REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-322/2023-108

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u parničnom predmetu tužitelja NO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Gordani Grubeši, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grubeša i partneri u Zagrebu protiv tuženika Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen OIB 25376204437, Austrija, Paldau 40, A-8341 Paldau, zastupan po punomoćniku Nikoli Remenaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Remenar & Remenar u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 5. veljače 2026. u nazočnosti tužiteljice i zamjenika njezinog punomoćnika Vilima Studena, odvjetnika te punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 23. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

'' I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o jednokratnom kreditu, broj računa 534.586., od dana 05.10.2007. godine, sklopljen između tuženika kao davatelja kredita: Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, Murecker Strasse 23, 8083 Sankt Stean im Rosental, Republika Austrija, OIB: 11609308792 i tužitelja, NO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita.

II. Utvrđuje se ništetnim javnobilježnička isprava – javnobilježnički akt: Očitovanje o zasnivanju založnog prava dana od NO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao založnog dužnika solemniziranog po javnom bilježniku Branku Jakiću, iz Zagreba, Zelinska 3, dana 09.10.2007. godine, pod poslovnim brojem: OU-975/07, a iz razloga utvrđenja ništetnosti pravnog temelja predmetnog očitovanja.

III. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb Općinskog građanskog suda u Zagrebu brisanje upisanog založnog prava, pod brojem Z-63901/07, temeljem Očitovanja od 09.10.2007. godine, solemniziranog po javnom bilježniku Jakić Branku, iz Zagreba, Zelinska 3, pod brojem: OU-975/07 dana 09.10.2007. godine, u iznosu od 110.000,00 EUR te za iznos pripadajućih naknada, kamata i troškova ovrhe, uknjiženog za korist Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, Murecker Strasse 23, 8083 Sankt Stean im Rosental, Republika Austrija, OIB: 11609308792 (u Knjizi položenih ugovora u listu C ( teretovnici ) upis pod rednim brojem 5.1. označeni kao Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg- Wolfsberg, registrierte Genossenschaft mit Beschrankter Haftung, A-8083 Sankt Stefani n Rosental, Austrija), a sve u pogledu nekretnine upisane u Knjigu položenih ugovora Općinskog građanskog suda u Zagrebu zemljišnoknjižni odjel Zagreb, koja se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], koja je sagrađena na čest.br. d. 1485/2, po novoj izmjeri čest.br. 483 k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška], br. [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, i to stan na IV (četvrtom) katu desno koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 73,92 čm u vlasništvu tužitelja, NO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.''

kao i eventualno kumulirani koji glasi:

''1. Utvrđuju se ništetnim članak A. Ugovora o kreditu br. 534.586 od 05.10.2007. godine sklopljen između tuženika kao davatelja kredita: Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg- Wolfsberg eGen, Murecker Strasse 23, 8083 Sankt Stean im Rosental, Republika Austrija, OIB: 11609308792 i tužitelja NO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita.

2. Utvrđuje se ništetnim javnobilježnička isprava – javnobilježnički akt: Očitovanje o zasnivanju založnog prava dano od NO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao založnog dužnika solemniziranog po javnom bilježniku Jakić Branku, iz Zagreba, Zelinska 3, dana 09.10.2007. godine, od poslovnim brojem: OU-975/07, iz razloga utvrđenja ništetnosti pravnog temelja predmetnog očitovanja.

3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude od isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.''

II. Nalaže se tužiteljici NO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknaditi tuženiku Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen OIB 25376204437, Austrija, Paldau 40, A-8341 Paldau trošak ovog postupka u iznosu od 22.977,50 eura, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je djelomično povučena tužba u dijelu koji glasi:

''oglašava se kao nedopuštena ovrha po gore navedenoj tražbini davatelja kredita, koja se vodi kod Općinskog građanskog suda u zagrebu, poslovni broj: Ovr-1611/11.''.

Obrazloženje

1. Tužiteljica NO (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi navodi da je kao potrošač s boravištem u [adresa] s tuženikom kao trgovcem 5. listopada 2007. sklopila ugovor o jednokratnom kreditu za iznos od 110.000,00 eura uz tromjesečnu promjenjivu kamatnu stopu vezanu za EURIBOR na dan prilagodbe uz dodatak od 4 %. Ugovorom je utvrđena primjena Općih uvjeta poslovanja, Zakona o zaštiti potrošača s time da joj Opći uvjeti nisu uručeni. Smatra da je očitovanje od 9. listopada 2007. dano temeljem ugovora o jednokratnom kreditu ništetno jer je protivno prisilnim propisima i moralu društva, jer nije postojala suglasnost oko bitnih sastojaka ugovora pa isti nije niti nastao. Tuženik je iskoristio stanje nužde odnosno lakomislenost i nedovoljno iskustvo tužitelja prilikom sklapanja ugovora pa su na strani tužiteljice postojale mane volje. Navodi da se cjelokupni posao za dobivanje kredita (ponude za sklapanje kredita, ovjere i sl.) izvršavao na području Republike Hrvatske te se time smatra da je i posao/djelatnost kreditiranja vršena na području Republike Hrvatske. Tuženik nikada nije podnio niti je Hrvatska narodna banka zaprimila niti izdala odobrenje za rad u Republici Hrvatskoj niti je tuženik imao podružnicu u Republici Hrvatskoj pa su ovršna javnobilježnička isprva- očitovanje od 9. listopada 2007. kao i ugovor o jednokratnom kreditu ništetni. Nadalje u trenutku potpisivanja ugovora o kreditu nije postojala suglasnost volja stranaka. Ugovor o kreditu je ništetan jer je tuženik iskoristio stanje nužde tužitelja, nedovoljno iskustvo, nepoznavanje jezika na kojem je izvorni ugovor sklopljen te lakomislenost. Tužiteljica smatra kako je predmetni ugovor sklopljen isključivo s ciljem stjecanja nekretnine koja je imala služiti kao osiguranje predmetne tražbine tuženika te je to odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Tužiteljica je smatrala da ugovor sklapa s bankom jer joj se tuženik na taj način predstavio i time je doveo u zabludu. Nadalje, solemnizirano očitovanje je također ništetno jer javni bilježnik nije imao valjanu specijalnu punomoć za solemnizaciju, a nije niti smio raditi i solemnizaciju u korist druge ugovorne strane i biti njen punomoćnik. Stoga, predlaže donijeti presudu kojom se: utvrđuje ništetnim ugovor o jednokratnom kreditu od 5. listopada 2007. budući je isti bez učinka te se oglašava kao nedopuštena ovrha po navedenoj tražbini koja se vodi kod ovoga suda pod poslovnim brojem Ovr-1611/11, utvrđuje ništetnom javnobilježničku ispravu-javnobilježnički akt Očitovanje od 9. listopada 2007. iz razloga utvrđenja ništetnosti pravnog temelja predmetnog očitovanja, naložiti Zemljišnoknjižnom odjelu brisanje upisanog založnog prava temeljem ugovora o kreditu na nekretnini te utvrditi da donošenjem presude prestaju vrijediti sva osiguranja koje je tužiteljica dala tuženiku. Postavlja i eventualno kumulirani zahtjev kojim predlaže utvrditi ništetnim članak A. ugovora o kreditu, utvrditi ništetnom javnobilježničku ispravu-javnobilježnički akt Očitovanje od 9. listopada 2007. iz razloga utvrđenja ništetnosti pravnog temelja predmetnog očitovanja. Traži naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen, ranije Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da je tuženik isplatio tužiteljici novčana sredstva prema ugovoru o kreditu i time ispunio svoju ugovornu obvezu, a tužiteljica sada pokušava na različite načine izbjeći svoju ugovornu obvezu i vratiti novac tuženiku. U odnosu na zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom ističe da je taj tužbeni zahtjev pravno nedopušten jer tužiteljica nije upućena pokrenuti takvu parnicu. Ističe prigovor nenadležnosti hrvatskog suda jer je u točki A ugovora o kreditu ugovorena nadležnost Okružnog suda u Feldbachu ili suda u Hrvatskoj koji je nadležan za primatelja kredita ovisno o tome tko je tužitelj. Smatra da bi ugovorne strane po tom sporazumu trebale biti suglasne koji će sud izabrati, a tuženik ne pristaje na nadležnost suda u Hrvatskoj. Ističe prigovor primjene hrvatskog prava za odlučivanje o postavljenom tužbenom zahtjevu za odlučivanje o postavljenom tužbenom zahtjevu u odnosu na utvrđenje ugovora o kreditu ništetnim na način kako to tužiteljica ukazuje u tužbi. Naime, na konkretni ugovor primjenjuje se austrijsko pravo, a tužiteljica nije navela niti jednu odredbu austrijskih zakonskih propisa protivno kojoj je sklopljen ugovor da bi se utvrdila njegova ništetnost. Osporava navode tužbe da bi se cjelokupni postupak za dobivanje kredita izvršavao na području Republike Hrvatske jer je jedina dodirna točka s Republikom Hrvatskom to da je sklopljen s hrvatskim državljanima. Opreza radi, osporava da bi ugovor o kreditu bio ništetan i kad bi se primjenjivali hrvatski propisi. Ističe da je valjan ugovor ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, a strana koja je povrijedila zabranu snosit će određene posljedice. Kako tuženik posluje i ima sjedište na području Republike Austrije, to je razvidno da uopće ne mora imati osnovanu podružnicu u Republici Hrvatskoj niti bilo kakvo posebno odobrenje Hrvatske narodne banke za zaključivanje ugovora o kreditu s državljaninom Republike Hrvatske kao korisnikom kredita. ističe da se cjelokupna obrada kredita odvijala u sjedištu tuženika u Republici Austriji. Prema odredbi čl. 252. st. 2. Zakona o obveznim odnosima smatra se da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem ponuditelj ima svoje sjedište u trenutku davanja ponude. Osporava da bi mu cilj bio stjecanje nekretnine tužiteljice. Ističe da je u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu te isplatio tužiteljici cjelokupan iznos ugovorenog kredita. U odnosu na Očitovanje navodi da je riječ o jednostranoj izjavi volje te da javni bilježnik prilikom sastavljanja Očitovanja uopće nije nastupao u svojstvu punomoćnika tuženika jer tuženik uopće nije sudionik navedenog pravnog posla niti je javni bilježnik uopće bio u bilo kakvom sukobu interesa. Osporava da bi navedeno Očitovanje bilo ništetno. Predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti te traži naknadu parničnog troška.

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-3751/14-14 od 22. siječnja 2015. ovaj sud se oglasio nenadležnim, ukinuo je sve provedene radnje u postupku i odbacio tužbu čime je prihvatio prigovor tuženika i proglasio se apsolutno nenadležnim.

4. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4025/15-2 od 17. veljače 2016. uvažena je žalba tužiteljice te je ukinuo rješenje ovoga suda poslovni broj P-3751/14- 14 od 22. siječnja 2015. i predmet je vraćen na ponovni postupak. Nadležni drugostupanjski sud u navedenom rješenju zauzima stajalište da su stranke ugovorile izberivu nadležnost ili Okružnog suda Feldbach ili suda u Hrvatskoj nadležnog prema prebivalištu zajmoprimca s time da između stranaka nije ugovoreno da je za izbor nekog od tih sudova bitno postojanje istovremene suglasnosti prilikom podnošenja tužbe pa je na strani koja podnosi tužba mogućnost odabira kojem će sudu podnijeti tužbu što je tužiteljica i učinila.

5. Podneskom predanom na ročištu 22. siječnja 2015. tužiteljica je povukla dio tužbenog zahtjeva pod točkom I. i to u dijelu kojim traži oglašavanje nedopuštenom ovrhu po navedenoj tražbini davatelja kredita koja se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1611/11. Kako se navedenom povlačenju tuženik nije protivio, to je temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja. Podneskom od 26. siječnja 2018. tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev kako isti glasi u izreci ove presude stavak I.

6. Podneskom od 26. siječnja 2018. tužiteljica se pozvala i na odredbe Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (''Narodne novine'', broj 72/17). istaknula je da joj pripada pravna zaštita sukladno prisilnim propisima republike Hrvatske, a to su Zakon o ništetnosti, Zakon o potrošačkom kreditiranju, Zakon o obveznim odnosima, Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o deviznom poslovanju.

7. Tuženik je osporio i primjenu Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom u konkretnom slučaju.

8. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-1763/16-63 od 7. studenoga 2022. utvrđen je prekid ovog postupka te je nastavljen postupak u odnosu na Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen.

9. U dokaznom postupku sud je pročitao: dopis Hrvatske narodne banke od 30. rujna 2013. (list 9 spisa), tečajnu listu (list 10 spisa), ovršni prijedlog (list 11-17 spisa), ugovor o jednokratnom kreditu (list 18-33 spisa), izvješće o bonitetu primatelja kredita 8list 55-61 spisa), dokument o odobrenju kredita (list 62-72 spisa), Opće uvjete poslovanja tuženika (list 95-115 spisa), dopis Hrvatske narodne banke od 9. listopada 2013. (list 118 spisa), prijevod austrijskog prava (list 171-172 spisa), očitovanje od 9. listopada 2007. (list 217-220 spisa), specijalnu punomoć (list 228-234 spisa), zahtjev za životno osiguranje (list 378-381 spisa), ugovor o cesiji prava iz osiguranja života (list 382-383 spisa), upitnik o zdravstvenom stanju (list 385-389 spisa), informacije za klijenta-zapisnik o savjetovanju (list 391-393 spisa), obračunske liste (list 394-396 spisa), potvrdu o ovršnosti (list 436-441 spisa), izvod s računa (list 443-451 spisa), saslušana je tužiteljica (list 505-508 spisa i 807 spisa) te zakonski zastupnik tuženika PO (list 508-509 spisa), svjedokinja KO (list 552-553 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tkalec d.o.o. (list 588-596 spisa), pročitan je njegov dopunski nalaz i očitovanje od 13. lipnja 2023. (list 612-617 spisa) te je isti usmeno saslušan (list 645 spisa). Odbijen je prijedlog tužiteljice za provođenjem novog financijskog vještačenja jer se provođenjem ovog dokaza ne bi utvrdile činjenice bitne za donošenje odluke u ovom predmetu.

10. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet spora u ovom predmetu jest zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim Ugovora o jednokratnom kreditu i Očitovanja kojim je zasnovano založno pravo kao i brisanje upisanog založnog prava temeljem navedenog Očitovanje odnosno eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje ništetnim članka A. Ugovora o kreditu te utvrđenje ništetnim Očitovanja iz razloga utvrđenja ništetnosti pravnog temelja predmetnog očitovanja.

12. Među strankama nije sporno da je pravni prednik tuženika Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberger-Wolfsberg eGen bilo trgovačko društvo sa sjedištem u [adresa] koje nikad nije imalo odobrenje Hrvatske narodne banke za poslovanje na području Republike Hrvatske, a u Republici Austriji je imalo koncesiju za obavljanje kreditnih poslova.

13. Među strankama nije sporno da je između tužiteljice kao primatelja kredita i pravnog prednika tuženika, kao davatelja kredita 5. listopada 2007. zaključen Ugovor o jednokratnom kreditu, broj računa 534.586, na iznos od 110.000,00 EUR, uz aktivnu kamatnu stopu od 8,75% godišnje. Nesporno je i da je tužiteljica potpisala očitovanje od 9. listopada 2007., poslovni broj OU-975/07, koje je sastavio javni bilježnik Branko Jakić iz Zagreba, a koje očitovanje predstavlja ispravu o zasnivanju založnog prava kojom je tužiteljica, kao zajmoprimac i založni dužnik dozvolila da se upiše hipoteka u korist vjerovnika po Ugovoru o jednokratnom kreditu od 5. listopada 2007., tj. u korist pravnog prednika tuženika na nekretninama.

14. Među strankama je sporno mjesto sklapanja predmetnog ugovora o jednokratnom kreditu, koje materijalno pravo valja primijeniti na pravne odnose među strankama u ovoj pravnoj stvari, sporno je jesu li predmetni ugovor o jednokratnom kreditu od 5. listopada 2007. i očitovanje od 9. listopada 2007. ništetni. Sporno je i to može li se u konkretnom slučaju primijeniti Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (''Narodne novine'', broj 72/2017, dalje u tekstu: Zakon o ništetnosti) te radi li se o ugovoru o kreditu s međunarodnim obilježjem i ima li tuženik status neovlaštenog vjerovnika.

15. Čitanjem Ugovora o jednokratnom kreditu utvrđeno je da je kao mjesto sklapanja ugovora naveden St. Stefan i. R. am.

16. Tužiteljice u iskazu u bitnom navodi da je predala KO svu potrebnu dokumentaciju za kredit te joj je prednik tuženika odobrio kredit u iznosu od 110.000,00 eura iako je tražila 120.000,00 eura. Novac joj je bio potreban za zatvaranje drugog kredita i dijelom adaptaciju stana. GO je fotografirala stan koji je založila te ju je nakon nekog vremena obavijestila da joj je kredit odobren i da će sva dokumentacija za kredit koja je potrebna za solemnizaciju stići kod javnog bilježnika Jakića. Kod javnog bilježnika bila je i KO. Djelatnica javnog bilježnika pitala ju je je li upoznata s ugovorom o kreditu. Dijelom je pročitala ugovor, neke stvari nije razumjela, no vjerovala je KO jer je njezina prijateljica preko nje isto dobila kredit. Nitko od tuženika nije bio kada je ona potpisala kredit. Nakon što je potpisala predmetni ugovor o kreditu i suglasnost za založno pravo, sve papire je preuzela KO. Prije potpisivanja ugovora bila je svjesna što potpisuje odnosno koji su osnovni elementi ugovora, da se radi o iznosu od 110.000,00 eura s godišnjom kamatom od 7-8%. Isti dan ili koji dan kasnije od potpisivanja, ne zna više točno, sa KO je išla u Austriju po novac. U sjedištu tuženika isplaćen je novac u iznosu od 110.000,00 eura s time da je KO predan iznos kojim je trebalo zatvoriti kredit u drugoj banci (74.000,00 eura ili 75.000,00 eura), 6% na ime provizije je isplaćeno KO, a ostatak tužiteljici. Kredit je vraćala do 2009. i platila je oko 20.000,00 -25.000,00 eura. Kredit je pretežno vraćala na način da je nosila novac u Austriju. Kod javnog bilježnika potpisala je ugovor o kreditu i suglasnost za uknjižbu založnog prava. Proviziju je platila posrednici KO jer u protivnom ne bi dobila kredit.

17. Zakonski zastupnik tuženika PO u iskazu u bitnome navodi da je postao predsjednik uprave 2013., a u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora direktori su bili ŽO i ĐO. Naveo je da je sve u vezi predmetnog ugovora obavljeno u Austriji gdje je ugovor i potpisan, kao i da je riječ o kreditu koji je austrijska banka odobrila hrvatskom državljaninu kao što je odobravao i slovenskim i drugim državljanima. Kod javnog bilježnika u Zagrebu tužiteljica je potpisala suglasnost za uknjižbu založnog prava. Isplata novca je izvršena u Austriji. KO je u njihovoj banci imala kredit i ona nije bila posrednik za tuženika. Saznanja o ovom ugovoru crpi iz interne revizije koju je proveo kada je postao direktor tuženika. Naveo je da je izvršio provjeru jesu li se vršila plaćanja kakvim posrednicima i je li tuženik plaćao bilo kakve reklamne usluge odnosno oglašavanja u Republici Hrvatskoj i utvrđeno je da to nije postojalo. U Austriji nije potrebno vršiti ovjeru potpisa kod ugovora o kreditu, a punomoć koju je tuženik izdao javnom bilježniku zapravo je služila javnom bilježniku vezano za upis založnog prava iz koje punomoći je bilo vidljivo tko su ovlaštene osobe za zastupanje tuženika. Naveo je da je predmetni ugovor potpisan u [adresa]. Tuženik nije angažirao KO za predmetni ugovor.

18. Svjedokinja KO u iskazu u bitnome navodi da je u Hrvatskoj imala registrirani obrt za posredovanje u kreditiranju naziva '' [obrt]' sa sjedištem u [adresa] te je obrt odjavila 2014. godine. Bila je ovlašteni posrednik za mnogo banaka između ostalih i za Raiffaisenbank iz Austrije. Sjeća se da je vezano za predmetni kredit sve rađeno u Hrvatskoj kod bilježnika u Zagrebu te je ugovor potpisan kod njega. Ne sjeća se je li kredit isplaćen u Hrvatskoj. Uobičajeno je bilo da se s klijentom ide u Austriju gdje se kredit isplaćivao u gotovini na ruke. Dobivala je proviziju od 3-5% koju je dijelila sa dvoje ili troje bankarskih službenika jer je to bio uvjet da radi za njih. Ne zna jesu li ugovori o kreditu koje je dobivala bili unaprijed potpisani od banke ili su se potpisivali kod javnog bilježnika. Proviziju su joj plaćali klijenti.

19. Iskaz svjedokinje KO nije prihvaćen u dijelu u kojem je ista navela da je bila ovlašteni posrednik pravnog prednika tuženika jer tijekom postupka sudu nije predočen ikakav dokument iz kojeg bi proizlazilo da je ista bila ovlaštena u ime i za račun pravnog prednika tuženika poduzimati određene poslove. Tuženik je pak tijekom postupka izričito sporio da bi KO bila ovlaštena obavljati poslove posredovanja za njega na području Republike Hrvatske.

20. Prema odredbi čl. 835. ZOO-a propisano je da se ugovorom o posredovanju obvezuje posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem, osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju ako ugovor bude sklopljen.

21. I zakonski zastupnik tuženika u iskazu navodi da je provedenom internom revizijom utvrdio da je pravni prednik tuženika u spornom razdoblju nije isplaćivao ikakve provizije posrednicima niti se oglašavao. Sud prihvaća iskaz tužiteljice da je saznala da kod pravnog prednika tuženika može tražiti kredit (zajam) preko prijateljice koja ju je povezala sa KO. Međutim, na temelju navedenog ne može se zaključiti da je KO bila posrednica pravnog prednika tuženika, ali sud prihvaća mogućnost da je KO u ime tužiteljice obavljala poslove oko ishođenja kredita (zajma) kod pravnog prednika tuženika, no ne kao posrednik istog u svojstvu posrednika u smislu odredbe čl. 835. ZOO- a. Naime,

22. Iskaz tužiteljice cijenjen je istinitim u dijelu u kojem navodi da nitko od tuženika nije bio nazočan kada je potpisivala suglasnost o zasnivanju založnog prava kod javnog bilježnika jer je navedeno suglasno i iskazu zakonskog zastupnika tuženika. Sud joj vjeruje i da joj je odobreni novac isplaćen u Austriji kao i da ga tuženiku nije vratila. Iskaz zakonskog zastupnika tuženika cijenjen je istinitim jer je uvjerljivo i logično iskazivao o okolnostima sklapanja i potpisivanja spornog ugovora te očitovanja.

23. Prema odredbi čl. 252. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je ugovor sklopljen u trenutku kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu. Smatra se da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je ponuditelj imao svoje sjedište, odnosno prebivalište u trenutku davanja ponude.

24. U trenutku davanja ponude pravni prednik tuženika imao je sjedište u [adresa] u [adresa] pa je i ugovor sukladno prethodno citiranoj odredbi sklopljen, suprotno tvrdnjama tužiteljice, u Republici Austriji. Naime, sama tužiteljica navodi da prilikom potpisivanja ugovora kod javnog bilježnika, od strane tuženika nitko nije bio nazočan te nadalje navodi da je tako potpisani ugovor poslan u Austriji gdje je i išla po novac. Zakonski zastupnik tuženika pak navodi da je ugovor potpisan u Austriji, a da je tužiteljica u Zagrebu potpisala samo suglasnost za upis založnog prava. Sud vjeruje iskazu zakonskog zastupnika tuženika da je tužiteljica ugovor o kreditu potpisala u Austriji, a ne vjeruje tužiteljici da je i ugovor o kreditu potpisala kod javnog bilježnika. To iz razloga jer je tužiteljica navela da je po novac išla u Austriju i da je tamo potpisala i papire za životno osiguranje pa je logično da je tamo potpisala i ugovor o kreditu jer na njemu njezin potpisan nije ovjeravan (od strane javnog bilježnika) pa nije uvjerljivo da bi onda takav ugovor potpisivala u Zagrebu kod javnog bilježnika. Čak i da je tužiteljica potpisala ugovor u Zagrebu, isto ne mijenja na stvari jer prema odredbi čl. 252. st. 1. ZOO ugovor se smatra sklopljenim kad je ponuditelj- u konkretnom slučaju pravni prednik tuženika primio tako potpisani ugovor, a budući da je njegovo sjedište bilo u Austriji gdje je ponudu i primio, to je utvrđeno da je ugovor sklopljen u Austriji. Među strankama nije bilo sporno da je pravni prednik tuženika imao ovlaštenje obavljati kreditne poslove u Austriji temeljem valjanog odobrenja nadležnog austrijskog tijela.

25. Sukladno članku 28. stavak 3. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine", broj 36/03., 140/05., 132/06., 150/08., 92/09., 133/09., 145/10. i 76/13.) tuzemnim primateljima kredita izričito je dozvoljeno sklapanje ugovora o kreditu sa stranim kreditnim institucijama.

26. Nije sporno da pravni prednik tuženika nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za rad u Republici Hrvatskoj. No, čak i da je tijekom postupka utvrđeno da je pravni prednik tuženika poslovao u Republici Hrvatskoj, kako to tužiteljica tvrdi, i da je ugovor sklopljen u Republici Hrvatskoj, ta činjenica ne bi dovodila do ništetnosti ugovora o kreditu jer prema članku 322. st. 2. ZOO-a ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu, snosit će odgovarajuće posljedice.

26.1. Tužiteljica je fizička osoba i državljanka Republike Hrvatske i u odnosu na nju u zakonskim ili podzakonskim aktima nema nikakve zabrane ili nekih posebnih uvjeta za sklapanje predmetnih ugovora na području Republike Hrvatske. Za pravnog prednika tuženika pružanje financijskih usluga neposredno na području Republike Hrvatske može imati stanovite posljedice o kojima odlučuje Hrvatska narodna banka, a koje su propisane Zakonom o kreditnim institucijama (''Narodne novine'', broj 159/13., 19/15. i 102/15.), ali upravo na temelju članka 322. st. 2. ZOO-a to ne povlači ništetnost predmetnog ugovora. Takva posljedica nije propisana, niti Zakonom o bankama, niti Zakonom o kreditnim institucijama sve do 30. rujna 2015. kada je takva posljedica propisana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (za one pravne odnose nastale nakon njegovog stupanja na snagu), međutim isti se na primjenjuje na sporni ugovor jer je sklopljen 2007. godine (zaključak 3.2. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 11. i 12. travnja 2016.).

27. Nadalje, u konkretnom slučaju ne dolazi niti do primjene Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (''Narodne novine'' br. 72/17 - dalje: Zakon o ništetnosti). Ovo stoga što se isti Zakon primjenjuje na ugovore o kreditu s međunarodnim obilježjem između dužnika i neovlaštenih vjerovnika sklopljenih u Republici Hrvatskoj (članak 1. stavak 1.), te na druge pravne poslove sklopljene u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika koji su nastali kao posljedica ili se temelje na ugovoru o kreditu s međunarodnim obilježjem iz stavka 1. ovoga članka (članak 1. stavak 2.), dok je iz provedenih dokaza utvrđeno da je predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen u Republici Austriji.

27.1. Osim toga, presudom Suda Europske unije broj C-630/17 od 14. veljače 2019. odlučeno je da članak 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (dalje: UFEU) treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice učinak kojega je, između ostalog, to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika sa sjedištem u drugoj državi članici koji ne raspolažu odobrenjem koje nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinu državnom području ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa. Naime, iz navedene odluke Suda Europske unije proizlazi da je Ugovoru o funkcioniranju Europske unije protivna i odredba članka 10. stavak 1. Zakona o ništetnosti ugovora kojom je propisano je da su ništetni ugovori o kreditu s međunarodnim obilježjima koji su sklopljeni u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika i prije stupanja na snagu toga Zakona (pri čemu je neovlašteni vjerovnik pravna osoba koja je ugovorom o kreditu s međunarodnim obilježjem odobrila kredit dužniku, a na dan sklapanja ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem ima upisano sjedište izvan Republike Hrvatske i nudi ili pruža usluge odobravanja kredita u Republici Hrvatskoj, iako za pružanje tih usluga ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom, odnosno ne raspolaže propisanim odobrenjima i/ili suglasnostima nadležnih tijela Republike Hrvatske). Stoga se navedeni članak 10. stavak 1. Zakona o ništetnosti u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti sve i da je predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen u Republici Hrvatskoj.

28. Nadalje, valja navesti da su stranke spornim Ugovorom o jednokratnom kreditu od 5. listopada 2007. ugovorile primjenu austrijskog prava, a što proizlazi iz točke Z 20. Općih uvjeta poslovanja tuženika u vezi s točkom C predmetnog Ugovora o jednokratnom kreditu. Navedeno nije protivno odredbama Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/91 i 88/01, dalje: ZRSZ). Naime, čl. 20. točka 8. ZRSZ-a propisano je da se na ugovore o zajmu u koje spada i ugovor o kreditu primjenjuje pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište odnosno sjedište zajmodavca (kreditora), a nesporno je da je sjedište kreditora (pravnog prednika tuženika) u tom trenutku bilo, a i danas je sjedište tuženika u Republici Austriji.

29. S obzirom na to da su ugovorne strane predmetnog ugovora o kreditu ugovorile primjenu austrijskog prava, to znači da bi ništetnost predmetnog ugovora o kreditu bilo moguće dokazivati samo unutar eventualnih razloga za ništetnost koje propisuje austrijsko pravo. Međutim, iz činjeničnog supstrata tužbe, a za koji je sud vezan, sukladno odredbi čl. 186. ZPP-a, a niti tijekom postupka, tužiteljica nije ukazivala na razloge zbog kojih bi predmetni ugovor o kreditu bio ništetan u smislu normi austrijskog prava. Pri tome sud ističe kako je sklapanje ugovora o kreditu dopušteno u svim zakonodavstvima zemalja članica Europske unije, pa tako i prema austrijskom pravu.

30. Kako je riječ o ugovoru koji je sklopljen u Austriji te se na njega primjenjuje austrijsko materijalno pravo, tako za rješenje spora glede valjanosti ugovora, kao i posebno pojedinih njegovih odredbi (prema eventualno kumuliranom zahtjevu) nisu mjerodavne odredbe materijalnog prava Republike Hrvatske- Zakona o obveznim odnosima, Zakona o bankama, Zakona o deviznom poslovanju, Zakona o zabrani sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, Zakona o ništetnosti, Zakona o potrošačkom kreditiranju i drugih na koje se poziva tužiteljica.

31. Slijedom navedenoga, utvrđeno je da nisu osnovane tvrdnje tužiteljice da je ništetan Ugovor o jednokratnom kreditu od 5. listopada 2007. i da je posljedično tome i već samo iz tog razloga ništetno javnobilježničko očitovanje kao akcesoran pravni posao.

32. U odnosu na sporno očitovanje posebno se napominje i da je isto u odnosu na tužiteljicu sastavljeno u obliku javnobilježničkog akta.

32.1. Očitovanje volje jedne i to obvezne stranke uz ispravu o pravnom poslu je osnova za zasnivanje založnog prava na nekretninama suglasno mjerodavnom čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93, 29/94, 162/98 i 16/07 – dalje u tekstu: ZJB), u vezi sa čl. 54. ZJB.

32.2. Naime, odredbom čl. 59. st. 1. ZJB propisano je da ako nisu u pitanju poslovi iz čl. 53. ZJB (a izvjesno je da nisu), sudionici u pravnom poslu, svi ili neki od njih, mogu isprave o pravnom poslu potvrditi kod javnog bilježnika. Upravo u daljnjem izmijenjenom tekstu navedene odredbe izričito je propisano da je "… za zasnivanje osiguranja tražbine uređene zakonom dovoljno da privatnu ispravu potvrdi obveznik (u ovom slučaju tužiteljica)", a što je ona i učinili.

32.3. Potvrđena isprava kada ispunjava pretpostavke iz odredbe čl. 54. ZJB ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, time da pod pretpostavkama iz čl. 59. st. 4. ZJB potvrda će se izvršiti sastavljanjem posebnog javnobilježničkog akta. U konkretnom slučaju, očitovanje je sastavljeno suglasno odredbama ZJB te nema nedostataka u formi istog.

33. Slijedom iznesenoga, odbijen je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništavim predmetnog ugovora, a s tim u vezi odbijen je i zahtjev za utvrđenjem ništavim Očitovanja o zasnivanju založnog prava, koji zahtjev tužiteljica također temelji na tvrdnji o ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu, zbog čega nema niti osnove za brisanjem založnog prava na nekretnini, a nema niti osnove za prihvaćenjem eventualno kumuliranog zahtjeva jer se i na taj zahtjev primjenjuju odredbe austrijskog prava koji su stranke ugovorile. Zbog toga nije posebno cijenjen nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer isto nije bilo relevantno za donošenje odluke u ovom predmetu.

34. Kako tužiteljica nije uspjela sa zahtjevom, to nema pravo na naknadu parničnog troška.

35. Odluka o trošku tuženika donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP – a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (110.262,11 eura) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).

36. Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu (Tbr 8. toč. 1. OT - 831 bod), zastupanje na ročištima 23.01.2019., 12.06.2019., 5.11.2019., 03.06.20202., 25.03.2022., 18.01.2023., 16.11.2023., 04.07.2024. i 05.02.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT - 831 bod svako), zastupanje na ročištu 14.11.2016. (Tbr. 9. toč. 5. OT – 50 bodova), sastav podneska od 29.08.2016. (Tbr. 8. toč. 1. OT - 831 bod), vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 4.595,50 eura, ukupno 22.977,50 eura, sukladno čl. 155. ZPP - a.

37. Nije priznat trošak sastava podnesaka od 02.12.2014., 22.12.2014., 09.01.2018., 30.01.2018., 16.01.2019., 15.04.2019., 02.03.2023. i 21.12.2023. jer sastav istih nije bio potreban za vođenje ovog postupka sukladno čl. 155. st. 1. ZPP – a. Naime, tuženik u istima ponavlja navode iz odgovora na tužbu, dostavlja i poziva se na sudsku praksu te obrazlaže navode iz iste, a navedeno nije bilo potrebno za vođenje ovog postupka.

38. Nije priznat trošak sastava podneska od 20.12.2021. jer takvog nema u spisu kao i zastupanje na ročištu 21.02.2022. jer toga dana nije održano ročište.

39. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. ožujka 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun. uz rj. za s.p. na presudu

- tuženiku po pun.