Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: Pn-60/2024-76

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sudu u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužitelja IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Garešnice, protiv tuženika ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Kosti Lacmanoviću, odvjetniku iz Virovitice, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave od 5. veljače 2026., održane u prisutnosti punomoćnice tužitelja Tee Cabadaj Cafuta, odvjetnice iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Garešnice, i punomoćnika tuženika, 23. ožujka 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da plati tužitelju IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade nematerijalne štete iznos od 6.450,00 kn /856,06 eura zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to počev od podnošenja ove tužbe pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade nematerijalne štete po osnovi tuđe pomoći i njege plati iznos od 1.460,00 kn /193,78 eura zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to počev od podnošenja ove tužbe pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.927,76 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da ga je tuženik 16. veljače 2018., u 19,00 sati, u obiteljskoj kući u [adresa], fizički napao na način da mu je najprije zadao jedan udarac šakom u predjelu glave te mu potom zadao još udaraca po glavi i tijelu, a nakon toga ga je s obje ruke hrvački zahvatio u tzv. "kravatu" i srušio na pod, kojom je prilikom zadobio tjelesne ozljede. Uslijed ovog događaja Prekršajni sud u Virovitici je protiv obje stranke izdao prekršajni nalog, broj: J-88/18 od dana 7. ožujka 2018. Prekršajni nalog postao je pravomoćan za tuženika te je temeljem istog tuženik pravomoćno osuđen zbog počinjenja prekršaja iz čl. 10. st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Nasuprot tome, tužitelj je u vezi istog događaja pravomoćno oslobođen presudom Prekršajnog suda u Virovitici, broj: J-88/18 od 24. travnja 2018. za počinjenje prekršaja iz čl. 10. st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Prilikom opisanog događaja tužitelj je zadobio tjelesne ozljede i to iščašenje desnog ramenog zgloba i nagnječenje glave, odnosno tešku tjelesnu ozljedu. Uslijed ozljeđivanja tužitelj je trpio fizičke bolove i strah, koje je trpio intenzivno u trenutku nastanka štetnog događaja, ali i danima nakon ozljeđivanja. Također je pretrpio duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti. Uslijed opisanog događaja ostale su brojne posljedice, pa je tako kod tužitelja došlo do ograničenja pokreta u desnom ramenom zglobu i slabosti mišića desnog ramenog obruča te je desna šaka slabije snage, što je za tužitelja izrazito otegotno s obzirom da je dešnjak. Tužitelj i dalje osjeća konstantnu bol u desnom ramenu. Sve ove posljedice otežavaju svakodnevne životne aktivnosti tužitelja. Tužitelj je pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te stoga sukladno čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima od tuženika po toj osnovi potražuje isplatu pravične novčane u iznosu od 16.100,00 kn, zajedno sa pripadajućim kamatama. Tužitelj je pretrpio i imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege. Naime, zbog psihofizičkog stanja u kojem se nalazio bila mu je potrebna tuda pomoć i njega danima nakon štetnog događaja. Stoga tužitelj po toj osnovi potražuje od tuženika iznos od 4.200,00 kn, zajedno sa pripadajućim kamatama. Nadalje, tužitelj je u trenutku opisanog događaja bio zaposlen te mu je prosječna mjesečna neto plaća iznosila 4.630,79 kn. Zbog predmetnog štetnog događaja bio je nesposoban za rad i morao je biti na bolovanju tijekom mjeseca veljače, ožujka i travnja 2018. godine te mu je naknada za vrijeme bolovanja bila manja od prosječne plaće, uslijed čega je pretrpio štetu na ime izgubljene zarade te stoga od tuženika temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO potražuje naknadu materijalne štete u iznosu od 874,06 kn za mjesec veljaču 2018., 497,53 kn za mjesec ožujak 2018. te 1.289,77 kn za mjesec travanj 2018., odnosno ukupno 2.661,36 kn, uvećano za pripadajuće kamate. Tužitelj smatra da bi trošak izvođenja dokaza financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost visine štete na ime izgubljene zarade bio nerazmjerno visok s obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Smatra da su stoga u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz čl. 223. Zakona o parničnom postupku, prema kojima ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni. Također tužitelj smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za postupanje sukladno čl. 223. a ZPP, kojim je propisano da u sporovima čija vrijednost predmeta spora u postupku pred općinskim sudovima ne prelazi 10.000,00 kn sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih čínjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka (čl. 264. ZPP). Slijedom svega navedenog, tužitelj je predložio da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 16.100,00 kn /2.136,84 eura, na ime naknade po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 4.200,00 kn /557,43 eura, te na ime izgubljene zarade iznos od 2.661,36 kn /353.22 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik poriče da bi 16. veljače 2018., u 19,00 sati, u obiteljskoj kući u [adresa], fizički napao tužitelja te osporava da bi tužitelja na bilo koji način udario i da bi zbog toga tužitelj pretrpio bilo kakve, a ponajmanje teške tjelesne ozljede. Tvrdi da je tužitelj ustvari napao njega (tuženika) dok je sjedio na krevetu u dnevnom boravku obiteljske kuće u kojoj je živjela bivša supruga tužitelja PĐ, kada je tužitelj dotrčao iz hodnika te ga udario lijevom rukom u njegovu desnu stranu lica, uslijed čega je pao na leđa, a tužitelj se svojim tijelom bacio na njega, lijevom rukom ga uhvatio za vrat, a desnom udarao u predjelu rebara. Tvrdi da je bio u takvoj poziciji da nije bio u mogućnosti poduzimati nikakve napadačke radnje, već se samo opirao napadu tužitelja. Stoga su ozljede tužitelja rezultat njegovog napada na tuženika, odnosno samoozljeđivanja. Iz navedenog slijedi da tuženik ne može odgovarati za bilo kakvu štetu koju je tužitelj eventualno pretrpio. Prekršajni nalog Prekršajnog suda u Virovitici br. J-88/18 od 7. ožujka 2018. godine i, presuda istog suda broj J-88/18 od 24. travnja 2018. godine, na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev, nisu nikakav dokaz odgovornosti tuženika za štetu koju je pretrpio. Upravo obrnuto, prekršajni nalog Prekršajnog suda u Virovitici br. J-88/19 od 7. ožujka 2018. ne osporava navode tužitelja. Radi se o dvije pravomoćne odluke istog suda po istom događaju, koje su djelomično proturječne. Naime, nakon što je prekršajni nalog protiv tuženika, kao II. okrivljenika, postao pravomoćan 3. travnja 2018. godine, jer on protiv istog zbog oportuniteta nije uložio prigovor, isti sud i isti sudac nije mogao dvadeset dana nakon toga (24.04.2018.) donijeti presudu koja proturječi činjeničnom opisu iz pravomoćnog prekršajnog naloga. Pravomoćnim prekršajnim nalogom je odlučeno da je tužitelj napao tuženika, a ne obrnuto. U tom prekršajnom nalogu, kao ni u presudi, se ne navode nikakve ozljede tužitelja, a ponajmanje da bi ih prouzročio tuženik. Takvim činjeničnim opisom vezan je i parnični sud. Stoga tuženik ne vidi zbog čega bi odgovarao za nastalu štetu. Dakle, iz pravomoćnog prekršajnog naloga proizlazi potpuno drugačije činjenično stanje od onoga kako ga prikazuje tužitelj u tužbi. Osim toga, u hitnom pregledu Centra za hitnu medicinu Opće bolnice Virovitica od 16. veljače 2018., u 20,16 sati, sam tužitelj je ordinirajućem liječniku naveo da je " I i ozlijedio d. rame." Prema tome, sve ono što je napisano u tužbi i krivnji tuženika za ozljedu predstavlja naknadnu konstrukciju tužitelja. Do svega, pa ni do ozljede ne bi došlo da tužitelj nije napao tuženika. Stoga je tužitelj isključivo sam odgovoran za svoje ozljede i eventualno pretrpljenu štetu. Naime, ne postoji nikakva odgovornost tuženika za nastalu štetu koja je inače, sve kada bi makar i djelomično bila osnovana, kako po pojedinim osnovama tako i zbirno zatražena u previsokom iznosu. Uz navedeno napominje da je tužitelj agresivna osoba, koja je činila nasilje prema svojoj supruzi PĐ i njenoj majci MĐ, a dolazio je u sukob i sa policijskim službenicima. Tuženik nema saznanja o primanjima tužitelja i gubitku zarade niti je tužitelj u tu svrhu predložio vjerodostojne dokaze, što je u konačnici za ovaj postupak pravno irelevantno kraj činjenice da tuženik nije odgovoran ni za gubitak zarade. Slijedom navedenog, tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te je predložio tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

3. U postupku donesena je presuda posl. br. Pn-26/2019-58 od 4. studenoga 2022., kojom je tuženiku naloženo da tužitelju na ime naknade nematerijalne štete plati iznos od 6.450,00 kn /856,06 eura, sa zateznom kamatom počev od podnošenja tužbe pa do isplate, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadom nematerijalne štete u iznosu od 9.650,00 kn /1.280,78 eura odbijen kao neosnovan (st. I. izreke), te po osnovi tuđe pomoći i njege naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 1.460,00 kn /193,78 eura, sa zateznom kamatom počev od podnošenja tužbe pa do isplate, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadom štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.740,00 kn/363,66 eura odbijen kao neosnovan (st II. Izreke). U st. III. izreke u cijelosti je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 2.661,36 kn /353,22 eura na ime izgubljene zarade, sa zateznom kamatom na iznos od 874,06 kn /116,00 eura počev od 16. ožujka 2018. pa do isplate, na iznos od 497,53 kn /66,03 eura počev od 16. travnja 2018. pa do isplate, i na iznos od 1.289,77 kn /171,81 eura počev od 16. svibnja 2018., pa do isplate. U st. IV. tuženik je obvezan da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn /331,81 eura, sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

4. Povodom podnesene žalbe i dopune žalbe tuženika Županijski sud u Vukovaru rješenjem, posl. br. Gž-837/2022-4 od 13. lipnja 2024., ukinuo je navedenu prvostupanjsku presudu pod točkom I. u dijelu gdje je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 856,06 eura /6.450,00 kn ime naknade nematerijalne štete sa zateznim kamatama, pod točkom II. u dijelu gdje je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 193,78 /1.460,00 kn po osnovi tuđe pomoći i njege sa zateznim kamatama i u cijelosti pod točkom IV. izreke, te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, dok je u preostalom nepobijenom dijelu prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena.

5. U postupku sud je izveo dokaze čitanjem prekršajnog naloga Prekršajnog suda u Virovitici P J-88/18-2 od 7. ožujka 2018., presude Prekršajnog suda u Virovitici br. 1 J-88/18 od 24. travnja 2018., zapisnika od 8. ožujka 2018. Centra za socijalnu skrb Virovitica, Podružnica obiteljski centar (list 55-58 spisa), uz suglasnost stranaka čitanjem iskaza svjedoka DĐ, PĐ, TĐ, MĐ i ĆĐ sa zapisnika od 19. veljače 2021., čitanjem vještačkog nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Ivice Foteza od 28. rujna 2021., uz suglasnost stranka čitanjem iskaza tužitelja i tuženika sa zapisnika od 8. prosinca 2021., čitanjem dopunskog vještačkog nalaza i mišljenja od 18. siječnja 2022. vještaka dr. Ivice Foteza, uvidom u spis Prekršajnog suda u Virovitici br. Pp J-914/2019 (ranije oznake 1 Pp J- 88/18), te saslušanjem vještaka dr. Ivice Foteza.

6. Nije sporno da je 16. veljače 2018., u 19,00 sati, u obiteljskoj kući u [adresa], došlo do fizičkog sukoba između tužitelja i tuženika, niti je sporno da je u navedenom štetnom događaju tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu iščašenje desnog ramenog zgloba.

7. Sporna je dinamika kritičnog događaja od 16. veljače 2018. te način na koji je tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu iščašenje desnog ramenog zgloba, odnosno da li je navedenu ozljedu tužitelju zadao tuženik udarcem ili se radi o samoozljeđivanju tužitelja.

8. Na te sporne okolnosti izvedeni sud dokazi čitanjem pisanih dokaza taksativno navedenih u toč. 5. obrazloženja, uz suglasnost stranaka čitanjem iskaza svjedoka DĐ, PĐ, TĐ, MĐ i ĆĐ te iskaza stranaka, čitanjem vještačkog nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Ivice Foteza od 28. rujna 2021. te neposrednim saslušanjem vještaka.

8.1. Svjedokinja DĐ, majka tužitelja, o spornom događaju ima određenih saznanja samo iz onoga su joj ispričali JĐ i tužitelj kada su se te večeri vratili iz bolnice. Ispričali su joj da je tuženik slao JĐ (supruzi tužitelja ) bludne poruke i rekao je da će doći k njoj kući u [adresa], na što se ona uplašila i to javila tužitelju. Tužitelj je u tom trenutku bio u [adresa] te zatim krenuo u [adresa] i usput povezao tuženikovu suprugu TĐ. Rekli su joj da kada su došli u [adresa] da je tuženik već bio tamo i pokušao napastovati JĐ, da je tužitelj tada odgurnuo tuženika, na što je tuženik dva puta šakom udario tužitelja u glavu, u slijed čega je tužitelj pao i iščašio rame, a tuženik je potom pobjegao kroz prozor.

8.2. Svjedokinja PĐ, sestra tužitelja, o spornom događaju također zna samo ono što su joj ispričali tužitelj i JĐ. Za događaj je saznala kada su se tužitelj i JĐ vratili sa odjela hitne u noćnim satima. Bili su dosta pod stresom, izbezumljeni i iznenađeni, a kako je razumjela, sve je proizašlo iz toga što je tuženik putem mobitela JĐ slao poruke bludnog sadržaja te se JĐ uplašila i nazvala tužitelja da dođe kući. Tužitelj je otišao po TĐ, suprugu tuženika, te su zajedno došli u [adresa] u [adresa]. Svjetla su bila pogašena, tuženik je već bio tamo i pokušao je napastvovati JĐ. Potom se tužitelj odmaknuo od nje i rekao tuženiku "jesi ti normalan, što to radiš", a na to je tuženik napao tužitelja koji je pao na pod i pri tome lupio ramenom u štok od vrata, nakon čega je tuženik pobjegao kroz prozor.

8.3. Svjedokinja TĐ, supruga tuženika, navela je da su kritičnog dana navečer u kući u [adresa], bili ona, njezina sestra JĐ te tuženik. Te večeri su se tuženik i JĐ trebali naći, a ona i tužitelj su došli tamo da vide da li će se to doista i dogoditi. Tvrdi da su se JĐ i tuženik dogovarali porukama preko mobitela i ona je vidjela poruke na mobitelu, što je prenijela tužitelju. Kada je te večeri tuženik došao u kuću, tužitelj je iza njega zaključao ulazna vrata da ne može izaći, a nakon toga tužitelj je izletio iz sobe i napao tuženika te ga šakom udario u glavu, uslijed čega je tuženik preko naslona trosjeda pao na pod, kojom prilikom je pukla stranica trosjeda. Nakon toga odvukla je tužitelja kako bi prestao tući tuženika, nakon čega je tuženik pobjegao kroz prozor, a tužitelj rekao da ga boli rame. Tužitelj i JĐ otišli su kod doktora i dali iskaz na policiji. Kada su se vratili tužitelj i JĐ su ostali kod njih doma u [adresa] te je tužitelj tada predložio da će on tužiti tuženika za tjelesne ozljede, a da će JĐ tužiti tuženika za silovanje, te da će njih troje, tj. ona, tužitelj i JĐ, podijeliti novce. Na pitanje da li je JĐ na neki način potakla tuženika da dođe, iskazala je da bi se to moglo reći. Pregledavala je poruke na tuženikovom mobitelu i vidjela je da tuženik i JĐ šalju međusobno ljubavne poruke te je zaključila da će se oni toga dana naći u [adresa]. Tvrdi da se tuženik samo branio od napada te opisujući kritični događaja navela da je tužitelj trčećim korakom izašao iz spavaće sobe, otišao do ulaznih vrata i zaključao ih, uzeo ključ i otišao u boravak gdje je bio tuženik, koji je tada stajao između kuhinje i boravka odmah pored trosjeda. Tuženik je bio iznenađen tim napadom i u tom trenutku zbog iznenađenja nije se mogao obraniti. Tužitelj je skočio na tuženika i tukao ga šakama, da bi tuženik uhvatio tužitelja rukama za glavu i pokušao se obraniti, tj. odmaknuti se. Tuženik nije napao tužitelja jer to nije niti mogao. Ne zna u kojem trenutku se tužitelj mogao ozlijediti jer ga tuženik nije mogao udariti, dok je tužitelj tuženika jako udarao desnom rukom. Poslije je sa svojom sestrom JĐ razgovarala o tom događaju te joj je ista samo rekla da da pravi iskaz. Nakon što su joj predočene SMS poruke na listu 47 spisa, navela je da su to poruke između nje i njezine sestre JĐ, potvrdivši da joj je JĐ poslala poruku koja glasi: " JĐ: IĐ ce ga tuzit za ono, ja ću rec kak je bilo da je IĐ njega prvi udario". TĐ: "ma da? kak to? da ćeš to rec". JĐ: "dost mi je sveg". Točno je da je JĐ rekla da će reći kako je zapravo bilo, te se na to iznenadila iz razloga što je JĐ bila tužiteljeva žena i što su se dogovorili da te novce podijele. Ona se o podjeli novaca nije dogovarala. Dan dva prije spornog događaja rekla je JĐ da zna za poruke između nje i tuženika, dok tuženiku nije o tome ništa rekla. JĐ se rasplakala kada joj je rekla da zna, ispričavala se i rekla joj da valjda zna kakav ona ima život s tužiteljem i da nije mislila ozbiljno.

8.4. Svjedokinja MĐ, bivša punica tužitelja te punica tuženika, o spornom događaju nema neposrednih saznanja, zna samo da je u to doba kada se desio ovaj događaj bio mrak i da je nastala dosta velika galama u njenom susjedstvu. Stanuje u susjedstvu dalje oko 150 m i začula je buku te izašla na balkon i vidjela kako netko trči preko ceste.

8.5. Svjedokinja ĆĐ iskazala je da o spornom događaju ne zna ništa, istaknuvši da joj je toga dana TĐ dovezla svoju kćerku Ž na čuvanje i rekla da ide nekuda sa svojim mužem i sestrom JĐ, te je kratko izbivala i vratila se za 20 minuta.

8.6. Tužitelj je naveo da se sporni događaj dogodio 16. veljače 2018. pred noć, kada je dobio poziv ili SMS od svoje supruge JĐ da je sama kod kuće i da joj tuženik šalje slike bludnog sadržaja te želi doći na seks. Ona se nalazila u kući LĐ u [adresa]. On je to javio supruzi tuženika TĐ. Tada se nalazio u [adresa] te otišao je po TĐ u [adresa] i zajedno su otišli do JĐ. Svjetlo u kući bilo je ugašeno i čuli su zapomaganje iz boravka. Ulazna vrata bila su otključana. Ušli su unutra i upalio je svjetlo i u tom trenutku je vidio da je tuženik htio skinuti majicu JĐ. Uhvatio ga je i lagano maknuo od nje, da se makne i tada ga je tuženik napao te ga šakom udario u glavu, no više se ne sjeća u koju stranu glave. Na to se pomaknuo, a tuženik ga je udario još jednom u glavu i tada je pao na prag vrata i udario desnim ramenom te osjetio bol i jedva se ustao, a u međuvremenu je tuženik otvorio prozor od boravka i izašao na stazu od ceste i pobjegao. Rame ga je jako boljelo i s TĐ i JĐ je sjeo u auto. Kada su došli do kuće Nikolinine, vidjeli su da se tuženik htio objesiti kod pečenjare. TĐ je izašla iz auta i spriječila ga te pozvala policija, a njega je JĐ odvezla na hitnu. Rame mu je iskočilo i to su mu namještali na hitnoj. Više od mjesec dana bio je nesposoban bilo šta raditi s tom rukom. Na terapije je išao oko 20 dana. Nije se mogao sam oblačiti. To mu je sve pomagala mama. Slabije se mogao i prati, zapravo sve je morao raditi lijevom rukom, a dešnjak je. Pojašnjavajući na koji način je maknuo tuženika od JĐ naveo je da kada je ušao u prostoriju tuženik je bio na JĐ i htio joj je strgati majicu, a kada je došao do njega rukom ga je maknuo, na način da ga je desnom rukom maknuo u desno cijelom širinom dlana. U prostoriji se nalazila kutna garnitura, JĐ je sjedila na stranici kutne garniture na manjoj stranici garniture i bila je okrenuta prema njemu, a tuženik je bio na njoj. Kada je ulazio tuženik je bio na kutnoj garnituri, oslonjen na JĐ, a ona je već bila u padanju na tu garnituru. U toj prostoriji bila je i TĐ, u predjelu kuhinje, koja je spojena sa boravkom. Kutna garnitura je od vrata udaljena dva do tri metra. Nikada ranije nije imao problema s desnim ramenom, a na upit iz kojeg razloga je na trećoj strani vještačkog nalaza konstatirano da ga je 27. svibnja 2015. boljelo desno rame, da radi u Šećerani na remontu i da prima terapiju lijekom Naklofen, iskazao je da je to nemoguće i da je to greška.

8.7. Tuženik je u svom iskazu naveo da je sve započelo dva do tri mjeseca ranije, odnosno on se s JĐ dopisivao i razgovarao o svemu, odnosno o njenim problemima u braku. Ona je dolazila i kod njih kući, u [adresa]. U to vrijeme tužitelj i ona nisu živjeli zajedno i stalno su bili u nekakvim problemima oko braka i pred razvodom. Taj dan pozvala ga je k sebi da popričaju o njenim problemima, što mu je bilo čudno i bilo mu je uopće čudno što je pristala na to. Kada je došao u kuću vrata nisu bila zaključana, ali su bila zatvorena i kada je ušao u hodnik, vrata hodnika su bila zatvorena, a ona je bila s desne strane u kuhinji, u stojećem položaju za stolom i držeći se za stolicu. Bila je nervozna i potresena. Pitao ju je što joj je, na što je ona rekla da ode u boravak koji se nalazio njemu s lijeve strane. Upalio je televizor, a ona je rekla da će odmah doći i sjeo je na kutnu garnituru. Odmah potom čuo je da udaraju vrata i vidio je tužitelja kako trčećim korakom ide prema njemu te je u dva tri koraka došao do njega. Podigao se u polusjedeći položaj, da bi ga tužitelj lijevom šakom udario u desnu stranu lica. Nakon što ga je udario i budući da su bili blizu, on je njega refleksno desnom rukom obuhvatio oko vrata i skupa su pali na kutnu garnituru. Tada mu se lijeva ruka na toj kutnoj garnituri zaglavila između stranice i tijela, a desna ruka mu je još uvijek bila oko vrata tužitelja. Tada ga je tužitelj više puta, deset do petnaest puta, udarao desnom šakom u rebra i u jednom trenutku udario šakom u naslonjač. Nakon toga je rekao da je "sj… ruku". Zatim je došla njegova supruga TĐ, uhvatila tužitelja za rame i odvukla, da bi tada tužitelj rekao "e sada zovite policiju", to je sve skupa trajalo minutu, a JĐ je cijelo vrijeme bila na istom mjestu, tj. kraj stola u kuhinji, 4 metra dalje od njega. Krenuo je prema izlaznim vratima kuće, no bila su zaključana pa je otvorio prozor i pobjegao. Tjedan dana kasnije sve to je razriješio sa svojom suprugom TĐ, da bi tada čuo da su JĐ i tužitelj sve to skupa isplanirali zbog novaca, odnosno da će ga tužitelj tužiti za napad, a JĐ za silovanje. Nakon toga su oni neke njegove poruke ispravljali, prepravljali i brisali. Na pitanje da li je vidio da bi tužitelj pao na prag, naveo je da je on puno slabiji od tužitelja i da bi to trebao biti stvarno jaki udarac da bi tužitelj pao na prag. Nakon toga JĐ, on i njegova supruga TĐ opet su bili dobro te ga je 2019. u veljači JĐ zamolila da joj nađe neki polovni auto, što je i učinio te su isti i otišli kupiti. Navedeno ističe jer nije vjerojatno da bi pokušao silovati JĐ, a da bi ona poslije prešla preko toga i poslije opet bila s njim dobra. Nikada nije imao problema s policijom, nije nasilan, a tužitelj je češće imao problema s policijom i nasilništvom. On je prije ovog događaja pitao JĐ da li bi se mogli naći, a ona je rekla da to ne bi bilo u redu, jer je njezin šogor. Pričali su prijateljski i htio se naći s njom samo u vezi razgovora. Zbog udaraca koje mu je zadao tužitelj nije se javio liječniku. Kada je policija došla vodili su ga na hitnu i slikana mu je desna strana lica i desna strana rebara, ali ništa nije bilo slomljeno. U vrijeme događanja vani je bio mrak, u kući je bilo upaljeno svjetlo, a rolete su bile spuštene.

9. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, nakon savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti, sud smatra da na nedvojben način nije dokazano da bi u spornom događaju, a kako se to tvrdi u tužbi, tuženik napao tužitelja niti da je navedenu tjelesnu ozljedu iščašenje desnog ramenog zgloba tužitelju zadao tuženik na način kako je to u tužbi navedeno, a niti na način kako je to u svom iskazu opisao tužitelj.

9.1. Naime, svjedoci DĐ i PĐ o spornom događaju imaju saznanja samo temeljem onoga što su joj ispričali tužitelj i JĐ, dok svjedokinja ĆĐ o spornom događaju nema nikakvih saznanja. Slijedom toga, iskaze navedenih svjedoka sud smatra irelevantnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Jedine osobe koje su nazočile spornom događaju, osim samih stranaka kao sudionika sukoba, bili su TĐ, supruga tuženika, te JĐ, tadašnja supruga tužitelja. U okolnostima kada su iskazi stranaka vezano za dinamiku i način ozljeđivanja tužitelja u potpunosti kontradiktorni, te da iz iskaza svjedokinje TĐ ne proizlazi da je tuženik napao tužitelja niti da mu je zadao kakav udarac uslijed kojeg bi tužitelj zadobio navedenu tjelesnu ozljedu, cijeneći da niti provedenim medicinskim vještačenjem na nesporan način nije utvrđeno da je navedena tjelesna ozljeda posljedica eventualno udarca kojeg bi tuženik zadao tužitelju u spornom događaju, utvrđeno je da je neosnovan preostali sporni dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 856,06 eura /6.450,00 kn ime naknade nematerijalne štete te iznosa od 193,78 /1.460,00 kn po osnovi tuđe pomoći i njege.

9.2. Sud ne prihvaća iskaz tužitelja u dijelu gdje tvrdi da kada su on i supruga tuženika TĐ ušli u kuću da je vidio da je tuženik htio skinuti majicu JĐ, da je tuženika uhvati i lagano maknuo od nje, da bi ga tada tuženik napao te ga šakom udario u glavu i da se pomaknuo, a da ga je tuženik još jednom udario u glavu i da je pao na prag vrata i udario desnim ramenom. U tom dijelu iskaz tužitelja je neuvjerljiv, nelogičan i suprotan utvrđenjima koja proizlaze ne samo iz iskaza svjedokinje TĐ već je suprotan i utvrđenjima koja proizlaze iz provedenog medicinskog vještačenja. Naime, ukazuje se neuvjerljivim i nelogičnim da bi tužitelj, nakon što je iznenada ušao u kuću i vidio da je tuženik htio skinuti majicu njegovoj supruzi JĐ, pojašnjavajući da je tuženik bio na JĐ i htio joj strgati majicu, došao do tuženika i desnom rukom lagano ga maknuo u desno, a da bi ga u tom trenutku tuženik napao te šakom dva puta udario u glavu. Naime, nelogično i neživotno je da bi u datim okolnostima, kada je vidio da se tuženik nalazi na njegovoj supruzi, želeći joj strgati majicu, tužitelj reagirao na način da bi desnom rukom samo lagano tuženika maknuo u desno, a da bi ga odmah zatim tuženik napao te šakom dva puta udario u glavu. Nadalje, iskaz tužitelja u dijelu gdje tvrdi da ga je tuženik napao te ga šakom udario u glavu i da se pomaknuo, a da ga je tuženik još jednom udario u glavu i da je pao na prag vrata i udario desnim ramenom, uslijed čega da je zadobio navedenu tjelesnu ozljedu iščašenje desnog ramenog zgloba, u suprotnosti je sa činjeničnim navodima same tužbe, gdje je tužitelj naveo da mu je tuženik najprije zadao jedan udarac šakom u predjelu glave te mu potom zadao još udaraca po glavi i tijelu, dakle više udarac u glavu i tijelo, a nakon toga da ga je s obje ruke hrvački zahvatio u tzv. "kravatu" i srušio na pod.

9.3. Iz iskaza svjedokinje TĐ ne proizlazi da bi u spornom događaju tuženik napao tužitelja niti da bi mu zadao kakav udarac. Opisujući tijek spornog događaja svjedokinja je navela da nakon što je tuženik došao u navedenu kuću da je tužitelj iza njega zaključao ulazna vrata da ne može izaći, a nakon toga tužitelj je izletio iz sobe i napao tuženika te ga šakom udario u glavu, uslijed čega je tuženik preko naslona trosjeda pao na pod, da bi zatim ona odvukla tužitelja kako bi prestao tući tuženika, nakon čega je tuženik pobjegao kroz prozor. Istaknula je da je tužitelj skočio na tuženika i tukao ga šakama, da bi tuženik uhvatio tužitelja rukama za glavu i pokušao se obraniti, tj. odmaknuti se. Tvrdi da je tuženik bio iznenađen tim napadom i u tom trenutku zbog iznenađenja nije se mogao obraniti, niti je tuženik napao tužitelja jer to nije niti mogao. Ne zna u kojem trenutku se tužitelj mogao ozlijediti jer ga tuženik nije mogao udariti, dok je tužitelj tuženika jako udarao desnom rukom. Istaknute navode svjedokinje sud prihvaća jer su s obzirom na uzroke nastanka i dinamiku spornog događaja uvjerljivi, logični i životni.

9.4. Iskaz svjedokinje TĐ, kada je riječ o dinamici štetnog događaja, u bitnim dijelovima sukladan je iskazu tuženika. Naime, opisujući tijek spornog događaja tuženik je istaknuo da kada je došao u navedenu kuću da vrata nisu bila zaključana, ali su bila zatvorena, kao i vrata hodnika, a nakon što je ušao u dnevni boravak nedugo zatim čuo je da udaraju vrata i vidio je tužitelja kako trčećim korakom ide prema njemu te je u dva tri koraka došao do njega, tada se podigao u polusjedeći položaj, da bi ga tužitelj lijevom šakom udario u desnu stranu lica, nakon čega je, budući da su bili blizu, tužitelja refleksno desnom rukom obuhvatio oko vrata i skupa su pali na kutnu garnituru. Tada mu se lijeva ruka na toj kutnoj garnituri zaglavila između stranice i tijela, a desna ruka mu je još uvijek bila oko vrata tužitelja, da bi ga tužitelj više puta, deset do petnaest puta, udarao desnom šakom u rebra, da bi u jednom trenutku tužitelj šakom udario u naslonjač, nakon čega je rekao da je "sj… ruku", a zatim je došla njegova supruga TĐ i uhvatila tužitelja za rame te odvukla, što je sve skupa trajalo minutu.

10. Niti provedenim medicinskim vještačenje na nedvojben način nije utvrđeno da bi navedena ozljeda iščašenje desnog ramenog zgloba tužitelja nastala kao posljedica udarca tuženika, dok udarac šakom u glavu nije tjelesna ozljeda u sudsko medicinskom smislu, budući da se, kako to proizlazi iz iskaza vještaka, u statusu pacijenta (tužitelja) ne navodi da ima otisak šake u području lica kao posljedicu udarca, a nije opisano da je bilo oštećenja kože u području glave, kao niti otiska crvenila ili eventualno hematoma.

10.1. Što se tiče mehanizma zadobivanja navedene ozljede iščašenje desnog ramenog zgloba tužitelja, iz vještačkog nalaza i mišljenja od 28. rujna 2021. i dopune vještačkog nalaza i mišljenja od 18. siječnja 2022. vještaka dr. Ivice Foteza, proizlazi da je mehanizam nastanka navedene ozljede moguć udarom ili padom tijela o čvrsti tvrdi predmet ili tvrđu podlogu, a da je iščašenje je moguće i "nezgodnim" pokretom ruke u prostoru ili nasilnom rotacijom ruke od strane druge osobe. U danom iskazu vještak je istaknuo da do iščašenja u području ramenog zgloba može doći udarom otvorenom ili zatvorenom šakom ozlijeđene osobe u predmet ili ljudsko tijelo, međutim, statistički je taj mehanizam vrlo rijedak, naime, kada bi govorili o iščašenju koje može biti ili stražnje ili donje, jako je mala vjerojatnost da bi zbog sile koja se prenosi udarcem dovelo do prednjeg iščašenja. U ovom konkretnom slučaju radi se o prednjem iščašenju ramenog zgloba, te stoga ne isključuje mogućnost da je do ozljeđivanja desnog ramenog zgloba došlo udarcem šakom tužitelja u čvrsti predmet ili tijelo, no isto tako ne isključuje mogućnost da je do ozljede došlo i padom tijela tužitelja na tvrdu podlogu. Naime, postoji više mehanizama gdje zbog zakona poluge može doći do nestabilnosti u području ramenog zgloba, čije posljedice može biti iščašenje, prijelomi vrata nadlaktične kosti, kao i prijelomi velikog tuberkula (područje nadlaktične kosti). Mišljenja je da je u konkretnom slučaju veća vjerojatnost da je do ozljeđivanja desnog ramenog zgloba tužitelja došlo prilikom udara tijela tužitelja na tvrdi predmet ili tvrđu podlogu, a ne uslijed udarca šakom.

11. S obzirom na sve navedeno, cijeneći da su iskazi stranaka u cijelosti međusobno kontradiktorni, da iz iskaza svjedokinje TĐ, koja je bila nazočna tijekom cijelog spornog događaja, ne proizlazi da bi tuženik napao tužitelja niti da mu je zadao kakav udarac uslijed kojeg bi tužitelj zadobio ozljedu iščašenje desnog ramenog zgloba, naprotiv, utvrđeno je da je tužitelj bio taj koji je napao tuženika, a da prije i tijekom sukoba tuženik prema tužitelju nije poduzeo niti jednu napadačku radnju, već da se samo branio od iznenadnog napada tužitelja, te cijeneći da niti provedenim medicinskim vještačenje na nedvojben način nije utvrđeno da bi navedena ozljeda tužitelja nastala kao posljedica udarca šakom tuženika u tijelo tužitelja, utvrđeno je da tužitelj na nedvojben način nije dokazao postojanje odgovornosti tuženika za nastanak spornog događaja niti postojanje odgovornosti tuženika za naknadom štete koju je tužitelj u spornom događaju pretrpio. Naime, prema mišljenju medicinskog vještaka u konkretnom slučaju radi se o prednjem iščašenju ramenog zgloba te stoga vještak ne isključuje mogućnost da je do ozljeđivanja desnog ramenog zgloba došlo udarcem šakom tužitelja u čvrsti predmet ili tijelo, što ukazuje na osnovanost navoda tuženika da ga je tužitelj više puta udarao desnom šakom u rebra, da bi u jednom trenutku tužitelj šakom udario u naslonjač trosjeda, te da je vještak mišljenja da je veća vjerojatnost da je do ozljeđivanja desnog ramenog zgloba došlo prilikom udara tijela tužitelja na tvrdi predmet ili tvrđu podlogu, a ne uslijed udarca šakom.

12. Iz zapisnika Centra za socijalnu skrb Virovitica, Podružnica obiteljski centar od 8. ožujka 2018. proizlazi da je zapisnik sačinjen u postupku savjetovanja i pomaganja u svezi nasilja u obitelji. U zapisniku su sadržani iskazi tužitelja i tuženika, koje iskaze sud nije čitao jer bi to bilo u suprotnosti sa načelom neposrednosti i kontradiktornosti glavne rasprave. Ukoliko su iskazi stranka koje su dali na navedeni zapisnik u suprotnosti sa iskazima koje su dali u ovom postupku, stranke su imale mogućnost na te razlike ukazati i na te okolnosti strankama prilikom saslušanja postavljati odgovarajuća pitanja.

13. Za donošenje meritorne odluke bez relevantnog značaja je činjenica da je povodom navedenog događaja kod Prekršajnog suda u Virovitici protiv stranaka vođen prekršajni postupak pod posl. br. P J-88/18. Naime, prekršajnim nalogom posl. br. P J- 88/18-2 od 7. ožujka 2018., obje stranke su proglašene krivima zbog prekršajnog djela iz čl. 10. st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, jer da je 16. veljače 2018., u petak u 19,00 sati, u obiteljskoj kući u [adresa], došlo do nasilja u obitelji od strane obje stranke, na način da je uslijed ljubomore tužitelj prišao tuženiku te mu zadao jedan udarac šakom u predjelu desnog oka, nakon čega je tuženik zadao jedan udarac tužitelju šakom u predjelu glave, nakon čega su se međusobno pohvatali i naguravali po dnevnom boravku, te tom prilikom jedan drugome zadali više udaraca po glavi i tijelu, da bi tuženik uhvatio tužitelja u hrvački zahvat tzv. "kravatu" te ga srušio na pod, nakon čega se tuženik udaljio iz kuće i otišao na svoju adresu prebivališta, čime je prestalo daljnje činjenje prekršaja.

13.1. Navedeni prekršajni nalog postao je pravomoćan samo u odnosu na tuženika, jer isti nije podnio prigovor, dok je tužitelj protiv prekršajnog naloga podnio prigovor te je presudom istog suda, posl. br. 1 J-88/18 od 24. travnja 2018., tužitelj oslobođen od optužbe.

13.2. Činjenica da je tuženik navedenim pravomoćnim prekršajnim nalogom proglašen krivim za počinjenje prekršajnog djela iz čl. 10. st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nije od relevantnog značaja za utvrđenje odlučnih činjenica u ovom postupku, budući da je prekršajni nalog donesen u skraćenom, tzv. mandatnom postupku, odnosno bez provođenja rasprave i izvođenja dokaza. Sud nije vezan za utvrđenja iz prekršajnog naloga, jer činjenični opis prekršajnog djela nije rezultat raspravljanja niti su na okolnost osnovanosti optužbe u prekršajnom postupku provedeni dokazi, a činjenični opis prekršajnog djela za koje tuženiku proglašen krivim u suprotnosti je sa utvrđenjima ovog suda o nastanku i dinamici spornog događaja.

14. S obzirom na sve navedeno, cijeneći da je odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, utvrdivši da je tuženik dokazao da ne postoji njegova odgovornost za štetu koju je tužitelj u spornom događaju pretrpio, sud je preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadom neimovinske štete u iznosu od 856,06 eura /6.450,00 kn te iznosa od 193,78 eura/1.460,00 kn po osnovi tuđe pomoći i njege, kao neosnovan odbio te presudio kao u izreci.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 46/25, temeljem koje je sud obvezao tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 2.927,76 eura, i to 200,00 eura na ime nagrade punomoćnika za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN- 138/23, dalje Tarifa), 1.200,00 eura za zastupanje na ročištima od 1. prosinca 2020., 19. veljače i 8. prosinca 2021., 27. rujna 2022., 16. prosinca 2025. te 5. veljače 2026. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 600,00 eura za sastav obrazloženih podnesaka od 18. listopada i 21. prosinca 2021. te 8 veljače 2022. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 250,00 eura za sastav žalbe protiv presude (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), 562,50 eura na ime PDV-a od 25 % (Tbr. 46. tarife) te 115,26 eura za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu i za sastav žalbe. na presudu. Na dosuđeni iznos troškova tužitelj je dužan tuženiku platiti zakonske zatezne kamate, tekuće od dana donošenja presude 23. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi čija visina je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

U Slatini, 23. ožujka 2026.

S u d a c :

Josip Bočkai

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.

Dostaviti:

1. OD Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Garešnice -

punomoćnik tužitelja.

2. Kosta Lacmanović, odvjetnik iz Virovitice - punomoćnik tuženika.