Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-1602/2019-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. ožujka 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetnika Mislava Srba, u Osijeku i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 3207863424/06, sklopljenog dana 17. studenog 2006. godine, između tužitelja ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka Banka d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva na osnovi jednostrane odluke Banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka Banka d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužitelju ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana isplati iznos od 13.911,30 eur koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenljivim ugovornim kamatnim stopama, kao i zbog ništetnosti odredbi o valuti otplate anuiteta za koji je vezana glavnica švicarski franak (CHF) ima vratiti tužitelju, kao i zateznu kamatu na navedeni iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od 02.08.2016. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka Banka d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužitelju ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana isplati iznos od 5.820,60 eur koji se novčani iznos zbog nepodmirene zatezne kamate ima vratiti tužitelju, kao i zateznu kamatu na navedeni iznos počevši od 02.08.2016. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka Banka d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužitelju ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana isplati iznos od 5.637,40 eur, koji se novčani iznos ima vratiti tužitelju uslijed nastale razlike eur glavnice na dan provođenja konverzije i glavnice CHF po početnoj kamati i tečaju, kao i zateznu kamatu na navedeni iznos tekuću od dana 01. 10. 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Zagrebačka Banka d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužitelju ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.305,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja , odnosno od 23. ožujka 2026., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 17. studenoga 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 3207863424/06, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 4,50 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tužitelj navodi da je s tuženikom zaključio i dodatak ugovora o kreditu od 26. siječnja 2016. godine kojim je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 17. studenoga 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 3207863424/06, kao i da je sklopio aneks ugovora o kreditu od 26. siječnja 2016. godine, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tužitelj ističe i to kako je sklapanjem novog ugovora prijašnji ugovor o kreditu prestao postojati pa korisnik kredita – tužitelj na temelju tog ugovora budući da istoga više nema ne može osnovano potraživati bilo što od banke odnosno tuženika. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Tonka Vulić, te saslušao tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

5. Saslušanjem tužitelja, ovaj sud utvrđuje da je kod tuženika realizirao stambeni kredit za kupovinu nekretnine, da nekretninu koju je kupio tim sredstvima nije iznajmljivao na tržištu, da u vrijeme realizacije kredita nije u svome vlasništvu imao niti obrt, niti OPG niti trgovačku firmu, da je kredit odlučio uzeti kod tuženika jer je već bio klijent tuženika a i predloženi uvjeti za kreditiranje su mu odgovarali, da je u ponudi bio i kredit u valuti EUR međutim povoljnije je tužitelju bilo uzeti kredit u valuti CHF, da s tuženikom nije bilo pregovaranja oko ugovornih odredbi već je tužitelja dočekao pripremljeni standardni obrazac ugovora o kreditu koji je samo mogao potpisati ukoliko želi kredit, da je ugovor o kreditu pročitao i uočio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli no da nije bio svjestan da može doći do drastičnih promjena glede rasta otplatne rate kredita. Tužitelj iskazuje kako od strane tuženika nije upozoren na rizik uzimanja kredita u valuti CHF obzirom da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune u odnosu na valutu CHF kao što to čini u odnosu na valutu EUR, početna otplatna rata da je bila oko 2.500,00 kn te da bi vrlo brzo narasla na 5.000,00 kn mjesečno pa je tužitelj pokušao razgovarati u banci i nešto učiniti vezano za porast otplatne rate međutim nije uspio ništa učiniti. Tužitelj iskazuje i to da je otplatne rate kredita on plaćao, da je na konverziju pristao kako bi mu se olakšala otplata, da je ugovor o konverziji bio unaprijed pripremljen od strane banke i nije se moglo pregovarati o ugovornim odredbama, da se tužitelj provedenom konverzijom ne smatra namirenim u cijelosti sa svojim potraživanjem prema banci.

6. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Tonka Vulić od 1. ožujka 2021. godine, dopunu financijsko knjigovodstvenog vještačenja od 4. rujna 2025., te očitovanje vještaka od 6. listopada 2025., sud utvrđuje

U razdoblju od početka otplate do 01.01.2014. godine preplaćeno je kamate zbog promjenjive kamatne stope, više od početno ugovorene kamatne stope 4,50%, u 75 anuiteta u iznosu od 5.446,56 EURa.

Preplaćeno je tečajnih razlika uslijed CHF valutne klauzule u 82 anuiteta u iznosu od 8.464,74 EURa, u kojima je srednji tečaj HNB za CHF na dan plaćanja anuiteta bio viši od srednjeg tečaja HNB za CHF na dan početka korištenja kredita.

Preplaćeno je na obje okolnosti 13.911,30 EURa.

Konverzija je provedena dana 29.01.2016. sa datumom 30.09.2015. godine. Konverzija kredita u EUR je provedena sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) i računski je točna.

Utvrđena je konačna preplata CHF kredita u odnosu na konvertirani EUR kredit u iznosu od 10.055,06 HRK/ 1.332,64 EURa, koju tuženik priznaje tužitelju za namirenje budućih EUR anuiteta u visini 50% vrijednosti anuiteta do konačnog iskorištenja preplate.

Na preplaćene razlike kamate zbog promjenjive kamatne stope i tečaja usl ijed CHF valutne klauzule zajedno utvrđene u iznosu od 13.911,30 EURa izračunata je svakomjesečno zatezna kamata do zadnjeg priznanja preplate iz konverzije na dan 01.08.2016. godine.

Izračunata zatezna kamata na utvrđene preplaćene svakomjesečne iznose kamate i tečaja do dana 01.08.2016. godine, kada je bilo zadnje priznanje preplate iz konverzije u EURo kreditu, iznosi 7.153,24 EURa.

Preplate iz konverzije kroz umanjenje 50% EURo anuiteta je priznato u protuvrijednosti od 1.332,64 EURa u razdoblju od 01.02.2016. do datuma zadnjeg priznanja preplate 01.08.2016. godine.

Nije bilo troškova, te se iz preplate po redosl ijedu uračunavanja prvo namirivala zatezna kamata.

Cjelokupnim iznosom preplate iz konverzije od 1.332,64 EURa do dana 01.08.2016. godine je podmirena djelomično zatezna kamata na preplaćenu kamatu i tečaj. Tužitelj potražuje i utvrditi preostalu tečajnu razliku s osnove razlike u preostaloj glavnici na dan 30.9.2015., a što podrazumijeva razliku glavnice prema početnom tečaju i početnom otplatnom planu naspram preostaloj glavnici nakon provedbe konverzije, te je ista utvrđena u iznosu od 5.637,40 EURa.

U razdoblju od početka otplate kredita do 01.01.2014. godine nema utvrđenih negativnih razlika kamate.

Manje je plaćeno tečajnih razlika u 23 anuiteta u kojima je srednji tečaj HNB za CHF na dan plaćanja anuiteta bio niži od srednjeg tečaja HNB za CHF na dan početka korištenja kredita u iznosu od -275,26 EURa, kako su svakomjesečne razlike prikazane na stranici 24 ovoga nalaza.

Stoga možemo reći da je tužitelj samo djelomično, u manjem iznosu, obeštećen konverzijom. Cjelokupnim iznosom preplate iz konverzije od 1.332,64 EURa do dana 01.08.2016. godine je podmirena djelomično zatezna kamata na preplaćenu kamatu i tečaj.

I dalje postoji potraživanje tužitelja, kako prikazujem po datumu dospijeća u nastavku; Na dan 30.09.2015. za razliku između nedospjele glavnice EURo kredita i nedospjele glavnice CHF kredita po početnoj kamati i tečaju u iznosu od 5.637,40 EURa. Na dan 01.08.2016. godine, kada je bilo zadnje priznanje 50% anuiteta iz preplate iz konverzije potraživanje postoji za;

- nepodmirenu zateznu kamatu u apsolutnom iznosu od 5.820,60 EURa i

- za preplaćenu kamatu i tečaj zajedno na obje okolnosti u cjelokupnom iznosu od 13.911,30 EURa

7. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine, a sve primjedbe tuženika vještak je jasno i argumentirano otklonio.

8. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

10. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

11. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

13. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

14. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

15. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP -a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 4,50% godišnje.

17. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetno, jer je isto nerazumljivo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

18. U konkretnom slučaju stranke su dana 26. siječnja 2016. godine zaključile sporazum o utvrđivanju nove visine obveze nakon postupka konverzije tražbine denominirane s valutnom klauzulom u CHF nastale zbog prestanka ugovora o kreditu broj 3207863424/06, u tražbini denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

19. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje: "(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita, 2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, – ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."

20. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu i izračunata sukladno Zakonu.

21. Citirani Zakon ne provodi Konverziju na način da utvrđuje ništetnom odredbu o promijeni visine kamatne stope. Stoga je sud tražio izračun na način da se kamatna stopa kroz razdoblje otplate ne mijenja, odnosno da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan korištenja kredita.

22. Obzirom na prednje utvrđeno, sud utvrđuje kako priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak Ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.

23. Osim toga, iako su stranke zaključile Dodatak ugovoru, sud smatra da se ne radi o novacijskom ugovoru.

24. Kako je dakle uslijed ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu tužitelj po stavu ovoga suda nedvojbeno oštećen iz prednje obrazloženog, to mu pripada pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi članka 323. stavak 1. u svezi s člankom 1011. ZOO-a, pa je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev opisan kao u izreci ove presude.

25. Sud je rješenjem od 5. ožujka 2026. godine dopustio preinaku tužbe tužitelju uređenu podneskom od 20. listopada 2025. godine obzirom da je zaključkom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 26. studenoga 2021. godine zauzet stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, kao što je to u ovome slučaju riječ. Osim toga, pravnim shvaćanjem zauzetim na drugoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. godine zauzet je stav da kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (ne prava preinaka), moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, pa stoga dakle potraživanje tužitelja uređenog podneskom od 20. listopada 2025. godine evidentno nije u zastari.

26. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO -a.

27. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

28. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 500,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav obrazloženih podnesaka od 17. listopada 2019., 20. srpnja 2020., 25. ožujka 2021. i 16. listopada 2025. svaki po 500,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 20. siječnja 2021., 19. svibnja 2025. i 5. ožujka 2026. svako po 500,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT -a), pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a) što uz PDV na odvjetničke usluge od 25% te trošak vještačenja od 880,00 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu 300,00 eura, daje konačni iznos troška od 6.305,00 eura.

Osijek, 23. ožujka 2026.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika