Povrv-2823/2025-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja E.ON Energija d.o.o., OIB 81103558092, Zagreb, Capraška ulica 6, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. u Osijeku, protiv tuženika LP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Mateji Jović, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 5. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ive Franića, odvjetnika i punomoćnice tuženika Mateje Jović, odvjetnice te objave presude dana 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Suzane Srda-Pavlović iz Zagreb, poslovni broj: Ovrv-57309/2022 od dana 26. srpnja 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku LP, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju E.ON Energija d.o.o., OIB 81103558092, isplati iznos od 406,42 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 168,85 EUR od 17.7.2021. do isplate,

- na iznos od 192,20 EUR od 14.12.2021. do isplate,

- na iznos od 45,37 EUR od 31.12.2021. do isplate,

i to od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ovrsi javne bilježnice Suzane Srda-Pavlović iz Zagreb, poslovni broj: Ovrv-57309/2022 od dana 26. srpnja 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 107,84 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana 26. srpnja 2022. pa do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati parnične troškove u iznosu od 692,17 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana 23. ožujka 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 7. lipnja 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika javnoj bilježnici Suzani Serda-Pavlović u Zagrebu. Povodom tog prijedloga javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-57309/2022 od 26. srpnja 2022., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku 8 dana iznos od 3.062,19 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, kao i naknaditi mu nastali trošak ovršnog postupka u iznosu 812,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik osporava u potpunosti pravnu osnovu i visinu postavljenoga zahtjeva. U cijelosti osporava postojanje navodne tužiteljeve tražbine u iznosu određenom u rješenju o ovrsi 3.062,19 kn, budući da je ista u cijelosti neosnovana. Također, u cijelost osporava naznačene troškove u ukupnom iznosu određene rješenjem o ovrsi jer da su u cijelosti neosnovani. Tuženik je nakon potresa u Zagrebu u ožujku 2020. otišao živjeti sa suprugom u Novi Vinodolski te su se vratili tek 5. rujna 2021. Odmah po dolasku u Novi Vinodolski bilo je dogovoreno da tužitelj zamrzne račune za isporuku električne energije. U kućanstvu su isključeni svi potrošači električne energije te nije bilo nikakve potrošnje jer nitko nije niti boravio na lokaciji. Međutim, tužitelj je slao račune i dalje te su nakon intervencije tuženika dostavili račune sa pregledom potrošnje. Nakon toga je tužitelj i dalje slao račune temeljem procjene potrošnje na dan 1. svibnja 2021. i to: 1. Tarifa 45 338 kw, 2. Tarifa 52 580 kw. Temeljem navedenog su izdali račun u iznosu od 2.720,34 kn. Dana 24. studenog 2021. mijenjan je električni sat i zabilježena potrošnja 1. Tarifa 44 136 kw, 2. Tarifa 51 006 kw. Dakle, razlika je u više procijenjenoj potrošnji 1. Tarifa 1 202 kw, 2. Tarifa 1 574 kw. Pod pritiskom tužitelja plaćeno je 1.500,00 kn i to za 9., 10. i 11. mjesec. Tuženik je pretplatio iznos potrošnje električne energije za 480,00 kn. Dana 1. prosinca 2021. raskinut je ugovor sa tužiteljem. Ističe da nikada nije bio dužan. Također napominje da mu je obračunato i razdoblje za 12. mjesec 2021., iako je ugovor bio raskinut. Ističe kako ne postoji pravna osnova prema kojoj bi tužitelj temeljio zahtjev za namirenjem predmetne tražbine. Utuženi iznos proizlazi iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja koje predstavljaju vjerodostojnu ispravu jednostrano sastavljenu od strane tužitelja. Podredno ističe prigovor zastare eventualnih predmetnih potraživanja tužitelja. Predlaže da sud stavi pobijano rješenje o ovrsi van pravne snage te dalje sukladno Zakonu postupi.

3. Povodom prigovora tuženika rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv3676/2022 od 22. svibnja 2023. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Presudom ovog suda poslovni broj Povrv-3676/2022-8 od 9. svibnja 2024. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Suzane Serda-Pavlović iz Zagreba poslovni broj Ovr-57309/2022 od dana 26. srpnja 2022. te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Točkom II. izreke presude naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od donošenja presude do isplate.

4.1. Povodom žalbe tužitelja podnijete protiv navedene presude, Županijski sud u Šibeniku je rješenjem poslovni broj Gž-328/2024-3 od 30. srpnja 2025. presudu ukinuo i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, s time da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

4.2. U naprijed navedenoj odluci višeg suda navedeno je da sud prvog stupnja niti ne smatra da je tuženi podmirio cjelokupno dugovanje iz rješenja o ovrsi, pri čemu ističe da se iznosi dugovanja iz izvoda iz poslovnih knjiga ne podudaraju s iznosima prema računima koje je priložio tužitelj niti sa dostavljenom konto karticom. Pritom, međutim, uopće ne uzima u obzir činjenicu da je tuženi uplatio određeni iznos (1.500,00 kn) što tužitelj ne spori pa je logično da se iznosi u prvobitno izdanim računima ne podudaraju s onima iz izvoda iz poslovnih knjiga, koji je sačinjen neposredno prije podnošenja prijedloga za ovrhu. Osnovano žalitelj ističe i kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da iz priložene konto kartice proizlazi da „tužitelj od tuženika potražuje 1.184,92 HRK“, jer da je u konto kartici u stupcu „Duguje“ naveden ukupan iznos izdanih računa tijekom ugovornog razdoblja, a u stupcu „Potražuje“ ukupna suma uplata koje je tuženik izvršio tijekom ugovorenog razdoblja i to u valuti eura, a ne kuna, kao i da je u konkretnom slučaju tužitelj na ime pružene usluge tijekom ugovorenog razdoblja od tuženika potraživao iznos od 1.591,34 eura, dok je tuženik izvršio tijekom ugovorenog razdoblja plaćanje u iznosu od 1.184,92 eura, pa razlika toga daje saldo koji tužitelj potražuje od tuženika, a to je isti iznos kao što je naveden u prijedlogu za ovrhu i naznačen na konto kartici, dakle iznos od 3.062,19 kn / 406,42 eura. Kako zbog pogrešnog pravnog stava sud prvog stupnja nije utvrđivao odlučne činjenice u ovom predmetu (prvenstveno osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva) te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, u konkretnom je slučaju ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koju tužitelj ističe u žalbi pa je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, valjalo pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U ponovnom postupku će sud prvog stupnja otkloniti navedene nedostatke u naprijed izloženom smislu, kao i razmotriti i raspraviti ostale žalbene navode tužitelja, kao i navode tuženika , posebice u odnosu na istaknuti prigovor zastare pa će tek tada moći donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom predmetu.

4.3. U ponovnom postupku ovaj sud je imao u vidu uputu višeg suda sadržanu u navedenoj odluci.

5. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 6. lipnja 2022. (list 8 spisa), u zahtjev za sklapanje novog ugovora o opskrbi električnom energijom kupaca iz kategorije kućanstvo (list 40 -44 spisa), presliku osobne iskaznice za tuženika (list 45 spisa), Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-19/42410-2 (list 48-49 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 50-60 spisa), preslike računa (list 62-73 spisa), konto kartica (list 74-81 spisa).

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (“Narodne Novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 , 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju isporučivao električnu energiju, da je tuženik u dijelu utuženog razdoblja (do 1.12.2021.) bio korisnik te usluge za predmetni stambeni prostor, da je tužitelj ovlašten na pružanje utuženih usluga, kao i da je, između ostalog, uplaćen dio potraživanja u iznosu od 1.500,00 kn tijekom ugovorenog razdoblja. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva, obzirom na izvršene djelomične uplate. Sporno je i da li je nastupila zastara potraživanja.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev za isplatu iznosa po nepodmirenim računima za potrošnju električne energije u ukupnom iznosu od 406,42 EUR/ 3.062,19 kn.

9. Budući da je tuženik osporio podatke iz poslovnih knjiga tužitelja, kao i sam izvadak iz poslovnih knjiga, tužitelj je bio dužan iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, sve sukladno odredbi čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 461.a st. 3. ZPP, a s obzirom da se radi o postupku u sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga.

10. Potpisom Zahtjeva za sklapanje novog ugovora o opskrbi električnom energijom od 4.11.2016. tužitelj se kao opskrbljivač obvezao isporučivati električnu energiju tuženiku kao krajnjem kupcu i to do obračunskog mjernog mjesta OMM navedenog u Zahtjevu, a krajnji kupac se obvezao preuzeti isporučenu električnu energiju i plaćati opskrbljivaču ugovorenu cijenu. Nadalje, proizlazi da je potpisom istog tuženik izričito pristao da opskrbljivačevi Opći uvjeti poslovanja priloženi ugovoru čine sastavni dio ugovora i primjenjuju se na ugovorni odnos ugovornih stranaka.

10.1. Dakle, utvrđeno je da su se tuženik i tužitelj u utuženom razdoblju nalazili u ugovornom odnosu.

11. Iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja koji je dostavljen uz tužbu (prijedlog za ovrhu) proizlazi da je na dan 6. lipnja 2022. kad je izvod izdan tužitelj imao potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 3.062,19 kn, s osnova računa od 24.6.2021. iznos od 1.272,19 kn, s osnova računa od 2.11.2021. iznos od 1.448,15 kn, a s osnova računa od 1.12.2021. iznos od 341,85 kn.

12. Iz računa broj 221370-1-3630 od 24.6.2021. proizlazi da je tužitelj tuženiku s navedenim danom izdao račun za potrošnju električne energije u iznosu od 2.907,04 kn za razdoblje od 19.11.2020 do 31.5.2021., s datumom dospijeća 16.7.2021. Iz računa broj 437570-1-3630 od 2.11.2021. proizlazi da je tužitelj tuženiku s navedenim danom izdao račun za potrošnju električne energije u iznosu od 2.720,34 kn za razdoblje od 1.6.2021. do 2.11.2021. , s datumom dospijeća 13.12.2021. Iz računa broj 452516-1-3630 od 1.12.2021. pak proizlazi da je tužitelj tuženiku s navedenim danom izdao račun za potrošnju električne energije u iznosu od 3.062,19 kn za razdoblje od 2.11.2021. do 1.12.2021., s datumom dospijeća 30.12.2021.

13. Iz priložene konto kartice proizlazi da tužitelj od tuženika potražuje 1.184,92 kn, s tim da je u konto kartici u stupcu „Duguje“ naveden ukupan iznos izdanih računa tijekom ugovornog razdoblja, a u stupcu „Potražuje“ navedena je ukupna suma uplata koje je tuženik izvršio tijekom ugovorenog razdoblja , i to u valuti eura. Također je utvrđeno da je u konkretnom slučaju tužitelj na ime pružene usluge tijekom ugovorenog razdoblja od tuženika potraživao iznos od 1.591,34 eura, dok je tuženik tijekom ugovorenog razdoblja izvršio plaćanje u iznosu od 1.184,92 eura pa razlika toga daje iznos koji tužitelj potražuje od tuženika, a to je isti iznos naveden u prijedlogu za ovrhu i naznačen na konto kartici, dakle iznos od 3.062,19 kn / 406,42 eura.

14. U situaciji kada tužitelj raspolaže izvodom iz svojih poslovnih knjiga, koja je isprava u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) vjerodostojna, a iz čijeg sadržaja jasno proizlazi da je tužitelj evidentirao obvezu tužen ika kao kupca električne energije, slijedom čega je isti u obvezi isplatiti tužitelju naknadu za obračunsko mjerno mjesto i opskrbu na predmetnoj adresi za utuženo razdoblje prema računima u ukupnom iznosu od 406,42 EUR, stav je ovog suda da je na tužen iku u ovom postupku bio teret dokazati da su u poslovnim knjigama tužitelja činjenice neistinito utvrđene ili da su iste nepravilno sastavljene, a sve u smislu odredbe čl. 230. st. 3. ZPP, odnosno da je obvezu plaćanja koju je tužitelj u svojim poslovnim knjigama evidentirao ispunio. Tuženik, međutim, navedeno ničim nije dokazao, obzirom nije niti dostavio niti predložio izvesti bilo kakav dokaz istinitosti svojih navoda. Također, imajući u vidu utvrđenja iz priložene konto kartice iz koje je razvidan iznos koji je tužitelj na ime pružene usluge tijekom ugovorenog razdoblja od tuženika potraživao te iznos koji je tuženik tijekom ugovorenog razdoblja platio, jasno je da razlika tih iznosa daje upravo iznos koji tužitelj potražuje od tuženika, a to je isti iznos naveden u prijedlogu za ovrhu i naznačen na konto kartici, dakle iznos od 3.062,19 kn / 406,42 eura. Sud smatra kako je prigovor tuženika u odnosu na visinu tražbine neutemeljen i usmjeren isključivo na odugovlačenje postupka. Naime, tuženik nije dokazao niti predložio izvođenje dokaza na navedenu okolnost, odnosno nije dokazao da je podnio prigovor na račune ili se na drugi način obratio tužitelju ukoliko je račune za isporučenu električnu energiju smatrao previsokima ili neopravdanima. Od dokaznog prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja tuženik je odustao. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022 i 156/2022, dalje u tekstu: ZOO) propisano da su sudionici obveznog odnosa dužni ispuniti svoju obvezu, dok je odredbom čl. 65. st. 1. ZOO propisano da je učinak obveze ovlaštenje vjerovnika da od dužnika zahtijeva njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Slijedom navedenog, sud smatra da je tuženik dužan tužitelju platiti utuženi iznos za potrošenu električnu energiju od 406,42 EUR.

15. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, valja navesti da je odredbom čl. 232. st. 1. toč. 2. ZOO propisan jednogodišnji rok zastare za tražbinu naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Na temelju odredbe čl. 215. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju odredbe čl. 241. ZOO zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

16. Imajući u vidu datume dospijeća utuženih računa, koji dospijevaju 16. srpnja 2021., 13. prosinca 2021. te 30. prosinca 2021. te datum podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu (7. lipnja 2022.), jasno proizlazi da u konkretnom slučaju do pokretanja predmetnog postupka nije protekao jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. st. 1. ZOO, slijedom čega je neosnovan po tuženiku istaknuti prigovor zastare u odnosu na utuženo potraživanje.

17. Dakle, s obzirom da tuženik tijekom postupka nije podnio sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP iz kojega bi proizlazilo da je podmirio utuženo potraživanje, a da je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, prijepise računa te konto karticu, kako je gore obrazloženo, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istoga, to je tuženik primjenom odredbe čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO kao kupac pružene usluge u utuženom razdoblju u obvezi plaćanja utužene usluge u iznosu od 406,42 EUR.

18. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO. Osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos tekućih od dana dospijeća svakog utuženog računa pa do isplate sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO, a s obzirom da tuženik nije u cijelosti podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO .

19. Slijedom navedenog, sud je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tužen iku platiti tužitelju glavnicu i zatezne kamate na iznose glavnice kako je to odlučeno u točki I. izreke ove presude.

19.1. O troškovima ovršnog postupka odlučeno je ovom presudom, i to zajedno s ostalim troškovima parničnog postupka, s tim da zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (tako i u zaključku sa sastanka VSRH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. broj Su-IV- 204/17). Stoga je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka te je odlučeno kao u točki II. izreke.

19.2. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 66,36 EUR, uvećano za PDV 25% (Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa) te trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 24,89 EUR, u koji iznos je uključen PDV (čl. 5. i 7. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku Narodne novine broj: 9/21 i 18/22).

19.2. Tužitelju je priznat trošak sastavljanja podneska od 12.6.2023. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 3.4.2024. i 5.2.2026. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište, trošak sastavljanja žalbe na presudu u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 10. točka 1. Tarife). Za svaku navedenu radnju tužitelju je priznat PDV po stopi od 25%. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

U Zagrebu, 23. ožujka 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Šibeniku.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku