., jer je u stanu bilo puno starog namještaja i dr. Tada je renovirao cijeli taj svoj stan na prvom katu uključujući prozore, vrata, a isto tako stavio je novi kombi bojler, a tada je na taj način odsjekao cijevi koje su išle u stan tužiteljice na drugom katu, tako da ona više preko kombi bojlera u stanu UR nije više imala grijanje, toplu vodu i plin za štednjak, i to navodi da je sve radio sukladno ugovoru o nagodbi, koji je potpisala i tužiteljica da će odvojiti sve instalacije i da će svaki stan imati posebna brojila za struju, vodu i plin. Budući da kuća ima stubište i da se u svaki stan posebno ulazi iz tog stubišta i da se na tom stubištu nalazi plinska cijev na koju se tužiteljica može samo priključiti, staviti svoje brojilo i sebi razvesti plinsku instalaciju u svoj stan, naravno o svom trošku, smatra da je to tužiteljica trebala sama napraviti o svom trošku i da je imala dovoljno vremena, zato jer je ugovor o nagodbi potpisan prije 7 godina. UR navodi da su problemi, odnosno zategnuti odnosi između ovdje tužiteljice i njih tuženika nastali prije smrti njegovog pok. djeda, koji je htio napisati drugačiju oporuku. Navodi da je tužiteljica ovu gospođu ĐR upoznala na tržnici i dala joj ključ od njegovog stana, tako da je bio iznenađen kada je ista ulazila u taj njegov stan, a da on za isti nije imao ključ, jer je tužiteljica promijenila bravu. Na poseban upit UR je odgovorio da nisu obavještavali tužiteljicu da će izvođenjem ovih radova ista ostati bez plina, grijanja i tople vode, da stan na prvom katu koji je u njegovom vlasništvu ima plin, da je većim dijelom završio renovaciju stana u svom vlasništvu, da zna da je tužiteljica promijenila bravu na tom njegovom stanu na prvom katu jer mu je to tužiteljica rekla, da nije pokretao nikakve postupke u vezi s promjenom brave od strane tužiteljice na svom stanu te da su stvari koje su bile u stanu poslije smrti bake, bakine stvari.

12. II-tužena ŠR u svom iskazu navodi da je slušala glasno diktiranja iskaza svog sina I-tuženika UR i navodi da se u cijelosti slaže s njegovim iskazom, kao i da je sve to što je rekao točno i istina. Još dodaje da je tužiteljica mislila da će se domoći stana na prvom katu koji je u vlasništvu njenog sina, a budući da joj to nije uspjelo, sada stvara nered. Navodi da je sve režije u kući plaćala majka dok je bila živa, a poslije majčine smrti sve režije plaćam ona – ŠR.

13. Svjedok ĐR u svom iskazu navodi da ju je s ovdje tužiteljicom FR upoznala njena poznanica JR, da je FR trebala nekoga da posjećuje njenu sada pok. majku u toj njihovoj obiteljskoj kući koja se sastojala od tri stana, točnije da je u prizemlju ovdje prisutna gospođa ŠR s njenim sinom UR, dok je na prvom katu bila njena pok. majka NR, a na drugom katu je bio stan gospođe FR. ĐR navodi da je to njoj odgovaralo te da je primjerice jednom tjedno donijela pok. NR namirnice, jer je tada radila na placu, a svega je možda jedno dva puta počistila taj prvi kat, budući da se gospođa NR razboljela, pa je otišla kod kćeri u Njemačku. Navodi da je i nakon što je pok. NR otišla u Njemačku, otprilike svaka dva-tri tjedna dolazila u tu kuću i prozračila taj stan na pravom katu i na drugom katu i zalila cvijeće. Nakon što je gospođa NR umrla, povremeno je dolazila samo u onaj stan na drugom katu i prozračila i zalila cvijeće, a u onaj stan na pravom katu više poslije smrti gospođe NR nije dolazila. Navodi da joj je UR rekao nakon smrti gospođe NR, da je to njegov stan i da ona u taj stan više ne dolazi, jer će on pozvati policiju, a ĐR mu je odgovorila da se nju njihovi imovinsko-pravni odnosi ne tiču, pa kada joj se kaže da više neće dolaziti. Nakon tog razgovora s UR, ĐR navodi da je razgovarala telefonski s FR i rekla joj što joj je UR rekao, a FR joj je na to rekla da više ne odlazi u taj stan na prvom katu i da će ona to dalje rješavati. Isto tako navodi da kada je to zračila i čistila, vidjela je da se u tom stanu na prvom katu izvode neki radovi, jer su ulazna vrata tog stana bila otvorena. Na upit odgovorila je da se više ne sjeća kada su se izvodili ti radovi u tom stanu na prvom katu, ali da je možda to bilo krajem 2024. ili početkom 2025. godine. Nakon što je nastavila dolaziti u taj stan na drugom katu, odnosno nakon što joj je rečeno da više ne dolazi u stan na prvom katu, navodi da je u pravilu puštala prvo hladnu, pa toplu vodu kada je dolazila, međutim tada je vidjela da nema tople vode, a kada je pokušala ugrijati vodu na plinski štednjak, nije mogla, jer nije bilo plina. Navodi da je o tome da nema tople vode i da nema plina obavijestila telefonom gospođu FR, točnije poslala joj je poruku mobitelom, a ona joj je porukom odgovorila da još provjeri, jer da u stanu ima ventil za plin. Međutim, kada je pokušala pomicati položaj ventila za plin, opet nije bilo plina, što joj je i rekla. Nadalje navodi da misli da je to s plinom i toplom vodom bilo u veljači 2025., međutim nije sigurna da je to tada bilo, jer nije smatrala tada to bitnim. I nakon toga kada je to javila FR, nastavila je dolaziti svaka 2-3 tjedna zračiti stan i zaliti cvijeće u tom stanu na drugom katu. ĐR u svom iskazu još dodaje da ne zna ništa o tome da bi UR kada se vratio s puta morao provaliti ulazna vrata u stanu na prvom katu jer je promijenjena brava te da kada je dolazila u taj stan na drugom katu, pa kada bi pustila hladnu vodu, pustila bi ju da teče, jer je prvo curila žućkasta voda iz cijevi, a kasnije bi nakon dužeg curenja, postala bistra.

14. Svjedok KR u svom iskazu navodi da je ta kuća u [adresa] građena negdje 1970. godine, da su je gradili njeni roditelji, da se kuća sastoji od prizemlja, prvog kata, drugog kata i potkrovlja, te da kuća ima i podrum. Navodi da kuća ima u biti tri stana, da je u prizemlju živjela ovdje II-tužena ŠR, na prvom katu je nakon smrti oca živjela njena majka NR, a na drugom katu ovdje tužiteljica FR. Nakon smrti oca, čija želja je bila da svakoj od četiri kćeri pripadne dio imovine, podijeljena je tako da je KR pripao stan u [adresa] u samovlasništvo, dok su ostale njene tri sestra i to FR, SR i ŠR postale suvlasnice te kuće u [adresa], svaka u 1/3, a sve iz razloga što je mama svoju polovicu nekretnine darovala sestrama. Navodi da su se u naravi sestre podijelile tako da je ŠR bila u stanu u prizemlju, SR na prvom katu, a majka je imala pravo doživotnog uživanja toga stana, a na drugom katu je bila FR. Još za života majke NR, sestra SR je prodala Jadrankinom sinu UR taj stan na prvom katu i to je tek nakon prodaje rekla majci. Navodi da je majka umrla **.**.2024. i da joj je bila na sahrani, a ostala je u Zagrebu sve do negdje 5.01.2025. godine. Navodi da je tada spavala na drugom katu u stanu kod sestre FR i to dvije noći, a u tom stanu na prvom katu gdje je živjela majka je bila prije sahrane, a i poslije sahrane. Navodi da su odnosi između sestara bili dosta loši u vezi s tom podjelom imovine, a ona je htjela dobiti vlasništvo tog stana u [adresa] iz razloga što je znala da je suvlasništvo sa ŠR povezano s komplikacijama. Tada kada je bila majčina sahrana, u stanu na drugom katu, koji je što se tiče grijanja i plina povezan sa prvim katom, je bilo uredno tople vode i plina, a sve to zna jer je to vidjela i to je tako bilo do 5.01.2025. kada se vratila u Njemačku. Poslije toga što se tiče njihovih odnosa, plina i tople vode, zna samo ono što je čula od svoje sestre FR, a ona joj je rekla da joj je negdje krajem siječnja ili početkom veljače 2025., gospođa ĐR javila da nema tople vode u njenom stanu na drugom katu. Navodi da smatra da njena sestra ŠR želi otkupiti od ovdje tužiteljice FR taj stan i da ona postane samovlasnik cijele kuće, a da ova druga sestra FR nije baš za to jer želi iz nekih osobnih razloga ostati vlasnik tog jednog stana na drugom katu u toj kući. Na poseban upit KR je odgovorila da je nakon majčine smrti iz te kuće otišla za Njemačku 5.01.2025., a misli da je njena sestra FR bila poslije nje u tom stanu još 4-5 dana te da nikada prije, odnosno do tada, nije bilo problema u tom stanu na drugom katu s plinom i toplom vodom. Zaključno, KR navodi da je u toj kući bila zadnji puta 28.09.2025. kada je došla u Zagreb, majci na grob, te da tada u tom stanu na drugom katu nije bilo tople vodi ni plina.

15. Sud je u bitnome prihvatio iskaze saslušanih stranaka i svjedoka ĐR i KR u dijelu u kojemu isti iskazuju da su predmetnu nekretninu koja ima podrum, prizemlje, prvi kat i drugi kat izgradili roditelji tužiteljice i II-tužene, da II- tužena živi u tom stanu u prizemlju, da je za prizemlje bilo jedno službeno prijavljeno plinsko brojilo, dok je za prvi i drugi kat bilo drugo plinsko brojilo, da je što se tiče grijanja plina i tople vode prizemlje potpuno odvojeno, dok se na prvom katu, koji stan koristi ovdje I-tuženik UR, nalazi plinska instalacija, da je u kupaonici kombi bojler i termostat, tako da taj stan na prvom katu i stan tužiteljice na drugom katu imaju grijanje preko tog kombi bojlera, kao i toplu vodu u oba stana, kao i da je na prvom katu termostat kojim se regulira grijanje, a da je tužiteljici bila u stan na drugom katu provučena cijev, pa ima dovod plina za štednjak iz stana s prvog kata.

16. Nadalje, sud prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu u kojem ista navodi da je dala ključ svog stana svojoj poznanici ĐR, koja ju je obavijestila 24.02.2025., kada je išla pregledati stan, da se u toj kući na prvom katu izvode neki veći radovi, te da u stanu tužiteljice na drugom katu nema više tople vode, plina, ni grijanja, kao i da je o tome e-mailom obavijestila policiju, koja je koliko se sjeća, 11.03.2025. izašla na teren, o čemu postoji potvrda. Naime, u tom dijelu iskaz tužiteljice je u suglasju i s drugim izvedenim dokazima i to iskazom I-tuženika koji u iskazu navodi da je počeo renovirati taj svoj stan na prvom katu negdje u veljači 2025., dok svjedok ĐR navodi da misli da je to s plinom i toplom vodom bilo u veljači 2025., dok iz Potvrde III. Policijske postaje Zagreb (list 59), proizlazi da su policijski službenici III. PP Zagreb, dana 11.03.2025. godine u 18,20 sati pružili intervenciju na adresi u [adresa], na zahtjev FR koji su na licu mjesta došli do saznanja odnosno da su ŠR i UR prije oko mjesec dana započeli obnovu svog dijela kuće te odlučili da više ne žele dijeliti plinsko brojilo te da su o toj činjenici obavijestili FR, koja se s time nije složila…

17. Slijedom navedenog, jasno je da je u posljednjem mirnom posjedu bila tužiteljica FR te da joj je taj mirni posjed stana na drugom katu smetao I-tuženik UR na način da je neutvrđenog dana u razdoblju od 12.01.2025. do 24.02.2025. godine, prekinuo dovod plina, grijanja i tople vode stanu na drugom katu opisane nekretnine koji je u posjedu tužiteljice. Naime, i sam I-tuženik UR u svom iskazu potvrđuje da misli da je počeo renovirati taj svoj stan na prvom katu negdje u veljači 2025., jer je u stanu bilo puno starog namještaja i dr., da je tada renovirao cijeli taj svoj stan na prvom katu uključujući prozore, vrata, a isto tako da je stavio novi kombi bojler, a tada je na taj način odsjekao cijevi koje su išle u stan tužiteljice na drugom katu, tako da ona više preko kombi bojlera nije više imala grijanje, toplu vodu i plin za štednjak. Dakle, I-tuženik UR ne osporava da je on odsjekao cijevi koje su išle u stan tužiteljice na drugom katu, tako da ona više preko kombi bojlera nije više imala grijanje, toplu vodu i plin za štednjak, međutim, to opravdava na način da ističe da je sve to radio sukladno ugovoru o nagodbi, koji je potpisala i tužiteljica da će odvojiti sve instalacije i da će svaki stan imati posebna brojila za struju, vodu i plin. Naime, I-tuženik ističe da budući da kuća ima stubište i da se u svaki stan posebno ulazi iz tog stubišta i da se na tom stubištu nalazi plinska cijev na koju se tužiteljica može samo priključiti, staviti svoje brojilo i sebi razvesti plinsku instalaciju u svoj stan, naravno o svom trošku, smatra da je to tužiteljica trebala sama napraviti o svom trošku i da je imala dovoljno vremena, zato jer je ugovor o nagodbi potpisan prije 7 godina.

18. Međutim, tužiteljica u svom iskazu ističe, a u vezi s ugovorom o nagodbi u kojem stoji u članku 6. st. 2. da će stranke nastojati odvojiti sve instalacije, dok će troškove odvajanja plina snositi vlasnici I. i II-kata u jednakim dijelovima, da to i je bio neki krajnji cilj, ali da način na koji su ju tuženici isključili, a da ju ne obavijeste, po tužiteljici nije bio fer.

19. Naime, ovdje valja reći da je točno da je odredbom čl. 6. navedenog Ugovora o nagodbi propisano da je dugoročni cilj te nagodbe da svaki stan kuće bude uknjižen kao jedna stambena jedinica, što podrazumijeva odvajanje struje i vode za sva tri stana, te odvajanje plina za stan na 1. i 2. katu, kao i da će trošak odvajanja struje i vode snosit vlasnici sva tri stana u jednakim dijelovima, dok će trošak odvajanja plina snositi vlasnici 1. i 2. kata u jednakim dijelovima. Međutim, neovisno o tome što to nije odlučno za rješenje ovog spora, valja reći i da je čl. 8. st. 2. navedenog Ugovora o nagodbi ugovoreno da ugovorne strane suglasno utvrđuju kako je za održavanje Nagodbe najbitniji međusobni dogovor o realiziranju nužnih radova na kući, za koje svi suvlasnici moraju biti složni.

20. Nadalje, odredbom čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 114/01 i 141/06 – dalje ZV), propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a i najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

21. Budući da je smetanje posjeda I-tuženik počinio smetanje posjeda tužiteljice u neutvrđenom razdoblju od 12.01.2025. do 24.02.2025. godine, kada je ĐR obavijestila tužiteljicu (24.02.2025.), kada je išla pregledati stan, da se u toj kući na prvom katu izvode neki veći radovi, te da u stanu tužiteljice na drugom katu nema više tople vode, plina, ni grijanja, te da je tužba u ovom predmetu podnesena dana 21. 03.2025. godine, dakle unutar roka od 30 dana, jasno je da je ista podnesena u zakonskom roku iz čl. 21. st. 3. ZV-a.

22. Nadalje, odredbom čl. 22. ZV-a određeno je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

23. Budući da je tužiteljica tužbeni zahtjev postavila u cijelosti u skladu s citiranim člankom, te da je sud nedvojbeno utvrdio da je I-tuženik UR u vrijeme i na način kako to stoji u postavljenom tužbenom zahtjevu smetao tužiteljicu u njenom posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine, odnosno posjedu predmetnog stana na II. katu, valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

24. Naprotiv, iz svih izvedenih dokaza jasno proizlazi da je, kako i sam u svom iskazu navodi, predmetno smetanje izvršio upravo I-tuženik UR koji navodi da on odsjekao cijevi koje su išle u stan tužiteljice na drugom katu, tako da ona više preko kombi bojlera nije više imala grijanje, toplu vodu i plin za štednjak, međutim, ni iz jednog dokaza ne proizlazi, niti je tužiteljica dokazala bilo kakvo postupanje ili smetanje od II-tuženice ŠR, pa je sud temeljem čl. 221. a ZPP-a u odnosu na II-tuženu ŠR u cijelosti i odbio tužbeni zahtjev. Naime, sama činjenica da je II-tužena ŠR majka ovdje I-tuženika UR i da je ista također u relativno lošim odnosima s tužiteljicom, nije dovoljna da se istu automatski poveže s rezanjem cijevi za plin i toplu vodu i smetanje tužiteljice jer bilo kakav njen doprinos u vezi s predmetnim smetanjem ničim nije dokazan, a ona ga osporava i ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

25. U vezi prijedlogom za osiguranje privremenom mjerom valja reći da je odredbom čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) propisano da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

26. Tužiteljica u tužbenom zahtjevu navodi da su tuženici prekinuli dovod plina, grijanja i tople vode stanu na drugom katu opisane nekretnine, dok u prijedlogu za osiguranje uz navedeno traži da joj se omogući i nesmetan i stalan dotok i hladne i tople vode. Međutim, tužbenim zahtjevom tužiteljica uopće i ne spominje da joj je prekinut dotok hladne vode, niti to sud tijekom postupka može iščitati iz provedenih dokaza. Naime, ĐR u svom iskazu između ostalog navodi da je u pravilu puštala prvo hladnu, pa toplu vodu kada je dolazila, međutim tada je vidjela da nema tople vode, a kada je pokušala ugrijati vodu na plinski štednjak, nije mogla, jer nije bilo plina. Dakle, ista ne spominje da nije bilo hladne vode, kao ni tužiteljica u svom iskazu.

27. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da tuženici ne brane tužiteljici da se spoji na plinsku mrežu, odnosno da si spoji plinsku instalaciju i na taj način omogući grijanje, toplu vodu i plin na štednjaku, ali da je očigledno problem u tome tko će sve to platiti, sud ne nalazi vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnici osiguranja spriječili ili znatno otežali ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenili postojeće stanje stvari, a niti nalazi vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, posebnu u odnosu na II-tuženu-protivnicu osiguranja ŠR u odnosu na koju je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke.

28. Temeljem čl. 154. st. 1. tužiteljici je za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno Tbr. 7. toč. 2. Odvjetničke tarife za cjelokupan prvostupanjski postupak priznato 250 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od eur i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 625,00 eur. Kada se ovom iznosu doda trošak sudske pristojbe na tužbu od 33,23 eur, koliko je platila tužiteljica i trošak sudske pristojbe na rješenje od 66,45 eur, dobije se iznos od 724,68 eur, a koliko je i dosuđeno tužiteljici pod točkom II. izreke te je naloženo samo I-tuženiku koji je izgubio spor da joj isplati taj parnični trošak.

29. Na tako dosuđeni parnični trošak tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata koja teče od donošenja odluke do isplate, a sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

30. Tužiteljici nije priznat trošak prijedloga za određivanje privremene mjere, trošak žalbe na odluku o privremenoj mjeri, sudska pristojba na prijedlog za osiguranje privremenom mjerom, na žalbu na rješenje o privremenoj mjeri, te na odluku o privremenoj mjeri, budući na je odbijen u cijelosti njen prijedlog za određivanje privremene mjere. Isto tako, tuženoj nije prizna trošak smještaja i prijevoza iz Francuske u Zagreb budući da je ista podnijela tužbu i da se njen dolazak u Zagreb na sud ne može prevaliti na tuženike.

31. Temeljem čl. 154. st. 1. I-tuženici je za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno Tbr. 7. toč. 2. Odvjetničke tarife za cjelokupan prvostupanjski postupak priznato 250 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 625,00 eur. Naime, u odnosu na II-tuženu je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, pa je naloženo tužiteljici da joj isplati parnični trošak.

U Zagrebu, 23. ožujka 2026. godine

Sudac:

Goran Goluža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

Dostaviti:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi I-tuženiku na rješenje o smetanju od 66,45 eur

2. I i II-tuženiku po pun.