Poslovni broj: Pn-2728/2020-48

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Biserki Pavković Fućak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SM iz [adresa], OIB; 36231746856, zastupan po Borisu Jugu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB; 94472454976, zastupan po odvjetnicima Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o., iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana, 23. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB; 94472454976, isplatiti tužitelju SM iz [adresa], OIB; 36231746856, iznos od 1.751,95 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 1.659,04 eura od 19. listopada 2020. godine do isplate, te na iznos od 92,91 eura tekućim od 23. ožujka 2026. godine pa do isplate, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 2.240,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. ožujka 2026. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba u ovom predmetu povučena za iznos od 902,51 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da je dana dana 03.09.2017.g. u Zagrebu, na raskrižju Savske ceste i Tratinske ulice, došlo do prometne nesreće na način da je osiguranik tuženika upravljao osobnim automobilom reg. ozn. [registarska oznaka] i zbog neprilagođene brzine te zbog vožnje pod utjecajem alkohola naletio prednjim dijelom svog vozila na stražnji dio osobnog vozila reg. ozn. [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj. U opisanoj nezgodi tužitelj je zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji. Tužitelj je primljen u bolnicu radi saniranja ozljede, imobiliziran je Schanztovim ovratnikom, a zatim je liječenje ozljeda nastavljeno ambulantno, putem odgovarajućih pretraga, lijekova, fizikalnih terapija i kod kuće. Liječenje tužitelja završeno je početkom 2018.g. Poziva se na odredbe čl. 1045 st. 1, čl. 1046 i čl, 1100 st. 1 i ZOO-a. Tužitelj je trpio jake fizičke bolove tijekom zadobivanja predmetnih ozljeda, a koji su se nastavili tijekom liječenja te oporavka od ozljeda. Nadalje, tužitelji je trpio strah za cjelokupno vrijeme trajanja liječenja. Uslijed svega tužitelj je također trpio duševne bolove uslijed smanjenja životne aktivnosti, kako trajnog tako i privremenog karaktera. Razvidno je da u konkretnom slučaju posebne okolnosti opravdavaju dosuđivanje novčane naknade za duševne bolove zbog privremenog i trajnog smanjenja životne aktivnosti. Tužitelj, kao neimovinsku štetu, na ime gore navedenih kvalifikatornih okolnosti potražuje iznos od 19.000,00 kn. Tužitelj, kao imovinsku štetu, potražuje iznos od 1.000,00 kn na ime tuđe pomoći i njege u razdoblju od dana nastanka štete kroz daljnja dva mjeseca. Konačno, tužitelj potražuje s osnova pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 929,06 eura, s osnova pretrpljenog straha iznos od 729,98 eura, odnosno ukupno s osnova neimovinske štete iznos od 1.659,04 eura. S osnova imovinske štete i to na ime tuđe pomoći i njege, tužitelj potražuje iznos od 92,91 euro, odnosno konačno tužitelj potražuje ukupno iznos od 1.751,95 eura sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 1.659,04 eura tekućim od podnošenja tužbe do presuđenja, te na iznos od 92,91 eura od presuđenja do isplate, kao i da mu tuženik nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare. Priznaje nastanak štetnog događaja, kao i pasivnu legitimaciju. Ne spori činjenicu da je tužitelj sudjelovao u nezgodi kao vozač oštećenog vozila, niti spori odgovornost svog osiguranika za nastanak nezgode. Spori visinu tužbenog zahtjeva navodeći da medicinska dokumentacija nakon prvog pregleda od 03.09.2017.god. nije u uzročnoj vezi sa nezgodom. Tužitelj u nezgodi nije zadobio ozljede istegnuća mišića vrata, lumbosakralne kralješnice ni kukova jer dijagnoze opisane u medicinskoj dokumentaciji nisu objektivno medicinski opisane i potvrđene niti su iste u uzročnoj vezi sa predmetnim ozljeđivanjem, obzirom se tegobe LSK i kukova prvi puta spominju na pregledu fizijatra 3 mjeseca nakon nezgode. RTG lumbalne i kukova rađene 1,5 mjesec nakon nezgode opisuju samo degenerativne promjene, dok smetnje vida nisu u vezi s nezgodom, već sa staračkom dalekovidnošću.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu (list 5-8 spisa), u medicinsku dokumentaciju (listovi 9-16 i 104 spisa), u odštetni zahtjev i odgovor na isti (list 17-19 spisa), proveden je dokaz sudskomedicinskim vještačenjem p vještaku dr. Davor Mayer (list 53-55 spisa), proveden je dokaz saslušanjem vještaka dr. Davor Mayer (list 69- 67 spisa), te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Božidar Šebečić (list 99-101 spisa).

Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika. Sporno je da li je tužitelj zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, te je sporna visina tužbenog zahtjeva i da li je nastupila zastara potraživanja.

Radi utvrđivanja činjenice da li je tužitelj u nezgodi zadobio dijagnoze opisane u medicinskoj dokumentaciji, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku sudske medicine dr. Davoru Mayer, a koji je u nalazu i mišljenju naveo da su medicinskom obradom tužitelja utvrđene ozljede i postavljene sljedeće dijagnoze:

- natučenje lijevog čeonog dijela glave s kontuzijskim biljegom i oguljotinom na lijevoj strani čela, praćeno oteklinom;

- istegnuće vrata (trzajna ozljeda);

- natučenje lijeve šake;

- natučenje leđa.

Ozljeda na čelu predstavlja objektivno utvrđenu ozljedu. Kliničke dijagnoze istegnuća vrata, natučenja šake i natučenja leđa nisu praćene zapisom o postojanju vidljivih ozljeda ili znakova ozljeđivanja pa se stoga radi o dijagnozama koje nisu objektivizirane. Sve prethodno navedene ozljede i stanja uzročno su poveziva s predmetnim štetnim događajem. Naknadnom su obradom postavljene i dijagnoze dobne (staračke) dalekovidnosti i degenerativnih promjena oba kuka – koksartroze. Oba navedena stanja nisu u vezi s predmetnim štetnim događajem.

Po prigovoru tužitelja proveden je dokaz saslušanjem vještaka koji je iskazao da ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja. U nalazu i mišljenju je odgovarao na zadatak vještačenja koji je sadržavao i traženje da se očituje o objektivizaciji ozljeda. Radi se o načelu prilikom sudsko medicinskog vještačenja prema kojem svaka klinička dijagnoza treba biti popraćena nekim zapisom dakle informacijom o objektivnom nalazu temeljem koje je ta dijagnoza postavljena. Ukoliko takvog zapisa nema tada postavljena dijagnoza nije objektivizirana i u sudsko medicinskom smislu ne predstavlja tjelesnu ozljedu. Za istaknuti je da se radi o načelu koje se primjenjuje u sudsko medicinskim vještačenjima u kaznenom postupku. Dakle tužitelj je mogao zadobiti sva stanja označena postavljenim kliničkim dijagnozama sadržanima u medicinskoj dokumentaciji u predmetnom štetnog događaju. Palpacija odnosno opipavanje je dio postupaka kliničkog pregleda pacijenta. Ovim postupkom liječnik može, primjera radi, dobiti od pacijenta informaciju o bolovima u dijelu tijela koji liječnik opipava ili, primjera radi, može tim opipavanjem naići na neku objektivnu promjenu-zadebljanje kvržicu itd. Natućenje i istegnuće nekog dijela tijela može i ne mora biti praćeno objektivnim nalazom. Od objektivnih znakova kliničke dijagnoze istegnuća vrata (trzajne ozljede) bilo za istaknuti napetost mišićja uz vratni dio kralježnice, a od radioloških znakova gubitak ili smanjenje fiziološke (dakle normalne) zakrivljenosti vratnog dijela kralježnice. U odnosu na dijagnozu natučenja ista može biti objektivizirana primjerice oteklinom ili krvnim podljevom natučene regije.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka iz razloga koji su dolje obrazloženi.

Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio natučenje čeonog dijela glave uz oguljotinu kože na mjestu natučenja, istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, natučenje lijeve šake i natučenja leđa, a koje ozljede je i prema mišljenju sudsko- medicinskog vještaka mogao zadobiti u predmetnom štetnom događaju.

Kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice koje bi dovele do smanjenja životne aktivnosti. Naime, prema zdravstvenom kartonu, tužitelj se od 2012. god. kontinuirano liječi zbog bolova u križima, utvrđena je i hernijacija iv. diska L4/L5, teža kronična neuralna lezija L5 lijevo i srednje teška S1 obostrano. Sadašnje tegobe s slabinskom kralježnicom posljedica su ranijih bolesti slabinske kralježnice a ne natučenja iz štetnog događaja. Bolovi u lijevom kuku posljedica su artroze kuka a koja je bila izražena i prije štetnog događaja.

Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg inteziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 6 dana i manjeg intenziteta 6 tjedna kumulativno.

Tužitelj je trpio primarni strah jačeg inteziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno.

Tuđa pomoć mu je bila potrebna u opsegu 2 sata dnevno 2 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl..

Liječenje tužitelja je završeno 05.03.2018. godine.

Stranke nisu imale prigovor na nalaz i mišljenje vještaka, dok je sud isti u cijelosti prihvatio, kao i vještvo dr. Davora Mayer jer smatra da su vještva dana na temelju detaljne analize cjelokupne medicinske dokumentacije, pregleda tužitelja, te uvida u zdravstveni karton, te po mišljenju suda u skladu s medicinskom strukom, a isto tako i logično i valjano obrazložena.

Slijedom svega navedenog, sud je mišljenja kako je kod tužitelja u predmetnom štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti u smislu odredbe čl. 19 i čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08; dalje u tekstu ZOO), koja povreda se očituje u povredi prava na zdravlje obzirom na ozljede tužitelja. Sijedom navedenog, po mišljenju ovog suda tužitelju pripada pravična novčana naknada u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i 2 ZOO-a, obzirom na zadobivenu ozljedu u predmetnom štetnom događaju, koja je bila popraćena strahom i bolovima, radi čega je tužitelju nanesena povreda prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje koje opravdavaju dosuđene pravične novčane naknade.

U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove i strah. One su u smislu čl.1100.st.2.ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

Prema ocjeni ovog suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju o kojem ovaj sud odlučuje u ovoj parnici potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

Podneskom od 17.10.2025. godine tužitelj je, a nakon što je vještak Šebečić sačinio nalaz i mišljenje konačno precizirano tužbeni zahtjev, na način da osnova neimovinske štete potražuje iznos od 1.659,04 eura, a s osnova imovinske štete i to na ime tuđe pomoći i njege, tužitelj potražuje iznos od 92,91 eura, odnosno ukupno 1.751,95 eura, dok tužbom potražuje s osnova neimovinske štete iznos od 2.521,73 eura (19.000,00 kuna), a osnova imovinske štete iznos od 132,72 eura (1.000,00 kuna), odnosno ukupno 2.654,46 eura (20.000,00 kuna).

Dakle, podneskom od 17.10.2025. godine tužitelj je povukao tužbeni zahtjev za iznos od 902,51 eura. Prema shvaćanju Građanskog odjela ovog suda od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva, iako nije preinaka tužbe, djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP. Tuženik se nije protivio ovakvom smanjenju tužbenog zahtjeva, te je sud sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a sud odlučio kao u točki I. izreke rješenja.

Cijeneći opseg i intenzitet pretrpljenog straha, a kroz sve okolnosti slučaja, sud smatra kako tužitelju po ovom osnovu kao pravičnu novčanu pripada zatraženi iznos od 929,06 eura.

Cijeneći intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova sud je tužitelju po ovom osnovu kao pravičnu novčanu naknadu dosudio zatraženi iznos od 729,98 eura.

S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.659,04 eura.

Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete, sud je primijenio članak 1089.točka 2 ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku nenovčanu štetu.

Tužitelj na ime nenovčane imovinske štete potražuje iznos od 3,32 kao cijenu sata pružanja tuđe pomoći i njege. Primjenjujući odredbu čl. 223. ZPP-a sud smatra kako je gore navedena visina i više nego opravdana, a imajući u vidu da se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada. Slijedom toga, sud smatra da tužitelju po osnovi traženja naknade za tuđu pomoć i njegu pripada iznos zatraženi iznos od 92,91 euro, imajući u vidu cijenu sata i opseg potrebe za tuđom pomoći i njegom (ukupno 28 sati), te imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka.

Dakle, tužitelju je s osnova neimovinske i nenovčane imovinske štete ukupno zatraženi iznos od 1.751,95 eura.

Tužitelj ima pravo na kamate sukladno čl. 29. st.1. ZOO-a a u svezi s čl. 1086. i 1103. ZOO-a.

Čl. 1103. ZOO-a određeno je da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je naveo vještak i što je sud i prihvatio, liječenje tužitelja dovršeno je 05.03.2018. godine, dok odštetni zahtjev datira od 21. ožujka 2018. godine logično. No, kako tužitelj potražuje kamate od dana podnošenja tužbe, to mu je tako i dosuđeno, a imajući u vidu odredbu čl. 2 ZPP-a.

Čl. 1086. ZOO-a određuje da se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (čl. 1086. ZOO). Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužitelju pružana tuđa pomoć i njega, to je valjalo tužitelju priznati kamatu na ovaj vid štete na temelju čl. 1086 od dana podnošenja pisanog zahtjeva, odnosno od 02.04.2019. godine kako tužitelj potražuje. Naime, podnošenjem odštetnog zahtjeva uz dostavu sve medicinske dokumentacije tuženik je doznao za opseg i visinu ove štete pa se tada njegova obveza smatra dospjelom. (tako Revr - 829/2017 od 30. travnja 2019.). No, kako tužitelj potražuje na ovaj vid štete kamate tekuće od dana donošenja presude, to mu je sud tako i dosudio, imajući u vidu odredbu čl. 2 ZPP-a.

U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja reći kako se u ovom slučaju ima primjenjivati odredba čl. 230 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO) koja određuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila dok u svakom slučaju zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

Sud je mišljenja da je tužitelj saznao za štetu danom završetka liječenja, odnosno 05.03.2018. godine, a kako je navedeno u nalazu i mišljenju vještaka dr. Božidara Šebečića. Kako je tužba podnijeta dana 19. listopada 2020. godine, to je evidentno kako u ovom predmetu nije nastupila zastara potraživanja.

Sud je tužitelju dosudio trošak postupka temeljem čl. 154. ZPP-a, a prema važećoj prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika i to; sastav tužbe prema Tbr 7/1 100 bodova, za sastav podneska od 03.01.2021. prema Tbr 8/1 100 bodova, za pristup na ročište 21.03.2022. prema Tbr 9/1 100 bodova, za sastav podneska od 14.11.2022. prema Tbr 8/1 100 bodova, za pristup na ročište 09.10.2023. prema Tbr 9/1 100 bodova, za sastav podneska od 15.02.2025. prema Tbr 8/4 25 bodova, za sastav podneska od 17.10.2025. prema Tbr 8/1 100 bodova, za sastav podneska od 11.11.2025. prema Tbr 8/3 50 bodova, te za pristup na ročište 13.02.2026. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno čini 775 bodova, odnosno 1.550,00 eura a što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od 1.937,50 eura. Tom iznosu dodan je trošak predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, kao i trošak dolaska na ročište vještaka Davora Mayera u iznos u od 33,18 eura, te iznos sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 36,50 eura i presudu u iznosu od 33,18 eura (čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama), tako da ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 2.240,36 eura.

Kamate na dosuđeni iznos troškova, dosuđene su temeljem čl. 151 st. 3 ZPP-a.

U odnosu na djelomično smanjenje tužbenog zahtjeva, valja reći kako prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik, a što nije slučaj u ovom predmetu. Sukladno čl. 164. st. 2 i 8 ZPP-a tuženik je podnio zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka. No, kako je Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika za prvotno postavljen tužbeni zahtjev kao i konačno postavljen tužbeni zahtjev predviđena naknada od 100 bodova po radnji, sud je mišljenja da su sve radnje bile svakako potrebne iza utvrđivanje naknade štete kako je postavljena konačnim zahtjevom, te se iste ne mogu razlučiti u odnosu na povučeni tužbeni zahtjev. U slučaju da je za taj iznos sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, tada bi isti imao pravo na razmjerni iznos troškova sukladno čl. 154 st. 2 ZPP-a.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. ožujka 2026. godine

Sutkinja:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku

Rj/

rješenje tužitelju na platež pristojbe na presudu 66,36 euro