Posl. broj: P-429/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

G. Martinuzzi 2, 52220 Labin

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Erici Golja, u pravnoj stvari tužitelja NU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Dinu Čekada, odvjetniku u Puli, protiv tuženika 1. Zekić d.o.o., OIB 77940172887, Blažići 23, Viškovo, zastupanog po punomoćnici Ivani Parša, odvjetnici u Varaždinu, te 2. LU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 16. veljače 2026. održane u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika, zamjenika punomoćnika 1. tuženika SU, odvjetnicu u [adresa], te 2. tuženika osobno, dana 23. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Ovrha određena rješenjem o ovrsi u predmetu Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, pod Posl. br. Ovr-805/2023, na pokretninama i to na stolnoj pili marke „Compa“ god. proizvodnje 2007, broj: 05215, model 2300, dvoglavoj pili „Ciemme“, model Grafite MEN-5MT, 1350kg, matricolla 4550995049, god. proizvodnje 1995., štanci za aluminij marke „Oemme“ matricolla 55224/07, 82 kg CODE 308005, glodalu marke „Rinaldi“ Copia 310S, 400 volta, čeonoj frezi marke „Rinaldi“ Liliput 250M, 400 volta, jednoglavoj pili sa stazama marke „Emmegi“, radnom pultu, kompresoru „Abac“ od 200 litara te kancelarijskom kontejneru 4,5x2,40m, proglašava se nedopuštenom.

II. Nalaže se tuženima da tužitelju solidarno naknade parnični trošak u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.“

II. Nalaže se tužitelju da 1. tuženiku naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 500,00 eura (petsto eura), u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dostavio tužbu protiv tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi navodi da je Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, pod Posl. br. Ovr-805/2023-25, od dana 05. svibnja 2025. god., upućen je tužitelj, u svojstvu treće osobe, protiv ovdje parničnih stranaka, i to I. tuženika (u ovršnom postupku u svojstvu ovrhovoditelja), te II. tuženika (u ovršnom postupku u svojstvu ovršenika), na parnicu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, na taksativno navedenim pokretninama, i to: stolnoj pili marke „Compa“ god. proizvodnje 2007, broj: 05215, model 2300, dvoglavoj pili „Ciemme“, model Grafite MEN-5MT, 1350kg, matricolla 4550995049, god. proizvodnje 1995., štanci za aluminij marke „Oemme“ matricolla 55224/07, 82 kg CODE 308005, glodalu marke „Rinaldi“ Copia 310S, 400 volta, čeonoj frezi marke „Rinaldi“ Liliput 250M, 400 volta, jednoglavoj pili sa stazama marke „Emmegi“, radnom pultu, kompresoru „Abac“ od 200 litara te kancelarijskom kontejneru 4,5x2,40, u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka iz razloga navedenih u prigovoru od 09.10.2024. god. S obzirom na činjenicu što je tužitelj navedeno rješenje o upućivanju u parnicu primio 22.05.2025. god., to se tužba podnosi u ostavljenom zakonskom roku od 15 dana. Pokretnine koje su predmet ovog postupka, u vlasništvu su tužitelja, koji ih je kupio prije više godina, od „druge ruke“, te ih je koristio isključivo za svoje potrebe, budući da se je i sam bavio poslovima za koje se predmetne pokretnine koriste, odnosno za ono što su namijenjene (djelatnost stolarije).Za napomenuti jeste da su navedene pokretnine kupljene sredstvima tužitelja, na njegovo ime, odnosno isti ih je kupio isključivo za sebe, te ih kao takve i drži u posjedu, sve na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica]*, k. č. br. [katastarska čestica]*, k. č. br. [katastarska čestica]* i k. č. br. [katastarska čestica]*. sve k. o. [katastarska općina], koje nekretnine su u vlasništvu FU, supruge tužitelja. Kako je iz priloženih dokaza vidljivo da I. tuženik kao ovrhovoditelj nema pravo namirenja iz pokretnina u vlasništvu tužitelja, jer iste nisu vlasništvo II. tuženika kao ovršenika iz osnovnog ovršnog postupka, to tužitelj, predlaže naslovljenom sudu da nakon provođenja svih dokaza i održane glavne rasprave prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, proglasi ovrhu Ovr-805/2023 nedopuštenom, a tuženike obveže da tužitelju nadoknade troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu 1. tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te navodi da tužitelj u tužbi nije dostavio niti jedan vjerodostojan dokaz kojim bi potkrijepio svoje tvrdnje o vlasništvu nad pokretninama koje su predmet ovrhe, a koje su zaplijenjene u ovršnom postupku Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, posl. br. Ovr-805/2023. Niti iz tužbe, niti iz priloženih dokaza ne proizlazi na temelju čega bi tužitelj bio vlasnik navedenih strojeva i opreme. Tužitelj se poziva na navodnu kupnju "od druge ruke", ali nije priložio niti jedan račun, ugovor, potvrdu o plaćanju ili bilo koji drugi dokument koji bi dokazivao stjecanje vlasništva. Nadalje, tužitelj u tužbi nije naveo niti jednu osobu – bilo pravnu, bilo fizičku – od koje bi navodno kupio predmetne strojeve i opremu. Nije naveo niti kada je navodno kupio te strojeve, niti po kojoj cijeni, niti je priložio bilo kakvu dokumentaciju koja bi potvrdila prijenos vlasništva. Ovakav izostanak osnovnih podataka i dokaza jasno ukazuje da tužitelj nije dokazao niti osnovnu pretpostavku za uspjeh u ovom postupku – svoje vlasništvo nad predmetnim pokretninama. Također, tužitelj u tužbi nije naveo da bi obavljao bilo kakvu djelatnost za koju bi mu predmetni strojevi i oprema bili potrebni. Nije naveo niti da ima registriranu djelatnost, niti je opisao na koji način koristi navedene strojeve, što dodatno potvrđuje neosnovanost njegovih tvrdnji o vlasništvu i potrebi za tim pokretninama. Već u ranijem tijeku postupka, na ročištu održanom 9. listopada 2024., 2-tuženik je istaknuo da će dostaviti sve račune za popisane pokretnine u ovršnom predmetu Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, posl. br. Ovr-805/2023 u spis, a što isti nikada nije učinio. 1-tuženik smatra da je jedini cilj ove tužbe izbjegavanje plaćanja zakonitog i dospjelog duga prema tuženiku Zekić d.o.o. te smatra da tužitelj pokušava osporiti ovrhu bez ikakvih konkretnih dokaza, koristeći parnični postupak kao sredstvo odugovlačenja i izbjegavanja ispunjenja svojih obveza. Sukladno ustaljenoj sudskoj praksi i odredbama Zakona o parničnom postupku, teret dokazivanja vlasništva na pokretninama na kojima je određena ovrha leži na tužitelju. Sudska praksa jasno potvrđuje da u takvim slučajevima sud odbija tužbeni zahtjev zbog nedostatka dokaza. Postoji jasna sudska praksa i pravna teorija koja potvrđuje da teret dokazivanja u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom leži na trećoj osobi (tužitelju) koja tvrdi da je vlasnik pokretnina na kojima je određena ovrha. Treća osoba mora konkretnim i valjanim dokazima dokazati svoje vlasništvo, a samo navođenje da je nešto kupljeno "od druge ruke" bez računa, ugovora, potvrde o plaćanju ili drugih dokaza nije dovoljno, dok saslušanje svjedoka koji su predloženi u ovom predmetu s obzirom da se radi o samom ovršeniku i njegovoj supruzi, ne može promijeniti neosnovanost tužbenog zahtjeva ove tužbe, s obzirom da se radi o samom ovršeniku koji već dugi niz godina pokušava izbjeći plaćanje dospjelog duga prema 1-tuženiku i s obzirom da je drugi svjedok supruga ovršenika koji živi s ovršenikom u zajedničkom kućanstvu. Sama tvrdnja o kupnji nije dovoljna, već je potrebno priložiti vjerodostojne dokaze (računi, ugovori, potvrde o plaćanju), a u nedostatku takvih dokaza potrebno je odbiti tužbeni zahtjev u ovom predmetu. S obzirom na sve navedeno, 1-tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i da naloži tužitelju da naknadi 1-tuženiku trošak ovog parničnog postupka.

3. 2. tuženik u cijelosti je priznao tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao ovršni spis Ovr-805/2023, zk izvadak na str. 4, zaključak na str. 6-7, Ugovor o zakupu poslovnog prostora na str. 26-36, rješenje o izvedenom stanju na str. 37-40, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka FU, te tužitelja i 2. tuženika kao stranaka u postupku.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

6. Među strankama je sporno tko je vlasnik stvari koje su predmetom ovrhe u postupku ovog suda posl. br. Ovr-805/2023.

7. Uvidom u predmet ovog suda Ovr-805/2023, sud je utvrdio da je prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave - bjanko zadužnice izdane dana 16.04.2013. godine koja je potvrđena od strane javnog bilježnika Rite Udovičić iz Labina dana 16.04.2013. godine pod poslovnim brojem:OV-2268/13, podnio ovdje 1. tuženik protiv ovdje 2. tuženika, radi, a neplaćenog iznosa od 7.581,48 eura/57.122,63 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana 30.06.2013. godine isplate, te troška ovrhe u iznosu od 309,99 eura/2.335,62 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, te je rješenjem o ovrsi od 26.4.2024. sud odredio predloženu ovrhu na pokretninama ovršenika, ovdje 2. tuženika. Rješenje o ovrsi je ovršenik LU primio na adresi [adresa]. Na ročištu 9.10.2024., sudska ovršiteljica izvršila je popis pokretnina zatečenih u poslovnom prostoru na adresi [adresa], te se ovdje tužitelj protivio popisu pokretnina. U poslovnom prostoru pronađeni su i popisani strojevi koji su predmetom ovrhe, te je ovdje tužitelj izjavio prigovor treće osobe na popisane pokretnine i izjavio da je on vlasnih tih pokretnina, te da će dostaviti račune (str.42-44 spisa Ovr-805/2023). Sukladno zaključku suda posl.br. Ovr-805/2023-25 od 05.05.2025., ovdje tužitelj pokrenuo je ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

8. Uvidom u ovršnu ispravu - bjanko zadužnicu izdanu dana 16.04.2013. godine koja je potvrđena od strane javnog bilježnika Rite Udovičić iz Labina dana 16.04.2013. godine pod poslovnim brojem:OV-2268/13 (str. 6-8 spisa Ovr-805/2023) proizlazi da su dužnik Kršan Euro Plast d.o.o., OIB 94682934710, [adresa], zastupan po direktoru LU, ovdje 2. tuženiku, te ovdje 2. tuženik LU kao jamac platac podnijeli privatnu ispravu na potvrdu – solemnizaciju 16.4.2013., a radi naplate tražbine u iznsou od 57.122,63 kn sa zateznom kamatom od 30.6.2013. do namirenja u korist vjerovnika, ovdje 1. tuženika.

9. Uvidom u vlasnički list na str. 4 spisa proizlazi da je FU vlasnica nekretnina upisanih kao k. č. [katastarska čestica] zgr, k. č. [katastarska čestica] zgr, k. č. [katastarska čestica] zgr i k. č. [katastarska čestica] zgr, sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine je stekla 2012. temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju (str. 24-26 spisa).

10. Ugovor o zakupu poslovnog prostora i Ugovor o zakupu strojeva i opreme (str. 26-36 spisa) ne dokazuju stanje u vrijeme popisa jer su oba Ugovora sklopljena 2025., odnosno sklopljeni su nakon obavljene radnje popisa od 9.10.2024., pa isti nisu relevantni za odlučivanje u ovom postupku.

11. Iz rješenja o izvedenom stanju klasa: UP/I-361-05/13-06/5069 od 7. listopada 2013. (str. 37-40 spisa) proizlazi da je ovdje tužitelj NU podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje rekonstrukcije - dogradnje i prenamjene slobodnostojeće manje zahtjevne zgrade stambene namjene

– obiteljske kuće, sagrađene na k. č. [katastarska čestica] zgr i k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], rekonstrukcije – dogradnje manje zahtjevne zgrade gospodarske namjene na zgr. k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te izgradnju pomoćne zgrade 1 – garaža na k. č. [katastarska čestica] i pomoćne zgrade 2 – garaža na zgr. k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], u [adresa].

12. Dokumentaciju koju je tuženik dostavio uz podnesak od 15. siječnja 2026. (str. 41-47 spisa) sud nije uzeo u obzir jer je dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka, a nije riječ o činjenicama ili dokazima koje tuženik bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 1. i 2. ZPP), s obzirom na to da se radi o dokumentaciji koja je javno dostupna i tuženik ju je obzirom na sve istaknute prigovore tužitelja trebao pribaviti i dostaviti do zaključenja prethodnog postupka.

13. Prema odredbi čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ) osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

14. Prema odredbi članka 115. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP) vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a stavkom 2. istog članka je propisano da je na temelju stavka 1. ovoga članka stečeno pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

15. Tužitelj je u smislu odredaba članka 115. ZVDSP-a u ovom postupku bio dužan dokazati kada je i na koji način te čijim sredstvima stekao predmetne pokretnine.

16. Na okolnost stjecanja pokretnina od strane tužitelja, te na okolnost posjeda navedenih pokretnina proveden je dokaz saslušanjem svjedoka FU, te tužitelja NU i 2. tuženika LU.

16. 1. Svjedok FU, supruga tužitelja i majka 2. tuženika, istaknula je kako je predmet ovog postupka vlasništvo nje i njezinog supruga, odnosno stvari koje su predmetom ovrhe nalaze se u hali u njezinom vlasništvu, blizu njihove kuće, a ključ te hale imaju ona i suprug. Kupili su ih 2012. – 2013. jer je suprug radio u Italiji sa strojevima i pružila se prilika da ih kupe i da sa njima radi, a sin nije imao ključ hale niti je koristio strojeve. Ona je vlasnik hale još od 2012., a 40 godina je u braku sa suprugom. Sin je živio od 2009. do 2024. sa bivšom suprugom u Letajcu, otprilike 20km udaljeno od njih, a zadnje dvije godine živi kod njih. Nju nitko nije pitao za dozvolu za ulazak u njezinu nekretninu, nije bila prisutna na ročištu i nije dobila poziv za održavanje ročišta.

16. 2. Tužitelj NU u svojem je iskazu naveo da je pokretnine koje su predmetom ovršnog postupka Ovr-805/2023 kupio u Italiji blizu Lago di Como u mjestu Pescate između 2011. – 2013., te je radio u Italiji i stekao poznanstva, pa je od starijeg gospodina s kojim više nije u kontaktu kupio strojeve kao dodatan izvor prihoda. On ih je kupio za 10.000,00 eura pod uvjetom da ih on transportira do [adresa], dostavio mu ih je po dogovoru, ali nisu si potpisali nikakve papire. Sin prije 10/2024 nije imao ključ hale i sin nije radio sa tim strojevima. Radilo se o rabljenim strojevima, a vlasnica kuće je njegova supruga. On je policajcu rekao da se radi o privatnom posjedu, ali policajac mu je rekao da će ga privesti, pa je otvorio halu uz primjedbu da popisuju njegove privatne stari.

16. 3. tuženik LU je iskazao da je od 2009. do 2024. živio u kući u vlasništvu roditelja bivše supruge, te s roditeljima nije bio u kontaktu. Nije imao ključ hale, a od 2024. živi s roditeljima na katu njihove kuće. On je imao obrt za uslugu montaže PVC stolarije te je obrt otišao u blokadu 2011. Predmetne pokretnine se nisu nikada koristile za potrebe obrta, niti su bile upisane u poslovnim knjigama. Od 2009. do 2010. na mjestu hale je bila štala, a halu su izgradili roditelji kasnije kada su dobili kredit 2011. – 2013. Pokretnine je prije listopada 2024. koristio tata, on se sjeća da je kupio tata pokretnine iz Italije, ali ne zna od koga.

17. Iskaze svjedoka FU, tužitelja NU, te 2. tuženika LU sud je ocijenio u cijelosti neuvjerljivima, neistinitima, neobjektivnima, te usmjerenima isključivo na uspjeh tužitelja u sporu, s obzirom da 2. tuženik kao ovršenik u postupku Ovr-805/2023 i svjedok FU kao majka 2. tuženika imaju interes da ovdje tužitelj uspije u sporu, a 2. tuženik kao ovršenik uspije u ovršnom postupku.

17. 1. Njihovi iskazi, iako međusobno podudarni, u cijelosti su proturječni materijalnoj dokumentaciji koja prileži parničnom i ovršnom spisu. Naime, iz ovršne isprave – bjanko zadužnice od 16.4.2013. proizlazi da je 2. tuženik bio direktor tvrtke Kršan Euro Plast d.o.o., sa sjedištem na adresi [adresa], na kojoj adresi je 2. tuženik i tada imao prijavljeno prebivalište, pa sud ocjenjuje neistinitim navode svjedoka, tužitelja i drugotuženika da drugotuženik nije imao ključeve hale (radione) i da do 2024. nije živio kod roditelja. Naime još 2013., te 2023. u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga (kolovoz 2023.) i donošenja rješenja o ovrsi (travanj 2024.) 2. tuženik je imao prijavljeno prebivalište upravo na adresi [adresa] i tamo je primao poštu. U spis nije dostavljeno uvjerenje o prebivalištu iz kojeg bi proizlazila neka druga adresa prebivališta 2. tuženika, pa sud zaključuje da je tužitelj i tijekom godina, kao i tijekom podnošenja prijedloga za ovrhu živio upravo s roditeljima, na adresi [adresa].

17. 2. Nije logično niti realno da 2. tuženik nije radio sa spornim pokretninama, s obzirom da iz ovršne isprave proizlazi da je tvrtka Kršan Euro Plast d.o.o., čiji direktor je bio 2. tuženik, imala svoje sjedište i poslovala upravo na adresi [adresa], a u spis nije dostavljen izvadak iz sudskog ili obrtnog registra kojima bi se dokazalo suprotno.

17. 3. Navode tužitelja i svjedoka FU da je tužitelj kupio strojeve kako bi osigurao dodatne prihode sud smatra neistinitima, uzimajući u obzir da nisu naveli da bi tužitelj uopće obavljao nekakvu djelatnost za koju bi mu sporne pokretnine bile potrebne, niti su opisali za što bi točno tužitelju te pokretnine bile potrebne, koje poslove obavlja, a i nije logično da supruga tužitelja ne zna kolika je bila kupoprodajna cijena strojeva jer se nije radilo o malom i zanemarivom novčanom iznosu, kao i da supruga nije pitala od koga je kupio strojeve.

18. Slijedom ovako provedenih i ocijenjenih dokaza, te osobito imajući u vidu:

- da su tužitelj NU i svjedok FU roditelji ovršenika, ovdje 2. tuženika LU, pa je jasno da su osobno zainteresirani za uspjeh tužitelja u ovom sporu, pa sud priznanje tužbenog zahtjeva od strane 2. tuženika cijeni u tom svjetlu,

- da iz dostavljene dokumentacije u ovršnom spisu, kao i parničnom spisu proizlazi da 2. tuženik živi na adresi [adresa], odnosno na adresi na kojoj su zatečene pokretnine popisane u pobijanom ovršnom postupku, kao i da je na toj adresi još 2013. imao prijavljeno prebivalište, te da je na toj adresi još u vrijeme izdavanja zadužnice bilo upisano sjedište društva Kršan Euro Plast d.o.o., čiji je direktor 2. tuženik, da na toj adresi 2. tuženik uredno prima poštu i da je na toj adresi zaprimio i ovršni prijedlog

- odredbu čl. 138. st. 4. OZ-a kojom je propisano da se smatra da ovršeniku (u ovom slučaju 2. tuženiku) pripadaju pokretnine koje ima na sebi, odnosno koje je nalaze na ili u njegovoj nekretnini, u stanu u kojemu stanuje, odnosno u poslovnoj prostoriji koju je zakupio, ali da se ovrha na pokretninama određuje i provodi na pokretnim stvarima ovršenika u njegovom neposrednom posjedu, pri čemu sve te pokretnine nužno i ne moraju biti vlasništvo ovršenika, a da se smatra da pripadaju ovršeniku sve pokretnine koje se nalaze u njegovom posjedu ili prostoru na kojem obavlja posao

- te imajući u vidu da tužitelj nije niti dostavio niti predložio niti jedan dokaz (potvrdu o kupnji, račune, izvod iz bankovnog računa kojim bi dokazao da je u vrijeme navodne kupoprodaje pokretnina podignuo iznos od 10.000,00 eur, ime i podatke osobe od koje ih je prema vlastitim navodima kupio ili bilo koji drugi dokaz) na okolnost da su pokretnine popisane u pobijanom ovršnom postupku u njegovom vlasništvu, kao i da nije dostavio bilo kakav dokaz da bi se bavio registriranom djelatnošću za čije obavljanje su mu bile potrebne sporne pokretnine, sve primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, to je sud utvrdio da tužitelj nije dokazao istinitost svoje tvrdnje da su pokretnine popisane u pobijanom ovršnom postupku njegovo vlasništvo.

19. Obzirom da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 59. st. 1. OZ-a, sud je tužbeni zahtjev odbio u cijelosti, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I, s tim da tužitelj koji je izgubio ovaj spor u cijelosti, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a nema pravo niti na naknadu parničnih troškova ovog postupka, pa je sud i ovaj dio zahtjeva tužitelja odbio odlučivši kao u izreci ove presude.

20. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio ovaj spor, to je temeljem odredbi čl. 154. st. 1., čl. 154. a, čl. 155. i čl. 164. st. 1. - 4. ZPP-a dužan naknaditi 1. tuženiku prouzročeni parnični trošak. 1. tuženiku je priznat kao potreban i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore. Trošak zastupanja koji je priznat kao potreban i dosuđen 1. tuženik sastoji se od troška sastava odgovora na tužbu od 3. lipnja 2025. u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 16. veljače 2026. u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife), odnosno ukupno 500,00 eura, koji mu je dužan naknaditi tužitelj, u roku od 15 dana.

20. 1. Trošak sastava podneska od 13.1.2026. 1. tuženiku nije priznat, obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

21. Radi navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Labin, 23. ožujka 2026.

Sutkinja

Erica Golja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dva primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

DNA:

1. Tužitelj po pun.

2. 1. tuženik po pun.

3. 2. tuženik