REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

Povrv-105/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, u pravnoj stvari tužitelja Info financije d.o.o. Zagreb, Ulica Dragojla Kušlana 27, OIB 52022283876, kojeg zastupa punomoćnik Dan Marinović, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika M.L. GRUPPE d.o.o. Medulin, Munida 21, OIB 51196484554, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Jukić Jakopič, odvjetnica u Puli, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 28. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnica stranaka, na ročištu za objavu 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršiteljice dužnosti javnog bilježnika Gorane Savčić, iz Pule, poslovni broj Ovrv- 1789/2025, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-163/2025, od 12. svibnja 2025., kojim je bilo naloženo tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana namiri tražbinu u iznosu od 138,40 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. listopada 2023. pa do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. pros inca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno sa troškovima postupka u iznosu od 87,50 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 12. svibnja 2025., kao dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 133,27 eura.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 436,73 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. ožujka 2025. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi namirenja tražbine u iznosu od 138,40 eura na ime naknade za izradu digitalnog oglasa („bannera“), uvećano za zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka, a na temelju kojega je vršiteljica dužnosti javnog bilježnika Gorana Savčić, iz Pule, izdala rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1789/2025, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-163/2025, od 12. svibnja 2025.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio pravovremen i dopušten prigovor kojim je osporio tužiteljevu tražbinu obrazlažući da osporava osnovanost i visinu potraživanja tužitelja s obzirom na to da potraživanje tužitelja nije dokumentirano, a niti su dostavljeni kakvi dokazi. Stav je tuženika da se izvodom iz poslovnih knjiga ne dokazuje osnovanost potraživanja. Tuženik drži da je upitna aktivna legitimacija tužitelja. Pobija i odluku o troškovima postupka.

3. Općinski sud u Puli-Pola rješenjem poslovni broj Povrv-129/2025-2 od 25. kolovoza 2025. oglasio se stvarno nenadležnim i spis ustupio naslovnom sudu, kao stvarno i mjesto nadležnom sudu.

4. Rješenjem naslovnog suda poslovni broj Povrv-105/2025-2 od 8. listopada 2025. rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage, ukinute su provedene radnje i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Podneskom od 27. listopada 2025. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz prigovora na rješenje o ovrsi ističući da su tuženikovi navodi neosnovani, neutemeljeni, paušalni i usmjereni na odugovlačenje postupka. Da je tužitelj valjano izdao utuženi račun i to za zakonito pruženu uslugu. Uz podnesak dostavljen je transkript razgovora za kojeg tvrdi da se radi o narudžbenici.

6. Naslovni sud je prije održavanja pripremnog ročišta od Ministarstva financija, Porezne uprave, zatražio očitovanje o tomu je li tuženik po utuženim računima koristio pravo na odbitak pretporeza, sve sukladno članku 221.b. stavku 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu - ZPP). Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Pazin, Ispostava Pula-Pola dostavilo je očitovanje od 28. studenog 2025. (list 63. spisa) u kojem je obrazloženo da na dan izdavanja utuženog računa tužitelj nije bio u sustavu poreza na dodanu vrijednost pa da stoga tuženik nije mogao koristiti pretporez po tom računu.

7. U podnesku od 27. siječnja 2026. tuženik se očitovao na tužiteljev podnesak od 27. listopada 2025. navodeći da po tužitelju dostavljen transkript nije sukladan snimci razgovora. Osim toga, da nije točan navod tužitelja da je usluga zakonito pružena. Naprotiv, da tužitelj nije dokazao da je utuženi račun ispostavljen tuženiku, da je digitalni oglas izradio prema logu tuženika, odnosno da ga je uopće izradio i poslao tuženiku na provjeru. Tuženik ističe da je u transkriptu naznačena drugačija mail adresa.

8. Na pripremnom ročištu održanom 28. siječnja 2026. tužitelj je po punomoćnici obrazložio da je predmet ugovora sklopljenog među strankama bila izrada digitalnog oglasa (bannera) te da je tužitelj uz podnesak od 28. listopada 2025. u spis priložio digitalni oglas (banner) i time da je dokazao da je ispunio obvezu. Tuženik je po punomoćnici ostao pri svim ranije iznesenim navodima, odnosno osporavanju da je ugovor sklopljen, da je usluga izvršena te da tužitelj nije dokazao da je spisu priloženi oglas (banner) bio objavljen, oglašavan, a niti da je dokazano da je tuženik tužitelju dostavio logo, a potom tužitelj primjer oglasa dostavio tuženiku na pregled i eventualne izmjene.

9. U nastavku postupka proveden je dokaz čitanjem dokumentacije u spisu i to račun tužitelja 97/01/01 (list 7., 26., 52. spisa), dopis tužitelja (list 51. spisa), transkript razgovora (list 53. spisa), ispis-preslika oglasa (list 54. spisa), reproducirana je snimka pohranjena na elektroničkom nosaču (nosač priložen na listu 61. spisa), te je pročitano očitovanje Ministarstva financija, Porezne uprave od 28. studenog 2025. (list 63 spisa).

10. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet ovog spora čini zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 138,40 eura za izradu digitalnog oglasa (bannera), a sve temeljem računa broj 97/01/01 od 6. listopada 2023. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

12. Čitanjem dokumentacije priložene spisu utvrđeno je da je tužitelj izdao račun broj 97/01/01 od 6. listopada 2023. kojim se tuženik tereti za plaćanje naknade za „Izradu Banera 1-2“. Iznos naknade s popustom i obračunatim PDV-om iznosi 138,40 eura. Tužitelj je spisu priložio transkript razgovora kojeg je zaposlenica tužitelja imenom O, označena kao supervizor, vodila sa zastupnikom po zakonu tuženika OV. Preslušavanjem snimke razgovora pohranjene na elektroničkom nosaču, odnosno iščitavanjem transkripta razgovora, proizlazi da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o djelu kojim se tužitelj obvezuje za tuženika izraditi digitalni oglas koji će biti istaknut na ekonomskom portalu Financije.hr, dok se tuženik obvezao na plaćanje naknade u iznosu od 272,00 eura uvećano za PDV. U pogledu izrade digitalnog oglasa (bannera) ugovoreno je da će isti biti izrađen nakon što tuženik tužitelju dostavi logo, a potom tako formirani digitalni oglas tužitelj tuženiku dostavi radi eventualne dopune ili izmjene. Iz navedenog proizlazi da je tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije neosnovan.

13. Pravna priroda odnosa među strankama normirana je odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 ., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., i 155/23. ; u daljnjem tekstu - ZOO), i to odredbama koje se odnose na ugovor o djelu. Ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu (članak 590. ZOO-a). Specifičnost je predmetnog ugovora jer je tuženiku ponuda bila dana telefonskim putem. U vezi istog člankom 261. ZOO-a je određeno da ponuditelj mora ponudu danu telefonom ili brzojavom potvrditi ponuđeniku preporučenim pismom najkasnije sljedećeg radnog dana. Međutim, izostanak pisane potvrde ne utječe na valjanost ugovora sklopljenog telefonom, ali strana koja nije dala potvrdu odgovara drugoj strani za time nanesenu štetu.

14. Međutim, iako je tužitelj dokazao da je tužitelju dao ponudu te da je tuženik istu prihvatio iz spisu priložene dokumentacije i transkripta razgovora, odnosno audio snimke razgovora, ne proizlazi da je tužitelj dokazao da je ispunio obvezu izrade digitalnog oglasa. Tuženik tako ispravno prigovara da tužitelj nije dokazao da je nakon što je tuženik prihvatio ponudu tužitelj tuženiku dostavio dopis naslovljen „OGLAŠAVANJE NA POSLOVNOM PORTALU FINANCIJE.HR“. U istom dopisu navodi se da se po sklopljenom ugovoru šalje račun za oglašavanje, a potom se u istomu opisuje mogućnost suradnje te se u pasusu 4. opisuje da se suradnja odnosi na „Banner (oglasno mjesto) na portalu Financije.hr; besplatnu izradu atraktivnog bannera…; vizualni pregled bannera šalje se na pregled…; tri mjeseca (2+1) trajanje aktivne reklame…“. Nisu iznesene činjenice i predloženi dokazi na temelju kojih bi sud utvrdio da su po sklapanju ugovora stranke komunicirale u vezi izrade digitalnog oglasa, da je tuženik tužitelju dostavio logo, a tužitelj po izradi digitalnog oglasa istog otpremio tuženiku radi provjere. Spisu je priložen ispis kontakt podataka za tuženika s opisom djelatnosti koje obavlja (list 54. spisa; dostavljeno uz tužiteljev podnesak od 27. listopada 2025.), a za koji tužitelj tvrdi da se radi o digitalnom oglasu. Iz istoga ne proizlazi da se radi o digitalnom oglasu u vezi čijeg bi se sadržaja i izgleda prethodno tužitelj usuglašavao sa tuženikom, a niti su u tijeku postupka iznesene činjenice i predloženi dokazi na temelju kojih bi bilo utvrđeno da je to digitalni oglas koji je tri mjeseca predstavljao aktivnu reklamu tuženika na portalu Financije.hr. Naprotiv, tužitelj nije dokazao da je takav digitalni oglas uopće bio istaknut na portalu Financije.hr.

15. Prema odredbi članka 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji, pa ako stranka u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanjem pravne zaštite sud će odbiti. To znači da pravila o teretu dokazivanja sadržana u odredbi članka 221.a. ZPP-a, obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. U ovoj pravnoj stvari na tužitelju je bio teret dokaza da je ispunio ugovornu obvezu, odnosno da je izradio digitalni oglas (banner) i na portalu Financije.hr putem istog reklamirao djelatnost tuženika. Međutim, prema ocjeni suda, tužitelj nije u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao da je ispunio ugovornu obvezu za koju zahtijeva plaćanje naknade, slijedom čega je valjalo odlučiti kao točki I. izreke.

16. Platni nalog ukinut je na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP-a i članku 155. ZPP-a.

18. Tuženik je zahtijevao naknadu troškova postupka u iznosu od sveukupno 570,00 eura. Tuženiku je priznat trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi u iznosu od 50,00 eura, sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; u daljnjem tekstu – Odvjetnička Tarifa), trošak sastava podneska od 27. siječnja 2026. u iznosu od 20,00 eura (kako je zatraženo u tom podnesku), a primjenom Tbr. 8. t. 1. Odvjetničke tarife, iznos od 50,00 eura za zastupanje na ročištu održanom 28. siječnja 2026., sukladno Tbr. 9. t. 1. Odvjetničke tarife, te iznos od 13,27 eura na ime pristojbe za prigovor na rješenje o ovrsi. Sveukupno, tuženiku je priznat trošak postupka u iznosu od 133,27 eura, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

19. U točki III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 436,73 eura koji se odnosi na više zatraženi trošak za sastav prigovora na rješenje o ovrsi (150,00 eura) i za zastupanje na ročištu (150,00 eura), na više zatraženi trošak sudske pristojbe za prigovor na rješenje o ovrsi (36,73 eura) te zahtjev za naknadu troškova javnog bilježnika jer tuženik nije snosio taj trošak (87,50 eura i 12,50 eura).

U Pazinu 23. ožujka 2026.

Sutkinja

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku, uz pristojbu na presudu,

- Tuženiku po punomoćniku,