REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Rabu

Šetalište Markantuna Dominisa 4

51280 Rab

Poslovni broj: Povrv-15/2022-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Rabu po sucu dr. sc. Mirella Rodin u pravnoj stvari tužitelja DUNDOVO d. o. o., OIB 08484457911, Trg Municipium Arba A.D.Xa.C. 2, 51280 Rab, protiv tuženika NOSHI UGOSTITELJSTVO j. d. o. o., OIB 99181468031, Mundanije 46B, 51280 Rab, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 18. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka i zakonskog zastupnika tuženika osobno, te 23. ožujka 2026., kako dana objave

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Mirta Dremil Štefančić iz Rijeke 12. veljače 2021., kao povjerenik ovog suda, u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 1.212,85 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

na iznos od 4,93 EUR od 01.08.2019. pa do isplate,

na iznos od 19,80 EUR od 17.09.2019. pa do isplate,

na iznos od 19,80 EUR od 16.10.2019. pa do isplate,

na iznos od 19,80 EUR od 16.11.2019. pa do isplate,

na iznos od 19,80 EUR od 17.12.2019. pa do isplate,

na iznos od 8,58 EUR od 01.08.2019. pa do isplate,

na iznos od 19,80 EUR od 17.09.2019. pa do isplate,

na iznos od 19,80 EUR od 16.10.2019. pa do isplate,

na iznos od 19,80 EUR od 16.11.2019. pa do isplate,

na iznos od 19,80 EUR od 17.12.2019. pa do isplate,

na iznos od 206,22 EUR od 16.10.2020. pa do isplate,

na iznos od 206,22 EUR od 17.11.2020. pa do isplate,

na iznos od 206,22 EUR od 01.12.2020. pa do isplate,

na iznos od 206,22 EUR od 01.12.2020. pa do isplate,

na iznos od 206,22 EUR od 01.12.2020. pa do isplate,

na iznos od 0,30 EUR od 17.09.2019. pa do isplate,

na iznos od 0,30 EUR od 16.10.2019. pa do isplate,

na iznos od 9,24 EUR od 16.10.2020. pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za odnose iz trgovačkih ugovora, dok se za iznos od 14,87 EUR djelomično ukida navedeni platni nalog i odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.240,85 EUR, u roku od 15 dana, dok se za iznos od 1.862,98 EUR zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja, sada tužitelja javni bilježnik Mirta Dremil Štefančić iz Rijeke donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave- izvoda otvorenih stavaka (list 5 spisa), poslovni broj OVRV– 73/2021 od 12.2.2021. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 9.249,96 kn sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor, te je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv platnog naloga tuženik je osporio predmetno potraživanje tužitelja u cijelosti navodeći kako iz prijedloga za ovrhu ne proizlazi jasno na koje se točno obavljene usluge odnosi potraživanje, niti na temelju kojih parametara je tužitelj došao do iznosa. Tuženik tvrdi da je 18. kolovoza 2020. uplatio iznos od 258,69 kn, a 9. rujna 2020. iznos od 9.249,90 kn, čime je podmireno cjelokupno dugovanje prema tužitelju. Također, tuženik tvrdi da su računi za razdoblje od listopada do prosinca 2020. bili pogrešni, jer su sadržavali paušalne iznose umjesto pravilnog obračuna po potrošnji, a izdani su nakon što je tuženik obavijestio tužitelja da su objekti na koje se računi odnose prestali s radom, pa potraživanje tužitelja za to razdoblje smatra potpuno neosnovanim. Tuženik nadalje navodi da je 11. veljače 2021. zaprimio račun tužitelja za siječanj 2021., na kojem nisu navedena ranija dugovanja. Konačno, ističe i prigovor zastare.

4. Tuženik je kao dokaze u spis priložio: potvrde- Naloge za nacionalno plaćanje na iznose od 258,69 kn izvršen 18.8.2020. (list 13 spisa) i na iznos od 9.249,90 kn izvršen 9.9.2020. (list 14 spisa), e-mail korespondenciju između tužitelja i tuženika (list 15 i 16 spisa), račun br. 2650100/2021 od 31.1.2021. (list 17 spisa).

5. Tužitelj je u očitovanju na prigovor istaknuo kako navodi tuženika da je podmirio utuženo dugovanje dana 18. kolovoza 2020. nisu osnovani. Navodi da je nesporno da je tuženik uplatio iznos od 258,59 kn dana 18. kolovoza 2020. te iznos od 9.249,90 kn dana 9. rujna 2020., ali da su tim uplatama podmirena ranija dugovanja. Tužitelj ističe da je uplatom od 9. rujna 2020. prvo podmireno dugovanje prema pozivu na broj, odnosno faktura 2157462, a zatim preostala dugovanja od najstarijeg prema najranijem, dok je uplatom od 18. kolovoza 2021. zatvorena faktura 2046865. Tužitelj dalje navodi kako je tuženik bio upoznat s greškom u sustavu dopisom od 11. studenog 2020. Tužitelj dodaje kako je nesporno tuženik koristio njegove usluge, da je obaviješten o omašci, računi su ispostavljeni, a dugovanja za korištene usluge do današnjeg dana nisu podmirena. Pojašnjava kako na računu za siječanj 2021. nisu vidljiva dugovanja, zato što poslovna godina početkom siječnja još nije bila prebačena u tekuću godinu, što je učinjeno u najkraćem mogućem roku. Tužitelj drži i prigovor zastare u cijelosti neosnovan jer se radi o trgovačkom ugovoru s rokom zastare od tri godine.

6. Tužitelj je nadalje kao dokaze u spis priložio: izvodom iz poslovnih knjiga tužitelja, obavijesti od 11.11.2020., Saldokonti dokument za NOSHI UGOSTITELJSTVO j.d.o.o. za poslovnu godinu 2021. (list 67 spisa), obavijest tužitelja naslovljenu na tuženika od 11. studenog 2020. (list 68 spisa), izvod iz otvorenih stavaka od 1.1.2017. do 30.11.2020. (list 69 spisa), pregled SC dokumenata tužitelja- kartica za tuženika od 28.10.2021. (listovi 70 do 78 spisa), pregled uplata nastalih razbijanjem uplate br. 56 sa izvoda br. 20/01252 (list 79 spisa), račun broj 1259342/2021 od 25. srpnja 2019. s danom dospijeća 31. srpnja 2019., na iznos od 149,16 kuna, račun broj 1259350/2021 od 25. srpnja 2019. s danom dospijeća 31. srpnja 2019., na iznos od 151,42 kuna, račun broj 1318730/2021 od 31. kolovoza 2019. s danom dospijeća 16. rujna 2019., na iznos od 150,14 kuna, račun broj 1320122/2021 od 31. kolovoza 2019. s danom dospijeća 16. rujna 2019., na iznos od 153,03 kuna, račun broj 1374613/2021 od 30. rujna 2019. s danom dospijeća 15. listopada 2019., na iznos od 150,27 kuna, račun broj 1376004/2021 od 30. rujna 2019. s danom dospijeća 15. listopada 2019., na iznos od 153,30 kuna, račun broj 1486721/2021 od 31. listopada 2019. s danom dospijeća 15. studenog 2019., na iznos od 151,17 kuna, račun broj 1488112/2021 od 31. listopada 2019. s danom dospijeća 15. studenog 2019., na iznos od 152,00 kune, račun broj 1541528/2021 od 30. studenog 2019. s danom dospijeća 16. prosinca 2019., na iznos od 151,86 kuna, račun broj 1542907/2021 od 30. studenog 2019. s danom dospijeća 16. prosinca 2019., na iznos od 152,66 kuna, račun broj 2274280/2021 od 11. studenog 2020. s danom dospijeća 30. studenog 2020., na iznos od 1.553,75 kuna, račun broj 2274299/2021 od 11. studenog 2020. s danom dospijeća 30. studenog 2020., na iznos od 1.553,75 kuna, račun broj 2274302/2021 od 11. studenog 2020. s danom dospijeća 30. studenog 2020., na iznos od 1.553,75 kuna, račun broj 2212889/2021 od 30. rujna 2020. s danom dospijeća 15. listopada 2020., na iznos od 1.637,26 kuna, račun broj 2267691/2021 od 31. listopada 2020. s danom dospijeća 16. studenog 2020., na iznos od 1.637,26 kuna.

7. U očitovanju na navedeni podnesak tužitelja, tuženik je naveo kako je uplatom od 9. rujna 2020. podmirio dugovanje u visini potraživane sume od 9.249,90 kn, sukladno specifikaciji dostavljenoj od strane tužitelja. Tuženik navodi da tužitelj nije postupao u skladu s obvezama iz Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (Službene novine Primorsko-goranske županije broj 2/2018) i da je trošak usluge određen razmjerno količini predanog otpada, pri čemu su kriteriji volumena spremnika i broja pražnjenja. Tuženik upire i na prekršajnu odgovornost tužitelja prema čl. 167. st. 1. t. 14. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, te ističe da je sustav tužitelja u to vrijeme bio u kvaru, što je onemogućilo dobivanje stvarnih podataka o količini odvezenog otpada. Svi računi dostavljeni od tužitelja uz podnesak od 17. veljače 2022. da datiraju iz 2021. i nisu mu uredno dostavljeni. Tuženik navodi da je pozvao tužitelja da dostavi podatke o otvorenim stavkama, a koji su se ponavljali i u ovom postupku, te da je uplatio potraživani iznos. Tuženik zaključuje da ne može odgovarati za propuste tužitelja u vođenju računovodstvenih knjiga, obračunu troškova usluge niti za pogreške u sustavu tužitelja.

8. Tuženik kao dokaze nadalje dostavlja: izlist s računa tuženika za razdoblje od 4/2017 do 1/2022 (listovi 99 do 105 spisa), Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, Opći uvjeti ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (listovi 106 do 124 spisa).

9. Nadalje, tužitelj se očitovao kako je tuženik uplatu iznosa od 9.249,00 kn izvršio s pozivom na broj računa 2157462/2020 te je prvenstveno namireno dugovanje po navedenom računu, a potom su se od preostalog iznosa podmirila preostala dugovanja od najstarijega prema najranijemu, ali ne i ovdje utuženo dugovanje kako to pogrešno navodi tuženik. Nadalje tuženik se pozvao na odredbu iz čl. 171. Zakona o obveznim odnosima. Osporava da su ispostavljeni računi za paušalni dio usluge a da nigdje nije navedena količina odvezenog otpada ili broj pražnjenja spremnika. U svezi s naknadno izdanim računima za mjesece lipanj srpanj i kolovoz 2020. godine tužitelj dodatno pojašnjava da je u istima obračunata samo stavka za paušalni dio- NOF dok je u pogledu stavke za pražnjenje spremnika- NOP razvidno da ista iznosi 0,00 kn. U odnosu na tuženikov objekt Pulman na adresi 69 a zadužena kartica da nema niti jedno evidentirano pražnjenje već je u računima obračunata cijena obvezne minimalne javne usluge za volumen od 240 litara, a sve sukladno tablici 2 važećeg Cjenika gospodarenja komunalnim otpadom. Nadalje za fast food Pulman pojašnjava da je u računima razvidno kako su pražnjenja evidentirana u lipnju, kolovozu i rujnu 2019.

10. Tužitelj je nadalje kao dokaze u spis priložio karticu kupaca po nivou i naknadi od 9.9.2020. do 9.9.2020. (listovi 128 do 129 spisa i list 143 spisa), račun br. 2274302/2020 od 11.11.2020. na iznos od 1.553,75 kn (list 130 spisa), račun br. 2157462/2020 od 31.8.2020. na iznos od 887,59 EUR (list 131 spisa), Cjenik gospodarenja komunalnim otpadom od 1. travnja 2019. (listovi 132 do 139 spisa).

11. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvida u naprijed navedenu dokumentaciju koja je priložena spisu, dokaz saslušanja stranaka, saslušanje svjedoka VE i KE, financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dijani Tomljanović- Butković koja je izradila pisani nalaz i mišljenje u siječnju 2025. te se pisano očitovala na prigovor tuženika podneskom od 9. ožujka 2025. i usmeno se očitovala na ročištu održano 18. veljače 2026.

12. Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

13. Iz izvoda otvorenih stavaka tužitelja (list 5 spisa) vidljivo je kako se potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje od 1.1.2019. do 30.11.2020. u ukupnom iznosu od 9.249,96 kn. Najstarije dospjelo potraživanje je 31.7.2019. (iz računa br. 1259342). Stoga, kako je tuženik trgovačko društvo (a ne kućanstvo), primjenjuje se trogodišnji zastarni rok propisan čl. 228. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO-a) koji propisuje da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu. Sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Kako je prijedlog za ovrhu u ovoj pravnoj stvari podnesen od strane tužitelja 21. siječnja 2021. čime je prekinuta zastara u smislu čl. 241. ZOO, prigovor zastare je neosnovan.

14. Uvidom u dostavljene račune navedene u toč. 6. ovog obrazloženja utvrđeno je kako se isti odnose na tri objekta tužitelja, i to 028142, 029963 (oboje prijavljeni na volumen 240,00 i objekt br. 078573 prijavljen na volumen 2.500,00). Nadalje, utvrđeno je kako je u istima obračunata cijene obvezne minimalne javne usluge i kamata (koja je u izvodu otvorenih stavaka i prijedlogu za ovrhu posebno iskazana), osim za objekt 029963 za koji je obračunata i cijena javne usluge za količinu volumena te u računima za objekt 078573 br. 2212889/2021 i 2267691/2021.

15. Odredbom iz članka 33. stavku 4. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj: 94/13, 73/17,14/19 i 98/19-dalje ZOGO- koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja predmetnih računa) davatelj usluge dužan je u cijenu javne usluge uključiti troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove. Dakle iz navedene odredbe proizlazi da je cijenu obvezne minimalne javne usluge potrebno osigurati kako bi na nekom području uopće bilo moguće osigurati pružanje javne usluge, koja bi bila redovita, sigurna, kvalitetna i ekonomski održiva, ali i koja će osigurati potrebna sredstva (za radnike, spremnike, kamione, drugu opremu i ostala materijalna sredstva), te zavisno od toga prosuditi bi li poslovanje davatelja javne usluge koje bi isključivo zavisilo o količinama predanog otpada, koje u pojedinom razdoblju može znatno varirati, bilo ekonomski održivo, te bi li za tu cijenu pružena usluga zadovoljavala zakonske kriterije sigurnosti, redovitosti i kvalitete.

16. Prema Cjeniku gospodarenja komunalnim otpadom od 1. travnja 2019., Klasa:

307-01/19-01/01 struktura cijene javne usluge čini cijena obvezne minimalne javne usluge, u konkretnom slučaju, za pravne osobe i cijena javne usluge za volumen otpada. Cijena minimalne javne usluge za pravne osobe utvrđena je u tablici 2. Cjenika.

17. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja LE i svjedokinja VE i KE, djelatnica tužitelja, sud je utvrdio kako je tužitelj pogrešno obračunao javne usluge za tri mjeseca, i to lipanj, srpanj i kolovoz 2020., gdje je izvršen obračun varijabilnog dijela, dok je fiksni dio izostao. Nakon otkrivene greške tuženik da je obaviješten, a obračun fiksnog dijela je naknadno napravljen i izdana su tri dopunska računa za mjesece lipanj, srpanj i kolovoz 2020., koja su prema izjavi svjedokinje VE izdani 2021., radi čega je ta godina naznačena i u programu.

Svaki objekt da ima svoju fakturu.

18. Tuženik je u svom iskazu naveo kako su se i ranijih godina događale greška u sustavu, ali u manjem iznosu. Obavijesti o dugovanju da nisu detaljne, a visinu ukupnog duga da je vidio samo na ekranu računovodstva tužitelja, po čemu je izvršio uplatu. U konkretnom slučaju je uplatio 9.249,90 kuna, ali je potom primio opomenu pred ovrhu na isti iznos. Navodi kako se poziv na broj u uplati nije odnosio na specifične račune, nego je plaćao ukupni dug. Računi da se odnose na tri lokala – restoran Grand, cafe bar Pulman i fast food Pulman.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka Dijane Tomljanović- Butković iz Rijeke proizlazi kako je u razdoblju od 30.06.2015. do 21.01.2020. godine, TD „Dundovo“ d.o.o. ispostavilo TD-u „Noshi ugostiteljstvo“ j.d.o.o. računa u sveukupnom iznosu od 117.791,26 kn /15.633,59 €; a TD Noshi ugostiteljstvo j.d.o.o. je izvršilo plaćanje u sveukupnom iznosu od 108.653,07 kn/14.420,74 € (u obzir je uzeta uplata u iznosu od 702,20 kn od dana 06.05.2019. godine), te stanje duga na dan 21.01.2021. godine, na dan podnošenja prijedloga za ovrhu iznosi 9.138,19 kn/1.212,85 EUR. Kod nalaza vještakinja je ustrajala i u očitovanju na prigovor tuženika i na usmenom saslušanju. Pojasnila je kako podbroj u ovom slučaju 2021 bi ukazivao na to da se račun odnosi na 2021. godinu premda se zapravo sporni računi odnose na 2020. godinu. Do toga je moglo doći jedino u slučaju da se saldakonti kupaca odnosno dobavljača nije prenio na vrijeme nego tek naknadno odnosno nakon 30.4.2021. kada se predaje završni račun. Naime tada poduzeća zaključuju prethodnu godinu i nekada tada povlače stanje iz prethodne godine. Povlače stanje kupca odnosno dobavljača iz prethodne godine, ali nije uobičajeno da podbroj bude drugačiji u odnosu na koju se računi uistinu odnose. Računi bi trebali biti vidljivi prema datumu izdavanja.

20. Nalaz i mišljenje vještaka sud je utvrdio stručnim, objektivnim i nepristranim te tuženik s istaknutim prigovorima i pitanjima nije doveo u sumnju točnost izvršenog obračuna dugovanja tuženika prema tužitelju na dan podnošenja prijedloga za ovrhu.

21. Budući da tuženik prilikom uplate iznosa od 258,69 kn uplaćeno 18.8.2020. i 9.249,90 kn uplaćen 9.9.2020., na koje se poziva, naznačio račune koji nisu predmetom ovog postupka, pravilno je za višak uplaćenih sredstava primijenjeno pravilo o uračunavanju propisano odredbom iz čl. 171. st. 2. ZOO-a na način da se, kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje.

22. U odnosu na prigovor tuženika da u naredno zaprimljenim računima nisu bila iskazana prethodna dugovanja, odnosno da je bilo naznačeno da su sva ranija dugovanja podmirena, valja istaknuti kako je tuženik kao pravna osoba dužna sukladno članku 10. ZOO-a postupati s povećanom pažnjom, te je kao pravna osoba koja ima obvezu vođenja poslovnih knjiga bio dužan znati za otvorena dugovanja prema tužitelju. Također obveza plaćanja cijene obvezne minimalne usluge propisana je zakonom i na zakonu donesenim aktima tužitelja te činjenica da prvotni računi nisu sadržavali obračun te cijene već je ta cijena obračunata u naknadno izdanim računima ne utječe na obvezu tuženika da plati cijenu obvezne minimalne usluge, jer je nesporno u tom razdoblju bio prijavljeni korisnik usluge tužitelja, odnosno suprotno nije dokazao.

23. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako je tužitelj dokazao osnovanost potraživanja u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu 21. siječnja 2021. u iznosu od 1.212,85 EUR, kako je to utvrdio sudski vještak, prema ispostavljenim računima, pa je za taj iznos valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev i održati na snazi platni nalog kao u izreci primjenom naprijed citiranih pravnih pravila i odredbe iz čl. 9. ZOO-a te odredbe iz čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP). Razliku u odnosu na utuženi iznos, i to 14,87 EUR (kod najstarijeg utuženog potraživanja) je valjalo odbiti, kao nedokazano te time i neosnovano primjenom odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP-a. Zatezna kamata određena je primjenom odredbi iz čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 5 ZPP-a, jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju je priznat zatraženi trošak za sastav prijedloga za ovrhu (tbr. 11. toč. 1. Tarife)- 150,00 EUR, zastupanje na ročištima održanima 3.5.2023., 28.11.2024., 15.12.2025. i 18.2.2026. (tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika)-4x150,00 EUR, sastav očitovanja na prigovor tuženika (tbr. 8. toč. 1. Tarife)- 150,00 EUR, što uvećano za iznos PDV-a od 25% ukupno iznosi 1.125,00 EUR te uvećano za iznos sudske pristojbe na presudu- 53,09 EUR te ovršni trošak javnobilježničke nagrade i poštarine s PDV-om- 62,76 EUR, sveukupno iznosi 1.240,85 EUR. U preostalom dijelu sud je odbio zahtjev tužitelja primjenom odredbe iz članka 155. st.1. ZPP-a, i to za sastav preostalih podnesaka (od 28.2.2022., 23.5.2022 i 26.1.2023.), kao nepotreban, jer je sve činjenice i dokaze tužitelj mogao iznijeti u očitovanju na prigovor za koji mu je priznat trošak. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak za ročište 26.1.2023., jer na isto nije pristupio, te ročište 13.2.2025. koje nije održano. Nadalje, tužitelju nije priznat niti trošak vještačenja od 600,00 EUR, jer je taj trošak predujmio tuženik.

U Rabu, 23. ožujka 2026.

Sudac

dr. sc. Mirella Rodin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.