REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-943/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja IZ i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 23. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. isplatiti tužitelju SZ iznos od 2.230,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 15. lipnja 2025. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja SZ u dijelu u kojem traži isplatu 378,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 21. svibnja 2025. do isplate.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja SZ u dijelu u kojem traži isplatu zatezne kamate na iznos od 2.230,00 EUR od 21. svibnja 2025. do 14. lipnja 2025.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja SZ u dijelu u kojem traži isplatu zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 302,00 EUR od 14. travnja 2025. do 6. svibnja 2025.

V. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. naknaditi tužitelju SZ trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 23. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja SZ za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 300,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužitelja SZ od 21. svibnja 2025. povučena za iznos od 892,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 14. travnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 17. veljače 2022. godine zadobio ozljedu na radu kod poslodavca VUPIK plus d.o.o. kada je na Govedarskoj farmi Jakobovac radio na uzimanju uzorka PH urina. Pretjerivao je životinju u boks za uzimanje uzoraka kada mu je životinja ozlijedila palac lijeve ruke. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljao na uobičajeni način i pažljivo, i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev 14. travnja 2025. godine, a tuženik mu nije isplatio naknadu štete. Tužitelj se javio u Nacionalnu memorijalnu bolnicu Dr. Juraj Njavro Vukovar, gdje su mu dijagnosticirali ozljedu: natučenje prstiju bez oštećenja nokta. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, jer je ozljede trpio i još uvijek trpi fizičke bolove, zaostalo mu je ograničenje pokreta u lijevom palcu, trpio je strah od zbog neizvjesnosti liječenja. Tužitelj je morao mirovati, nositi imobilizaciju, provoditi fizikalne terapije i uzimati analgetike. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog, tužitelj na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje ukupno 3.500,00 EUR. Nakon provedenog medicinskog vještačenja te dopune medicinskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 8. siječnja i na ročištu koje je održano 16. ožujka 2026. konačno uredio tužbeni zahtjev tako da sada potražuje iznos od 2.608,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 21. svibnja 2025. do isplate. Također tužitelja potražuje i zateznu kamatu na nesporno isplaćeni iznos od 302,00 EUR od 14. travnja 2025. do 6. svibnja 2025.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje štetni događaj, činjenicu da je na dan štetnog događaja osiguranik tuženika, VUPIK plus d.o.o., imao kod tuženika ugovorenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja], te priznaje odgovornost. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i potraživanu zakonsku zateznu kamatu. Nesporno je da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom u mirnom postupku, no netočni su navodi tužitelja da mu tuženik nije isplatio naknadu štete. Naime, tuženik je temeljem dostavljene medicinske dokumentacije, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, kao i orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH za dosuđivanje naknade štete zbog povrede prava osobnosti, utvrdio visinu štete u ukupnom iznosu od 302,00 EUR, koji iznos je 6. svibnja 2025. u cijelosti isplatio.

Utvrđeni i isplaćeni iznos od 302,00 EUR se odnosi na:

- neimovinsku štetu s osnova povrede prava osobnosti - 170,00 EUR,

- imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege - 132,00 EUR.

Isplatom navedenog iznosa, tuženik smatra kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju u vezi s predmetnim štetnim događajem. Slijedom svega navedenog, osporava se visina, te tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. Tužitelj je podneskom od 8. siječnja 2026. i na ročištu koje je održano 16. ožujka 2026., nakon provedenog medicinskog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev na način da je smanjio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, što predstavlja povlačenje tužbe za iznos od 892,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 14. travnja 2025. do isplate (tako i VSRH u rješenju od 6. rujna 2022. poslovnog broja Rev 899/2022). Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP), odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

4. Tužitelj je na ročištu koje je održano 16. ožujka 2026. ujedno i preinačio tužbu budući da sada potražuje i zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 302,00 EUR od 14. travnja 2025. do 6. svibnja 2025. Sud je na temelju članka 190. stavka 3. i 8. ZPP-a dopustio predloženu preinaku tužbe.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Prijave o ozljedi na radu (str. 5-9 spisa), odštetnog zahtjeva (str. 10-11 spisa), medicinske dokumentacije (str. 12-21 spisa), police osiguranja br. [broj police osiguranja] i privitka polici osiguranja (str. 26-29 spisa), izvatka po transakcijskom računu (str. 30 spisa), Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti (str. 31-32 spisa) te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Zvonimiru Lovriću (str. 39-40 spisa) i dopunskim medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc.

Zvonimiru Lovriću (str. 51 spisa).

6. Na ročištu održanom 16. ožujka 2026. zamjenica punomoćnice tužitelja je navela da nema daljnjih dokaznih prijedloga te je predložila da se glavna rasprava zaključi. Sud je, uz suglasnost zamjenice punomoćnice tužitelja, odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

7. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, kao posljedice ozljede na radu pretrpljene u štetnom događaju koji se dogodio 17. veljače 2022.

9. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika.

10. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te tijek zatezne kamate.

11. Odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.; dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

12. Člankom 25. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.; dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

13. Tijekom postupka nije bilo sporno da se tužitelj ozlijedio 17. veljače 2022. za vrijeme radnog vremena kod poslodavca VUPIK plus d.o.o., kada je pretjerivao životinje u boks radi uzimanja uzoraka PH urina te da mu je navedena ozljeda priznata od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kao ozljeda na radu.

14. Radi utvrđivanja kvalifikatornih okolnosti neimovinske štete i potrebe za tuđom pomoći, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Zvonimiru Lovriću, dr.med. kirurgu i traumatologu. U svom nalazu i mišljenju od 16. rujna 2025. vještak je utvrdio da je tužitelj pretrpio ozljedu natučenja palca lijeve ruke. Tužitelj je liječen konzervativno te se držao uputa liječnika. Kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede nisu zaostale posljedice trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti. Tužitelj je trpio tzv. primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja koji je bio kratkotrajan i intenzivan. Tzv. sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, tužitelj je trpio jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 10 dana. Pretrpio je takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede oko 14 dana. Tužitelj je trpio fizičku bol jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta oko 12 dana, te manjeg intenziteta još oko 55 dana. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć po 1 sat dnevno kroz 22 dana (nošenje longete), dok naruženja nema. U dopunskom nalazu i mišljenju prof.dr.sc. Zvonimir Lovrić je naveo da je liječenje tužitelja završilo sredinom lipnja 2026.

15. Stranke nisu imale primjedbi na citirani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Zvonimira Lovrića, ako niti na njegovu dopunu.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Zvonimira Lovrića kao i njegovu dopunu budući su isti sačinjeni u skladu s pravilima struke i u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis, a na temelju pregleda tužitelja.

17. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; dalje: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju članka 1100. stavka 1. ZOO-a.

18. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a što je konkretno slučaj, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi. One su, u smislu odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

19. Budući iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj trpio bol ukupno 68 dana, od čega bol jakog i srednjeg intenziteta u trajanju od 13 dana, a slabijeg intenziteta 55 dana, da je tužitelj trpio sekundarni strah ukupno 30 dana, od čega strah jakog i srednjeg intenziteta 6 dana, a slabijeg intenziteta 24 dana, ocjena je ovog suda da navedeno, na temelju odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, opravdava dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju u iznosu od 2.400,00 EUR.

20. Napominje se da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002., pa je sud prilikom utvrđenja pravične novčane naknade tužitelju uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2022. godine.

21. Na temelju članka 1095. stavka 1. ZOO i članka 1089. stavka 2. ZOO-a, tužitelju za 22 sata potrebne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi članka 223. ZPP- a, u traženom iznosu od 5,00 EUR po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u mjestu prebivališta tužitelja. Stoga tužitelju pripada naknada u iznosu od 110,00 EUR.

22. S obzirom da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 170,00 EUR na ime neimovinske štete te iznos od 132,00 EUR na ime tuđe pomoći, tužitelju je valjalo dosuditi daljnji iznos od 2.230,00 EUR na ime neimovinske štete, dok je isplatom iznosa od 132,00 EUR tužitelju u cijelosti podmirena imovinska šteta na ime tuđe pomoći.

23. Odredbom članka 1086. ZOO propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je odredbom članka 1103. ZOO propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući da je sudski vještak u dopuni nalaza i mišljenja naveo da je liječenje tužitelja završeno sredinom lipnja 2025., ocjena ovog suda je da tužitelju pripada zatezna kamata od 15. lipnja 2025. pa do isplate jer se nakon završetka liječenja sa sigurnošću može utvrditi opseg i težina posljedica i tek tada nastupa dospijeće tražbine i zakašnjenje dužnika.

24. Tužbeni zahtjev tužitelja u iznos od 378,00 EUR s osnova neimovinske štete zajedno sa zateznom kamatom valjalo je odbiti kao neosnovan, budući je zatražen u previsokom iznosu.

25. Tužitelj je podnio odštetni zahtjev tuženiku 14. travnja 2025., liječenje tužitelja je završeno sredinom lipnja 2025., a do isplate iznosa nesporne odštete došlo je 6. svibnja 2025. Članak 943. stavak 1. ZOO-a propisuje da je osiguratelj dužan isplatiti naknadu štete/osigurninu u roku koji ne može biti dulji od 14 dana, računajući od dana kada je osiguratelj dobio obavijest da se dogodio osigurani slučaj. Ukoliko je za utvrđivanja postojanja osigurateljeve obveze potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan platiti osigurninu u roku od 30 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u navedenom roku obavijestiti da odštetni zahtjev nije osnovan (članak 943. stavak 2. ZOO). Obzirom je tuženik isplatio tužitelju nesporni iznos naknade štete unutar roka od 30 dana od dana zaprimanja odštetnog zahtjeva, tužitelj nema pravo na zatezne kamate na isplaćeni nesporni iznos od 302,00 EUR.

26. Stopa zatezne kamate određena je na temelju odredbe članka 29. stavaka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

27. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

28. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.608,00 EUR.

29. S obzirom na odredbe Tarife tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 32 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- sastav tužbe od 21. svibnja 2025. (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 8. srpnja 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- sastav podneska od 1. kolovoza 2025. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- sastav podneska od 24. rujna 2025. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 13. listopada 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- sastav podneska od 19. prosinca 2025. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- sastav podneska od 8. siječnja 2026. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 16. ožujka 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

-zastupanje na ročištu za objavu 23. ožujka 2026. (Tbr. 9/3 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR;

što ukupno iznosi 1.600,00 EUR. Na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tužitelju je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (400,00 EUR). Dakle, tužitelju je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 2.000,00 EUR.

30. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine zahtjeva uspio je sa 85% svog zahtjeva. Tuženik je u odnosu na tužitelja, što se tiče visine tužbenog zahtjeva, uspio sa 15%. Uzimajući u obzir omjer 100:85% u odnosu na 0:15%, tužitelj je uspio u sporu 92,5%, a tuženik 7,5%. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 85%, a što odgovara iznosu od 1.700,00 EUR.

31. Tužitelju je, neovisno o uspjehu u sporu, priznat trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, budući da je tuženik osporavao i visinu tužbenog zahtjeva. Dakle, tužitelju su priznati troškovi postupka u sveukupnom iznosu od 2.000,00 EUR.

32. U preostalom dijelu je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao prekomjerno zatražen.

33. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO-a.

34. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. ožujka 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuju, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku