P-2409/2021-23

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Branki Šolić, u pravnoj stvari tužitelja VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz ZOU Rikardo Perković i Sanja Perković, Zadar protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, zastupan po punomoćnicima iz OD ANIĆ & ANIĆ d.o.o., Split, Lovretska 14 radi utvrđenja i isplate nakon provedene usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 13.veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu dana 23.ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku na ime preplate po ništetnoj odredbi ugovora o valutnoj klauzuli u CHF, isplatiti tužitelju iznos od 3.021,65 € zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i to:

- na iznos od 53,75 € od 11.10.2010. godine

- na iznos od 65,11 € od 10.11.2010. godine

- na iznos od 75,52 € od 10.12.2010. godine

- na iznos od 87,41 € od 10.01.2011. godine

- na iznos od 72,96 € od 10.02.2011. godine

- na iznos od 77,28 € od 10.03.2011. godine

- na iznos od 71,16 € od 11.04.2011. godine

- na iznos od 85,02 € od 10.05.2011. godine

- na iznos od 94,51 € od 10.06.2011. godine

- na iznos od 98,83 € od 11.07.2011. godine

- na iznos od 132,59 € od 10.08.2011. godine

- na iznos od 101,29 € od 12.09.2011. godine

- na iznos od 94,51 € od 10.10.2011. godine

- na iznos od 96,18 € od 10.11.2011. godine

- na iznos od 95,56 € od 12.12.2011. godine

- na iznos od 101,48 € od 10.01.2012. godine

- na iznos od 105,61 € od 10.02.2012. godine

- na iznos od 106,88 € od 12.03.2012. godine

- na iznos od 103,71 € od 10.04.2012. godine

- na iznos od 105,02 € od 10.05.2012. godine

- na iznos od 106,83 € od 11.06.2012. godine

- na iznos od 104,48 € od 10.07.2012. godine

- na iznos od 102,64 € od 10.08.2012. godine

- na iznos od 97,65 € od 10.09.2012. godine

- na iznos od 103,19 € od 10.10.2012. godine

- na iznos od 104,62 € od 12.11.2012. godine

- na iznos od 102,99 € od 10.12.2012. godine

- na iznos od 100,78 € od 10.01.2013. godine

- na iznos od 100,58 € od 11.02.2013. godine

- na iznos od 99,04 € od 11.03.2013. godine

- na iznos od 104,95 € od 10.04.2013. godine

- na iznos od 78,42 € od 10.05.2013. godine

računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to do 31.07.2015 g. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015 g. do 31.12.2022.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 01.01.2023.g.do 29. 12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. 12. 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

I.Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva kojim se zahtijeva isplata iznosa od 925,13 EUR.

II.Nalaže se tuženiku platiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.246,62 EUR dok se za više zatraženi iznos od 250,00 EUR zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj VS dana 25.ožujka 2021. podnio je tužbu pred Općinskim sudom u Šibeniku, Stalna služba u Kninu protiv tuženika tvrdeći da su ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu br.44372/06 od 07.lipnja 2006. kojeg je tužitelj sklopio sa prednikom tuženika HVB Splitska banka d.d.kao kreditorom. Smatra da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj kaluzuli u CHF zbog nepoštenosti pri ugovaranju ništetne te se poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora odnosno pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/2013 od 13.lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14.lipnja 2018. Tužbom traži utvrđenje ništetnosti čl.9.1.Ugovora kojim je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu sa odlukom o visini kamatnihstopa ili drugim aktom kreditora te isplatu preplaćenih iznosa na ime ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u ukupnom iznosu od 27.802,01 kn sada 3.689,96 EUR koji iznos da je tuženik stekao bez pravne osnove.

2.U odgovoru na tužbu tuženik je osporio da bi ugovorna odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bila ništetna kako to tvrdi tužitelj ističući i nedostatak pravnog interesa za utvrđenje ništetnosti čl.9.1. Ugovora zbog zastare potraživanje isplate eventualno stečenog bez pravne osnove zbog eventualne ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Osporava da bi ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila nepoštena i ništetna te osporava pozivanje tužitelja na presude iz kolektivnog spora. Tvrdi da ugovorna odredba o valutnoj klauzulu u CHF nije ništetna ni nepoštena ni sa aspketa općih obveznopravnih odredbi, ni sa aspketa potrošačkog zakonodavstva. Navodi da je tužitelj je s tuženikom pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi, da tuženik nije zatajio tužitelju niti jednu informaciju koju je imao, ili za koju je znao, a koja je eventualno mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF, kao što ga je potpuno informirao i o rizicima ugovaranja ove valutne klauzule te je na koncu skapalnje ugovora sa takvom odredbom odraz volje tužitelja naglasivši da je tuženik prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu upoznao tužitelja sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima. Naglasio je da su su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako uočljive i razumljive, slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti prema kriterijima iz članka 81. ZZP-a nije dopuštena.Nadalje, tuženik je istaknuo da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.Čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi kako jedan od uvjeta iz članka 84. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju, te je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz članka 81. ZZP-a, tuženik ističe da tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne startne (nominalne) pozicije. Tvrdi je da je tuženik, kao i sam tužitelj, bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe. Tuženik je istakao i prigovor radi prebijanja na ime negativnih tečajnih razlika u iznosu od 35,80 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, ali samo za slučaj da se navedeni iznosi po provedenom vještačenje ne valoriziraju u ukupan iznos stečenog bez osnove. U daljnjem tijeku postupka povukao je prigovor radi prijeboja.

3.Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Kninu ocijenio je osnovanim tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti te je po pravomoćnosti rješenja broj P-735/2021 od 21.travnja 2021. spis ustupljen ovom sudu kao mjesno nadležnom.

4.U dokaznom postupku sud je pregledao priloženu dokumentaciju i to Ugovor o kreditu br.44372/06 od 07.lipnja 2006., otplatni plan, obavijest o promjeni kamatne stope od 06.veljače 2007., 05.rujna 2008, 16.prosinca 2009., promet po tekućem računu tužitelja za razdoblje od 01.siječnja 2006. do 07.travnja 2019., izračun pretplate anuiteta na temelju ništetnih ugovornih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Saslušan je tužitelj te je provedeno financijsko vještačenje po vještakinji iz Centra za vještačenje d.o.o., Split Ines Lozić.

5. Podneskom od 27.lipnja 2025. nakon provedenog vještačenja tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na iznos od 3.946,78 EUR da bi podneskom od 06.studenog 2025.povukao za iznos od 925,13 EUR koji se odnosi na dio pretplaćen na temelju jednostrano promjenjive kamatne stope prihvaćajući time tuženikov prigovor zastare. O djelomičnom povlačenje tuženik je obaviješten dana 13.siječnja 2026. Kako se tuženik u roku od 15 dana nije izjasnio o povlačenju tužbe to se smatra da je pristao na povlačenje pa je sud osnovom članka 193.st.2. ZPP-a rješenjem utvrdio povlačenje kako je odlučeno u točki I.izreke rješenja.

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ( NN 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7.Predmet spora jest kondikcijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.021,65 EUR sa pripadajućim kamatama po osnovi razlike između obračunatih i plaćenih mjesečnih anuiteta zaračunatih po nezakonito ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF.

8. Među parničnim strankama nije sporno da su 07.lipnja 2006. tuženik kao kreditor, i tužitelj kao korisnik kredita sklopili Ugovor o kreditu br.44372/06, kojim je tužena banka odobrila tužiteljici kao korisniku iznos kredita od 23.600,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po kupovnom tečaju tuženika za CHF na dan korištenja sa rokom otplate 84 mjeseca.

9. Sporno u postupku je utvrditi jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništetne, odnosno posljedično tome je li osnovano novčano potraživanje tužiteljice s osnove razlike zbog promjene tečaja CHF.

10. Pregledom Ugovora od 07.lipnja 2006. broj 44372/06 razvidno je kako je tužitelj, kao korisnik kredita, sklopio s tuženom, kao kreditorom, navedeni ugovor te mu je kredit odobren u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.600,00 CHF prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja, dok je člankom 3. ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 351,52 CHF.

11. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 26.siječnja 2006.), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 dalje: ZZP/03). Za odluku o zahtjevu za povrat stečenog bez pravne osnove mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, ZOO).

12.Saslušan kao parnična stranka tužitelj je naveo da je sa tuženikom 2006. god. sklopio ugovor o gotovinskom kreditu te da je za iznos kredita kupio građevinsko zemljište. Ugovor je sklopio u poslovnici tuženika u [adresa], na banci tuženika je imao otvoren tekući račun, osobna bankarica bila je gđa. JS. Za vrijeme sklapanja ugovora u poslovnici tuženika bila je nazočna i gđa. CS također zaposlenica tuženika. Ugovor o kreditu sklopljen je u CHF i sa promjenjivom kamatnom stopom.Na sklapanje ugovora o kreditu u CHF upravo su ga uputili u banci tuženika gdje mu je gđa JS rekla da su to najpovoljniji krediti te mu je uz to rekla da će postotak kamate imati za 1% manje jer je zaposlenik HEP-a, a da baš zaposlenici te tvrtke koji podižu kredite u banci tuženika imaju još jednu prednost. 2006. god. kada je sklopio ugovor banka se zvala Splitska banka i u podružnici tog prednika tuženika je sklopio ugovor. Ugovor je bio sklopljen na 10 godina i u cijelosti ga je vratio s istekom tog roka. Kamata na kredit je postupno rasla i na kraju je iznosila čak 10 %. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije bio vlasnik obrta ili trgovačkog društva. Naveo je da je prije sklapanja ugovora o predmetnom kreditu pročitao sadržaj ugovora te da je razumio što znači promjenjiva kamata i valutna klauzula, ali nije očekivao da će doći do takvih i tolikih promjena kamatne stope.

13. Dakle, iz navedenih utvrđenja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o kreditu kao potrošačkom ugovoru. Stoga je u nastavku potrebno, kao prethodno pitanje, raspraviti jesu li sporne ugovorne odredbe ništetne ili ne.

14.Odredbom članka 502.c. ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. U navedenoj odredbi čl. 502.c ZPP-a riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika (secundum eventumlitis). Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi. Nadalje, kad se u Zakonu govori o naknadi štete; misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz kolektivne parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta.

16.Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. presuđeno je, pored ostaloga, da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja. 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno

17.Odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31.prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09; dalje: ZZP) i to člancima 96. i 97. ZZP te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/09 to člancima 96. i 97. ZZP te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

18.Pitanje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli se pravomoćno okončalo u predmetu poslovni broj Pž-6632/17 na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

19.Članak 118. ZZP određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

20.Dakle, ovaj sud obvezuju gore spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pa se ispravno tužitelj pozvao na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.

21.Stoga ovaj sud smatra da su ništetne utužene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na vezanje uz valutu švicarski franak, smatrajući da je došlo do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužiteljice radi čega ih utvrđuje ništetnim. Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je pročitao nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije Ines Lozić. U nalazu iz siječnja 2025. sudska vještakinja za financije Ines

Lozić iskazala je sljedeća utvrđenja

– dana 07.06.2006. godine tužitelj je sklopio Ugovor o kreditu broj: 44372/06 s kreditorom OTP banka d.d.,

– ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 6,49% godišnje, te je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima na rok otplate od 84 mjeseca

– dospijeće prvog anuiteta prema otplatnom planu bilo je 10.07.2006.g., u iznosu od 351,52 CHF, što je primjenom tečaja za CHF na dan isplate kredita iznosilo 1.603,70 kn, a dospijeće sljedećih anuiteta je u pravilu svakog desetog dana u mjesecu, osim ako navedeni dan pada na dane kada je Zakonom određeno da se ne radi ili na dane kada kreditor ne radi.

– da je tuženik prilikom promjene zadnje kamatne stope u siječnju 2010. godine skratio rok otplate kredita pa je prema stvarnoj otplati kredit je u cijelosti otplaćen u 83 anuiteta, dok je prema inicijalnom otplatnom planu i ugovoru predviđena otplata u 84 anuiteta. Tako je zadnji anuitet dospio je 10.svibnja 2013. godine, umjesto 10.lipnja 2013. godine što je cijenjeno kroz visinu anuiteta u zadnjem mjesecu otplate.

22.Nakon pregleda i analize dostupne dokumentacije te tabličnog prikaza vještakinja uz pretpostavku da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj daje mišljenje da je :

– ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 3.994,28 EUR od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 929,25 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 3.065,03 EUR.

– ukupno je manje plaćen iznos od 47,50 EUR, od kojeg iznosa je zbog promjene kamatne stope manje plaćen iznos od 4,12 EUR, a zbog pada tečaja za otplatu ispod tečaja na dan isplate kredita iznos od 43,38 EUR.

23.Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 3.946,78 EUR i to:

– ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita iznosi ukupno 925,13 EUR,

– ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita iznosi ukupno 3.021,65 EUR.

24.Podneskom od 06.studenog 2025. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev tražeći isplatu iznosa od 3.021,65 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od uplate svakog pojedinog anuiteta do isplate dok je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i isplati stečenog bez osnove po toj odredbi povukao. Tuženik nije imao primjedbi.

25.Posljedice ništetnosti uređene su odredbom čl.323.ZOO-a kojom je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

26.Tužitelj ovom tužbom potražuje iznose koje (pret)platio po osnovi ugovornih odredbi ugovora o kredita o valutnoj klauzuli u ukupnom iznosu od 3.021,65 EUR koje su proglašene ništetnima. Dakle, tužitelj potražuje povrat iznosa koji je platio tuženiku temeljem osnove (ugovor o kreditu) koja je naknadno otpala (utvrđenje ništetnosti). Time je za primijeniti odredbe ZOO- o stjecanju bez osnove.

27.Naime, sukladno odredbi članka 1111.st.1. i 3.ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, a obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

28.Kako je sud prethodno pravomoćno utvrdio su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, to je valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja isplate utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove onoga što je isplaćeno po ništetnim odredbama ugovora o kreditu.

29.U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, u kojem pravnom shvaćanju je zaključeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

30.Pozivajući se na gore navedeno shvaćanje te imajući u vidu da je drugostupanjska presuda ( odluka Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.) u pogledu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., kao i to da je zastarni rok po stjecanju bez osnove pet godina, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 25.ožujka 2021. to je jasno da nije nastupila zastara tužiteljevog potraživanja pretplaćenih iznosa s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli radi čega je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

31. Dakle, nakon što je utvrđeno da je tužitelj tuženiku po osnovi ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli (pret)platio iznos od 3.021,65 EUR koje odredbe utvrđenjem ništetnosti predstavljaju osnovu koja je otpala, to je sud temeljem odredbe članka 1111.st.1. i 3.ZOO- a obvezao tuženika vratiti tužitelju navedeni iznos, kako je odlučeno u točki I.izreke zajedno sa zateznim kamatama sukladno čl.1115.ZOO-a.

32.Odredba o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154.st.1.ZPP-a , Tbr.7.t.1., Tbr.8.t.1. i 4., Tbr.9.t.1 i 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa ) , Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ( Narodne novine 53/19, 92/21, 37/23, dalje Uredba). Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška istaknut priznat je za iznos od 2.246,62 EUR dok je odbijen za više zatraženi iznos od 250,00 EUR što se u nastavku obrazlaže.

33.U odnosu na troškove zastupanja po odvjetniku tužitelju je priznat koje se odnosi na troškove sastava tužbe (100 bodova), sastava podnesaka od 20.04.2021., 17.09.2024. i 27.06.2025.(300 bodova) i pristupa na ročišta od 18.09.2024., 26,11.2024. i 13.02.2026. (300 bodova) sve uvećano za PDV imajući u vidu propisanu vrijednost boda ( 2,00 EUR) što sveukupno daje iznos od 1.750,00. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 24.10.2022. u iznosu od 250,00 EUR budući sud nije našao da bi u spisu bio evidentiran podnesak s tim nadnevkom. Tužitelju je priznat i trošak financijskog vještačenje u iznosu od 400,00 EUR kao i iznos od 96,62 EUR troška sudske pristojbe na tužbu.

34.Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

U Splitu, 23.ožujka 2026.g.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika

-u spis