Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg B.J.Šokčevića 17
OIB: 77561654785
Poslovni broj: P-310/2025-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Ivani Božić Pišćak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slavenu Karaban, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Addiko bank d. d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćnicima, odvj. u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 3.ožujka 2026. godine u prisutnosti odvjetničke vježbenice OI u uredu punomoćnika Slavena Karaban, odvj. u Vinkovcima, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 23.ožujka 2026. godine, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, dana 23.ožujka 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj 5140030250- 27000054726/2006 od 14.06.2006. g. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 117.300,00 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja i tužene ADDIKO BANK d. d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.
II. Utvrđuje se ništetnom odredba članaka 3. Ugovora o kreditu broj 5140030250-27000054726/2006 od 14.06.2006, u dijelu kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u valuti CHF, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB-a tijekom trajanja otplate po istom Ugovoru o kreditu broj: 5140030250-27000054726/2006, koji je zaključen između tužitelja NI i tuženika Addiko Bank d.d.
III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d. d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem jednostranog povećanja promjenjive kamatne stope od strane tužene Banke tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, isplati novčani iznos od 4.190,08 EUR (slovima: četiritisućestodevedeset eura i osam centi) sa zak. zat. kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od dana uplate preplaćenog iznosa do dana isplate - povrata, sa zak. zat. kama-tama po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a na dalje po stopi od 14% godišnje, te počev od 1. srpnja 2011. g. po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promijene stope zak. zat. kamata u visini eskontne stope HNB-a vrijedeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a počev od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:
Na iznos od 26,50 EUR počev od 1. listopada 2007. g. do isplate, Na iznos od 26,50 EUR počev od 1. studenoga 2007. g. do isplate, Na iznos od 26,50 EUR počev od 1. prosinca 2007. g. do isplate Na iznos od 26,50 EUR počev od 1. siječnja 2008. g. do isplate,
Na iznos od 26,50 EUR počev od 1. veljače 2008. g. do isplate,
Na iznos od 26,50 EUR počev od 1. ožujka 2008. g. do isplate,
Na iznos od 26,50 EUR počev od 1. travnja 2008. g. do isplate,
Na iznos od 26,50 EUR počev od 1. svibnja 2008. g. do isplate,
Na iznos od 26,50 EUR počev od 1. lipnja 2008. g. do isplate,
Na iznos od 26,50 EUR počev od 1. srpnja 2008. g. do isplate,
Na iznos od 26,50 EUR počev od 1. kolovoza 2008. g. do isplate, Na iznos od 26,50 EUR počev od 1. rujna 2008. g. do isplate,
Na iznos od 26,50 EUR počev od 1. listopada 2008. g. do isplate, Na iznos od 26,50 EUR počev od 1. studenoga 2008. g. do isplate, Na iznos od 26,50 EUR počev od 1. prosinca 2008. g. do isplate, Na iznos od 46,41 EUR počev od 1. siječnja 2009. g. do isplate,
Na iznos od 46,41 EUR počev od 1. veljače 2009. g. do isplate,
Na iznos od 46,41 EUR počev od 1. ožujka 2009. g. do isplate,
Na iznos od 46,41 EUR počev od 1. travnja 2009. g. do isplate,
Na iznos od 46,41 EUR počev od 1. svibnja 2009. g. do isplate,
Na iznos od 71,00 EUR počev od 1. lipnja 2009. g. do isplate,
Na iznos od 71,00 EUR počev od 1. srpnja 2009. g. do isplate,
Na iznos od 71,00 EUR počev od 1. kolovoza 2009. g. do isplate, Na iznos od 71,00 EUR počev od 1. rujna 2009. g. do isplate,
Na iznos od 71,00 EUR počev od 1. listopada 2009. g. do isplate, Na iznos od 71,00 EUR počev od 1. studenoga 2009. g. do isplate, Na iznos od 71,00 EUR počev od 1. prosinca 2009. g. do isplate, Na iznos od 71,00 EUR počev od 1. siječnja 2010. g. do isplate,
Na iznos od 71,00 EUR počev od 1. veljače 2010. g. do isplate,
Na iznos od 71,00 EUR počev od 1. ožujka 2010. g. do isplate,
Na iznos od 71,00 EUR počev od 1. travnja 2010. g. do isplate,
Na iznos od 71,00 EUR počev od 1. svibnja 2010. g. do isplate,
Na iznos od 71,00 EUR počev od 1. lipnja 2010. g. do isplate,
Na iznos od 71,00 EUR počev od 1. srpnja 2010. g. do isplate,
Na iznos od 71,00 EUR počev od 1. kolovoza 2010. g. do isplate, Na iznos od 71,00 EUR počev od 1. rujna 2010. g. do isplate,
Na iznos od 71,00 EUR počev od 1. listopada 2010. g. do isplate, Na iznos od 71,00 EUR počev od 1. studenoga 2010. g. do isplate, Na iznos od 71,00 EUR počev od 1. prosinca 2010. g. do isplate, Na iznos od 63,77 EUR počev od 1. siječnja 2011. g. do isplate,
Na iznos od 63,77 EUR počev od 1. veljače 2011. g. do isplate,
Na iznos od 63,77 EUR počev od 1. ožujka 2011. g. do isplate
Na iznos od 63,77 EUR počev od 1. travnja 2011. g. do isplate,
Na iznos od 63,77 EUR počev od 1. svibnja 2011. g. do isplate,
Na iznos od 63,77 EUR počev od 1. lipnja 2011. g. do isplate,
Na iznos od 63,77 EUR počev od 1. srpnja 2011. g. do isplate,
Na iznos od 63,77 EUR počev od 1. kolovoza 2011. g. do isplate, Na iznos od 63,77 EUR počev od 1. rujna 2011. g. do isplate,
Na iznos od 63,77 EUR počev od 1. listopada 2011. g. do isplate, Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. studenoga 2011. g. do isplate, Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. prosinca 2011. g. do isplate, Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. siječnja 2012. g. do isplate,
Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. veljače 2012. g. do isplate,
Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. ožujka 2012. g. do isplate,
Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. travnja 2012. g. do isplate,
Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. svibnja 2012. g. do isplate,
Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. lipnja 2012. g. do isplate,
Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. srpnja 2012. g. do isplate,
Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. kolovoza 2012. g. do isplate, Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. rujna 2012. g. do isplate,
Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. listopada 2012. g. do isplate, Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. studenoga 2012. g. do isplate, Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. prosinca 2012. g. do isplate, Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. siječnja 2013. g. do isplate,
Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. veljače 2013. g. do isplate,
Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. ožujka 2013. g. do isplate,
Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. travnja 2013. g. do isplate,
Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. svibnja 2013. g. do isplate,
Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. lipnja 2013. g. do isplate,
Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. srpnja 2013. g. do isplate,
Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. kolovoza 2013. g. do isplate, Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. rujna 2013. g. do isplate,
Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. listopada 2013. g. do isplate, Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. studenoga 2013. g. do isplate, Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. prosinca 2013. g. do isplate, Na iznos od 58,29 EUR počev od 1. siječnja 2014. g. do isplate, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d. d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita s osnova povećanja tečaja CHF u odnosu na kn tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, isplati novčani iznos od 12.704,94 EUR (slovima: dvanaesttisućasedamstočetiri eura i devedesetčetiri centa), sa zak. zat. kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od dana uplate preplaćenog iznosa do dana isplate - povrata, sa zak. zat. kamatama po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a na dalje po stopi od 14% godišnje, te počev od 1. srpnja 2011. g. po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promijene stope zak. zat. kamata u visini eskontne stope HNB-a vrijedeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a počev od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:
Na iznos od 29,02 EUR počev od 1. studenoga 2008. g. do isplate, Na iznos od 34,09 EUR počev od 1. siječnja 2009. g. do isplate,
Na iznos od 39,67 EUR počev od 1. veljače 2009. g. do isplate,
Na iznos od 43,59 EUR počev od 1. ožujka 2009. g. do isplate,
Na iznos od 35,80 EUR počev od 1. travnja 2009. g. do isplate,
Na iznos od 34,83 EUR počev od 1. svibnja 2009. g. do isplate,
Na iznos od 25,34 EUR počev od 1. lipnja 2009. g. do isplate,
Na iznos od 15,76 EUR počev od 1. srpnja 2009. g. do isplate,
Na iznos od 19,10 EUR počev od 1. kolovoza 2009. g. do isplate, Na iznos od 26,21 EUR počev od 1. rujna 2009. g. do isplate,
Na iznos od 22,16 EUR počev od 1. listopada 2009. g. do isplate, Na iznos od 18,21 EUR počev od 1. studenoga 2009. g. do isplate, Na iznos od 27,28 EUR počev od 1. prosinca 2009. g. do isplate, Na iznos od 35,88 EUR počev od 1. siječnja 2010. g. do isplate,
Na iznos od 44,93 EUR počev od 1. veljače 2010. g. do isplate,
Na iznos od 42,55 EUR počev od 1. ožujka 2010. g. do isplate,
Na iznos od 57,79 EUR počev od 1. travnja 2010. g. do isplate,
Na iznos od 53,86 EUR počev od 1. svibnja 2010. g. do isplate,
Na iznos od 61,53 EUR počev od 1. lipnja 2010. g. do isplate,
Na iznos od 104,68 EUR počev od 1. srpnja 2010. g. do isplate,
Na iznos od 94,86 EUR počev od 1. kolovoza 2010. g. do isplate, Na iznos od 131,70 EUR počev od 1. rujna 2010. g. do isplate,
Na iznos od 112,27 EUR počev od 1. listopada 2010. g. do isplate, Na iznos od 97,65 EUR počev od 1. studenoga 2010. g. do isplate, Na iznos od 142,10 EUR počev od 1. prosinca 2010. g. do isplate, Na iznos od 167,65 EUR počev od 1. siječnja 2011. g. do isplate, Na iznos od 147,95 EUR počev od 1. veljače 2011. g. do isplate, Na iznos od 150,84 EUR počev od 1. ožujka 2011. g. do isplate,
Na iznos od 136,69 EUR počev od 1. travnja 2011. g. do isplate, Na iznos od 141,06 EUR počev od 1. svibnja 2011. g. do isplate, Na iznos od 189,16 EUR počev od 1. lipnja 2011. g. do isplate,
Na iznos od 195,92 EUR počev od 1. srpnja 2011. g. do isplate,
Na iznos od 249,16 EUR počev od 1. kolovoza 2011. g. do isplate, Na iznos od 229,83 EUR počev od 1. rujna 2011. g. do isplate,
Na iznos od 199,71 EUR počev od 1. listopada 2011. g. do isplate, Na iznos od 197,18 EUR počev od 1. studenoga 2011. g. do isplate, Na iznos od 193,92 EUR počev od 1. prosinca 2011. g. do isplate, Na iznos od 204,76 EUR počev od 1. siječnja 2012. g. do isplate Na iznos od 216,69 EUR počev od 1. veljače 2012. g. do isplate, Na iznos od 217,05 EUR počev od 1. ožujka 2012. g. do isplate,
Na iznos od 209,55 EUR počev od 1. travnja 2012. g. do isplate, Na iznos od 212,59 EUR počev od 1. svibnja 2012. g. do isplate, Na iznos od 217,07 EUR počev od 1. lipnja 2012. g. do isplate,
Na iznos od 212,24 EUR počev od 1. srpnja 2012. g. do isplate,
Na iznos od 212,66 EUR počev od 1. kolovoza 2012. g. do isplate, Na iznos od 208,21 EUR počev od 1. rujna 2012. g. do isplate,
Na iznos od 199,97 EUR počev od 1. listopada 2012. g. do isplate, Na iznos od 210,01 EUR počev od 1. studenoga 2012. g. do isplate, Na iznos od 213,66 EUR počev od 1. prosinca 2012. g. do isplate, Na iznos od 212,20 EUR počev od 1. siječnja 2013. g. do isplate, Na iznos od 197,54 EUR počev od 1. veljače 2013. g. do isplate, Na iznos od 207,70 EUR počev od 1. ožujka 2013. g. do isplate,
Na iznos od 210,03 EUR počev od 1. travnja 2013. g. do isplate, Na iznos od 205,46 EUR počev od 1. svibnja 2013. g. do isplate, Na iznos od 191,96 EUR počev od 1. lipnja 2013. g. do isplate,
Na iznos od 183,57 EUR počev od 1. srpnja 2013. g. do isplate,
Na iznos od 191,00 EUR počev od 1. kolovoza 2013. g. do isplate, Na iznos od 196,13 EUR počev od 1. rujna 2013. g. do isplate,
Na iznos od 209,21 EUR počev od 1. listopada 2013. g. do isplate, Na iznos od 202,01 EUR počev od 1. studenoga 2013. g. do isplate, Na iznos od 205,23 EUR počev od 1. prosinca 2013. g. do isplate, Na iznos od 207,87 EUR počev od 1. siječnja 2014. g. do isplate, Na iznos od 190,91 EUR počev od 1. veljače 2014. g. do isplate, Na iznos od 195,64 EUR počev od 1. ožujka 2014. g. do isplate,
Na iznos od 193,21 EUR počev od 1. travnja 2014. g. do isplate, Na iznos od 188,49 EUR počev od 1. svibnja 2014. g. do isplate
Na iznos od 186,36 EUR počev od 1. lipnja 2014. g. do isplate,
Na iznos od 187,30 EUR počev od 1. srpnja 2014. g. do isplate,
Na iznos od 193,24 EUR počev od 1. kolovoza 2014. g. do isplate, Na iznos od 199,30 EUR počev od 1. rujna 2014. g. do isplate,
Na iznos od 198,76 EUR počev od 1. listopada 2014. g. do isplate, Na iznos od 201,81 EUR počev od 1. studenoga 2014. g. do isplate, Na iznos od 206,18 EUR počev od 1. prosinca 2014. g. do isplate, Na iznos od 204,40 EUR počev od 1. siječnja 2015. g. do isplate, Na iznos od 206,88 EUR počev od 1. veljače 2015. g. do isplate, Na iznos od 206,88 EUR počev od 1. ožujka 2015. g. do isplate,
Na iznos od 206,88 EUR počev od 1. travnja 2015. g. do isplate, Na iznos od 206,88 EUR počev od 1. svibnja 2015. g. do isplate, Na iznos od 206,88 EUR počev od 1. lipnja 2015. g. do isplate,
Na iznos od 206,88 EUR počev od 1. srpnja 2015. g. do isplate,
Na iznos od 206,88 EUR počev od 1. kolovoza 2015. g. do isplate, Na iznos od 206,88 EUR počev od 1. rujna 2015. g. do isplate, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, da naknadi tužitelju NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 6.125,00 eura (slovima: šesttisućastodvadesetpet eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.
VI. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka preko dosuđenog iznosa od 6.125,00 eura kao neosnovan.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate dana 30.05.2019.g. Tužitelj u tužbi navodi da je s prednikom tuženika dana 14.06.2006.g., zaključio ugovor o kreditu broj: 5140030242-27000054726/2006, kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 117.300,00 CHF protuvrijednosti u HRK, po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita, na rok otplate od 15 godina. Ugovorena je otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima prema otplatnom planu, uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za valutu Ugovora prema tečajnoj listi HNB-a na dan dospijeća.
1.1. Predmetni Ugovorom ugovorena je i kamatama stopa koja je promjenjiva (čl. 4. Ugovora), a utvrđuje se jednostrano Odlukom tužene banke o kamatnim stopama, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope.
1.2. O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već su se pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 04.07.2013. godine, koja je u dijelu koji se odnosi na promjenljive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. 06.2014. godine, s tim da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u tom dijelu odbio revizije tuženih banaka protiv naznačene drugostupanjske presude; a u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17-10 od 14.06.2018.g.
1.3. Tužitelj se poziva i na, sada već brojniju, pravnu stečevinu Europske unije i to praksu suda Europske unije koja je i za sudove u Republici Hrvatskoj pravno obvezujuća. Presuda suda EU u predmetu broj: C-186/16 (N i drugi) od 20. rujna 2017., prema kojoj je pravomoćno presuđeno da ugovorena odredba o valutnoj klauzuli nije poštena ukoliko vjerovnik - kreditor potrošaču nije dao informacije koje su potrebne za donošenje valjane odluke o ugovaranju valutne klauzule, zbog čega je kasnije nastala neravnoteža prava i obveza na štetu potrošača. Također, člankom 502.c Zakona o parničnom postupku („NN‟, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) propisano je: „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“
1.4. Kako tužitelj kao laik ne raspolaže dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavio točno specificirani tužbeni zahtjev s navođenjem svakog pojedinačnog iznosa razlike preplaćene kamate i tečajne razlike u pojedinom anuitetu na koji potražuje zakonsku zateznu kamatu, iznos VPS-a je postavio okvirno sukladno preliminarnom obračunu, a tek nakon provođenja, sudskog, financijskog-knjigovodstvenog vještačenja, te drugih predloženih dokaza na okolnost visine dugovanja tuženika prema tužitelju, tužitelj će specificirati tužbeni zahtjev, sve to sukladno odredbi čl.186.b st. 3. ZPP-a. Stoga tužitelj ustaje tužbom protiv tuženika sa zahtjevom da sud utvrdi ništetnim odredbe članka 3. i 4. Ugovora o kreditu broj: 5140030242- 27000054726/2006 u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, te u dijelu u kojem se određuje otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća, te da naloži tuženiku da mu isplati iznos od 92,633,00 kuna, na i8me pretplate zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, kao i troškovima postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenog zahtjevu, te ističe prigovor zastare. Prvenstveno ističe, da osporava da bi navedene odredbe Osnovnog ugovora bile ništetne. Tuženik ističe da su tužitelj i tuženik sklopili Aneks uz ugovor o kreditu kojim su konvertirali kredit, sukladno za tuženika prisilnim odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015. Tužitelj je pravo čije ostvarenje traži u ovom postupku sklapanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu br. 5140030250-27000054726/2006 od 2. veljače 2016.g. već u cijelosti ostvario zbog čega mu se osporava pravni interes za vođenjem ovog postupka. Sklopljenim Aneksom uz Ugovor o kreditu tuženik je pristao da ukupan iznos kojega je tuženiku uplatio po osnovi otplate kredita s valutnom klauzulom u CHF, a u kojem iznosu su uključeni i iznosi koje tužitelj potražuje ovom tužbom (dakle i oni iznosi koji su posljedica povećanja kamatne stope i rasta tečaja CHF), bude iskorišten za namirenje anuiteta po Aneksu uz Ugovor o kreditu čija je valutna klauzula (EUR) dopuštena. Pritom, tuženik niti ne tvrdi da su sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu, konvalidirane odredbe Ugovora o kreditu za koje je zakonodavac presumirao da bi bile ništetne, već su iste, sukladno prisilnom propisu, zamijenjene dopuštenim ugovornim odredbama i to s retroaktivnim učinkom, ex tunc.
2.1. Nadalje navodi, da tuženik ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/2017, te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Revt- 249/2014 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku. Sudovi su u citiranim kolektivnim sporovima ocijenili ništetnima odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno o valutnoj klauzuli, iz razloga što takve odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Međutim, bez sagledavanja svih okolnosti svakog konkretnog slučaja, ne može se obrazloženo tvrditi da bi, iz razloga što bi u kolektivnom sporu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli bile proglašene nepoštenima, sve odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli u svim ugovorima o kreditu bile nepoštene (a time i ništetne). Naime, u skladu s člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/2003, 46/2007, 79/2007) na snazi u vrijeme sklapanja spornih ugovora o kreditu, takve ugovorne odredbe smatrale bi se nepoštenima ako se o njima nije pojedinačno pregovaralo. U skladu s člankom 81. stavkom 4. Zakona o zaštiti potrošača tuženik je dužan (a time i ovlašten) dokazati da se o takvim odredbama pojedinačno pregovaralo zbog čega takve odredbe u skladu s člankom 81. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača ne bi bile nepoštene, a time niti ništetne.
2.2. Ugovorena kamatna stopa iz predmetnog Ugovora o kreditu predstavlja dopuštenu i odredivu kamatnu stopu, sukladno članku 269. stavak 2. i članku 272. Zakona o obveznim odnosima. Odredivost kamatne stope ogleda se u tome da su postojale pretpostavke za određivanje iste, a da ni u kojem slučaju kamatna stopa nije mogla prijeći najvišu dopuštenu kamatnu stopu. Dakle, ugovaranjem promjenjive kamatne stope, tužitelj je nesumnjivo pristao na promjenjivost iste za koju je jasno određeno da se mijenja odlukom tuženika kao banke, a što je istome pojašnjeno, te koja će se kretati u granicama zakonom dopuštene kamatne stope. Stoga je ista i u skladu s kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima. Podredno, tuženik ističe kako je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru o kreditu jasna, uočljiva i lako razumljiva, te stoga sukladno članku 84. ZZP 2003. odnosno članku 99. ZZP 2007., nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Pored toga, tuženik ističe i kako je javni bilježnik prilikom solemnizacije sukladno članku 57. Zakona o javnom bilježništvu ugovornim stranama protumačio značenje svih ugovornih odredbi, objasnio im pravne posljedice koje iz Ugovora o kreditu za njih proizlaze, utvrdio kako su im iste jasne i razumljive te se uvjerio o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu navedenog sadržaja.
2.3. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva odredba o predmetu ugovora, slijedom čega nije niti dopušteno ocjenjivati je li ista poštena. Tuženik ističe kako je odredbom iz članka 22. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima propisano cit. „Dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.“ Slijedom navedenoga, predlaže sudu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti te obvezati tužitelja da naknadi tuženiku troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom.
3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u zahtjev i obavijesti (list 8-10 spisa), otplatni plan (list 11-18 spisa), ugovor o kreditu (list 19-29 spisa), izračun (list 30-33 spisa), aneks (list 55-61 spisa), dokumentacija (list 62-117, 118-201 spisa), obavijest (list 210-211 spisa), otplatni plan (list 212-261 spisa), pročitan je iskaz svjedoka sa ročišta od 16.prosinca 2025., (list 316-317 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 29.prosinca 2025. (list 318-329 spisa), pročitan je iskaz tužitelja sa održanog ročišta od 4.veljače 2026., (list 348-349 spisa).
4. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće:
5. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu broj: 5140030250-27000054726/2006 od 14. lipnja 2006.g., kojim mu je tuženik odobrio kredit u iznosu od 117.300,00 CHF protuvrijednosti u HRK, na rok otplate od 15 godina, odnosno 180 mjeseci, koji se otplaćuje „u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća, odnosno plaćanja. Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Želimira Mirić iz [adresa] dana 19. lipnja 2006. godine, pod brojem OU-431/06. Navedenim Ugovorom ugovorena je redovna kamata koja je promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Nesporno je da se radi o kreditu za adaptaciju kuće. Nesporno je da su stranke zaključile dana 02.02.2016. godine Aneks uz Ugovor o kreditu broj 5140030250-27000054726/2006 kojim je utvrđeno prihvaćanje izračuna konverzije sukladno Zakonu o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiraju.
5.1. Uvidom u otplatni plan po predmetnom ugovoru o kreditu nesporno je utvrđeno da se tijekom otplate kredita u nekoliko navrata mijenjala visina ugovorene kamate koja je sa početnih 5,40% godišnje rasla do 6,75% godišnje u jednom razdoblju, te da se istodobno mijenjala i visina tečaja CHF u odnosu na kunu, tako da se visina mjesečnog anuiteta povećavala.
6. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.
6.1. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Nesporno je da je naprijed navedena prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule i načina promjene kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018. U pogledu dosega ovako pravomoćne presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača nesporno je da se u tom postupku utvrđivalo i ocjenjivalo da li su tužene banke, pa tako i ovdje konkretno tuženik, potrošačima objasnili razloge i iznijeli točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredaba, odnosno u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe nije utvrđivano da li je pojedini potrošač dobio sve relevantne informacije za donošenje informirane odluke hoće li ugovor s takvim odredbama sklopiti ili ne.
6.2. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine ( što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.
7. Između stranaka je sporno pitanje zastare, ima li tužitelj pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli s obzirom da je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama ZIDZPK/15), da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika, te je li potrebno uzeti u obzir kako pozitivne tako i negativne tečajne razlike.
8. Na okolnost dostupnosti informacija i načina pregovaranja i pojašnjenja značenja ugovornih odredbi prilikom zaključenja ugovora izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka JI. Tužitelj saslušana kao stranka iskazao je da je Ugovor o kreditu sklopio 2006. godine. Kredit je bio namjenski za adaptaciju kuće u kojoj stanuje sa obitelji. Kredit u CHF podigao je iz razloga što je to tada bilo najpovoljnije, odnosno u banci mu je tako ponuđeno, a tužena banka u to doba nije bila njegova banka. On je naime sa svim svojim računima prešao u Addiko bank, odnosno tada Slavonsku banku, budući je to bio uvjet za dobivanje kredita. Nitko mu nije objasnio rizike vezane za sam ugovor. Prilikom sklapanja ugovora nije razumio značaj valutne klauzule, kao niti promjenjive kamatne stope, niti mu je itko objašnjavao odredbe ugovora. Naime, on nikada prije ovog kredita nije imao kredite niti je imao "posla s bankama". On je ugovor pročitao, međutim nije ga u potpunosti razumio, a ovaj kredit mu je ponuđen kao kredit s najpovoljnijim uvjetima i najpovoljnijom kamatom. Ugovor je bio na već pripremljenom obrascu, nije pregovarao o pojedinim odredbama ugovora, niti na njih imao utjecaj. Nadalje navodi da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio zaposlen u HŽ-u. Navodi da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao obrt niti bio član trg.društva. Nadalje navodi da je iznos početne rate kredita bio oko 4000 kuna, a kasnije rate su bile preko 7000 kuna, anuitete je plaćao redovno, osobno, a kredit je otplaćen jednokratnom uplatom. Ističe da mu javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora, nije objašnjavao pojedine odredbe ugovora kao niti rizike istog. Završno ističe da je ovaj kredit konvertiran u kredit sa valutnom klauzulom u euru a ne sjeća se je li mu nešto priznato na ime pretplate u konverziji. On je naime sklopio ovaj dodatak ugovoru zbog enormnog rasta pojedinih anuiteta, pa da to spriječi izabrao je konverziju. Ističe da smatra da nije obeštećen prilikom konverzije.
8.1. Svjedok JI, koja je predložena od strane tuženika kao djelatnik koji je sa tužiteljem pregovarao prilikom zaključenja konkretnog Ugovora o kreditu, samo je učinila nespornim da je ona u to vrijeme bila zaposlenik Slavonske banke d.d., ali se ista nije mogla uopće sjetiti tužitelja kao klijenta, niti konkretnog Ugovora o kreditu, a isto tako nije se mogla sjetiti niti općenito na koji način se pregovaralo sa klijentima koji su počevši od 2005. pa nadalje bili zainteresirani za kredite vezane u valutu CHF.
8.2. Iskaz saslušanog tužitelja kao parnične stranke u pogledu radnji i informacija koje je dobio od strane tuženika prije zaključenja Ugovora o kreditu, sud je cijenio kao istinitim i uvjerljivim, a sve to iz razloga jer tuženik tijekom postupka niti na koji način nije dokazao svoje tvrdnje iz odgovora na tužbu da je tužitelja prilikom pregovaranja upoznao sa spornim odredbama i da je tužitelj mogao utjecati na njihov sadržaj, s obzirom da se sam svjedok kojeg je tuženik predložio na iste okolnosti uopće nije mogao sjetiti konkretnog tužitelja i konkretnog Ugovora o kreditu, odnosno čak nije mogao niti općenito govoriti o tome kakve su se informacije davale prilikom zaključivanja konkretnih Ugovora o kreditu.
8.3. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 2. istog Ugovora određeno da isti kredit služi za adaptaciju kuće.
8.4. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.
8.5. Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije ( presuda Europskog suda C194/14 PI i ŠI od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.
8.6. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, stoga proizlazi kako su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. O odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru stoga se niti ne može pojedinačno pregovarati. Čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača, kao što je ranije navedeno, propisano je što mora sadržavati ugovor o potrošačkom zajmu. Prema članku 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.
8.7. Sud smatra kako ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika, nije razumljiva, obzirom kako predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, kao niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je ista određena samo općenito, paušalno i neprecizno. Očito je, da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno bez pregovora o toj promjeni sa tužiteljem, kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati i iz kojeg razloga. Iz takvog ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, na taj način postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali jednostrano i bez pregovora s drugom stranom, što je utvrđeno i na temelju iskaza tužitelja.
8.8. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora. Navedena odredba ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer u takvoj situaciji vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, dok se pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.
8.9. Tuženik je, prema stajalištu ovog suda, tužitelju trebao objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju kao klijentu - potrošaču, da pristane na takve odredbe i iskoristiti neke od navedenih solucija, odnosno omogućiti tužitelju da može prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovorenog odnosa. Tuženik je primjenom navedene ugovorne odredbe, izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužitelja na cijenu, što je suprotno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima.
8.10. Osim toga, tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute utječe na povećanje glavnice duga, pripadajućih kamata, pa tako i na povećanje mjesečnih anuiteta. Takva jednostrana ugovorna odredba je nerazumljiva i protivna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci, kao i cijena (kamata također predstavlja cijenu).
9. Nadalje st. 4. čl. 81 ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati. Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik provedenim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedenih odredbi, stoga su po shvaćanju ovoga suda sporne ugovorne odredbe zaista prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su ništetne, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.
9.1. Neutemeljeni su navodi tuženika da je sklapanjem konverzije za potrošače pa tako i za tužitelja otpao pravni interes za postavljanje bilo deklaratornog bilo kondemnatornog zahtjeva vezano za obeštećenje po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu koji je konvertiran. Naime, sklapanjem Dodatka Ugovora nisu otklonjene posljedice eventualne ništetnosti spornih ugovornih odredaba koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, a to stoga jer je predmetni Dodatak Ugovora samo izjednačio položaj tužitelja kao korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi bio da je ugovorio kredit u valuti euro, pri čemu niti odredbama ZID ZPK na temelju kojih je zaključen Dodatak Ugovora nije regulirana pravna sudbina onih odredaba kojima se u ugovorima o kreditima koji su izraženi u valuti CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je propisano na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost takvih odredaba koja bi nastupila zbog toga što bi banke bez prethodnog dogovaranja sa korisnicima kredita same i nepošteno mijenjale prvobitno ugovorene kamatne stope. Dodatkom Ugovora (konverzijom) nije riješeno pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije. ( stav je Županijskog suda Rijeci u odluci posl.br. Gž-3948/2020 od 08.11.2023.).
9.2. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Kako zaštita potrošača u odnosu na stupanj zaštite omogućava potrošaču ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu , to tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na utvrđenje same nepoštenosti početno ugovorenih odredbi tako i na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Da je to doista tako proistječe iz presude suda Europske unije C-118/17 od 14. 3. 2019., u predmetu KI protiv Erste Bank Hungary Zrt) koja daje odgovor na pitanja o kreditima s ništetnim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o ništetnim uvjetima u potrošačkim ugovorima u kojoj je utvrđeno da se čl. 6. st. 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio, da navedena odredba ne postoji. Činjenica da su određene ugovorne odredbe bila proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Isto tako je u odluci Vrhovnog suda Rev 18/2018 od 26. 5. 2020. izneseno stajalište da Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznos preostale neplaćene glavnice, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja i u cijelosti je ugovor ispunjen. Slijedom navedenog sud je utvrdio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,65 %, kao i da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula CHF.
9.3. Za donošenje odluke o zahtjevu za plaćanje novčane svote na ime restitucije relevantno je je li tužiteljičino pravo na restituciju prestalo stupanjem na snagu ZIDZPK/15 i sklapanjem Aneksa ugovora i treba li svotu dobivenu u konverziji odbiti od tužiteljičine preplate.
9.4. Ovdje valja navesti da ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO) te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO).
9.5. Ništetne odredbe ugovora o kreditu, dakle nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi. Cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.
9.6. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.
9.7. Ako sud nađe da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna tužitelj i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Aneksa ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. Pravo na restituciju proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.
9.8. Iako Aneks ne sadrži odredbe koje bi regulirale pravo na restituciju valja skrenuti pozornost da se dvojbene ili nerazumljive odredbe tumače u skladu koji je povoljniji za potrošača (članka 86. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03), članka 101. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – dalje: ZZP/07 i članka 54. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14. Dakle, kada bi odredbe Aneksa ugovora i bile dvojbene, a one to nisu, trebale bi se tumačiti na način koji je povoljniji za potrošača, dakle, na način da potrošač ima pravo na restituciju.
9.9. Tužiteljevo pravo na restituciju moglo je prestati odricanjem, ali nije ni na taj način prestalo.
9.10. Shvaćanje po kojemu ugovorna odredba koji su sklopili potrošač, s jedne strane, i prodavatelj robe ili pružatelj usluge, s druge strane, koja se može utvrditi nepoštenom u sudskom postupku može valjano obnoviti i potrošač se nakon sklapanja sporazuma, kojim se zamjenjuje ništetna ugovorna odredba novom odredbom, može odreći zaštite (prava na restituciju) koju mu pruža Direktiva 93/13, pod uvjetom da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče, te da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.
9.11. Za primijetiti je i to da je Europski sud za ljudska prava u predmetu O protiv Republike Hrvatske između ostalog naveo " da banka potpisivanjem aneksa (dodatka ugovora o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", a tužitelj je u tom postupku tražio određenu novčanu svotu zbog preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa se može opravdano zaključiti da Europski sud za ljudska prava smatra da sklapanjem ugovora o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
9.12. Sklapanjem aneksa ugovora kojim je izvršena konverzija kredita prema odredba ZID ZKP/15 tužiteljica nije izgubila pravo potraživati preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, pa s obzirom na izvršenu konverziju ima pravo na eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora i svote koju je dobila u konverziji.
10. U pogledu utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule, te razlike u glavnici na dan konverzije, provedeno je vještačenje po vještaku Mati Ivanović iz Županje, koji u svom nalazu navodi da su tužena banka kao kreditor i tužitelj kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 117.300,00 CHF sa rokom otplate 15 godina i kamatnom stopom od 4,65 %, a početni iznos anuiteta 907,28 CHF primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, odnosno dana 23.06.2006. godine u visini 4,654611 kuna za 1 CHF iznosi 4.223,04 kuna. Uvidom u dokumentaciju priloženu spisu vidljive su promjene kamatne stope kao i visine anuiteta, visina tečaja CHF u odnosu na kunu mijenjala se cijelo vrijeme otplate kredita.
10.1. Tužitelj i tuženik sklopili su dana 2. veljače 2016. godine Aneks uz Ugovor o kreditu broj 5140030250-27000054726/2006 kojim je utvrđeno prihvaćanje izračuna konverzije sukladno Zakonu o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiraju, a dokaz da je konverzija izvršena u skladu sa istim je mišljenje revizora koje je svaka banka morala pribaviti, a kojim je potvrđeno da je kalkulator za simulaciju konverzije točan. Člankom 2. navedenog Aneks uz Ugovor o kreditu utvrđen je ukupan iznos preplate na dan 30. rujna 2015. godine koji je tužitelju priznat u postupku konverzije i to 48.718,00 kuna, odnosno 6.465,99 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije koji će se iskoristiti za namirenje budućih anuiteta po kreditu u EUR.
10.2. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i naknadna povećanja kamatne stope, odnosno promjene na više od početno ugovorene kamatne stope i to u razdoblju od početka otplate kredita do dana 30. rujna 2015. godine iznosi 31.571,42 kuna, odnosno 4.190,08 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i naknadna smanjenja kamatne stope, odnosno promjene na niže od početno ugovorene kamatne stope i to u razdoblju od početka otplate kredita do dana 30. rujna 2015. godine iznosi -845,20 kuna, odnosno -112,20 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i naknadne promjene kamatne stope, odnosno promjene na više i na niže od početno ugovorene kamatne stope i to u razdoblju od početka otplate kredita do dana 30. rujna 2015. godine iznosi 30.726,22 kuna, odnosno 4.077,88 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije.
10.3. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF-a, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju od početka otplate kredita do dana 30. rujna 2015. godine predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 95.724,90 kuna, odnosno 12.704,94 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na smanjenje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna smanjenja tečaja CHF-a, odnosno promjene na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju od početka otplate kredita do dana 30. rujna 2015. godine predstavlja tzv. negativne razlike i iznosi -3.756,76 kuna, odnosno - 498,60 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na promjenu tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF- a u vrijeme korištenja kredita i naknadne promjene tečaja CHF-a, odnosno promjene na više i na niže od početno ugovorenog tečaja to u razdoblju od početka otplate kredita do dana 30. rujna 2015. godine iznosi 91.968,14 kuna, odnosno 12.206,34EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije.
10.4. Iznos koji tužitelj potražuje tužbom nije uzet u obzir prilikom konverzije i to iz razloga jer je u konverziji uspoređivan otplatni plan u EUR i uplate, a predmet vještačenja je izračun preplaćenog iznosa otplate kredita od strane tužitelja kako s naslova jednostranog ništetnog povećanja promjenjive kamatne stope od strane tuženika tako i s osnova povećanja tečaja CHF u odnosu na KN.
10.5. Tužitelj i tuženik sklopili su dana 2. veljače 2016. godine Aneks uz Ugovor o kreditu broj 5140030250-27000054726/2006 kojim je utvrđeno prihvaćanje izračuna konverzije sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama (ZIIDZPK).
11. Tužitelj je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, te svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 03. veljače 2026.g. uskladio sa nalazom vještaka. Tuženik je imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, ali su iste pravne prirode.
11.1. Tuženik se u podnesku od 06. veljače 2026. godine protivio preinaci tužbenog zahtjeva budući je tužitelj povećao tužbeni zahtjev, te ističe prigovor zastare na preinačeni iznos.
11.2. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iz zapisnika sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024. proizlazi, da u je predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, odnosno radi se o slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti, a zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.
12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mate Ivanović, cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđen je na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 12.704,94 eura, te zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 4.190,08 eura.
13. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da pretplaćeni iznosi otplate kredita zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznose 12.704,94 eura, a zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznose 4.190,08 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama to temeljem odredbe čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a kako je to odlučeno u izreci ove presude.
14. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste s obzirom da su kamatne stope određene po ugovornoj odredbi koja je suprotna zakonu i zbog nepoštene valutne klauzule vezane uz švicarski franak, dakle ništetne, tada je stjecatelj, u ovom slučaju tuženica, dužna stečeno s pripadajućim kamatama vratiti, temeljem čl. 215. ZOO, od dana stjecanja, a kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO (5 godina).
15. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO- a o zastari, podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. god. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.
16. Dakle, prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev 2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa 15. lipnja 2023.g. Obzirom je tužba podnesena 30. svibnja 2019 g. to znači da potraživanje tužitelja radi isplate s osnova ugovorene valutne klauzule nije obuhvaćeno zastarom, a u odnosu na dio zahtjeva za isplatu s osnova promjenjive kamate stope zastara počinje teći od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., tj. donošenjem presude Visokog trgovačkog suda br. PŽ-7129/13 od 13. lipnja 2014.
17. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.
18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS, i važećoj Odvjetničkoj tarifi, tužitelju je za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 6.125,00 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 250 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na pet ročišta kod suda svako po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), sastav tri obrazložena podneska u iznosu od 250 bodova svaki (Tbr. 8. toč. 1 OT), koje radnje ukupno nose 2.250,00 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura, iznosi 4.500,00 eura što uz 25% PDV-a u iznosu od 1.125,00 eura, te uz odobren trošak plaćenog vještačenja u iznosu od 500,00 eura, čini sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 6.125,00 eura.
18.1. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška pristupa ročištu za objavu presude, budući istom nije pristupio.
18.2. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.
Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.
U Vinkovcima, 23.ožujka 2026. godine.
Sudac
Ivana Božić Pišćak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
Dostaviti:
1. Punomoć. tužitelja ŽI, odvj. iz [adresa]
2. Punomoć.tuženika, odvj. u OD Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu
