Poslovni broj: P-4165/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623 iz Zagreba, Mihanovićeva Ulica 3, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB: 10840749604, Zagreb, Slavonska avenija 1B, zastupan po punomoćniku Igoru Habulincu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 23. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d. OIB: 10840749604, iz Zagreba, Slavonska avenija 1 b, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, Mihanovićeva 3, iznos od 6.868,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.04.2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranica Zavoda ĐH teško tjelesno stradala dana 08.06.2020, kada je na nju dok je kao pješakinja čekala na semaforu, naletio osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao NH. Unatoč pruženoj liječničkoj pomoći imenovana je zbog zadobivenih ozljeda preminula dana **.**.2020. Navedeno proizlazi iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova I. postaje prometne policije Zagreb broj Klasa: 211-04/20-0/4071 od 19.11.2020., a također i da je navedeno vozilo bilo osigurano kod tuženika Izvora upravljanje d.o.o. pod brojem police [broj police] i da je u predmetnom događaju osim osiguranice tužitelja preminuo i vozač osobnog automobila NH prirodnom smrću uslijed začepljenja premosnice trombom. Djeci smrtno stradale priznato je pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem broj 1106508 od 10.03.2021. zbog čega tužitelj trpi štetu.

2.

Nastavnom isplatom obiteljske mirovine za razdoblje od 01.06.2021. do 31.03.2024. tužitelju je nastala šteta u iznosu od 7.042,41 EUR koju je tuženik pozvan platiti u mirnom postupku dana 08.04.2024., ali kako po istome nije postupio u danom roku od 15 dana, tužitelj potražuje kamate od 24.04.2024.

3.

Za razdoblje od početka isplate obiteljske mirovine 19.06.2020. do 21.05.2021. tuženik je tužitelju namirio štetu putem Generali osiguranja d.d. Naime, tužitelj je uputio odštetni zahtjev tuženiku, međutim, Generali osiguranje ga je obavijestio prvotno da je zaprimio zahtjev, a potom i da je podmirio navedenu štetu.

4.

U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ukazuje da je predmetnom tužbom kao tuženik naznačen IZVOR UPRAVLJANJE d.o.o.

5.

Rješenjem Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga ( dalje u tekstu: HANFA ), klasa: UP/1 974-02/19-01/26, ur. broj.: 326-01-22-20-10 od dana 16. siječnja 2020. godine društvu GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604 izdano je odobrenje za preuzimanje portfelja osiguranja društva IZVOR OSIGURANJE d.d. za poslove neživotnog osiguranja, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], o čemu je objavljena obavijest GENERALI OSIGURANJA d.d. u (Narodnim novinama br. 54/2020) dana 06.05.2020. godine.

6.

Također, rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-20/10325-2 od 18. svibnja 2020. godine izvršen je upis preoblikovanja dioničkog društva u društvo s ograničenom odgovornošću pod tvrtkom/nazivom IZVOR UPRAVLJANJE društvo s ograničenom odgovornošću za usluge ( IZVOR UPRAVLJANJE d.o.o.) sa sjedištem u [adresa], u registarski uložak s MBS [matični broj subjekta], OIB: [osobni identifikacijski broj], a sve prema podacima za upis u glavnu knjigu sudskog registra.

7.

Dalje, rješenjem HANFE KLASA: UP/I 974-02/19-01/26 URBROJ: 326-01-22-20- 15 od 7. svibnja 2020. godine, po sili zakona prestala su važiti odobrenja za obavljanje poslova osiguranja društva IZVOR OSIGURANJE dioničko društvo za poslove neživotnog osiguranja, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izdana rješenjima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga KLASA: UP/I-453-02/10-30/2, URBROJ: 326-112-10-20 od 23. rujna2010. i UP/I-453-02/11-30/13, URBROJ: 326-112-11-5 od 8. rujna 2011. godine.

8.

Obzirom na prethodno navedeno, tuženik više ne obavlja ( a niti smije obavljati ) poslove osiguranja sukladno Zakonu o osiguranju pa shodno tome nema pasivnu legitimaciju u ovome postupku.

9.

Slijedom prethodno navedenog, tuženik predlaže da tužitelj preinači svoju tužbu na način umjesto prvobitnog tuženika kao novog tuženika naznači GENERALI OSIGURANJE d.d., a sve obzirom da je isto društvo preuzelo portfelj osiguranja društva IZVOR OSIGURANJE d.d., pa samim time i sva prava i obveze koje proizlaze iz predmetnih polica osiguranja.

10.

Također, da u konkretnom slučaju pasivna legitimacija GENERALI OSIGURANJA d.d. neće biti sporna vidljivo je i iz dokumentacije koju sam tužitelj dostavlja u prilogu tužbe ( dopisi GENERALI OSIGURANJA d.d. od 14.06.2021. i 11.08.2021. ), obzirom je upravo GENERALI OSIGURANJE d.d. obradilo odštetni zahtjev tužitelja u mirnom postupku, te izvršio isplatu nespornog dijela štete u iznosu od 14.817,16 kn.

11.

Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, a tužbeni zahtjev osporava se kako u osnovu tako i u visini.

12.

Nije sporna činjenica da se dana 8.6.2020. godine dogodio predmetni štetni događaj u kojem je smrtno stradao osiguranik tužitelja i za koji je odgovoran osiguranik tuženika, ali osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

13.

Tuženik prvenstveno ističe prigovor zastare u odnosu na potraživanje za lipanj 2021. godine, u iznosu od 173,48 EUR. Dalje, odredbom članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu jasno je propisano, cit.

14.

Subrogacijski zahtjevi nositelja socijalnog osiguranja:

Članak 27.

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje. „

15.

Nadalje, na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova VTS RH od dana 9. lipnja 2022. izmijenjeno je dosadašnje pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici Odjela trovačkih i ostalih sporova od 5. prosinca 2016. tako da promijenjeno pravno shvaćanje sada glasi, cit:

„ U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine“.

16.

Navedeno proizlazi i iz rješenja VSRH posl.br. Rev-1067/2012-2 od 05.prosinca 2017, te rješenja VSRH posl.br. Rev-x-388/2018-2 od 25. kolovoza 2020.godine.

17.

Stoga, u konkretnom slučaju imaju se primijeniti odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kojima se određuje opseg i visina obveze društva za osiguranje na naknadu štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i to na način da se izračuna razmjerni iznos mirovine u visini razlike između invalidske/ obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske/obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

18.

Slijedom navedenog, predlaže se pozvati tužitelja da se jasno očituje da li je izvršio obračun u skladu s odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno da se tužitelj jasno očituje da je li mirovina za koju se tvrdi da ju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplaćuje svom osiguraniku veća od mirovine za slučaj povrede na radu te da se dostavi izračun te mirovine koja bi bila isplaćivana za slučaj ozljede na radu.

19.

Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti, te ga obvezati da tuženiku naknadi troškove postupka.

20.

U daljnjem tijeku postupka s obzirom na činjenicu da je tuženik istaknuo prigovor zastare za iznos od 173,48 €, tužitelj snižava tužbeni zahtjev tako da na ime glavnice umjesto prethodno traženog iznosa, sada potražuje iznos glavnice od 6.868,93 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24.04.2024. Nadalje, tužitelj preinačava tužbu tako da kao tuženika naznačava Generali osiguranje d.d., OIB: 10840749604.

21.

Nadalje, tužitelj navodi da nema mjesta primjeni čl. 27. ZOOP-a jer se radi o obiteljskoj mirovini. Nadalje, tužitelj nije u mogućnosti postavljati svoj tužbeni zahtjev temeljem čl. 27. ZOOP-a kojim je u st. 3. određen samo način izračuna i taj Zakon datira iz 2005., dočim je ZOMO mijenjan u više navrata, a izmjenom iz 2014. izbačen je način izračuna u razmjernom smislu i zadano je da Zavod ima pravo tražiti naknadu štete za isplaćena davanja u punom iznosu (naravno, uzevši u obzir umanjenje za eventualnu suodgovornost i slično).

22.

Stoga, tužitelj konačno specificiranim tužbenim zahtjevom predlaže da sud obveže tuženika na isplatu iznosa glavnice od 6.868,93 €.

23.

U dokaznom postupku sud je pročitao potvrdu MUP RH, I. PPP Zagreb (list 3-4), rješenje HZMO kojim je djeci pokojne priznato pravo na obiteljsku mirovinu, pročitan je dopis HZMO upućen pravnom predniku tužitelja Izvor upravljanje d.o.o. (list 11-12), potvrda HZMO od 27.03.2024. o izvršenim davanjima u razdoblju od 01.06.2021. do 31.03.2024. (list 13-14), preslike povratnice (list 15), odštetni zahtjev od 08.06.2021. s povratnicom (list 17-19), pročitana je obavijest o prijavi štete (list 21-24).

24.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst) 25/13, 89/14, 70/19, i 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

25.

Među strankama je neprijeporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika. Sporan je pravni osnov tužbenog zahtjeva, te visina tužbenog zahtjeva. Među strankama je neprijeporno da je tužitelj djeci smrtno stradale osiguranice vršio isplatu mirovinskih primanja s osnova obiteljske mirovine u ukupnom iznosu od 7.042,41 €, te je neprijeporno da je iznos od 173,48 € u zastari.

26.

Prijeporno je, ima li tužitelj pravo regresa direktno od tuženika temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju ili ZOOP.

27.

U daljnjem tijeku postupka tužitelj navodi da se tuženik u svom odgovoru na tužbu prvenstveno poziva na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodeći da se na konkretan postupak trebaju primijeniti odredbe Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne Novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 - dalje u tekstu ZOOP), prema kojem se treba utvrđivati razmjerni iznos mirovine. Međutim, u navedenom utuženom razdoblju na snazi je i ZOMO koji definira štetu kao novčano davanje isplaćeno na osnovu priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici osigurani od odgovornosti za štetu. Tužitelj navodi da odredba čl. 27. ZOOP-a na koju upire tuženik je u koliziji sa odredbama ZOMO, jer pri procjeni koje se pravo treba primijeniti, ponajprije treba imati u vidu da se radi o specifičnom vidu štete proisteklom iz priznatog prava s osnova mirovinskog osiguranja koju cjelovito i precizno u pogledu osnova i pogledu visine regulira mirovinski Zakon, stoga se kod izračuna naknade i dosude naknade štete ne može primijeniti neki drugi propis.

28.

Tužitelj nadalje navodi da se tuženik prvenstveno poziva na presude VSRH u kojima Vrhovni sud rješava pitanja koja se odnose na subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja. Tužitelj podsjeća kako je subrogacija u građanskopravnom smislu promjena postojećeg građanskopravnog odnosa bez obzira je li riječ o realnoj subrogaciji (promjeni sadržaja ili pravne osnove tog odnosa) ili personalnoj subrogaciji (promjeni subjekata toga odnosa). Kada bi tužitelj zahtjev koji tužitelj postavlja prema osiguratelju, u konkretnom slučaju prema tuženiku doista bio subrogacijski zahtjev, to bi značilo da tužitelj potražuje štetu koju je pretrpio neposredni oštećenik (osiguranik tužitelja), a koju je tužitelj isplatom mirovine naknadio neposrednom oštećeniku (osiguraniku tužitelja) ušavši na taj način u već postojeći obveznopravni odnos koji postoji između neposrednog oštećenika (osiguranika tužitelja) i štetnika, umjesto neposrednog oštećenika (osiguranika tužitelja kao njegov pojedinačni slijednik, singularni sukscesor). To bi isto tako značilo da tužitelj potražuje štetu koju je pretrpio neposredni oštećenik (osiguranik tužitelja), a koju je tužitelj isplatom mirovine naknadio neposrednom oštećeniku (osiguraniku tužitelja) ušavši na taj način u već postojeći obveznopravni odnos koji postoji između neposrednog oštećenika (osiguranika tužitelja) i štetnika, umjesto neposrednog oštećenika (osiguranika tužitelja), kao njegov pojedinačni slijednik (singularni sukscesor). To bi isto tako značilo da je šteta koju tužitelj potražuje nastala u onom trenutku kada je nastala za neposrednog oštećenika u pravilu nakon štetne radnje, a ne tek isplatom mirovine.

29.

U konkretnom slučaju tražbina tužitelja prema tuženicima se ne temelji na subrogacijskim zahtjevima jer se radi o isplati obiteljske mirovine, a takav zahtjev predstavlja samostalni kompenzacijski zahtjev nositelja socijalnog osiguranja koji nastaju tek u onom trenutku kada je pojedina isplata izvršena od strane HZMO-a. Prema tome, zahtjev tužitelja prema tuženiku je isključivo regresni zahtjev koji je propisan odredbom čl. 164. ZOMO, te se ne može primijeniti čl. 27. ZOOP-a koji regulira subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.

30.

U odnosu na osporenu visinu tužbenog zahtjeva tužitelj navodi da je visinu zahtjeva obračunao temeljem odredaba čl. 161. do 170. ZOMO. Nadalje izvršene isplate proizlaze iz potvrde o izvršenoj isplati od dana 27.03.2024. kao i iz ispisa banke podataka doznačenih mirovinskih primanja koje je tužitelj dostavio uz tužbu. Navedene isprave su potvrde o činjenicama o kojima HZMO na temelju javnog ovlaštenja vodi službenu evidenciju i imaju se smatrati valjanim i relevantnim dokazom o tome da je isplata izvršena.

31.

Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredbom čl. 953. propisano je da je osiguratelj dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena Ugovorom o osiguranju (st. 1.)

32.

Točno je da je u više odluka VSRH izraženo pravno stajalište da se na konkretno potraživanje tužitelja prema osiguratelju štetnika ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u vrijeme kada je izdatak učinjen. Međutim, to u ovom slučaju i nije sporno, već je sporno po kojem propisu tužitelj ima pravo potraživati štetu, tj. je li tuženik u obvezi tužitelju naknaditi štetu nastalu isplatama obiteljske mirovine zbog smrti pokojne ĐH:

-u razmjenom dijelu isplaćenog iznosa mirovine na način kako je to propisano odredbom čl. 27. ZOOP-a,

-ili stvarnu štetu u punom opsegu isplaćene mirovine na temelju čl. 161. ZOMO/13, odnosno,

-stvarnu štetu u punom iznosu bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu na temelju čl. 161. ZOMO-a.

33.

Osim toga, pri tom treba imati u vidu i odredbe čl. 65. ZOMO i čl. 67., čl. 68., 69. i 71. ZOMO, prema kojima članovi obitelji umrlog osiguranika imaju pravo na obiteljsku mirovinu i to bračni drug, djeca, roditelji i osobe koju je poginuli uzdržavao, bez obzira na dužinu radnog staža koju je do trenutka smrti pokojni stekao.

34.

Pri tome treba reći da je i odredba čl. 27. st. 1. ZOOP-a također propisana obveza društava za osiguranje da Zavodima koje obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih Ugovorom o osiguranju. S obzirom na navedeno, tuženik je obvezan tužitelju nadoknaditi svaku stvarnu štetu koju trpi, ako se radi o obvezi iz mirovinskog osiguranja i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim Ugovorom o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika), što tuženik u ovom slučaju i ne osporava.

35.

Naprotiv, šteta propisana odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a nije, niti može biti stvarna šteta jer propisi tužitelja ne čine razliku između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i neke druge vrste mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, s obzirom na to da mirovinski faktor uopće nije vezan uz uzrok nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti, invalidnosti ili smrti. 36.

Stoga, po ocjeni ovog suda tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja jer su sporni izdaci uzročnoposljedično vezani za isplate koje tužitelj isplaćuje svom osiguraniku na temelju propisa o mirovinskom osiguranju zbog posljedica štete koju je prouzročio osiguranik tuženika, te predstavljaju stvarnu štetu koju društvo za osiguranje dužno naknaditi tužitelju jer je takvim isplatama umanjena imovina Zavoda i stoga ti izdaci predstavljaju stvarnu štetu koju trpi tužitelj.

37.

Nadalje, nakon što je stupio na snagu ZOOP, doneseno je nekoliko izmjena i dopuna ZOMO, pa je ZOMO ne samo specijalni propis, već i kasniji propis od ZOOP-a, čime tužitelj ima pravo na utuženu naknadu štete. Pri tome ovaj sud ima na umu da je mirovinski fond koji funkcionira po principu solidarnosti i svi osiguranici imaju pravo na ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja za razliku od osiguravajućih društava koji funkcioniraju na tržišnim principima radi ostvarivanja dobiti. Osim toga, kada se primjenjuje propis čl. 27. ZOOP-a time se narušava jedno od osnovnih načela građanskog prava, a to je lex posteriori derogat legi priori, te načelo da je u konkurenciji generalnog propisa i specijalnog propisa, a ZOOP jest generalni propis u odnosu na ZOMO kao specijalni propis koji regulira predmetnu materiju. Konačno valja navesti da je tuženik tužitelju po ovom istom štetnog događaju u prethodnim razdobljima dobrovoljno isplaćivao iznose štete koje je tužitelj pretrpio s osnova obiteljske mirovine koju je isplaćivao svojim osiguranicima djeci pokojne ĐH.

38.

Mirovina je sukladno čl. 5. ZOMO neotuđivo osobno pravo koje se ne može prenijeti na drugoga, niti naslijediti, te se postupak za priznanje prava pokreće podnošenjem zahtjeva nadležnoj službi od strane osiguranika, odnosno od nasljednika osiguranika, pa nema nikakve mogućnosti da se utvrđuje neko drugo činjenično stanje, niti koliko bi pokojna ĐH ostvarila s osnova mirovine da je stupila u mirovinu zbog ozljede na radu. Nakon što je osiguranik ostvario pravo na obiteljsku mirovinu, on prema pozitivnim propisima RH više ne može ostvariti pravo na neku drugu vrstu mirovine. Stoga, niti ne postoji mogućnost da se izvrši izračun hipotetske i nepostojeće mirovine zbog ozljede na radu budući se ne mogu vršiti pretpostavljeni ili potencijalni izračuni visine mirovine, nego se mirovina izračunava na temelju relevantnih i postojećih činjenica u svakom pojedinom predmetu uzimajući u obzir sve parametre koji bi bili od utjecaja za priznanje prava na obiteljsku mirovinu. Nadalje, valja navesti kako se u ZOOP-u ni u jednoj odredbi ne odnosi na isplatu obiteljske mirovine, ima se primijeniti isključivo ZOMO. U ZOOP-u ne postoji odredba kojom je propisano utvrđivanje razmjernog iznosa mirovine kada se radi o obiteljskoj mirovini.

39.

Stoga tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja. Visina stvarne štete utvrđene na temelju obračuna isplata izvršenih na teret tužitelja (list 27) koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku u skladu s propisima mirovinskog osiguranja u spornom razdoblju zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika odnosno tuženik na temelju Ugovora o osiguranju.

40.

Tužitelj je u razdoblju od 01.06.2021. do 31.03.2024. isplatio svojim osiguranicima, djeci pokojne ĐH na ime obiteljske mirovine ukupan iznos od 7.042,41 €. Stoga je sud tužitelju na ime isplaćenog iznosa s osnova obiteljske mirovine dosudio sniženi zatraženi iznos glavnice od 6.868,93 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24.04.2024. pa do isplate, a temeljem čl. 161. st. 1., čl. 161. st. 2. toč. 2. ZOMO, a u vezi s odredbom čl. 1046. ZOO-a.

41.

Zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos je dosuđena od dana 24.04.2024., a što je sukladno odredbi čl. 165. st. 3. ZOMO-a.

42.

Naime iz spisa je razvidno da se tužitelj tuženiku s odštetnim zahtjevom obratio dana 08.06.2024. preporučenom pošiljkom. Stoga je dana 24.04.2024. istekao rok od 15 dana radi čega tužitelju pripada kamata na dosuđeni iznos kako je to i zatražio od dana 27.09.2024.

43.

Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

44.

Sud nije dosudio tužitelju parnični trošak iz razloga što bi imao pravo na naknadu parničnog troška u visini troška sudske pristojbe, a kako je tužitelj ex lege oslobođen troška sudske pristojbe, to sud tužitelju nije dosuđivao parnični trošak.

45.

Radi navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 23. ožujka 2026. godine

Sutkinja:

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- tužitelju

- tuženiku po pun.