P-4001/2023-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 SPLIT

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Branki Šolić, u pravnoj stvari tužiteljice KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Josipu Giljanoviću, odvjetniku u [adresa] protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB:52508873833 zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz OD ANIĆ&ANIĆ d.o.o., Split radi isplate, nakon provedene javne i usmene glavne rasprave zaključene dana 13.veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu 23.ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 1.442,61 EUR eura uvećan za zatezne kamate tekuće od 10. svibnja 2010. do isplate.

II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika u iznosu od 1.244,27 EUR istaknuto radi prijeboja.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.106,18 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 19.rujna 2023. tužiteljica traži isplatu iznosa od 1.442,61 EUR uvećan za zatezne kamate. Navodi da je tužiteljica je dana 26. travnja 2010. kao Korisnica kredita sklopila Ugovor o kreditu broj 0000012534 s društvom BANCO POPOLARE CROATIA d.d. kojim je ugovoreno da se ''korisnik kredita obvezuje zaključiti Ugovor o riziko ili životnom osiguranju sa osiguravajućim društvom prihvatljivim za Kreditora i osigurati u ugovorenom razdoblju rizike koje odredi Kreditor i to za iznos svote osiguranja određene aktima Kreditora vrijedećim na dan odobrenja kredita.“ Temeljem sporne ugovorne odredbe tužiteljica je potpisala Izjavu o pristupanju Ugovoru o grupnom osiguranju korisnika kredita od nesposobnosti vraćanja kredita/Pristupnicu, broj pristupnice: 100011122000810 od 23. travnja 2010. Premiju osiguranja u iznosu od 7,02% iznosa kredita platila je dana 10. svibnja 2010. na način da je iznos od 10.456,84 HRK plaćen jednokratno iz kredita. Smatra da se radi o naplaćenim troškovima po kreditu, a što da potvrđuje i sam tuženik u potvrdi od 05.rujna 2023. Smatra da je sporna odredba predmetnog Ugovora o kreditu protivna Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog kreditnog ugovora kao i Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. g. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str.24.) i to članku 3.Direktive po kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

2.Nadalje, navodi da pored toga što je sklopljena odredba o sklapanju ugovora o osiguranju tužiteljica i da je platila naknadu za obradu kredita u iznosu od 3.000,00 kuna te administrativnu naknadu u iznosu od 250,00 kuna.

3.U odgovoru na tužbu tuženik je prigovorio pasivnoj legitimaciji navodeći da je ugovor o osiguranju kao ugovoreno sredstvo osiguranja kredita sklopljen sa društvom CARDIF OSIGURANJE d.d. kojem je i isplaćena premija i to iz kredita jednokratno, prilikom isplate kredita dana 10.svibnja 2010. u iznosu od 10.456,84 kn, a koji način plaćanja premije je dogovoren ugovorom o kreditu. Utoliko smatra da utuženi iznos tužitelj kao povrat stečenog bez osnove pogrešno potražuje od njega budući da tuženi i nije stekao plaćenu premiju pa ju ne može ni vratiti.

4.Osporio je da bi sporna odredba bila ništetna navodeći da nijednim propisom kako tada, tako i danas nije bilo zabranjeno ugovaranje obveze sklapanja ugovora o osiguranju otplate kredita. Po ugovorenom osiguranju u ugovoru o kreditu da je tužiteljica prihvatila i potpisala Izjavu o pristupu ugovoru o grupnom osiguranju korisnika kredita od nesposobnosti vraćanja kredita/pristupnice broj 100011122000810 kojom se detaljno ugovoreni uvjeti osiguranja pa tako i osigurani rizici, vrijeme trajanja, iznos i način plaćanja premije osiguranja ( 7,02% iznos kredita, dakle 1.442,61 EUR, jednokratno iz kredita).

5.Nadalje, navodi je da sporna odredba u skladu sa odredbama ZZP/07 i ZPK jer je potpuno jasna, lako razumljiva i lako uočljiva svakome tko je makar s pažnjom prosječnog čovjeka pročitao Izjavu o pristupanju i potom ugovor o kreditu. Smatra da navedena ugovorna odredba čl.4. Ugovora o kreditu ne stvara značajniju neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, kako to ista tvrdi ali ničim ne obrazlaže u čemu se točno sastoji značajna neravnoteža na njenu štetu u smislu ZZP/07). Tuženik smatra da ugovoreno sredstvo osiguranja štiti jednako interese i tuženika te tužiteljice kao potrošača.

6.Smatra da je primjena Direktive 93/13 EZ od 05.travnja 1933. isključena jer je predmetni ugovor zaključen prije 01.srpnja 2013.godine.

7.Istaknuo je i prigovor zastare te prigovor radi prebijanja tražbine po osnovi pravomoćno dosuđenog parničnog troška u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Trogiru pod brojem P-1557/2020.

8.Tužiteljica je osporila osnovanost prigovora radi prijeboja priloživši rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev-891/2024 od 09.listopada 2024. kojim je ukinuta drugostupanjska odluka Županijskog suda u Puli Gž-290/2023 od 15.rujna 2023. kao i odluka o trošku te predmet vraćen na ponovno suđenje.

9.U dokaznom postupku sud je pregledao dokumentaciju koju su stranke priložile i to Ugovor o kreditu broj 0000012534 od 26. travnja 2010., Izjava o pristupanju Ugovoru o grupnom osiguranju korisnika kredita od nesposobnosti vraćanja kredita/Pristupnica, broj pristupnice: 100011122000810 od 23. travnja 2010., Potvrda tuženika od 5. rujna 2023., pregled prometa po računu kredita – plaćanje premije osiguranja, presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj P- 1557/2020 od 20.listopada 2022., presuda Županijskog suda u Puli, broj Gž-290/2023 od 15.rujna 2023., rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev-891/2024 od 09.listopada 2024. Pregledan je i spis ovog suda oznake P-3676/2023.

10.Predmet spora je kondikcijski zahtjev za isplatu iznosa od 1.442,61 EUR uvećan za zatezne kamate tekuće od 10.svibnja 2010.do isplate po osnovi ugovorne odredbe o obvezi osiguranja sadržane u ugovoru o kreditu od 26.travnja 2010. za koju tužiteljica tvrdi da je nepoštena odnosno ništetna.

11.Mjerodavno pravo sadržano je u odredbama Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, dalje ZZP) te Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, dalje ZOO).

12.Pregledom pravomoćne presude ovog suda broj P-3676/2023 od 24.travnja 2024. koji se vodio između KV kao tužiteljice i OTP banke d.d. kao tuženika utvrđeno je da je sud utvrdio ništetnom odredbu članka 3.Ugovora o kreditu broj 0000012534 kojom je ugovoreno da će kreditor od iznosa kredita ustegnuti jednokratne naknade i druge troškove u skladu s Odlukom o tarifi naknada za usluge koje obavlja kreditor. S obzirom da je predmetni zahtjev vezan uz članka 4. Ugovora kojim se ugovora obveza sklapanja ugovora o osiguranju kao sredstvo osiguranja predmetna presuda nije od neposrednog značaja za tužbeni zahtjev kojim se traži povrat isplaćene premije u iznosu od 1.442,61 EUR.

13.Dana 26.travnja 2010. između tuženika kao Kredita i tužiteljice kao korisnika kredita zaključen je Ugovor o kreditu broj 0000012534 kojim je tužiteljici odobren nenamjenski gotovinski kredit u iznosu od 20.550,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate i to na razdoblje od 120 mjeseci, kamatnom stopom od 13,00 % godišnje te mjesečnim anuitetom od 306,83 EUR koji se plaća zaplijenom primanja koja se isplaćuju od strane poslodavca korisnice kredita. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica kao korisnik kredita ima status potrošača (čl.3.al.ZZP) odnosno da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru.

14.Člankom 4. Ugovora regulirana su sredstva osiguranja kredita i to (i) sudužništvo, (ii) namjenski oročeni depozit i (iii) ugovor o osiguranju. Tako je ugovoreno da će sudužnik LV odgovarati za sve obveze iz kredita solidarno i ujedno dostaviti suglasnost o zaplijeni primanja (učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi) te da će kreditor moći upotrijebiti sredstva depozita za slučaj da korisnik kredita ne podmiri svoje obveze iz kredita.

15.Naposljetku, u stavku 3.članka 4. ugovorena je obveza korisnika kredita sklopiti Ugovor o riziko ili životnom osiguranju sa osiguravajućim društvom prihvatljivim za korisnika kredita i osigurati u ugovorenom razdoblju rizike koje odredi kreditor i to za iznos svote osiguranja određene aktima Kreditora važećim na dan odobrenja kredita.

16.Uglavljena je obveza korisnika da policu osiguranja vinkulira u korist kreditora i da je po potrebi produžava sve do konačne otplate kredita uz obvezu da izvrši prijenos police te ju ustupi kreditoru radi pohrane u razdoblju otplate kredita pri čemu će se primitak police smatrati iskazom o prihvatu koristi iz iste za kreditora bez mogućnosti opoziva od strane korisnika kredita.

17.U korist kreditora uglavljeno je pravo da ukoliko korisnik ne zaključi ugovor o riziko ili životnom osiguranju sa osiguravajućim društvom prihvatljivim za kreditora ili ne plaća iznos premije ili koje druge troškove i naknade iz ugovora o osiguranju, da to banka učini u njegovo ime i o njegovom trošku na način bilo da potrebni iznos ustegne sa računa korisnice bilo da upotrijebi koji instrument osiguranja iz Ugovora, a koji trošak osiguranine predstavlja tražbinu kreditora iz kredita.

18.Slijedom stavka 3.članka 4. tužiteljica je potpisala Izjavu o pristupanju Ugovoru o grupnom osiguranju korisnika kredita od nesposobnosti vraćanja kredita/pristupnica iz koje je razvidno da ukupna premija osiguranja iznosi 7,02 % od isplaćenog kredita koja se plaća jednokratno iz kredita prilikom isplate kredita. U navedenoj izjavi navedeno je da potpisom tužiteljica kao osiguranik/korisnik kredita pristupa Ugovoru o grupnom osiguranju korisnika kredita od nesposobnosti vraćanja kredita sklopljenim između Banco Popolare Croatia d.d. ( prednik tuženika) kao ugovaratelja i korisnika osiguranja i osiguratelja CADIF OSIGURANJE d.d., Zagreb. Pristupnica je izdana dana 23.travnja 2010., dakle prije potpisivanje ugovora o kreditu.

19.Definicija nepoštene ugovorne odredbe sadržana je u članku 96. ZZP : (st.1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

(st.2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

(st.4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

20.Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzima se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe (članak 98.ZZP).

21.U prvom redu za navesti je da banka ima legitimno pravo tražiti instrumente osiguranja naplate kredita te osiguranje kojim se osiguravaju rizici kao što su smrt, bolovanje ili otkaz što predstavlja redoviti standardni instrument osiguranja. Tako se i vinkulacija police može uzeti legitimnim sredstvom osiguranja i sama po sebi nije sporna. Međutim, nije isključeno da takve odredbe sadržavaju elemente ništetnosti pa upravo iz tog razloga valja u konkretnom slučaju provesti individualni test poštenosti.

22.Prema standardu iz prakse EU i domaćih sudova, odredba je nepoštena ako nije individualno pregovarana, ako je protivna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje značajnu neravnotežu na štetu potrošača.

23.U konkretnom slučaju imajući u vidu ispravu o ugovoru o kreditu, kao i uzimajući u obzir iskaz tužiteljice u predmetu P- 3676/2023 gdje je navela da joj je bio predočen ugovor o kreditu bez mogućnosti utjecaja na sadržaj teksta sud cijeni da se radi o tipskom ugovoru bez stvarne mogućnosti pregovora. U takvoj situaciji teret dokaza mogućnosti pregovara jest na tuženiku ( čl.96.st.2. i 4.ZPP), dok tuženik nije dokazao da je tužiteljica bila potpuno informirana i da je imala stvarnu mogućnosti niti pregovaranja o spornoj odredbi. Nedostatak informiranosti stvara netransparentnost, tužiteljica time nije bila u mogućnosti procijeniti ukupan financijski teret niti shvatiti ekonomski značaj da se premija ima isplatiti iz sredstava kredita, čime je zapravo stavljena pod režim glavnog kreditnog potraživanja.

24.Čitanjem sporne odredbe uočava se da je tužiteljica ta koja mora snositi trošak premije. Jednako tako, okolnost da je Izjava o pristupanju grupnom osiguranju potpisana par dana prije samog kredita ukazuje da je ista zapravo uvjet kreditiranja, a što je potvrdila i sama tužiteljica u iskazu. Time je zapravo povećana cijena kredita i tužiteljici je nametnuta dodatna financijska obveza.

25.Nadalje, daljnji pokazatelj elemenata nepoštenosti jest ograničenje slobode izbora. Naime, u ugovoru je izričito navedeno da tužiteljica mora sklopiti ugovor sa osiguravateljem koji udovoljava kriterijima banke (koji se ne navode), a već iz Izjave o pristupanju jasno je da je tuženik u odnosu poslovne suradnje sa društvo CARDIF OSIGURANJE d.d.Zagreb što je razvidno iz činjenice postojanja Ugovora o grupnom osiguranju korisnika kredita od nesposobnosti vraćanja kredita sklopljenim između BANCO POPOLARE d.d. (prednika tuženika) i CARDIF OSIGURANJA d.d. dana 01.srpnja 2009.,a kojem ugovoru tužiteljica je pristupila potpisom Izjave. Time je tužiteljica kao potrošač onemogućena da pronađe eventualno povoljniji proizvod što je protivno zaštiti potrošača.

26.Ugovaranjem sporne odredbe banka je u potpunosti osigurala naplatu kreditu na teret tužiteljice koja u potpunosti snosi taj trošak čime je uzrokovana značajna ekonomska neravnoteža jer odredba služi isključivo interesu banke i nameće dodatni nerazmjerni trošak ( 7,02 % od isplaćenog kredita). Naime, konkretnom ugovornom odredbom tužiteljici je nametnuta obveza sklapanja ugovora o riziko ili životnom osiguranju, zatim vinkulacija police u korist banke te snošenje cjelokupnog troška premija čime je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana jer korist iz osiguranja ostvaruje prvenstveno banka u čiju korist je polica vinkulirana koja praktično ugovaranjem takve odredbe eliminira kreditni rizik. Iz Izjave o pristupanju jasno je vidljivo da je maksimalno trajanje pokrića za slučaj smrti ili bolovanja 120 mjeseci na koliko je i sam kredit ugovoren dok je iznos maksimalno osigurane svote u tom slučaju 22.000,00 EUR. S druge strane, sav trošak snosi tužiteljica čime snosi dodatni financijski teret. Utoliko analiza sadržaja sporne odredbe upućuje na zaključak da tužiteljica kao potrošač plaća instrument koji primarno štiti tuženika kao vjerovnika, a što je jasan pokazatelj značajnog disbalansa među strankama.

27.Na koncu, za navesti i je to da tuženik u konkretnom slučaju već raspolaže sa dva sredstva osiguranja ( sudužništvo uz ovjerenu suglasnost o zaplijeni sudužnika te namjenski oročeni kredit) pa se postavlja pitanje razmjernosti trećeg kolaterala u vidu obveze osiguranja i to baš pod ugovorenim uvjetima, osobito imajući u vidu da je kredit od 20.550,00 EUR odobren uz kamatnu stopu od 13,00 % ( 120 mjeseci *306,86 EUR anuitet = 36.823,20 EUR) što čini kredit relativno skupim.

28.Zaključno, sud cijeni da je navedena odredba uglavljena bez stvarne mogućnosti pregovora i potpune i funkcionalne informiranosti tužiteljice te da je istom prouzročena značajna neravnopravnosti na štetu tužiteljice suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te cijeneći isto i kroz ostale ugovorne odredbe o drugim sredstvima osigurana i osnovnim uvjetima kredita zaključuje se da je sporna ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna ( 102.st.1.ZZP).

29.Odredbom članka 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužiteljica je temeljem izvršene isplate s osnove ugovorne odredbe o obvezi sklapanja ugovora o riziko ili životnom osiguranje koja je u ovom postupku utvrđena ništetnom potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO). Visina isplaćene premije iznosi 1.442.61 EUR, a isplaćena je dana 10.svibnja 2010., što je nesporno između stranaka.

30.Kada je sud dakle, kao prethodno utvrdio da je sporna odredba stavka 3.članka 4. predmetnog ugovora ništetna to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku povrat iznosa plaćenog po takvoj odredbi. Tužiteljicu pripada temeljem čl.1115.ZOO-a i pravo zahtijevati zateznu kamatu od dana isplate jer sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotno načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetnu odredbu.

31.Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I.izreke.

32.Tužiteljica je u tužbi navela da je i platila naknadu za obradu kredita u iznosu od 3.000,00 kn i administrativnu naknadu u iznosu od 250,00 kn, a koje ugovorne odredbe su utvrđene ništetnim upravo u postupku koji se pred ovim sudom pod brojem P-3676/2023. Kako navedeni iznos nije sadržan u tužbenom zahtjevu to su bez utjecaja takvi navodi tužiteljice.

33.U odnosu na prigovore tuženika glede promašene pasivne legitimacije, prigovora radi prijeboja te prigovora zastare za navesti je sljedeće.

34.Tuženik tvrdi da banka nije pasivno legitimirana jer nije primila premiju već je primatelj osiguravajuće društvo CARDIF OSIGURANJE d.d., Zagreb. Ono od čega sud polazi jest da predmet spora nije ugovor o osiguranju već (ništetna) ugovorna odredba kreditnog ugovora kojom je nametnuta obveza sklapanja osiguranja i plaćanja premije. Dakle, tužiteljica je platila premiju zbog ništetne obveze koju je uzrokovala banka pa pravne posljedice ništetnosti imaju teretiti onoga tko je tu nepoštenu odredbu nametnuo, a to je tuženik. Banka je ugovaranjem takve odredbe iako nije neposredno primila novac osigurala kreditnu tražbinu i smanjila kreditni rizik čime je ostvarila neposrednu ekonomsku korist.

35.U odnosu na prigovor zastare za navesti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske donio je pravno shvaćanje 30. siječnja 2020. pod brojem Su- IV-47/2020 po kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.To pravno shvaćanje dobilo je potvrdu u presudi Suda Europske unije u predmetu C-485/19. (Profi Credit Slovakia) od 22. travnja 2021. U toj je odluci zauzeto shvaćanje da odredbe slovačkog Građanskog zakonika prema kojima se zastara restitucijskog zahtjeva i kod potrošačkih ugovora koji su utvrđeni ništetnim računa od izvršenog plaćanja, nije u skladu s pravnom stečevinom EU. U odnosu na konkretni restitucijski zahtjev tek je u ovoj parnici kao prethodno pitanje ustanovljena ništetnost ugovorne odredbe na kojoj se isti temelji pa je jasno da nije nastupila zastara tog potraživanja.

36.Prigovor radi prijeboja tuženik temelji na pravomoćnoj presudi Općinskog parničnom suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, broj P-1557/2020 od 20.listopada 2022. kojom je tuženiku dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.244,27 EUR kojeg je u obvezi platiti tužiteljica. Presuda je potvrđena odlukom Županijskog suda broj Gž- 290/2023 od 15.rujna 2023. Međutim, tužitelj je dostavio rješenje VSRH broj Rev- 891/2024 od 09.listopada 2024.kojim je drugostupanjska odluka ukinuta kao i u dijelu odluke o trošku te predmet vraćen na ponovno suđenje. Dakle, s obzirom da potraživanje koje je tuženik stavio u prijeboj ne postoji jer je otpala pravna osnova, to je potrebno temeljem čl.338.st.3. ZPP- odlučiti kako je istaknuto u točki II.izreke presude.

37.Odluka o trošku donijeta je temeljem odredbe čl.154.st.1.ZPP- a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/23, 107/25, dalje OT) te je tužitelju priznat trošak odvjetničkog zastupanja ukupno 1.000,00 EUR, i to trošak sastava tužbe, trošak zastupanja na ročištu od 11.rujna 2024., 19.studenog 2024. i 15.siječnja 2025., svaka radnja (sa PDV-om) po 250,00 EUR. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR. Dakle, sveukupno priznati parnični trošak iznosi 1.106,18 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate, kako je odlučeno u točki III.izreke.

U Splitu, 23.ožujka 2026.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-tužitelju, po punomoćniku

-tuženiku, po punomoćniku

-u spis